Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3860/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn- 18/2025-48 od 28. svibnja 2025., dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-18/2025-48 od 28. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku na ime naknade neimovinske štete platiti tužiteljici iznos od 645,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2010. do isplate, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.367,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe, podredno istu ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. U ovoj fazi postupka predmet spora je tužiteljičin zahtjev za isplatu 645,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade neimovinske štete koju je njezin prednik SZ kao vozač bicikla pretrpio u štetnom događaju od 2. svibnja 2009. u mjestu [adresa], a koju je štetu uzrokovalo nepoznato motorno vozilo.

5. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-98/2022-30 od 21. veljače 2024. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 645,00 EUR te naknadu imovinske štete u iznosu od 330,00 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navedena je presuda u dijelu koji se odnosi na imovinsku štetu potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 2262/2024-2 od 6. prosinca 2024., dok je u odnosu na neimovinsku štetu i odluku o troškovima postupka prvostupanjska presuda ukinuta rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-2262/2024-2 od 6. prosinca 2024. i predmet vraćen na ponovno odlučivanje sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je prednika tužiteljice SZ udarilo nepoznato vozilo, odnosno da postoji krivnja vozača nepoznatog vozila za nastanak predmetnog štetnog događaja

- da je prednik tužiteljice u štetnom događaju zadobio natučenje lijevog prsišta i natučenje lijevog lakta koje su ozljede mogle nastati u dinamici ozljeđivanja koju opisuje tužitelj, odnosno da postoji uzročno-posljedična veza između udarca nepoznatog vozila i ozljeda prednika tužiteljice

- da je prednik tužiteljice trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i manjeg intenziteta pet dana, te primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana, a kasniji strah u trajanju od pet dana

- da je, uzevši u obzir sve okolnosti, posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, vrstu ozljeda prednika tužiteljice, činjenicu da je isti morao mirovati i koristiti analgetike, kao i njegovu životnu dob (88 godina u vrijeme štetnog događaja), predniku tužiteljice povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, slijedom čega mu pripada pravična novčana naknada od 645,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda može se ispitati, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima, stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a određeno je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.

10. S obzirom na navedeno, ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika kojima isti osporava zaključak suda da je prednik tužiteljice pretrpio opisane ozljede te da je predmetnu štetu prouzročilo nepoznato vozilo koje nije bilo moguće identificirati, budući da isti sadržajno predstavljaju žalbeni razlog (relativno) bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 355. ZPP-a, zbog kojih se razloga predmetna presuda ne može pobijati.

11. Međutim, usprkos navedenom, valja istaknuti da je prvostupanjski sud sukladno uputi iz rješenja ovoga suda poslovni broj Gž-2262/2024-2 od 6. prosinca 2024. pravilno utvrdio da je predmetna šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 13. u svezi čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09) budući da navedeno proizlazi iz iskaza prednika tužiteljice i svjedoka CZ te iz potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 2. srpnja 2010. i 21. lipnja 2011. Ujedno je za navesti da narav ozljeda prednika tužiteljice i uzročno-posljedična veza proizlaze iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dipl.ing. Srećka Hlišća i dr. TZC, na koje tuženik nije imao primjedbi. Također, mogućnost prednika tužiteljice da pozove policiju neposredno nakon nesreće, suprotno žalbenim navodima, ne implicira u konkretnom slučaju i obvezu tužitelja da tako postupi pod prijetnjom gubitka prava na naknadu štete od tuženika, a ujedno nije utvrđeno da je motorno vozilo kojim je prouzročena predmetna šteta ostalo nepoznato upravo krivnjom tužitelja, odnosno zbog kakvog njegovog propusta.

12. Nadalje, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava da bi zadobivene ozljede prednika tužiteljice opravdavale dosudu novčane naknade jer da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti, odnosno kojima prigovara visini dosuđene naknade.

13. Naime, utvrđeno je da je prednik tužiteljice u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja lijevog prsišta i lijevog lakta, slijedom čega je trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i manjeg intenziteta pet dana, kao i kratkotrajan primarni strah jačeg intenziteta te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju jednog dana, srednjeg intenziteta tri dana i kasniji strah pet dana. Iz navedenog slijedi da je predniku tužiteljice povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, a koja povreda nedvojbeno nije bila neznatna, slijedom čega ista opravdava dosudu pravične novčane naknade.

14. Tuženik također neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava, i to odredbe čl. 19. u svezi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08; dalje: ZOO), prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade.

15. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. U svezi navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednicama Građanskog odjela održanima 29. studenoga 2002. (broj: Su-VI-1331/02, Su-II-1372/02) te 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-5) usvojio je Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijski kriteriji). Međutim, navedeni Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, već služe kao orijentir pri određivanju iste, budući da prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

17. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, uključujući trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te činjenicu da je prednik tužiteljice u vrijeme štetnog događaja bio osoba starije životne dobi (88 godina), ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio visinu odgovarajuće pravične novčane naknade od 645,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ , broj: 151/05, 36/09, 75/09) teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

18. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tužbenom zahtjevu u dijelu od 1.135,29 eura (iznad iznosa od 975,00 eura pa do iznosa od 2.110,29 eura), čime je tuženika uskratio za obrazložen stav suda, valja prvenstveno navesti da je, kako je već ranije istaknuto, prvostupanjski sud presudom poslovni broj Pn-98/2022-30 od 21. veljače 2024. odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 645,00 EUR te naknadu imovinske štete u iznosu od 330,00 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženik po primitku navedene presude nije pravodobno predložio donošenje dopunske presude u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtijeva sukladno odredbi čl. 339. ZPP-a prema kojoj stranka može, ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni, u suprotnom će se smatrati da je tužba u tom dijelu povučena. S obzirom na izneseno, predmet odlučivanja u ovoj fazi postupka je samo ukinuti dio prvostupanjske presude poslovni broj Pn-98/2022-30 od 21. veljače 2024. koji se odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 645,00 EUR, o kojem je prvostupanjski sud pobijanom presudom u cijelosti odlučio, pa je ovaj žalbeni razlog u cijelosti neosnovan. Uzgredno valja navesti da sud propuštanjem da odluči o svim zahtjevima, odnosno dijelu zahtjeva, ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već se, sukladno citiranoj odredbi čl. 339. st. 2. ZPP-a, u slučaju izostanka pravodobnog prijedloga za donošenje dopunske presude, smatra da je tužba u tom dijelu povučena.

19. Nastavno na sve navedeno, nije utvrđeno ni da bi tuženik „favoriziranjem“ tužiteljice bio doveden u nepovoljan položaj na način da bi mu, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u aspektu povrede načela jednakosti oružja, kako to u žalbi paušalno navodi tuženik.

20. Tuženik odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude određeno pobija samo iz razloga što smatra da tužiteljici pripada 32% zbroja priznatih troškova (umjesto 66% koliko je dosudio prvostupanjski sud). Međutim, takav paušalni žalbeni navod, uzimajući u obzir navedeno u točki 18. obrazloženja ove drugostupanjske presude, ocijenjen je neosnovanim u cijelosti. Tuženik u žalbi ujedno ističe da potrebni troškovi ne iznose 2.367,27 eura, odnosno da svrha angažiranja odvjetnika nije u gomilanju odvjetničkih troškova nego u pružanju pravne pomoći stranci s ciljem da se brzo i efikasno okonča sudski postupak, ali ne navodi koji bi troškovi tužiteljici eventualno bili nepravilno dosuđeni i u kojem iznosu. Stoga je, ispitujući odluku o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda, ista ocijenjena pravilnom i zakonitom.

21. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević