Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-454/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tihane Marija Miladin kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćnicima iz OD Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-47/2023-30 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-47/2023-30 od 10. siječnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu .

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb 10000, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 2.371,71 eura (dvije tisuće tristo sedamdeset jedan euro i sedamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom - na iznos od 770,55 eura od 24. studenog 2019. do isplate, - na iznos od 1.601,17 eura od 30. lipnja 2021. do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura (tisuću sto dvadeset pet eura) u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužitelja.

3. Žalba tužitelje je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji mu je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st .2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23

– dalje: ZPP-a ), te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla na pravilan način ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova povrata isplaćenih iznosa invalidske mirovine osiguranici tužitelja ŽI koja je stradala u prometnoj nesreći 23. veljače 2017. a koju je skrivio osiguranik tuženika SI te koji je oglašen krivim temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-280/17-2 od 24.srpnja 2017.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja te nije sporno da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7. Međutim ovdje je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva kao i uzročno- posljedična veza između ozljeda osiguranice tuženika u štetnom događaju i njenog umirovljenja .

8. Također ovdje je sporno pravno pitanje jer je sporno koji zakon je mjerodavan u ovom konkretnom slučaju a o čemu ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Tužitelj u žalbenim navodima ističe da je u ovom konkretnom predmetu u primjeni Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013 – dalje: ZOMO) a ne Zakon o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

10. Prvostupanjski sud je provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Janku Korparu a na okolnost uzročno-posljedične veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i umirovljenja osiguranice tužitelja ŽI, a čiji nalaz prvostupanjski sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, pravilno zaključio da postoji direktna uzročno posljedična veza između umirovljenja ovdje osiguranice tužitelja i ozljeda koje je ista zadobila u predmetnom štetnom događaju a na nalaz vještaka stranke nisu imale primjedbe.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na ZOOP a na što ukazuje i recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a upravo je odredbama ZOOP-a, uređena materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

12. Pravilno sud ukazuje da se tuženi kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, a obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om.

13. Dakle osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a upravo je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om a koji lex specialis odnosno specijalniji zakon kojeg treba primijeniti u ovom konkretnom slučaju i stoga ima prednost u odnosu na ZOMO a na što ukazuje sudska praksa Vrhovnog suda RH (Rev -1354/16).

14. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju st. 2. istog članka je propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema st. 3. čl. 27. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te se naprijed navedene odredbe odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (st. 4. čl. 27. ZOOP) a obvezu iz stavka 1. predmetnog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st. 5.).

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a uzimajući u obzir činjenicu da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti radi ozljede izvan rada, pravilno zaključio da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos invalidske mirovine jer kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu a u ovom konkretnom slučaju osiguranica tužitelja prima invalidsku mirovinu s osnova ozljeda izvan rada.

16. Prema tome kako se ovdje radi o pravnom pitanju te s obzirom da je prvostupanjski sud iz svih naprijed navedenih razloga pravilno primijenio materijalno pravo u ovom konkretnom predmetu valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te potvrditi pobijanu presudu a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

17. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević