Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-852/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I.-tuženika 2go4all j.d.o.o. za usluge u stečaju, [adresa], OIB:28533994358, i II. -tuženika VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zorimir Ričković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1635/2022-22 od 25. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1635/2022-22 od 25. rujna 2024.

r i je š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja AO kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1635/2022-22 od 25. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja AO za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1635/2022-22 od 25. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.000,00kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2022. do isplate, a koja zakonska zatezna kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate u roku od 15 dana, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.“

2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1635/2022-22 od 25. rujna 2024. tužitelju je naloženo naknaditi II. -tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2024. pa do isplate.

3. Protiv navedene presude i rješenja prvostupanjskog suda žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu i rješenje prvostupanjskog suda preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 398,77 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao zajmodavca prema tuženicima kao zajmoprimcima, radi isplate iznosa od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR[1] (u odnosu na I.-tuženika) te iznosa od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR (u odnosu na II. -tuženika), za koje iznose tužitelj u tužbi navodi da ih je pozajmio tuženicima 27. travnja 2021.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda i rješenje prvostupanjskog suda mogu se ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude odnosno rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje i rješavanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude i rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja pobijane presude i rješenja prvostupanjskog suda, te postupka koji im je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

8. Na temelju izvedenih dokaza u predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da su tužitelj i II.-tuženik imatelji poslovnih udjela u društvu 2go4all j.d.o.o. sada u stečaju (I.-tuženiku), te da su svaki posebno pozajmili određene novčane iznose I. - tuženiku,

- da tužitelj u tužbi navodi da je I.-tuženiku 27. travnja 2021. pozajmio novčani iznos od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR, na način da je predmetni iznos uplatio na bankovni račun I.-tuženika kod Zagrebačke banke d.d., dok je II. -tuženiku pozajmio novčani iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR,

- da je tužitelj u podnesku od 7. lipnja 2022. naveo da smatra da je II. -tuženik, nakon što je 27. travnja 2021. pozajmio od tužitelja novčani iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR, istoga dana uplatio navedeni iznos na račun I.-tuženika (navedeno proizlazi iz konto kartice I. -tuženika), pokušavajući takvim postupanjem netočno prikazati da je on (II. -tuženik) pozajmio I.-tuženiku iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR,

- da je sud 14. srpnja 2022. donio presudu na temelju priznanja u odnosu na I.- tuženika 2go4all j.d.o.o. sada u stečaju,

- da je II.-tuženik osporavao tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, ističući da tužitelj nikada nije pozajmio II.-tuženiku novčani iznos kojeg tužitelj zahtjeva predmetnom tužbom, a niti da mu je pozajmio bilo koji drugi novčani iznos,

- da iz iskaza svjedokinje ĐO proizlazi da ista nije bila nazočna prilikom davanja pozajmice ako je uopće i bilo pozajmice, da joj je suprug (II.-tuženik) rekao da nije nikakvu pozajmicu dobio od tužitelja kao fizička osoba, te da II.-tuženik nikada nije imao financijskih poteškoća da bi pozajmljivao od nekoga novac,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i II.-tuženik prijatelji preko 25 godina, da su zajedno odlučili otvoriti kafić, da su osnovali društvo (I.-tuženika) u 4. mjesecu 2021., a da je kafić počeo s radom 1. svibnja 2021., da je dogovor bio takav da ulože u kafić svaki 50%, da je tužitelj uložio u kafić 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR, a da je II. - tuženik uložio 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR, da je u tom razdoblju kafić slabije radio i da je bio problem s plaćanjem radnika koji su radili u kafiću, da je tužitelj krajem svibnja 2021. došao u kafić između 11-14 sati, da je tada II.-tuženik sjedio za šankom te da mu je tužitelj dao 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR da plati radnike u novčanicama od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, s time da je dogovor bio da do kraja godine vrati taj iznos, da je tužitelj nakon što su se razišli jer poslovanje nije bilo dobro zamolio II.-tuženika da mu vrati pozajmljeni iznos, a da je II.-tuženik rekao da se ne sjeća pozajmice, no kada ga je tužitelj podsjetio da je rekao da će mu vratiti novac ali da mu ostavi malo vremena, da tužitelj nije imao uvid u poslovanje I.- tuženika niti je to tražio tada, ali kasnije kada je tražio, da mu II.- tuženik nije dao uvid u poslovanje niti dokaz da je taj pozajmljeni iznos uplatio na račun društva,

- da iz iskaza II.-tuženika proizlazi da poznaje tužitelja preko 25 godina i da su bili prijatelji, da su zajednički osnovali I.-tuženika 27. travnja 2021., da je tužitelj za osnivanje navedenog društva dao iznos od 20.000,00 kuna/2.654,46 EUR, a da je II.-tuženik dao 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR u početku, a kasnije tijekom poslovanja da je dao još 12.300,00 kuna/1.632,49 EUR, da je kafić počeo raditi 1. svibnja 2021., da je radio 6 mjeseci, da promet baš nije išao i da su zatvorili kafić kada su nekako došli do nule, da mu tužitelj nikada nije pozajmio nikakav iznos na ruke, da je tužitelj u početku vršio uvid u poslovanje kafića, a da kasnije više nije, da su tužitelju kada je došao u kafić bili predočeni računi o nabavi i tekućoj problematici, da je II.-tuženik zbog paketa kojeg je dala Zagrebačka banka d.d. kao direktor jedini imao karticu i uvid u transakciju firme, da je tužitelj jedino mogao vidjeti transakciju od firme ako mu II.-tuženik pokaže na mobitel tu aplikaciju, da je dogovor između njih kada su osnovali firmu bio takav da će svatko dati u onom trenutku koliko ima, te da je II.-tuženik isplatio radnike sredstvima koji su bili na računu firme,

- da je uvidom u promet po računu II.-tuženika iz Zagrebačke banke d.d. razvidno da je tuženik od 27. travnja 2021. do 17. ožujka 2022. izvršio u korist I.-tuženika ukupno 11 transakcija, u ukupnom iznosu od 25.735,59 kuna/3.415,70 EUR.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da iz iskaza tužitelja, a koji je kontradiktoran u odnosu na činjenicu kada je pozajmio iznos tuženiku, nije moguće utvrditi je li tužitelj pozajmio utuženi iznos II.-tuženiku i kada je pozajmio. S obzirom da tužitelj nije predložio druge dokaze kojima bi se navedeno moglo utvrditi, prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da tužitelj nije dokazao (teret dokazivanja bio je na strani tužitelja) da je pozajmio utuženi iznos II. - tuženiku, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja prema II. -tuženiku u cijelosti odbio kao neosnovan.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je iz obrazloženja pobijane presude nejasno zašto prvostupanjski sud smatra da je kontradiktoran iskaz tužitelja glede činjenice kada je pozajmio II. -tuženiku iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR.

11. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude jasno naveo razloge zbog kojih smatra da je tužiteljev iskaz kontradiktoran, s obzirom da je tužitelj u tužbi i podnesku od 7. lipnja 2022. naveo da je II. -tuženiku dana 27. travnja 2021. pozajmio iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR, dok je u svom iskazu danom na ročištu održanom 15. rujna 2023. naveo da je pozajmio navedeni iznos II. - tuženiku krajem svibnja 2021. Kako iz iskaza svjedokinje ĐO prvostupanjski sud nije mogao utvrditi je li tužitelj pozajmio konkretni iznos II. - tuženiku i kada, te kako tužitelj nije predlagao dokaze koji bi se vezali za njegov iskaz, prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao da je pozajmio utuženi iznos II. -tuženiku.

12. Ovdje je bitno istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio tužiteljev iskaz kontradiktornim u odnosu na tužiteljeve navode iz tužbe odnosno podneska od 7. lipnja 2022., jer ne samo da tužitelj u svom iskazu navodi različito vrijeme pozajmice, već i razlog pozajmice II.-tuženiku. Tako tužitelj u iskazu danom na ročištu održanom 15. rujna 2023. ističe da je krajem svibnja 2021. u kafiću, između 11 i 14 sati, pozajmio II.-tuženiku iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR da plati radnike, dok u tužbi i podnesku od 7. lipnja 2022. ističe da je 27. travnja 2021. pozajmio II. -tuženiku iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR da ga isti uplati na račun I. -tuženika, a što je onda II.-tuženik iskoristio da prikaže kako je on (II. -tuženik) 27. travnja 2021. pozajmio I.-tuženiku iznos od iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR.

13. Dakle, sam tužitelj nejasno i proturječno iskazuje o vremenu i razlogu navodne pozajmice II.-tuženiku, pa je stoga, u nedostatku drugih dokaza iz kojih bi se moglo utvrditi je li i kada tužitelj II.-tuženiku pozajmio utuženi iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 EUR, prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) pravilno zaključio da tužitelj, na kome je bio teret dokazivanja navedene činjenice, u predmetnom postupku navedeno nije dokazao. Pritom valja istaknuti da se tužitelj u žalbi neosnovano poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2419/2015-2 od 3. siječnja 2017. ističući da očitovanja koja stranke iznose osobno ili putem punomoćnika nisu dokaz u parničnom postupku. Naime, u navedenoj odluci navedeno je: „ D.P. u ovom postupku nije dao iskaz kao svjedok, a niti je saslušan kao stranka…“, međutim u predmetnom postupku tužitelj je upravo saslušan kao stranka na ročištu održanom 15. rujna 2023., kada je iskazivao različito od činjeničnih navoda iznesenih u tužbi i podnesku od 7. lipnja 2022. glede pozajmice II.-tuženiku. Stoga neosnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada njegov iskaz nije ocijenio istinitim.

14. Prema tome, prvostupanjski sud je, sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza u njihovoj ukupnosti, pravilno ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II.-tuženika nedokazanim i u cijelosti neosnovanim, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a.

15. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 5., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), čl. 151. st. 3. ZPP-a te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

16. Pri tome valja istaknuti da tužitelj u žalbi neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu, s obzirom da je odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dana 25. rujna 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka kojeg je II.-tuženik zatražio troškovnikom od 2. srpnja 2024., na snazi je bila Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR, a koja se primjenjuje se od 25. studenog 2023., slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno u predmetnom postupku primijenio Tarifu, te su žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud u pogledu troška parničnog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo također u cijelosti neosnovani.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude, a primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža