Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4119/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Saja Oulovski i Nevena Oulovski, odvjetnicama iz Pakraca, Petra Preradovića 5/13, Pakrac, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-365/2019-27 od 27. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-365/2019- 27 od 27. listopada 2025. pod stavkom I i II izreke i za navedeno sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju OĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 34330 Velika, iznos od 5.276,94 eura (pettisućadvjestosedamdesetšest euraidevedesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 01.03.2013. godine do 31. 07. 2015. godine, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena (u daljnjem tekstu: zatezna kamata) i to na iznos od:
- 182,49 EUR od 01.03. 2013. pa do isplate;
- 197,95 EUR od 01.04. 2013. pa do isplate;
- 193,03 EUR od 01.05. 2013. pa do isplate;
- 179,20 EUR od 01.06. 2013. pa do isplate;
- 173,75 EUR od 01.07. 2013. pa do isplate;
- 179,44 EUR od 01.08. 2013. pa do isplate;
- 185,24 EUR od 01.09. 2013. pa do isplate;
- 195,92 EUR od 01.10. 2013. pa do isplate;
- 190,77 EUR od 01.11. 2013. pa do isplate;
- 193,56 EUR od 01.12. 2013. pa do isplate;
- 195,47 EUR od 01.01. 2014. pa do isplate;
- 186,65 EUR od 01.02. 2014. pa do isplate;
- 189,69 EUR od 01.03. 2014. pa do isplate;
- 187,54 EUR od 01.04. 2014. pa do isplate;
- 183,66 EUR od 01.05. 2014. pa do isplate;
- 181,73 EUR od 01.06. 2014. pa do isplate;
- 183,39 EUR od 01.07. 2014. pa do isplate;
- 146,31 EUR od 01.08. 2014. pa do isplate;
- 144,52 EUR od 01.09. 2014. pa do isplate;
- 145,51 EUR od 01.10. 2014. pa do isplate;
- 147,56 EUR od 01.11. 2014. pa do isplate;
- 151,03 EUR od 01.12. 2014. pa do isplate;
- 149,01 EUR od 01.01. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.02. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.03. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.04. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.05. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.06. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.07. 2015. do naplate;
- 151,69 EUR od 01.08. 2015. do naplate;
- 151,69 EUR od 01.09. 2015. do naplate, sve u roku 15 dana.
2. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-365/2019-27 od 27. listopada 2025.
II. Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzeće sudaca Županijskog suda u Zagrebu kao nedopušten.
III. Ukida se stavak III. izreke navedene presude bez vraćanja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju OĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.276,94 eura (pettisućadvjestosedamdesetšest euraidevedesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 01.03.2013. godine do 31. 07. 2015. godine, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena (u daljnjem tekstu: zatezna kamata) i to na iznos od:
- 182,49 EUR od 01.03. 2013. pa do isplate;
- 197,95 EUR od 01.04. 2013. pa do isplate;
- 193,03 EUR od 01.05. 2013. pa do isplate;
- 179,20 EUR od 01.06. 2013. pa do isplate;
- 173,75 EUR od 01.07. 2013. pa do isplate;
- 179,44 EUR od 01.08. 2013. pa do isplate;
- 185,24 EUR od 01.09. 2013. pa do isplate;
- 195,92 EUR od 01.10. 2013. pa do isplate;
- 190,77 EUR od 01.11. 2013. pa do isplate;
- 193,56 EUR od 01.12. 2013. pa do isplate;
- 195,47 EUR od 01.01. 2014. pa do isplate;
- 186,65 EUR od 01.02. 2014. pa do isplate;
- 189,69 EUR od 01.03. 2014. pa do isplate;
- 187,54 EUR od 01.04. 2014. pa do isplate;
- 183,66 EUR od 01.05. 2014. pa do isplate;
- 181,73 EUR od 01.06. 2014. pa do isplate;
- 183,39 EUR od 01.07. 2014. pa do isplate;
- 146,31 EUR od 01.08. 2014. pa do isplate;
- 144,52 EUR od 01.09. 2014. pa do isplate;
- 145,51 EUR od 01.10. 2014. pa do isplate;
- 147,56 EUR od 01.11. 2014. pa do isplate;
- 151,03 EUR od 01.12. 2014. pa do isplate;
- 149,01 EUR od 01.01. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.02. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.03. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.04. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.05. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.06. 2015. pa do isplate;
- 151,69 EUR od 01.07. 2015. do naplate;
- 151,69 EUR od 01.08. 2015. do naplate;
- 151,69 EUR od 01.09. 2015. do naplate, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banka d.d. OIB 23057039320, Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka, da tužitelju FĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.201,26 eura (dvijetisućedvjestojedaneuroidvadesetšestcenti), a u roku od 15 dana.
III Odbija se tuženikov prigovor prijeboja koji glasi: "Utvrđuje postojanje tražbine tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d. prema tužitelju FĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja iznosi 3.433,72 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:
- CHF 1,39 od 2. lipnja 2011. pa do isplate;
- CHF 1,39 od 2. srpnja 2011. pa do isplate;
- CHF 1,39 od 2. kolovoza 2011. pa do isplate;
- CHF 1,39 od 2. rujna 2011. pa do isplate;
- CHF 1,39 od 2. listopada 2011. pa do isplate;
- CHF 28,92 od 2. studenog 2011. pa do isplate;
- CHF 28,82 od 2. prosinca 2011. pa do isplate;
- CHF 28,71 od 2. siječnja 2012. pa do isplate;
- CHF 28,61 od 2. veljače 2012. pa do isplate;
- CHF 28,49 od 2. ožujka 2012. pa do isplate;
- CHF 28,39 od 2. travnja 2012. pa do isplate;
- CHF 128,28 od 2. svibnja 2012. pa do isplate;
- CHF 28,16 od 2. lipnja 2012. pa do isplate;
- CHF 28, 05 od 2. srpnja 2012. pa do isplate;
- CHF 27,93 od 2. kolovoza 2012. pa do isplate;
- CHF 27,82 od 2. rujna 2012. pa do isplate;
- CHF 27,70 od 2. listopada 2012. pa do isplate;
- CHF 27,58 od 2. studenog 2012. pa do isplate;
- CHF 27,46 od 2. prosinca 2012. pa do isplate;
- CHF 27,35 od 2. siječnja 2013. pa do isplate;
- CHF 27,22 od 2. veljače 2013. pa do isplate;
- CHF 27,09 od 2. ožujka 2013. pa do isplate;
- CHF 26,97 od 2. travnja 2013. pa do isplate;
- CHF 26,84 od 2. svibnja 2013. pa do isplate;
- CHF 26,72 od 2. lipnja 2013. pa do isplate;
- CHF 26,59 od 2. srpnja 2013. pa do isplate;
- CHF 26,46 od 2. kolovoza 2013. pa do isplate;
- CHF 26,33 od 2. rujna 2013. pa do isplate;
- CHF 26,19 od 2. listopada 2013. pa do isplate;
- CHF 26,06 od 2. studenog 2013. pa do isplate;
- CHF 25,92 od 2. prosinca 2013. pa do isplate;
- CHF 25,79 od 2. siječnja 2014. pa do isplate;
- CHF 142,94 od 2. veljače 2014. pa do isplate;
- CHF 142,08 od 2. ožujka 2014. pa do isplate;
- CHF 141,21 od 2. travnja 2014. pa do isplate;
- CHF 140,33 od 2. svibnja 2014. pa do isplate;
- CHF 139,44 od 2. lipnja 2014. pa do isplate;
- CHF 138,55 od 2. srpnja 2014. pa do isplate;
- CHF 137,64 od 2. kolovoza 2014. pa do isplate;
- CHF 136,74 od 2. rujna 2014. pa do isplate;
- CHF 135,82 od 2. listopada 2014. pa do isplate;
- CHF 134,90 od 2. studenog 2014. pa do isplate;
- CHF 133,97od 2. prosincima 2014. pa do isplate;
- CHF 133,03 od 2. siječnja 2015. pa do isplate;
- CHF 132,09 od 2. veljače 2015. pa do isplate;
- CHF 131,14 od 2. ožujka 2015. pa do isplate;
- CHF 130,18 od 2. travnja 2015. pa do isplate;
- CHF 129,22 od 2. svibnja 2015. pa do isplate;
- CHF 128,24 od 2. lipnja 2015. pa do isplate;
- CHF 127,26 od 2. srpnja 2015. pa do isplate;
- CHF 126,27 od 2. kolovoza 2015. pa do isplate;
- CHF 125,27 od 2. rujna 2015., pa do isplate i to do dana 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja."
1.2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Požegi.
2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi pravilno je odbijen kao neosnovan jer je odredba čl. 16. predmetnog Ugovora o kreditu broj: 5103239932, sklopljenog između stranaka dana 8. studenog 2006. godine u Požegi, kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, nepoštena odredba, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje: ZZP), jer se radi o unaprijed formuliranoj odredbi o kojoj se nije pregovaralo, uvrštenoj u ugovor od strane tuženika, što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora daleko od mjesta prebivališta tužitelja kao potrošača, zbog čega bi tužitelj i njegov punomoćnik bili izloženi povećanim financijskim troškovima, dok tuženik istima nije izložen s obzirom da ima podružnicu u Požegi, gdje je predmetni ugovor o kreditu i sklopljen.
5. Naime, ugovorena prorogacijska klauzula, u smislu odredbe čl. 70. ZPP u korist registriranog sjedišta banke, jest klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo s potrošačem, to je ista ništetna jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja kao potrošača i sjedišta tuženika. Takav zaključak suda prvog stupnja u skladu je i s donesenim zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenog 2020. godine, zbog čega svi suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja kao pravilno I zakonito.
6. Prije upuštanja u ocjenu zakonitost prvostupanjske odluke žalitelju valja odgovoriti da je odredbom sadržanom u čl. 73. ZPP-a propisano da stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluju u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti dok prema stavku 2. istog članka točke 1. nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Stavkom 3. te odredbe propisano je da će zahtjeve iz stavka 2. tog članka odbaciti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.
7. Kako žalitelj traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom žalbenom postupku uopćeno, na temelju hipotetskih situacija i uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, to takav zahtjev u smislu naprijed citiranih odredbi, nije dopušten pa je stoga takav zahtjev valjalo na temelju članka 73. stavka 3. ZPP rješenjem odbaciti (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-348/2024-2 od 9. listopada 2024.).
8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.
9. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluku iz stavka I izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 - dalje: ZZP/03).
10. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) radi čega je pobijana presuda pod stavkom I izreke preinačena temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
11. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatom na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukama tuženika i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu te osnovanost prigovora radi prebijanja.
12. Između stranaka je nesporno da je predmetni ugovor o kreditu br. 5103239932 sklopljen dana 8. studenog 2006., te da je isti izmijenjen sklapanjem Aneksa br.1. tom ugovoru o kreditu od 8. siječnja 2016. temeljem kojeg je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15).
13. Pozivanjem na direktni učinak pravomoćnih presuda po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrdio ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa - prema jednostranim odlukama tuženika, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.
14. Naime prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi - promjenjivoj prema jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pojedinačno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi, a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost kojom se bavi ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese, a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.
15. U odnosu na pobijanu odluku kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju novčane iznose navedene u stavku I izreke s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljevim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Aneks br. 1. tom ugovoru 8. siječnja 2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužitelj ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.
16. Stoga je, zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu pod stavkom I izreke i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu.
17. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa br. 1. ugovora o kreditu određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može s uspjehom osporavati restitucijski učinak sklopljenog Aneksa br. 1. ugovoru o kreditu od 8. siječnja 2016.
18. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.
19. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Aneksa br.1. Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.
20. Slijedom navedenog Aneksa br.1. ugovora o kreditu zaključenog pristankom tužitelja na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom br.1. ugovoru o kreditu od 8. siječnja 2016. radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu br.1. ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf iz ugovora od 8. studenog 2006., jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa br. 1. ugovora o kreditu od 8. siječnja 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
21. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf te početne kamatne stope i mijenjanih sukladno odlukama tuženika jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i promjenjivoj kamatnoj stopi nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa br. 1. dana 8. siječnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.
22. Obzirom da učinak aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u Aneksu br.1. od 8. siječnja 2016., stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz aneksa ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog sporazumno sklopljenog Dodatka.
23. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Aneksa br.1. ugovora o kreditu obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s obzirom da učinak aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u aneksu ugovoru o kreditu. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz Aneksa br.1. od dana 8. siječnja 2016., referentna točka izračuna više ne može biti početni tečaj Chf i početo ugovorena kamatna stopa jer su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zamijenjene odredbama navedenog Aneksa br. 1. dana 8. siječnja 2016.
24. Dakle, odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 8. studenog 2006. zamijenjeni su odredbama Aneksa br. 1. tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
25. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.
26. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks br. 1. ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.
27. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.
28. U Aneksu br. 1. ugovoru o kreditu od dana 8.siječnja 2016. ne nalaze se razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
29. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su preplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa br.1. ugovoru o kreditu od 8. siječnja 2016. U okolnostima predmetnog slučaja, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz navedenog Aneksa br.1. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneksa br.1. ugovoru o kreditu od 8. siječnja 2016.
30. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Aneksa br. 1. ugovoru o kreditu od 8. siječnja 2016. kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljev zahtjev za povrat isplaćenog čini neosnovanim.
31. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi on kao dužnik iz predmetnog aneksa ugovora o kreditu imao pravo na naknadu neke daljnje štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za daljnjim obeštećenjem čini neosnovanim.
32. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da se poziva na to da mu je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.
33. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog žalbenog suda, tužbeni zahtjev tužitelja pod stavkom I izreke je u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO to je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP preinačiti pobijanu presudu pod stavkom I izreke i u tom dijelu odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu.
34. U odnosu na pobijani stavak III izreke kojim je odbijen tuženikov prigovor prijeboja, valja reći da obzirom na preinaku prvostupanjske presude na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu, više nema novčane tražbine u odnosu na koju je tuženik podnio prigovor prijeboja, to je u odnosu na taj dio pobijane odluke odlučeno kao u izreci rješenja jer je u konkretnim okolnostima prigovor prijeboja postao procesnopravno irelevantan te je takvu odluku valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovan postupak temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP.
35. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu pod stavkom II izreke prvostupanjske presude kojom je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak preinačena je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelju na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom, a ista se odnosi na troškove prvostupanjskog postupka kao i na troškove žalbenog postupka.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
