Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1719/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu Pula-Pola, protiv tuženice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Almi Kulenović, odvjetnici iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-251/2021-44 od 19. siječnja 2026., dana 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-251/2021-44 od 19. siječnja 2026. u dijelu pod. točkom II. izreke kojim tuženici nije dosuđen parnični trošak.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženici koji glasi da se naloži javna prodaja nekretnine tužene upisane na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to na 12. suvlasničkom dijelu: 1/13 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu u prizemlju, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, izbe, ukupne površine 38,00 m2 te je tužena MŽ iz [adresa], dužna dopustiti i trpjeti namirenje tražbine tužiteljice u iznosu od 1.899,11 eura (od čega dug na ime glavnice 131,56 eura i dug na ime kamate 1.767,55 eura) s daljnjim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 136,56 eura teku od 2. prosinca 2025. godine pa do isplate (st. 1.) kao i sa zahtjevom da se tuženica može osloboditi javne prodaje nekretnine ako plati tužiteljici cjelokupni iznos tražbine naveden u tužbenom zahtjevu. Nadalje, pod točkom II. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Isto tako, rješenjem istog suda utvrđeno je da se smatra da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva za iznos glavnice od 1.274,91 € sa kamatom na isti.
2. Protiv odluke o parničnom trošku u točki II. izreke kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti odluku u pobijanom dijelu i vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba nije neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žaliteljica određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene.
5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Tuženica žalbenim navodima osporava odluku o parničnom trošku smatrajući da se radi o pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o parničnom postupku, te da je sud morao postupiti sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a kao i da sud prvog stupnja pogrešno cijeni sve činjenice u ovom postupku po pitanju troška i temeljem pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja donosi djelomično pogrešnu odluku.
7. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154 st. 4 ZPP-a sa obrazloženjem da je tužiteljica podnijela tužbu radi javne prodaje tuženičinog stana s osnova nepodmirenog iznosa od 23.914,66 kuna što primjenom fiksnog koeficijenta 7,53450 predstavlja svotu od 3.174,02 eura list 3 spisa, a da je već nalaz vještaka financijske struke od 25.3.2024. utvrdio da je taj iznos bio neosnovan tj. previsoko postavljen jer tužba je zaprimljena 31.3.2021., a na dan do tada posljednje uplate tužene 12.3.2020. iznos duga iznosio je 1.897,92 eura, a na dan tužiteljeve specifikacije potraživanja 18.5.2020., dug je iznosio ukupno 1.903,61 eur, list 110 spisa, a iznosi iz dokumentacije koje je tužiteljica dostavljala bili su međusobno nepodudarni. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da je nakon utuženja, što između stranaka i nije sporno, tuženica vršila manje djelomične uplate listovi 152, 190, 193 spisa pa je vještak obračunima doista naknadno smanjivao preostalo potraživanje uzimajući u obzir i te naknadne uplate, a isto tako, tuženica je na ročištu od 5.12.2025. bila spremna u cilju mirnog rješenja spora sklopiti nagodbu za preostali iznos po toj soluciji vještaka od 475,44 eura pod uvjetom da svaka stranka snosi svoj trošak. Isto tako, prvostupanjski sud ocjenjuje da je temeljeni nalaz vještaka dostavljen strankama te da tužiteljica niti na ročištu do 18.3.2025.godine, list 132 spisa nije iznijela nikakve primjedbe na isti, da bi naknadno na ročištu od 5.5.2025.godine iznijela primjedbe na isti, slijedom čega tužiteljici ne bi pripadao parnični trošak. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da cijeneći sve navedeno treba gledati ne samo kvantitativan uspjeh stranaka već i kvalitativan tako da odlučuje da svaka stranka snosi svoj parnični trošak kao pod točkom II. izreke pobijane presude.
8. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
9. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tuženica tek s danom uplate 22.08.2025. u cijelosti podmirila glavno potraživanje tužitelja, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da je trebalo cijeniti činjenicu da je tuženica pokušala i prije pokretanja ovog postupka spor riješiti mirnim putem, budući da je tek nakon proteka više od četiri godine podmirila dužno potraživanje u cijelosti dok je tijekom cijelog postupka bila svjesna postojanja dugovanja.
10. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da iz dostavljene opomene prije pokretanja ovog postupka proizlazi da je u svibnju mjesecu tuženica dugovala iznos glavnice od 12.443,83 kn i iznos kamata od 1.563,83 kn, dok iz Nacrta tužbe i samog postavljenog tužbenog zahtjeva je proizlazilo da tuženica duguje iznos od 23.914,66 kn pa da se uvijek radilo o osporavanju pogrešno utvrđenog dugovanja, valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u Tabeli 1 iz osnovnog nalaza dao pregled obveza tuženice po predmetnom ugovoru u iznosu od ukupno 15.432,95 kn u skladu s dostupnom dokumentacijom, a koje obveze se odnose na potraživanje tužitelja na ime dospjelih mjesečnih obroka u iznosu od 13.337,05 kn i na ime zateznih kamata u iznosu od 2.095,90 kn. S obzirom na kašnjenje u podmirenju obveza na ime dospjelih mjesečnih obroka, vještak je u Tabeli 2 posebno dao obračun zateznih kamata na navedene dospjele mjesečne obroke u iznosu od 13.337,05 kn (102 obroka od 129,48 kn i 1 obrok od 130,09 kn) pri tome uračunavajući izvršene uplate. Prema tome, iako tužitelj nije točno prikazao iznose dugovanja tuženice, takvo dugovanje je postojalo i tek je podmireno tijekom postupka, slijedom čega je tuženica inicirala i pokretanje postupka, a pri tome i troškove postupka jer je tek 2025. podmirila cjelokupno dugovanje po Ugovoru o kupoprodaji stana sklopljenog sa Republikom Hrvatskom.
11. Naime, tuženica je bila svjesna svojeg dugovanja te je i nakon podnošenja tužbe pa i nakon upuštanja u raspravljanje i nadalje osporavala tužbeni zahtjev u cijelosti, da bi onda tijekom postupka povremeno vršila plaćanja zbog čega je i bilo potrebno utvrđivanje stvarnog duga koji je morao biti usklađen sa naknadnim uplatama, slijedom čega je došlo do odugovlačenja postupka.
12. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da je tužiteljica uzrokovala odgode ročišta, bez obzira što je tuženica izvršila određene uplate tijekom postupka, ali u iznosima koje je na ispravan način utvrdio vještak i time zatvorila realno dugovanje, zbog čega joj pripada trošak vještačenja, valja reći da je upravo ročište 31. listopada 2022. odgođeno upravo zbog toga jer nije uplatila predujam u danom roku, dok su ročište 18. ožujka 2025. stranke suglasno tražile odgodu ročištu. Osim toga, na ročištu 5. prosinca 2025. upravo je i sama tuženica predložila sklapanje sudske nagodbe pod uvjetom da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
13. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom predmetu treba voditi računa o svim okolnostima slučaja pri čemu treba cijeniti ne samo kvantitativan uspjeh stranaka već i kvalitativan tako da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
14. Tako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (primjerice Rev- 1083/09- 2 od 15. listopada 2009., Rev-1093/09-2 od 15. listopada 2009., Rev- 1181/09-2 od 32. listopada 2009. Rev-341/09-2 od 7. travnja 2010. i dr.) izrazio pravno shvaćanje pa tako i u odluci– Rev-129/21-2 od 16. veljače 2021., a prema kojem prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomičan uspjeh“ i „srazmjerni dio troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, a to znači da u slučaju kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti, zbog čega su nastali troškovi parničnog postupka, tužitelju će se priznati troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Nadalje, sudovi u primjeni čl. 154. ZPP nisu ovlašteni utvrditi troškove postupka samo kvantitativno u odnosu na konačan uspjeh u postupku, već iste treba utvrđivati i kvalitativno, u odnosu na njihovu opravdanost (čl. 155. st. 1. ZPP), odnosno dužni su cijeniti jesu li i koliko su isti bili potrebni za okončanje postupka. To znači da su sudovi prilikom svakog odlučivanja o troškovima postupka dužni uzeti u obzir sve elemente koji su utjecali na okončanje ili odugovlačenje s postupkom i odluku o troškovima donijeti tek na temelju njihove brižljive ocjene.
15. Stoga je odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita te je prvostupanjski sud vodio računa da je tuženica bila svjesna svojeg dugovanja koje je u konačnici i podmirila tijekom postupka u cijelosti, kao i činjenicu da je visina tužbenog zahtjeva bila sporna odnosno da ju je tužitelj previsoko postavio, tako da je pravilno odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-251/2021-44 od 19. siječnja 2026. pod točkom II. izreke te odlučiti kao u izreci ove odluke.
17. Zahtjev tuženice za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela te je stoga valjalo, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
Sutkinja:
Sabina Dugonjić
