Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1474/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ines Kovačević, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1944/2023- 21 od 29. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1944/2023-21 od 29. kolovoza 2025. u točki I. izreke u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici preko iznosa od 836,39 EUR do iznosa od 1.336,39 EUR (iznos od 500,00 EUR), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2023. do isplate, te u točki III. izreke u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 449,00 EUR do iznosa od 606,10 EUR (iznos od 157,10 EUR), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2025. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1944/2023-21 od 29. kolovoza 2025. u točki III. izreke u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 606,10 EUR do iznosa od 968,95 EUR (iznos od 362,85 EUR), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2025. do isplate, te se odlučuje:

Odbija se zahtjev tužiteljice AŽ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 362,85 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. kolovoza 2025. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 209,33 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženom Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da isplati tužiteljici AŽ iz [adresa] iznos od 1.336,39 eura (tisućutristotridesetišesteuraitridesetdevetcenti) sa zateznim kamatama po stopi koja se od 21. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 654,45 eura sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2023. do isplate odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženom Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da nadoknadi tužiteljici AŽ iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 968,95 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za nadoknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 362,85 eura odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici preko iznosa od 836,39 EUR do iznosa od 1.336,39 EUR (iznos od 500,00 EUR) na ime naknade štete, te protiv točke III. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 449,00 EUR do iznosa od 968,95 EUR (iznos od 519,95 EUR), žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u bitnome ističe kako je, uzevši u obzir cjelokupno narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, tužiteljici dosuđena pravična novčana naknada u previsokom iznosu. Točnije, tužiteljici je dosuđeno 500,00 EUR previše. Što se tiče odluke o trošku parničnog postupka, tuženik upire kako osnova tužbenog zahtjeva nije bila sporna, već je samo bila sporna visina tužbenog zahtjeva, radi čega se konačni postotak uspjeha u sporu treba ocjenjivati isključivo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik posebice ističe da trošak pristupa medicinskog vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR nije trebao biti priznat tužiteljici, budući da je vještak otklonio prigovore tužiteljice i ostao kod svog nalaza, radi čega takav trošak nije potreban u smislu čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 209,33 EUR.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana u pogledu glavne stvari, a djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.990,84 EUR, na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužiteljice te na ime naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, sa zateznom kamatom koja teče od 21. srpnja 2023. (dan podnošenja tužbe) do isplate, koja šteta je nastala kada je SŽ, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica, uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

7.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljice osnovan u iznosu od 1.336,39 EUR, a da nije osnovan u iznosu od 654,45 EUR.

8. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika (točnije osiguranika tuženika) za predmetni štetni događaj. Nadalje, nije sporna niti narav tjelesnih ozljeda tužiteljice te narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

9. U žalbenoj fazi postupka je sporna visina dosuđene neimovinske štete, tj. tuženik smatra da je tužiteljici dosuđena previsoka pravična novčana naknada, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Tuženik ne pobija cjelokupnu dosuđenu pravičnu novčanu naknadu, već iznos od 500,00 EUR.

10. Nije sporno da je tuženik, u mirnom postupku za naknadu štete, prije pokretanja ovog postupka, isplatio tužiteljici iznos od 663,61 EUR (5.000,00 kn) na ime prouzročene štete u predmetnom štetnom događaju.

11. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2021., SŽ, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], naletio na vozilo [registarska oznaka]

[registarska oznaka], kojim vozilom je upravljala tužiteljica

- da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], u vrijeme predmetnog štetnog događaja, bilo osigurano kod tuženika

- da je tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila sljedeće ozljede: trzajnu povredu vratne i grudne kralježnice te natučenje glave

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 2%

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i kasni strah (u vidu bojaznosti i zabrinutosti) u trajanju od 40 dana

- da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 80 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 40 dana

12. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 - dalje u tekstu: ZOO). Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznos pravične novčane naknade od 2.000,00 EUR. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 2%, opravdavaju novčanu naknadu u utvrđenom iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljica je uzimala analgetike, bila prisiljena mirovati, nosila ovratnik, išla na fizikalne terapije. Sve te okolnosti opravdavaju da se tužiteljici pravična novčana naknada dosudi u iznosu od 2.000,00 EUR. Takva naknada ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja.

14. Dakle, tužiteljici je, u predmetnom štetnom događaju, nastala neimovinska šteta u iznosu od 2.000,00 EUR. Prvostupanjski sud je taj iznos pravilno umanjio za iznos od 663,61 EUR, tj. iznos koji je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete te tužiteljici dosudio iznos od 1.336,39 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe. Valja istaknuti da je tijek zatezne kamata određen pravilnom primjenom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP), kako je to obrazložio i prvostupanjski sud.

15. Dakle, žalbeni navodi tuženika, usmjereni na visinu dosuđene pravične novčane naknade, su neosnovani. Slijedom navedenog, potrebno je potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici, na ime naknade štete, preko iznosa od 836,39 EUR do iznosa od 1.336,39 EUR (iznos od 500,00 EUR).

16. Ovaj sud drugog stupnja uočava da je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice u pogledu naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, premda je prvostupanjski sud u obrazloženju presude pravilno utvrdio da tužiteljici po toj osnovi pripada iznos od 320,00 EUR. Međutim, tužiteljica nije podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude, a ovaj sud drugog stupnja nije ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu na štetu tuženika koji je jedino podnio žalbu, sukladno čl. 374. ZPP-a.

17. Što se tiče odluke o trošku parničnog postupka, osnovano tuženik ističe da prvostupanjski sud nije trebao uzimati u obzir uspjeh tužiteljice sa osnovom tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik nije u tijeku postupka osporavao svoju odgovornost za štetni događaj, radi čega tužiteljica nije morala dokazivati osnovanost svoga tužbenog zahtjeva, već samo visinu pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju. U takvim okolnostima, konačni postotak uspjeha se ocjenjuje samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tj. razmatra se samo kvantitativni uspjeh u postupku. Stoga je potrebno ponovno ocijeniti uspjeh parničnih stranaka u ovome postupku i preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem je trošak postupka neosnovano priznat tužiteljici radi pogrešne ocjene uspjeha stranaka u sporu.

18. Naime, tužiteljici je dosuđen iznos od 1.336,39 EUR, a odbijena je sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 654,45 EUR. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 1.336,39 EUR, a nije osnovan u iznosu od 654,45 EUR, tužiteljica je s visinom uspjela u sporu s 67%, a tuženik s 33%, a to je i konačni uspjeh stranaka u sporu, budući da se uspjeh sa osnovom ne razmatra u ovom postupku, sukladno gore iznesenom shvaćanju.

18.1. Dakle, konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužiteljica uspjela s 67%, a tuženik s 33%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužiteljice oduzme s uspjehom tuženika (67% - 33% = 34%), tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 34%.

18.2. Prvostupanjski sud je priznao kao osnovan sljedeći trošak tužiteljice: trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužiteljice u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, trošak pristupa medicinskog vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR. Ukupno je riječ o iznosu od 1.331,80 EUR.

18.3. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 34 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi. Dakle, odvjetnički trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 66,36 EUR, tj. trošak u ukupnom iznosu od 1.099,54 EUR je potrebno razmjerno sniziti u skladu sa uspjehom tužiteljice od 34%. Razmjernim snižavanjem dobije se iznos od 373,84 EUR (1.099,54 x 0,34 = 373,84 EUR), a trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR i trošak pristupa medicinskog vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 606,10 EUR (373,84 EUR + 199,08 EUR + 33,18 EUR).

18.4. Tuženik ne pobija cjelokupnu odluku o troškovima postupka, već dio odluke u dijelu u kojem dosuđeni trošak prelazi iznos od 449,00 EUR. Slijedom navedenog, potrebno je potvrditi odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da nadoknadi tužiteljici trošak postupka preko iznosa od 449,00 EUR do iznosa od 606,10 EUR (iznos od 157,10 EUR).

18.5. Prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio trošak u iznosu od 968,95 EUR, ali određivanje troška u tom iznosu predstavlja pogrešnu ocjenu uspjeha stranaka u sporu, budući da je sud prvog stupnja pogrešno cijenio uspjeh stranaka sa osnovom tužbenog zahtjeva, a osnova tužbenog zahtjeva nije bila sporna. Naime, ovaj sud drugog stupnja smatra da se trošak tužiteljice treba dosuditi u razmjernom dijelu od 34%, tj. u iznosu od 606,10 EUR, kako je to prethodno obrazloženo. Slijedom navedenog, potrebno je odbiti dio zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka koji predstavlja razliku iznosa od 968,95 EUR i iznosa od 606,10 EUR, tj. iznos od 362,85 EUR.

19. Naposljetku, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici priznao trošak pristupa medicinskog vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR. Naime, sudjelovanje vještaka na ročištu je bilo potrebno za raspravljanje i razjašnjenje stručnih pitanja, bez obzira što je vještak na kraju ostao kod svoga nalaza. Dakle, saslušanje vještaka je doprinijelo potpunom i pravilnom utvrđivanju činjeničnog stanja, a što je cilj parničnog postupka. Zato se takav trošak smatra potrebnim u smislu čl. 155. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu te, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude. Kako je žalba tuženika djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. drugostupanjske presude.

21. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok nije uspio u pogledu glavne stvari. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević