Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1776/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Željke Rožić Kaleb, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Andrine Raspor Flis, te člana vijeća Ane Gradišek, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Ranko Tomašević , odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi punomoćnika prisilno smještene osobe, izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-106/2026-9 od 10. travnja 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba prisilno smještene osobe ĐF kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-106/2026-9 od 10. travnja 2026. godine.
II Određuje se punomoćniku po službenoj dužnosti Ranku Tomaševiću trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura.
III. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da navedeni iznos troška po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda na žiro račun punomoćnika po službenoj dužnosti Ranka Tomaševića.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja određuje se prisilni smještaj KF u [naziv], u trajanju do 30 dana, počevši od 5. travnja 2026. godine.
2. Protiv tog rješenja žali se prisilno smještena osoba iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14 – dalje: ZZODS), te predlaže da se pobijano rješenje preinači odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja, provodeći postupak u smislu odredbe čl. 35. i 36. ZZODS, pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ĐF, na temelju odredbe čl. 27. ZZODS, jer je u pitanju osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji osobno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana u navedenom zakonskom članku, zbog čega mu je prijeko potreban smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja.
5. To prvenstveno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra u kojem je navedeno da prisilno smještene osoba prema recentnim nalazima pokazuje kliničku sliku akutnog psihotičnog ponašanja i doživljavanja do stupnja kada svojim psihotično motiviranim ponašanjem u značajnoj mjeri šteti svom zdravlju i svojim pravima i interesima uz značajan hetero agresivni rizik, te je stoga stacionirano liječenje nužno i opravdano. Nekritičan je i bez uvida u svoje trenutno stanje, a ima verificiranu dijagnozu (MKB-10)
– paranoidna shizofrena psihoza (F 20.0), a kada je prisutna visoko naglašena psihotična razina funkcioniranja kao što je akutna psihoza iznimno je bitno redovito i kontinuirano nadziranje uzimanja psihofarmakoterapije od strane stručnog tima u zaštićenim bolničkim uvjetima, jer sve navedeno predstavlja kod njega teže duševne smetnje, zbog kojih u trenutnom stanju može ugroziti vlastiti život, zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje i sigurnost drugih osoba, zbog čega vještak predlaže odrediti mu prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 30 dana.
6. Na ročištu održanom 10. travnja 2026. godine predstavnik klinike za psihijatriju u cijelosti je ostao kod prijedloga bolnice od 5. travnja 2026. godine, navodeći da unatoč primijenjenoj psihofarmakološkoj terapiji nije došlo do adekvatnog poboljšanja psihičkog stanja prisilno smještene osobe i da u kliničnoj slici i dalje dominiraju ideje odnosa, paranoidna obrada realiteta, te je nepredvidivog ponašanja, nekritičan prema svom stanju, disimulativan, te zbog svog stanja i osnovne bolesti ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život i tuđu sigurnost.
7. Obrazlažući svoj nalaz i mišljenje liječnik vještak psihijatar je u cijelosti ostala kod datog nalaza i mišljenja, navodeći da su kod prisilno smještene osobe aktualno prisutne teže duševne smetnje, te da u trenutnom stanju može ugroziti vlastiti život, zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje i sigurnost drugih osoba, te smatra da je prijedlog klinike za psihijatriju opravdan, jer je kod prisilno smještene osobe prisutno niz sumanutih ideja persekutorne naravi, uz visok sumanuti rizik uslijed kojih ne smatra da je u pogoršanju osnovne bolesti i odbija savjetovano liječenje zbog čega mu je potrebno liječenje u bolničkim uvjetima. S obzirom na to da prisilno osoba nije dovoljno kritična prema svom sadašnjem stanju to ambulantno liječenje kod njega nije moguće.
8. Ocjenjujući nalaz vještaka i dopunu tog nalaza, kao i navode predstavnika klinike za psihijatriju, i ovaj sud smatra da je za prisilno smještenu osobu nužno potrebno odrediti prisilni smještaj u bolničkim uvjetima, budući da boluje od težih duševnih smetnji a da svojim psihotično motiviranim ponašanjem u značajnoj mjeri šteti i svom zdravlju te može ugroziti vlastiti život i sigurnost ali i zdravlje i sigurnost drugih osoba, jer ne smatra da je u pogoršanju osnovne bolesti i odbija savjetovano liječenje, zbog čega je bitno redovito i kontinuirano nadziranje uzimanje psihofarmakoterapije bolesnika od strane stručnog tima u zaštićenim bolničkim uvjetima.
9. Stoga su žalbeni navodi prisilno smještene osobe neosnovani, budući da su isti u suprotnosti sa izričitim nalazom vještaka i prijedlogom klinike za psihijatriju, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je, na temelju odredbe čl. 29. st. 3. ZZODS odredio prisilni smještaj KF u trajanju do 30 dana, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS odbiti žalbu prisilno smještene osobe kao neosnovanu.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb
