Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1582/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržanim u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-6573/2024-10 od 16. prosinca 2025., dana 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-6573/2024-10 od 16. prosinca 2025., pod točkom III. izreke i pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja na naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 200,78 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je utvrđena ništetnom odredba članka 2. stavak 4. Ugovora o namjenskom kreditu koji je sklopljen između stranaka 23. prosinca 2005. i kojom je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita. Točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 315,24 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. 01. 2006. do isplate. Točkom III. izreke je odlučeno o parničnim troškovima postupka te naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 200,78 € sa zakonskom zateznom kamatom od 16. 12. 2025., u roku od 15 dana.

2. Protiv dijela prvostupanjske odluke kojom je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa ( točka III. izreke ) žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točkom 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25. - dalje: ZPP), prije svega ukazujući na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, i prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači osporeno rješenje o troškovima postupka i prizna tužitelju daljnji trošak od 562,50 €, a podredno predlaže osporeno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora u žalbenom stadiju je odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti dijela prvostupanjske odluke u pogledu naknade parničnih troškova, dosuđenih povodom tužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi sadržane u ugovoru o kreditu te tužbenom zahtjevu za isplatom.

5. Ispitujući pobijanu odluku, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. st. 1. ZPP.

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlaze sljedeća utvrđenja od utjecaja na predmet spora:

- da je tužitelj 6. 11. 2024. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate novčanog iznosa od 315,24 € pri čemu je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1.327,23 €,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora pozivajući se na odredbu čl. 40. st. 3. ZPP,

- da je prvostupanjski sud rješenjem donesenim na pripremnom ročištu 9. 12. 2025. odredio vrijednost predmeta spora u visini zahtjeva za isplatom odnosno iznosu od 315,24 €,

- da je prvostupanjskom presudom odlučeno o tužbenim zahtjevima tužitelja i troškovima postupka, pri čemu je tužitelju odmjeren pripadajući trošak sukladno vrijednosti predmeta spora određenoj na pripremno ročištu 9. 12. 2025. u ukupnom iznosu od 200,78 €.

7. Tužitelj u žalbi osporava odbijajući dio parničnog troška, smatrajući u bitnom da je prvostupanjski sud nepravilno odredio vrijednost predmeta spora uzimajući u obzir samo kondemnatoran zahtjev, budući se u postupku raspravljalo i o ništetnosti ugovorne odredbe. Stoga smatra kako je potpuno neprihvatljiva pravna situacija u kojoj sa postavljenim zahtjevima za utvrđenje i isplatu u konačnici ima manji parnični trošak nego da je išao samo sa tužbom za utvrđenje.

8. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio osnovanost i pravilnost istih, obzirom da je prvostupanjski sud u pobijanom dijelu donio odluku u odnosu na koju je pravilno primijenio materijalno pravo i koju je obrazložio na jasan i dostatan način, pri čemu je takvo obrazloženje u skladu sa ustaljenom i prihvaćenom sudskom praksom.

9. Naime, u odnosu na vrijednost predmeta spora, valja ukazati da se prema pravnom shvaćanju i sudskoj praksi najvišeg suda ( Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Revt- 156/13 od 7. svibnja 2014. i Rev-1927/17 od 18. siječnja 2022.) deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu, koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu, ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se u takvom slučaju vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

10. Kako je tuženik u konkretnom slučaju već u odgovoru na tužbu, te potom na pripremnom ročištu, prigovorio vrijednosti predmeta spora označenoj od strane tužitelja, a takva odluka je od utjecaja na izračun visine pripadajućih troškova one stranke koja poluči uspjeh u sporu, to je prvostupanjski sud pravilno na pripremnom ročištu 9. 12. 2025. primijenio odredbu čl. 40. st. 3. ZPP te utvrdio vrijednost predmeta spora ekvivalentno visini tužbenog zahtjeva za isplatom odnosno novčanom iznosu od 315,24 €.

11. Stoga deklaratorni zahtjev za utvrđenjem, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u okolnostima poput onih koje su predmetom spora, nije trebalo uzeti u izračun vrijednosti predmeta spora, već isključivo vrijednost zahtjeva za isplatu (odnosno 315,24 € ), pa je prvostupanjski sud pravilno i zakonito tužitelju kao stranci koja je uspjela u sporu ( čl. 154. st. 1. ZPP ) odmjerio trošak u skladu sa važećim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarife ), priznajući mu takav trošak za sastav tužbe u visini od 25 bodova odnosno 50,00 € sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, isti iznos za sastav podneska od 21. 11. 2025. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te trošak za zastupanje na ročištu 9. travnja 2025. u vrijednosti 25 bodova odnosno 50,00 € sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, na koji iznos od 150,00 € je pridodao pripadajući porez na dodanu vrijednost ( Tbr. 46. Tarife ) u iznosu od 37,50 €, te potom materijalni trošak pristojbi na tužbu i presudu, što čini ukupno dosuđeni iznos od 200,78 €.

12. Kako izneseni žalbeni navodi tužitelja nisu pravilni niti osnovani, to je primjenom čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP žalbu u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 200,78 €, valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

13. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadom troška sastava žalbe također nije osnovan, pa je sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sudac:

Vedran Medaković