Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1777/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu produženja psihijatrijskog liječenja na slobodi neubrojive osobe HR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Ranko Tomašević, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi neubrojive osobe HR protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-98/2026-8 od 10. travnja 2026., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj R1-98/2026-12 od 14. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba neubrojive osobe HR i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-98/2026-8 od 10. travnja 2026., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj R1-98/2026-12 od 14. travnja 2026.
II Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da na teret proračunskih sredstava suda punomoćniku po službenoj dužnosti neubrojive osobe, Ranku Tomašević, odvjetniku iz Zagreba s osnove naknade troška sastava žalbe isplati iznos od 156,25 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je od 10. travnja 2026., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj R1-98/2026-12 od 14. travnja 2026. odlučeno je:
"I Po članku 59. stavku 2., u svezi članka 51. stavka 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14., dalje: ZZODS), HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu H i OR, rođene O, rođenom **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, produžuje se psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju do 6 (šest) mjeseci počevši od 13. travnja 2026., kao dana isteka rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-308/2025-4 od 25. rujna 2025. o upućivanju na psihijatrijsko liječenje na slobodi određenog na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1278/2021-25 od 14. veljače 2025., a koje psihijatrijsko liječenje na slobodi traje do 13. travnja 2026.
II HR dužan je sudjelovati u dnevnobolničkog programu liječenja kombiniranog tipa (online i osobno) sociorehabilitacijskom programu i psihoterapijskim grupama uključujući individulanu i grupnu terapiju, grupne terapijske aktivnosti, psihologijsko savjetovanje, trening socijalnih vještina, rekreacijske rehabilitacijske aktivnosti, art terapiju, vježbe relaksacije te savjetovanje sa socijalnim radnikom te revidirana psihofarmakoterapija u Zavod za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju [naziv].
III Ukoliko se HR bez opravdanog razloga ne bude liječio na slobodi, sud će, po obavijesti Zavoda za forenzičku psihijatriju, temeljem članka 55. stavka 2. točke 1. ZZODS, odrediti prisilni smještaj u Zavodu za forenzičku psihijatriju te izdati dovedbeni nalog policiji."
2. Protiv ovog rješenja žali se neubrojiva osoba iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. točka Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14.- dalje ZZODS) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:
"Zavod za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju [naziv] u [adresa] je prijedlogom zaprimljenim 27. ožujka 2026. ovom sudu predložio donijeti rješenje o produženju psihijatrijskog liječenja na slobodi HR.
Iz spisa proizlazi da je na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1278/2021-25 od 14. veljače 2025., koja je pravomoćna i izvršna **.**.2025., HR optužen da je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka – opisano i kažnjivo po članku 146. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11) u vezi članka 51. KZ/11, a sve u vezi članka 24. KZ/11.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-308/2025-4 od **.**.2025., HR upućen je na psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Utvrđuje se da je sud proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Strahimiru Sučiću, dr. med., spec. psihijatru koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i dostavio ga sudu 9. travnja 2026. U nalazu i mišljenju sudski vještak navodi da se slaže s mišljenjem stručnjaka Zavoda da je kod ispitanika potrebno produljiti psihijatrijsko liječenje na slobodi, budući da i nadalje postoje okolnosti koje upućuju na potrebu kontinuiranog psihijatrijskog nadzora i terapije. Iz anamnestičkih podataka proizlazi da je odrastanje ispitanika bilo značajno obilježeno obiteljskim nasiljem, što je imalo nepovoljan utjecaj na njegov psihički razvoj. U opisu ličnosti dominiraju obilježja osobe koja je intelektualno dobro kapacitirana, no uz istodobno smanjenu učinkovitost. Tijekom razdoblja eskalacije narušenih obiteljskih odnosa i raspada obitelji dolazi do psihotične dekompenzacije, koja se očitovala značajnim padom funkcioniranja u više životnih sfera, uz prisutnost psihopatologije u vidu slušnih halucinacija imperativnog karaktera. Navedeno upućuje na ozbiljan poremećaj psihičkog funkcioniranja u tom razdoblju u smislu psihotične dekompenzacije. Aktualno, kod ispitanika se ne nalaze znakovi izraženije psihopatologije. Međutim, i dalje postoji sumnja na diskretni paranoidni trend, osobito u načinu interpretacije pojedinih situacija koje objašnjava na način koji nije vjerojatan (npr. uvjerenja da drugi ljudi govore o njemu ili su ljubomorni zbog njegove percipirane superiornosti, optuživanje bivše djevojke za bušenje guma bez dokaza). Također, prisutna je sklonost dramatizaciji vlastitog stanja i liječenja, uz povremeno tumačenje iskustava kroz religijski okvir. Kod ispitanika je upadno odbijanje liječenja, koje je u nesrazmjeru s objektivnim zahtjevima istoga. Naime, radi se o liječenju na slobodi koje ne zahtijeva intenzivan svakodnevni angažman, već povremene kontrole (jednom do dva puta tjedno), no ispitanik na takav oblik liječenja reagira pretjerano negativno i dramatizirajuće. Takav obrazac ponašanja ukazuje na određenu rigidnost i neprilagodljivost, kao i na nedostatan uvid u potrebu liječenja i vlastito psihičko stanje. Dodatno, ispitanik je sklon umanjivanju težine i značenja počinjenog kaznenog djela, koje kontinuirano opisuje kao „mladenačku i prolaznu grešku“, čime pokazuje ograničenu kritičnost prema vlastitom ponašanju i posljedicama istoga. S obzirom na opisanu raniju psihotičnu dekompenzaciju, aktualne rezidualne simptome, strukturu ličnosti te izražen otpor prema liječenju i manjak uvida, postoji povećan rizik od ponovne dekompenzacije u slučaju prekida ili neredovitog provođenja liječenja. Slijedom navedenog, vještak smatra da je produljenje psihijatrijskog liječenja na slobodi medicinski opravdano i nužno, uz redovitu kontrolu psihijatra i pridržavanje propisane terapije, kako bi se održala postignuta stabilnost i smanjio rizik od pogoršanja psihičkog stanja.
Stalni sudski vještak u cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja kojeg je dao u pisanom obliku 9. travnja 2026. Dodao je da i nadalje postoje razlozi medicinske prirode zbog koji je nastavak liječenja pacijenta nužno potreban. Jedan od tih razloga je svojedobna psihička dekompenzacija u vrijeme izvršenja djela i mogućnost da se ista ponovi, ukoliko se liječenje ne nastavi. Između ostalog dodao je da je i jako otpor pacijenta provođenju nastavka liječenja koji nije srazmjeran relativno blagoj mjeri koja se predlaže-liječenje na slobodi. Stoga smatra da je prijedlog Klinike za nastavak liječenja na slobodi pacijenta [naziv] medicinski opravdan.
Na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu te činjenica navedenih u prijedlogu Zavoda, kao i na raspravi, ovaj sud je utvrdio da HR i nadalje boluje od iste teže duševne smetnje zbog koje je nastupila njegova neubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, te da je potrebno, kako to predlaže Zavod za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju [adresa] u [adresa], produžiti psihijatrijsko liječenje na slobodi jer se još uvijek s potrebnim stupnjem vjerojatnosti, ne može isključiti da radi duševnih smetnji ne može počiniti slično ili teže kazneno djelo."
5. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim nije dovedena u sumnju.
6. Odredbom čl. 59. st. 2. ZZODS je propisano da ako sud nakon provedenog postupka i dalje postoje pretpostavke za produženje psihijatrijskog liječenja na slobodi iz čl. 51. st. 2. tog Zakona, donijeti će rješenje o produženju psihijatrijskog liječenja na slobodi na rok do jedne godine, dok su odredbom čl. 51. st. 2. tog zakona propisani uvjeti za takvo produženje, a to je ukoliko na temelju mišljenja vještaka psihijatra se utvrdi da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovo počiniti teže kazneno djelo i da za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
7. Žalitelj u žalbi ni ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, a to je da kod žalitelja postoje teže duševne smetanje u vidu nespecifične psihoze, a u odnosu na druge tražene uvjete za produženje psihijatrijskog liječenja na slobodi, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg jasno proizlazi da s obzirom na opisanu raniju psihotičnu dekonpenzaciju, aktualne rezidualne simptome, strukturu ličnosti te izražen otpor prema liječenju i manjak uvida u svoju bolest, postoji povećani rizik od ponovne dekompenzacije u slučaju prekida ili ne redovitog provođenja liječenja slijedom toga je nužno i medicinski opravdano da žalitelj nastaviti psihijatrijsko liječenje na slobodi uz kontrolu psihijatra i pridržavanje propisane terapije, a sve kako bi se održala postignuta stabilnost i smanjio rizik od pogoršanja psihičkog stanja.
8. Dakle, a kako su ispunjeni svi zakonom traženi kriteriji za produženje liječenja na slobodi, a žalitelju su pružena sva procesna jamstva za zaštitu svojih prava, utoliko nije bilo potrebne ni da se provede novo psihijatrijsko vještačenje, pa je pravilno prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo donoseći pobijano rješenje, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I izreke.
9. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi Tbr. 18. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.- dalje Tarifa) te je stoga odlučeno kao pod točkom 2. izreke
U Zagrebu 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
