Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-723/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari I.-tužitelja TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], II.-tužitelja NT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.-tužitelja UT OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], sve zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva Surić i Partneri d.o.o. u Zadru, kao sljednika iza tužiteljice ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zadra, OIB: 09933651654, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2477/2022-18 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2477/2022-18 od 24. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 455 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], a što je tuženik dužan priznati i trpjeti, te da tužiteljica na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnost, izvrši prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.674,59 Eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude tuženik je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sadržajem žalbenih navoda tuženik ne ukazuje konkretno na ijednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka a nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, sadržajem navoda žalitelj iznosi svoje subjektivne zaključke koji nemaju temelja u provedenim dokazima te proizlaze iz pogrešnog pravnog shvaćanja ili se odnose se na neodlučne činjenice. Prigovor nesavjesnosti posjeda prednika tužitelja nije istican tijekom postupka i kao takav se odnosi na nove činjenice koje u žalbi nije dopušteno isticati (čl. 352. st. 1. ZPP).

6. Tužba prednice tužitelja ST temelji se na tvrdnji da je ona stvarna vlasnica predmetne nekretnine, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 455 m2, kao posjednik je upisana njena majka AT a kao vlasnik je upisan tuženik. AT je vlasništvo nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti njenog pok. oca DT i diobenim ugovorom s nasljednicima a prednica tužitelja nasljeđivanjem iza majke AT.

7. Tuženik se protivio zahtjevu tvrdeći, u bitnom, da nekretnina nije dio ostavine iza pok. DT, da je riječ o izvorno veleposjedničkoj zemlji obitelji T kojima je zemljište konfiscirano 1945. temeljem sudske presude.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio, temeljem povijesti posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Zadar od 6. listopada 2022. da pregledom najstarijih podataka kojima za k. o. [katastarska općina] raspolažu, a koji datiraju iz 1920., čest. zem. [katastarska čestica] je evidentirana kao posjed tadašnjih veleposjednika T dr. [adresa] i T dr. [adresa], takvo stanje da ostaje neizmijenjeno do I revizije ove katastarske općine 1955. godine,a kojom je utvrđena izmjena posjednika čest. zemlje [katastarska čestica], pa su, od tada njezinim posjednicima evidentirani GT, žena DT u ½ dijela i ZT pok. UT, brat DT, u ½ dijela.

9. Novom izmjerom k. o. [katastarska općina] 1974.godine dolazi do promjene površine i posjednika čest. zemlje [katastarska čestica], revizijom po izmjeri ista je evidentirana posjedom PT pok. UT., 2001. je izvršena dioba čest. zemlje [katastarska čestica] na čest. 404/1 k. o. [katastarska općina] površine 455 m2 i čest. zemlje [katastarska čestica] površine 581 m2, istog posjednika, na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-360/87 iza smrti PT, diobenog ugovora br.ov. 3165/99 i aneksa od 4. kolovoza 1999. sklopljenih između nasljednika, te utvrđenih činjenica posjednikom čest. zemlje [katastarska čestica] da se evidentira DT [adresa], PT, što je vidljivo iz priloženog posjedovnog lista.

10. Navod žalitelja da nekretnina nije bila navedena kao dio ostavine iza pok. DT neodlučan jer iz dokaza, diobenog ugovora (list 74. i 75. spisa) proizlazi da je nekretnina, tada zvana [adresa], pripala DT diobenim ugovorom DT i njegovog brata BT, iz 1941. to je potvrdila i svjedokinja TTJ, kćerka BT. Također iz diobenog ugovora (list 90. spisa) i iskaza svjedokinje NTJ, sestre ST, proizlazi da je pok. DT stekao nekretninu diobom s bratom BT, diobom iza njegove smrti nekretnina je pripala AT, iza njene smrti zemljište je pripalo ST. Iz navedenog proizlazi da je zemljište bilo u posjedu i prenosilo se sporazumno unutar obitelji, među njima to nikada nije bilo sporno.

