Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-844/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb (OIB: 61817894937), Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, kojega zastupa punomoćnica mr. sc. LE, dipl. iur. iz Stručne službe Gradske uprave, protiv I. tuženice ŠE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II. tuženice LEZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-248/2019-42 od 29. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-248/2019-42 od 29. prosinca 2025.

II Odbija se zahtjev I i II tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„ I Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se I. tuženici i II. tuženici iseliti iz stana u [adresa], 7. kat, stan br. 34, površine 52,45 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnikom te mu pripada i spremište, te predati opisani stan, slobodan od svih osoba i stvari u posjed tužitelju, u roku od 15 dana.

Nalaže se I. tuženici i II. tuženici naknaditi parnični trošak tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu naknaditi I. tuženici ŠE i II. tuženici LEZ troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 EUR u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene odluke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka u smislu žalbenih navoda ukine.

3. U odgovoru na žalbu I i II tuženice osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu te stavljaju zahtjev za naknadom troška.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za iseljenjem I i II tuženica iz stana u [adresa], 7. kat, stan br. 34, površine 52,45 m2, i predaju istog slobodnog od svih osoba i stvari u posjed tužitelju, a koji zahtjev se temelji na činjenici neplaćanja troškova korištenja predmetnog stana od strane pok. najmoprimca i da su tuženice nastavile koristiti predmetni stan kao članice obiteljskog domaćinstva time da je I tuženica i pozivana na reguliranje statusa i plaćanja duga, a na koje pozive se oglušila.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li istaknuti prigovor tuženica prava na dom osnovan.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upiru tužitelj.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Kako je prvostupanjski sud odlučio u granicama postavljenog zahtjeva nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 2. ZPP-a na koju upire tužitelj.

11. Jednako tako, suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud je pravilno primjenio i odredbu čl. 8. ZPP-a.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužitelj Grad Zagreb u svojstvu najmodavca s HE kao najmoprimcem 26.1.2011. sklopio Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom i to za stan u [adresa], 7. kat, stan br. 34, površine 52,45 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika sa pripadajućim spremištem;

- da su tuženice navedene kao članovi obiteljskog domaćinstva najmoprimca s kojima će koristiti predmetni stan;

- da je Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do 13.1.2014., a prema toč. III Ugovora najmoprimac je bio dužan najmanje 30 dana prije isteka vremena na koji je sklopljen podnijeti zahtjev za produženje ugovora o najmu stana dokazujući da ispunjava uvjete propisane člankom 33. Odluke o najmu stanova, a ako najmoprimac ne postupi sukladno tome, ili ne ispunjava uvjete za produženje najma, ugovor prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, te je najmoprimac dužan zadnjeg dana roka stan predati slobodan od osoba i stvari najmodavcu;

- da tuženice nisu dokazale da je raniji najmoprimac CE postupio na taj način i u gornjem roku podnio zahtjev za produženje ugovora;

- da je Ugovor stoga prestao protekom roka tj. 13.1.2014. i da je već od tada postojala obveza najmoprimca sukladno Ugovoru i odredbi čl. 17. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96., 48/98. i 22/06.) predati stan najmodavcu Gradu

Zagrebu, a što nesporno nije učinjeno;

- da je raniji najmoprimac CE umro **.**.2018. i da su stan nastavile koristiti i sada koriste tuženice;

- da je tužitelj Grad Zagreb vlasnik predmetnog stana;

- da je sporno imaju li tuženice pravo koje ih ovlašćuje na posjed stana, odnosno da li predmetna tužba za iseljenje i predaju u posjed predstavlja neopravdano zadiranje u pravo tuženica na nepovredivost njihovog doma;

- da raniji najmoprimac nije uredno podmirivao najamninu i ostale troškove vezano za stanovanje u predmetnom stanu i da ga je tužitelj višekratno pozivao da to čini odnosno da nakon smrti najmoprimca to nisu činile niti tuženice;

- da je izveden dokaz saslušanjem tuženica koji iskazi sud prihvaćeni kao objektivni ( list 123- 125 spisa);

- da je iskazom utvrđeno da su se tuženice od 2010. nalazile u teškoj situaciji s obzirom da je raniji najmoprimac ( suprug i otac tuženica) prvotno pretrpio infarkt, nakon toga moždani udar i u konačnici karcinom, zbog čega su se prvenstveno bavili time; da je dobio je otkaz i bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje gdje je primao naknadu od tadašnjih 1.200,00 kn mjesečno ; da ne osporavaju dugovanje koje su u međuvremenu gotovo u cijelosti podmirile; da u stanu žive I. tuženica, II. tuženica i njezin sada šestogodišnji sin; da su tuženice zaposlene i da I. tuženica prima plaću od oko tadašnjih 7.000,00 kn mjesečno koja je opterećena s dva kredita, a II. tuženica prima plaću u iznosu od tadašnjih 5.000,00 kuna; da tuženice nemaju u vlasništvu nekretnine, kao niti suprug II. tuženice, a od vrijednijih pokretnina II. tuženica je vlasnica osobnog vozila marke Ford Fiesta proizvodnje 2006., kupljenog na kredit na ime I. tuženice koja je kasnije isti darovala II. tuženici; da u spornom stanu neprekidno stanuju od 1998. kada je stan dodijeljen na korištenje njihovom suprugu i ocu HE i isti stan predstavlja njihov jedini dom pa u slučaju iseljenja ne bi imali riješeno stambeno pitanje i završili bi doslovno na "ulici";

- da iz dostavljene potvrde HEP Toplinarstva d.o.o. od 29.10.2025. proizlazi da nema duga za isporučenu toplinsku energiju kako po šifri potrošnje koja je glasila na pok. HE tako i šifri potrošnje koja glasi na I. tuženicu, dok prema potvrdi Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 27.9.2025. razvidno je da je aktivni obveznik ovdje I. tuženica podmirila obveze plaćanja komunalne naknade i ugovorene najamnine, naknade za uređenje voda, javne usluge sakupljanja komunalnog otpada te utroška vode zaključno sa zaduženjem za mjesec rujan 2025.; da iz kartice analitičkog knjigovodstva HEP Elektra d.o.o. također proizlazi da ne postoji dugovanje po toj osnovi ( list 316-323 i 371 spisa):

- da iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 16.9.2025. br. 1417522 proizlazi da je I. tuženici od 1.9.2025. priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 921,50 EUR mjesečno;

- da tužiitelj nije dokazao da je I. tuženica prethodno zaprimila dopise od 12.3.2019. i 10.4.2019. kojim je pozivana na reguliranje statusa u stanu i da neovisno o tome podmirenjem gotovo svih zaostalih dugovanja u znatnom iznosu tijekom ovog postupka (koji su nastali u većoj mjeri uslijed objektivnih okolnosti prethodno razloženih po tuženicama) i sadašnjim plaćanjem tuženice su jasno iskazale volju za ostankom u predmetnom stanu koji predstavlja njihov dom, a koji prihod bi inače tužitelj ostvarivao i u slučaju iznajmljivanja stana nekoj trećoj osobi;

- da stavljajući u međusobni odnos dva suprostavljena prava (pravo vlasništva tužitelja kao osobe javnog prava i prava na dom tuženica), pravo tuženica preteže nad pravom tužitelja pa je prigovor tuženica prava na dom osnovanim;

13. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da bi prihvaćanjem zatražene vlasničko-pravne zaštite tužitelja u smislu odredaba čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/2015 - pročišćeni tekst i 94/2017 - dalje u tekstu: ZV) došlo do nedopuštenog miješanja u prava na dom tuženica, te odlučio na navedeni način.

14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima tužitelja nije doveden u sumnju.

15. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja su bez poravnog uporišta.

16. Na žalbene navode koji se isključivo odnosne na ocjenu dokaza valja reći da tužitelj ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svojem uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a na koju upire tužitelj kako je to već i navedeno.

18. Jednako tako, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije adekvatnim dokaznim sredstvima i sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokazao tvrdnje da je I tuženica primila pozive tužitelja kojima je pozivana na reguliranje statusa u stanu.

19. Ovdje valja reći da iz sadržaja zapisnika sa ročišta održanog 12. studenog 2025. proizlazi navod I tuženice da je i podnijela zahtjev za legalizaciju statusa 7. studenog 2025.

20. Na žalbene navode ukazuje je da je obzirom na dostavljenu dokumentaciju prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da su tuženice tijekom postupka gotovo u cijelosti i podmirile dug sa osnova troškova stanovanja, a što je i bio razlog podnošenja predmetne tužbe za iseljenjem.

21. Između ostalog, navedeno proizlazi i iz uplatnice od 27. listopada 2025. ( list 371) na iznos od 2.4888,63 eura koji iznos troškova stanovanja je I tužena uplatila tužitelju.

22. U odnosu na žalbene navode vezano za osnovanost prigovora prava na poštivanje doma u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) u svezi odredbe čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), ukazuje se da je prvostupanjski sud ispitao razmjernost i nužnost miješanja u eventualno pravo na dom tuženica, te za svoje uvjerenje kada je utvrdio da je isti osnovan dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

23. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženice neprekidno koriste predmetni stan od 1998. kada je dodijeljen na korištenje ranijem najmoprimcu HE ( suprugu i ocu tuženica), to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da postoji dovoljna i kontinuirana veza tuženica s tim stanom manifestirana u volji da žive u tom stanu, a zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da sporni stan predstavlja dom za tuženice.

24. Nadalje, kako je zahtjev tužitelja postavljen na iseljenje iz stana koji predstavlja njihov dom, razvidno je da bi time došlo do miješanja u pravo tuženica na poštivanje njihovog doma, a koje miješanje je skladu sa zakonom čl. 161. i čl. 162. ZV-a i ima legitiman cilj u vidu zaštite prava vlasništva tužitelja, odnosno i provođenja odgovarajuće stambene politike (zadovoljavanje stambenih potreba građana prema propisanim kriterijima) te promicanja gospodarske dobrobiti države (prodaja ili davanje stana u najam, koja novčana sredstva cijene ili najamnine svakako služe financiranju javnih funkcija države kao takve).

25. Međutim, takva mjera mora biti i nužna u demokratskom društvu, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari kako je to i utvrdio prvostupanjski sud.

26. Kraj činjenice da tužitelj kao osnovni razlog traženja iseljenja tuženica ističe njihovo korištenje stana bez ili s neurednim plaćanjem najamnine i troškova stanovanja, a koji razlog je (iako je postojao u vrijeme podnošenja tužbe) u međuvremenu otpao gotovo u cijelosti , to bi iseljenjem tuženica (s predškolskim djetetom) stvorio još jedan slučaj obveze tužitelja na stambeno zbrinjavanje socijalno i zdravstveno ugroženih budući da tuženice nemaju mogućnosti riješiti stambeno pitanje na drugi način.

27. U iznesenim okolnostima konkretnog slučaja podmirenjem gotovo svih zaostalih dugovanja u znatnom iznosu tijekom ovog postupka (koji su nastali u većoj mjeri uslijed objektivnih okolnosti prethodno razloženih po tuženicama) i sadašnjim plaćanjem, tuženice su, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud jasno iskazale volju za ostankom u predmetnom stanu koji predstavlja njihov dom, a koji prihod bi inače tužitelj ostvarivao i u slučaju iznajmljivanja stana nekoj trećoj osobi.

28. Zaključno, suprotno tvrdnji tužitelja kako to pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud stavljajući u međusobni odnos navedena dva suprostavljena prava (pravo vlasništva tužitelja kao osobe javnog prava i prava na dom tuženica), u iznesenim okolnostima pravo tuženica preteže nad pravom tužitelja.

29. Obzirom na sve naprijed navedeno, suprotni žalbeni navodi tužitelja ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke

30. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da istaknuti prigovor prava na poštivanje doma osnovan.

31. U odnosu na ostale žalbene navode tužitelja kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

32. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

33. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njihova žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

34. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primjenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

35. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita te sukladna čl. 154. st. 1. ZPP- a, pa su paušalni žalbeni navodi neosnovani.

36. Zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka nije osnovan sukladno čl. 155. ZPP-a.

37. Sijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke, a na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluku.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej