Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-449/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika OTP Banka d.d. [adresa], OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P-1058/2020-30 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P -1058/2020-30 od 21. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod stavkom II izreke za iznos od 46,15 eur kao i odluka o dosuđenim zakonskim zateznim kamatama u cijelosti.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P -1058/2020-30 od 21. prosinca 2023. pod stavkom II izreke.
II. Preinačava se odluka o parničnom trošku u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 474,22 Eur sa zakonskom zateznom kamatom i za navedeno rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 474,22 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja tužiteljici pripada kao sudionici u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekuće od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 62,50 Eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu br. [broj kredita], solemniziranog po javnom bilježniku, sklopljenog između tužiteljice OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i prednika tuženika HVB SPLITSKA BANKA d.d., u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, da tužiteljici OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 369,04 EUR / 2.780,57 Kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.prosinca 2007., od dana 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st.2. i 8. ZOO-a, koje kamate teku kako slijedi:
- na iznos od 2,49 EUR/ 18,75 kn od 07.03.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 1,99 EUR/ 15,01 kn od 10.04.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 1,43 EUR/ 10,75 kn od 08.05.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 1,36 EUR/ 10,24 kn od 08.06.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 0,76 EUR/ 5,75 kn od 13.07.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 1,33 EUR/ 10,05 kn od 10.08.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 1,87 EUR/ 14,07 kn od 11.09.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 1,42 EUR/ 10,70 kn od 13.10.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 0,24 EUR/ 1,81 kn od 07.11.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 1,26 EUR/ 9,49 kn od 11.12.2006. do potpune isplate,
- na iznos od 0,01 EUR/ 0,05 kn od 10.01.2007. do potpune isplate,
- na iznos od 1,29 EUR/ 9,70 kn od 17.03.2008. do potpune isplate,
- na iznos od 2,59 EUR/ 19,50 kn od 17.10.2008. do potpune isplate,
- na iznos od 3,87 EUR/ 29,17 kn od 20.11.2008. do potpune isplate,
- na iznos od 5,04 EUR/ 38,01 kn od 19.12.2008. do potpune isplate,
- na iznos od 10,45 EUR/ 78,75 kn od 19.01.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 11,53 EUR/ 86,86 kn od 20.02.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 8,38 EUR/ 63,15 kn od 16.03.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 7,03 EUR/ 52,93 kn od 22.04.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 7,09 EUR/ 53,43 kn od 15.05.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 7,41 EUR/ 55,85 kn od 17.06.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 6,78 EUR/ 51,11 kn od 20.07.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 6,37 EUR/ 47,97 kn od 18.08.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 6,20 EUR/ 46,73 kn od 21.09.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 5,31 EUR/ 39,99 kn od 23.10.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 6,68 EUR/ 50,30 kn od 25.11.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 6,17 EUR/ 46,50 kn od 14.12.2009. do potpune isplate,
- na iznos od 9,00 EUR/ 67,78 kn od 20.01.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 9,85 EUR/ 74,25 kn od 17.02.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 10,96 EUR/ 82,56 kn od 17.03.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 12,19 EUR/ 91,83 kn od 15.04.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 13,59 EUR/ 102,42 kn od 21.05.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 14,25 EUR/ 107,37 kn od 16.06.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 18,11 EUR/ 136,47 kn od 06.08.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 23,91 EUR/ 180,14 kn od 23.08.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 22,37 EUR/ 168,56 kn od 17.09.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 21,29 EUR/ 160,43 kn od 20.10.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 21,09 EUR/ 158,91 kn od 22.11.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 27,74 EUR/ 209,02 kn od 21.12.2010. do potpune isplate,
- na iznos od 48,34 EUR/ 364,21 kn od 20.01.2011. godine do potpune isplate, sve u roku od 15 dana."
1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena, i to u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog s osnove valutne klauzule u dijelu iznad iznosa od 369,04 EUR / 2.780,57 Kn (iz točke II. izreke presude), pa do punog tužbom zatraženog iznosa od 386,83 EUR / 2.914,57 Kn.
II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, da tužiteljici OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 985,37 EUR / 7.424,27 Kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pod stavkom II izreke za iznos od 46,15 eur i odluke o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos u cijelosti te odluke o parničnom trošku sadržane pod stavkom II izreke rješenja (pogrešno navedeno protiv točke III presude) žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Tužiteljica žalbom pobija odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Žalba tužiteljice je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2 ., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.
7. U predmetnom postupku tužiteljica traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.
8. Između stranaka nije sporno da je dana 2. veljače 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj [broj kredita] na iznos kredita od 8.510,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita.
9. Prvostupanjski sud se u obrazloženju pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika kao jednog od tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana. Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
10. U presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije svih tuženika, pa između ostalih i ovdje tuženika, kao neosnovane, te presudi istog suda posl. br. Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019. zauzeto je stajalište o ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u slučajevima kao što je konkretni. Zato je pravilan zaključak, da je predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nepoštena i time ništetna u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 60/16, 29718, 126721, 114/22, 156/22, 145/23 I 155/23 - dalje: ZOO/05).
11. Pri tom je utvrđeno, da u kontekstu spornog ugovora tužiteljica ima status potrošača te predmetni ugovor ima status potrošačkog ugovora, što se žalbom ne osporava. U odnosu na učinak odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je pravilno zaključio da odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, 14/19 - dalje: ZZP), odnosno odredbe čl. 126. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22) i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom čl. 122. ZZP-a (odredba čl. 130. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača).
12. U pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P -1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
13. U konkretnom slučaju se radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača. Tuženik nije dokazao, da bi u konkretnom slučaju, eventualno na valjan način tužiteljici kao potrošaču pri sklapanju ugovora ponudio valjano objašnjenje posljedica i dosega ugovornih odredbi po nju kao potrošača kao i da bi se o takvoj ugovornoj odredbi pojedinačnog pregovaralo. Naime, sasvim suprotno proizlazi iz tužiteljičinog iskaza (list 89 spisa) koji sud u cijelosti prihvaća, a kojega tuženik ničim nije doveo pitanje niti je predložio kakve druge dokaze na navedenu okolnost.
14. Budući da je odredbom iz čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe čl. 324. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platila na temelju ništetne ugovorne odredbe.
15. U pogledu temelja za obračun tražbine, prvostupanjski sud je prihvatio pravni stav tužiteljice da je potrebno uzeti u obzir prilikom obračuna visine tražbine tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, budući da je smisao obračuna da se utvrdi je li došlo do preplate sukladno istaknutim parametrima, pa je stoga sud uzeo u obzir obračun iz nalaza i mišljenja vještaka koji je kao temelj za izračun upravo uzeo u obzir preplaćene iznose kad je tečaj rastao, a ne i kad je tečaj padao. Naime, sud obrazlaže da, ako tuženik smatra da ima po toj osnovi (za razdoblje kada je tečaj padao ispod one razine koja je važila u vrijeme ugovaranja kredita) pravo na isplatu od strane tužitelja, onda je istome na raspolaganju podnošenje tužbe (ili protutužbe u ovoj pravnoj svari) za isplatu, isticanjem procesnopravnog prigovora radi prebijanja te bi se u tom slučaju međusobne tražbine eventualno i susrele i tek bi tada to bilo od utjecaja na tražbinu tužitelja. Pri tome tuženik niti ne ističe da je tražbina ili dio tražbine prestao prijebojem u tom smislu (materijalnopravni prigovor u smislu odredbe članka 195. ZOO-a).
16. Sukladno navedenom, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marijani Matijević iz Bjelovara te je iz tog dokaza utvrđeno da po navedenoj osnovi razlika obveza u spornom razdoblju (od početka plaćanja do konačne otplate kredita), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenu kod otplate i tečaju za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 369,04 EUR / 2.780,57 kn[1] .
17. Tuženik u žalbi, iako istu podnosi protiv stavka II. za iznos od 46,15 eur i zateznih kamata na dosuđeni iznos u cijelosti, ne osporava ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, već ističe da je tužiteljici trebalo dosuditi iznos preplate umanjenu za utvrđene negativne razlike, nastale uslijed pada tečaja CHF tijekom otplate kredita ispod početnih parametara koji su primijenjeni na dan isplate kredita. Pri tom ističe da je prema nalazu i mišljenju vještaka s ispravnim izračunom, tj. imajući na umu i negativne razlike, tužiteljica preplatila manji iznos od dosuđenog za 46,15 eur.
18. Tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora pa je u tom smislu, na temelju provedenog financijskog vještačenja, koje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga stručnim i objektivnim te sačinjenim po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužiteljica bila u obvezi platiti bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Pri tome valja reći, a s obzirom da tuženik na zadatak koji je sud dao vještaku nije prigovorio, a da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa danim zadatkom te s obzirom na činjenicu da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat "negativne razlike" anuiteta, prigovori tuženika kojim osporava odluku u dijelu, u kojem sud nije odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je utvrđeno postojanje negativne razlike za 46,15 Eur, nije osnovan.
19. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu čl . 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom. Kako zakonska pravi la vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1112. - 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće (pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja), to prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva osnovano nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.
20. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.
21. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Međutim osnovano tužiteljica osporava odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka jer je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici prema VPS označenom u tužbi od 2.914,57 kn trebalo priznati naknadu za sastav tužbe od 50 bodova, za 4 obrazložena podneska od po 50 bodova i 2 ostala podneska od po 12,5 bodova te za zastupanje na čet iri ročišta, koja su prema stanju spisa nedvojbeno održana i to 8. 6.21., 3.5.2023., 19.4.2023. i 21.11.2023 od po 50 bodova ili 475 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 Eur i 25% PDV od 237,50 Eur iznosi 1.187,50 Eur, a što uz trošak provedenog vještačenja od 2.000,00 kn/265,45 Eur i plaćene sudske pristojbe na tužbu od 50,00 kn/6,64 Eur iznosi ukupno 1.459,59 Eur pa kako je pobijanim rješenjem pod stavkom II izreke tužiteljici pravilno dosuđen iznos od 985,37 EUR / 7.424,27 Kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2023., valjalo za preostali iznos od 474,22 Eur odluku o parničnom trošku preinačiti (čl. 380. t. 3. ZPP) te tužiteljici dosuditi utvrđenu razliku priznatog troška sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP/20, koja se primjenjuje na sve postupke u tijeku dok je žalbu tuženika protiv odluke o parničnom trošku pod stavkom II izreke rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 380. t. 2. ZPP).
22. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s podnesenom žalbom, to joj je valjalo dosuditi trošak žalbe u iznosu od 62,50 Eur temeljem Tbr. 10. t. 4 Tarife o nagradama I naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22 i 138/23).
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