11. Pored navedenih dokaza, iz odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 21. svibnja 1947. (list 73. spisa) proizlazi da je rješavajući povodom izjave obrađivača DT od 8. svibnja 1947. utvrđeno da na zemljištu, uz ostalo i na onom oznake [adresa], postoji odnos feudalnog karaktera tj. da on kao obrađivač drži i obrađuje to zemljište temeljem naslijeđenog kmetskog odnosa koji je zasnovan davno po njegovim precima.

12. Ukoliko je osnovan prigovor tuženika da citirana odluka ne može biti zakoniti osnov stjecanja prava vlasništva zbog konfiskacije imovine obitelji T, ta je odluka svakako pouzdan dokaz o vremenu i načinu izvršavanja posjeda predmetne nekretnine od strane prednika tužitelja DT.

13. Imajući u vidu utvrđene činjenice, proizlazi da je AT, prednica tužiteljice ST i sadašnjih tužitelja, osobno i preko svojih prednika bila u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu od diobe s bratom BT 1940., pa i ako se ima u vidu samo činjenica upisa posjeda DT 1955., proizlazi da je u svakom slučaju 1995. istekao rok od 40 godina izvršavanja posjeda.

14. Zaključak je suda prvoga stupnja da je prednica tužiteljice AT ispunila uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96 - dalje: ZVDSP) i iz čl. 159. st. 4. toga Zakona, koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997.

15. Prema odredbi čl. 388. st. 4. citiranog zakona, ukinutoj Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. (Narodne novine br. 137/99), u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.

16. U smislu odredbe čl. 129. st. 4. ZVDSP, samostalni posjednik stvari u vlasništvu, uz ostalo, jedinica lokalne samouprave, stječe dosjelošću pravo vlasništva ako je njegov pošten posjed trajao 40 godina.

17. Ovaj sud prihvaća kao pravilan navedeni zaključak i argumentaciju prvostupanjskog suda koji je primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 158/2017 koja obrazlaže da je ESLJP u predmetu Trgo protiv Hrvatske u presudi br. 35298/04 naveo: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (Gashi v. Croatia, br. 32457/05, stavak 40., 13. prosinca 2007. i Radchikov v. Russia, br. 65582/01, stavak 50., 24. svibnja 2007.)." U predmetima S i drugi i Jakeljić protiv Hrvatske ESLJP u obrazloženju odluka navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanjem vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao "imovina" zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Ono što je za ESLJP bitno je da li je vlasništvo nad predmetnom imovinom preneseno podnositelju zahtjeva prema zakonu u vrijeme kada je čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. bio u obliku u kojem je izvorno sročen još uvijek bio na snazi ako su ispunjene ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano.

18. Kako u ovom slučaju nitko osim prednika tužitelja ne potražuje ikakva prava na predmetnoj nekretnini, prednica tužitelja AT je u svakom slučaju ispunila zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću stupanjem na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. temeljem tada važeće odredbe čl. 388. st. 4. te u ovim okolnostima naknadno ukidanje te odredbe citiranom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske nema za posljedicu gubitak stečenog prava vlasništva. Kako je već rečeno, žalbeni navodi kojima tuženik ističe prigovor nesavjesnosti posjeda prednika tužitelja odnose se na nove činjenice. Neodlučan je stoga žalbeni navod da je i AT vodila parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja vlasništva iste nekretnine, tuženik je tu tvrdnju iznio tijekom postupka te se obvezao "istu provjeriti", tijekom daljnjeg postupka nije o tome iznio ikakve tvrdnje ili dokaze. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP, posjed se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno, tuženik nije tijekom postupka osporavao poštenje posjeda niti ijedan od provedenih dokaza upućuje na nepoštenje posjeda prednika tužitelja. Kraj utvrđenih činjenica, nesporno znanje tužitelja i njihovih prednika da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine nije od utjecaja na poštenje posjeda.

19. Zbog izloženih razloga prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan temelji se na pravilnoj primjeni materijalnoga prava.

20. U odluci o naknadi parničnoga troška nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) a žalitelj tu odluku ne osporava konkretnim razlozima.

21. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić