Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3503/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-252/2025-71 od 30. travnja 2025. i dopunskog rješenja poslovni broj Pn-252/2025-76 od 21. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-252/2025-71 od 30. travnja 2025. u točki II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-252/2025-76 od 21. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.634,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako su precizirane u točki I. izreke, dok je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.082,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2019. do isplate, dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 5.490,00 eura za razdoblje od 1. veljače 2019. do 28. ožujka 2019. te dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 144,00 eura za razdoblje od 1. veljače 2019 do 29. travnja 2025. Točkom III. izreke navedene presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.588,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 265,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja toga rješenja do isplate, na ime predujma za provođenje prometnog vještačenja.

3. Protiv točke II. izreke prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP). Tužiteljica žalbom pobija i dopunsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijane odluke preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu protiv presude ističe da je ista neosnovana u cijelosti te ju kao takvu predlaže odbiti i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalbe tužiteljice nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 6.716,00 eura na ime naknade imovinske i neimovinske štete koju je njezin pravni prednik, raniji tužitelj BĆ, pretrpio u prometnoj nesreći u [adresa] 29. rujna 2018. kao vozač motocikla, a koju je uzrokovao vozač osobnog automobila osiguranog kod tuženika.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da se u [adresa] 29. rujna 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je kao vozač motocikla sudjelovao prednik tužiteljice BĆ i osiguranik tuženika, vozač osobnog automobila ĆĆV, koji je zbog navedenog događaja presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-227/2019 od 17. svibnja 2019. pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, opisanog po čl. 227. st. 1., 2. i 5., a kažnjivog po čl. 227. st. 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ , broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17; dalje: KZ)

- da među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, već omjer (su)odgovornosti i visina tužbenog zahtjeva

- da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je vozač vozila osiguranog kod tuženika postupio protivno odredbi čl. 45. st. 1. („Narodne novine“, broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17; dalje: ZSPC) na način da se prije uključivanja u promet sa parkirališnog prostora na glavnu cestu nije uvjerio da se glavnom cestom ne kreću druga vozila koja je dužan propustiti jer neposredno prije i na početku uključivanja nije pogledao u lijevu stranu, a da je, vidio bi prednika tužiteljice BĆ na motociklu i u tom slučaju bi zbog male brzine kretanja trenutno zaustavio svoje vozilo, pri čemu se ne bi u cijelosti prepriječio preko desne prometne trake kojom se kretao BĆ pa bi potonji vožnjom bliže središnjoj liniji prošao pored zaustavljenog vozila osiguranika tuženika te do ovog štetnog događaja ne bi došlo

- da bi štetni događaj bi bio izbjegnut da je prednik tužiteljice poduzeo radnju intenzivnog kočenja u trenutku kada je mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika kako se uključuje na kolnik glavne ceste, stoga da se krivnja istog sastoji u tome što je protivno odredbi čl. 51. st. 1. ZSPC-a propustio prilagoditi brzinu kretanja postavljenom prometnom znaku i stanju ceste, budući da je utvrđeno da se isti u trenutku štetnog događaja kretao glavnom cestom brzinom većom od dopuštene, odnosno sudarnom brzinom od 57,2 km/h, dok je brzina kretanja vozila na mjestu štetnog događaja ograničena prometnim znakom na 40 km/h

- da je stoga tuženik djelomično oslobođen od odgovornosti s obzirom da je do štetnog događaja došlo obostranom krivnjom vozača i to u omjeru od 90% krivnje vozača vozila osiguranika tuženika i 10% krivnje BĆ, prednika tužiteljice

- da je prednik tužiteljice u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede:

Comma cerebri, Contusio cerebri, Difuzna aksonalna ozljeda, Fractura allae ossis ilei lat dex, Fractura masse lateralis sacri lat dex, Contusio pulmonum bilateralis, Contusio capitis, Commotio cerebri, Macrohematuria, Contusio thoracis, abdominis et pelvis, VLC pedis dex, te da između zadobivenih ozljeda i štetnog događaja postoji uzročno posljedična veza

- da je isti pretrpio vrlo intenzivan i kratkotrajan tzv. primarni strah, sekundarni strah da je bio jačeg intenziteta i trajao 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 20 dana; da je bol jakog intenziteta trajala 4 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta 30 dana; da je tuđa pomoć i njega predniku tužiteljice bila potrebna kroz 10 dana liječenja 2 sata dnevno, a u periodu od 30 dana u prosjeku od 1 sat dnevno; da je zaostalo naruženje lakog stupnja povremeno uočljivo trećima te trajne posljedice zaostale u visini od 15% (prijelom crijevne kosti te prijelom križne kosti)

- da sud s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti s obzirom na pretrpljene fizičke boli nalazi osnovanim iznos od 1.800,00 eura, s obzirom na pretrpljeni strah iznos od 1.300,00 eura, s obzirom na duševne boli zbog naruženja iznos od 500,00 eura te s osnova zaostalih trajnih posljedica od 15% iznos od 2.500,00 eura

- da je, uvažavajući utvrđenu suodgovornost prednika tužiteljice u omjeru od 10%, za koji omjer je valjalo umanjiti određenu naknadu štete, osnovan zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.490,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od završetka liječenja do isplate sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO)

- da se cijena jednog sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije, pa je u skladu s načelom ekonomičnosti postupka na temelju odredbe čl. 223. ZPP-a uzet kao primjeren iznos od 4,00 eura za jedan sat (od potrebnih 40 sati) tuđe pomoći i njege

- da je, uvažavajući utvrđenu suodgovornost prednika tužiteljice u omjeru od 10%, za koji omjer je valjalo umanjiti određenu naknadu štete, osnovan zahtjev za naknadu iznosa od 144,00 eura za pretrpljenu imovinsku štetu sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

8. Tužiteljica u žalbi protiv presude u bitnom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da na strani njezina prednika postoji krivnja u omjeru od 10%, navodeći da je doprinos istog predmetnoj šteti ocijenjen na temelju nedokazanih tvrdnji o brzini motocikla, iako nije utvrđena uzročna veza između ponašanja oštećenika i nastanka štete, što je nužan preduvjet za primjenu odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO-a te da ponašanje prednika tužiteljice nije bio konkretan uzrok štetnog događaja.

9. Pobijanim dopunskim rješenjem sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 3. u svezi čl. 156 st. 1. ZPP-a povodom pravodobnog prijedloga tuženika naložio tužiteljici naknaditi tuženiku 265,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate, a koji je iznos tuženik predujmio za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja doprinosa prednika tužiteljice predmetnoj šteti koji je tužiteljica tijekom postupka osporavala, a koji je doprinos tuženik i dokazao. Sud tuženiku nije dosudio trošak predujma za pristup vještaka na ročište od 1. ožujka 2024. u iznosu od 33,18 eura jer je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka koji je na ročištu u cijelosti ostao pri svome mišljenju.

10. Tužiteljica u žalbi protiv navedenog dopunskog rješenja u bitnom ističe da je tuženik u izvansudskom postupku u cijelosti osporio svoju odgovornost, da nije isplatio nesporni dio štete te da tijekom parničnog postupka nije precizirao prigovor suodgovornosti kako bi se tužiteljica na isti mogla očitovati, slijedom čega tužiteljica smatra da isključiva krivnja za nastali trošak leži na tuženiku i da je sud u najgorem slučaju za tužiteljicu trebao podijeliti trošak prometnog vještačenja razmjerno krivnji vozača, odnosno u omjeru 90:10.

11. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, dok tužiteljica u žalbama na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka određeno ne ukazuje.

12. Prije svega valja navesti da je u ovom postupku valjalo primijeniti odredbu čl. 1072. st. 1. i 2. ZOO-a kojom su uređena pravila za međusobne odštetne zahtjeve vlasnika motornih vozila i kojom je propisano da, ako je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo odgovoran za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Ova odredba je lex specialis u odnosu na opću odredbu o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti iz čl. 1092. ZOO-a (tako i VSRH u odluci Rev-x 645/2018-2 i dr.). Budući da prvostupanjski sud utvrđuje da za predmetni štetni događaj postoji obostrana krivnja vozača u omjeru 90:10, navedenu odredbu očigledno primjenjuje, iako ju u presudi ne naznačuje.

13. Neosnovano tužiteljica u žalbi protiv presude osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je njezin prednik kriv za nastanak predmetne štete u omjeru od 10%, navodeći da ne postoji uzročna veza između ponašanja njezina prednika i nastanka štete. Iz samog iskaza prednika tužiteljice, ranijeg tužitelja BĆ, ali i iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, nedvojbeno proizlazi da se prednik tužiteljice kretao brzinom od preko 50 km/h (sudarna brzina iznosila je 57,2 km/h), iako je na predmetnoj dionici ceste na snazi ograničenje brzine na 40 km/h. Ujedno iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi je predniku tužiteljice za prelazak puta od oko 16,6 metara brzinom oko 40 km/h trebalo oko 1,5 sekundi pa da je isti, ako je mogao vidjeti uključivanje vozila na cestu kada se nalazio udaljen oko 16,6 metara, mogao radnjom kočenja izbjeći ovaj štetni događaj, dok iz iskaza BĆ proizlazi da je prolazio pored pizzerije 60-70 metara nakon koje je dućan ispred kojeg je dok je vozio vidio nekoliko auta, ali da nije mislio da bi se netko uključivao s parkirališta ispred dućana na glavnu cestu. Stoga slijedi da je prednik tužiteljice mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika s više od 16,6 metara udaljenosti pa bi, da je brzinu vožnje prilagodio ograničenju brzine i uvjetima na cesti, mogao pravodobno zaustaviti vozilo i izbjeći predmetni štetni događaj. S tim u svezi, za navesti je da okolnost da je osiguranik tuženika pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 5. KZ-a, protivno žalbenim navodima tužiteljice, ne isključuje mogućnost utvrđivanja suodgovornosti prednika tužiteljice u ovom parničnom postupku.

14. Tužiteljica prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5.490,00 eura za razdoblje od 1. veljače 2019. do 28. ožujka 2019. te na dosuđeni iznos od 144,00 eura za razdoblje od 1. veljače 2019 do 29. travnja 2025. žalbom određeno ne pobija. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u svezi čl. 356. ZPP-a, ocijenjeno je da je prvostupanjska presuda i u navedenom dijelu pravilna i zakonita.

15. S obzirom na navedeno, slijedi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio odredbe čl. 19. st. 2., čl. 1046., čl. 1072. st. 1. i 2., čl. 1100., čl. 1103., čl. 1089. st. 2., čl. 1095. i čl. 29. st. 2. ZOO-a kada je odlučio kao pod točkom II. izreke pobijane presude.

16. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

17. U odnosu na žalbu tužiteljice protiv dopunskog rješenja o trošku, valja navesti da tuženik u ovom postupku nije osporavao svoju pasivnu legitimaciju niti nastanak štetnog događaja, ali je osporio da bi bio isključivo odgovoran za isti. Stoga je tuženik po pozivu suda predujmio trošak prometnog vještačenja koji je bio nužan za dokazivanje obostrane krivnje vozača motornih vozila (u omjeru 90:10), koju su krivnju tužiteljica odnosno njezin prednik tijekom postupka izričito osporavali.

18. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-321/24, Rev- 660/21, Rev-291/15 itd.), u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, takvi troškovi tužitelju trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

19. Analogno navedenom shvaćanju, stav je ovog drugostupanjskog suda da tuženiku u konkretnom slučaju valja dosuditi trošak predujma u cijelosti, neovisno o tome što je tužitelj u pretežitom dijelu uspio u sporu, odnosno što je krivnja tužitelja za nastanak štetnog događaja utvrđena „samo“ u omjeru od 10%, jer je navedeni trošak bio potreban za dokazivanje odlučne činjenice u smislu odredbe čl. 155. ZPP- a u svezi čl. 154. st. 3. ZPP-a, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

20. U tom smislu valja navesti da nije od utjecaja okolnost da tuženik nije precizirao svoj prigovor suodgovornosti tužiteljice jer o razmjeru krivnje vozača odlučuje sud, a ujedno je tužiteljica odnosno njezin prednik tijekom postupka (podnesak od 12. rujna 2019.) izričito osporila bilo kakvu suodgovornost za nastanak štetnog događaja navodeći da je isključivi uzrok prometne nezgode protupravno postupanje osiguranika tuženika, stoga tužiteljica neosnovano ističe da je trošak predujma vještačenja nastao krivnjom tuženika jer joj je onemogućeno da se očituje o doprinosu oštećenika.

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

22. Tužiteljica sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbi jer s istima nije uspjela, dok trošak tuženikovog odgovora na žalbu protiv presude nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkama II. i III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić