Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-858/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stipi Vuletić, odvjetniku iz Zagreba, , protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-386/2023-26 od 2. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P- 386/2023-26 od 2. veljače 2026. pod stavkom 1 i 6. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-386/2023-26 od 2. veljače 2026. pod stavkom 2., 3. i 4. izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833 isplatiti tužitelju AĐ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 6.877,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od: 3,04 Eura od dana 13.12.2005.godine 2,68 Eura od dana 13.3.2007.godine 1,76 Eura od dana 11.4.2007.godine 0,29 Eura od dana 11.1.2008.godine 3,36 Eura od dana 12.2.2008.godine 7,72 Eura od dana 11.3.2008.godine 3,95 Eura od dana 11.4.2008.godine 1,27 Eura od dana 13.5.2008.godine 0,88 Eura od dana 11.6.2008.godine 0,07 Eura od dana 11.7.2008.godine 6,39 Eura od dana 11.10.2008.godine, 11,26 Eura od dana 11.11.2008.godine 9,89 Eura od dana 11.12.2008.godine 21,72 Eura od dana 13.1.2009.godine 39,24 Eura od dana 11.2.2009.godine 45,05 Eura od dana 11.3.2009.godine 34,85 Eura od dana 11.4.2009.godine 33,03 Eura od dana 12.5.2009.godine 32,01 Eura od dana 11.6.2009.godine 34,06 Eura od dana 11.7.2009.godine 29,96 Eura od dana 11.8.2009.godine 31,82 Eura od dana 11.9.2009.godine 28,62 Eura od dana 13.10.2009.godine 31,47 Eura od dana 11.11.2009.godine 29,83 Eura od dana 11.12.2009.godine 47,26 Eura od dana 12.1.2010.godine 51,79 Eura od dana 11.2.2010.godine 50,83 Eura od dana 11.3.2010.godine 54,68 Eura od dana 13.4.2010.godine 60,22 Eura od dana 11.5.2010.godine 65,15 Eura od dana 11.6.2010.godine 74,61 Eura od dana 13.7.2010.godine 65,36 Eura od dana 11.8.2010.godine 88,87 Eura od dana 11.9.2010.godine 76,53 Eura od dana 12.10.2010.godine 78,92 Eura od dana 11.11.2010.godine 89,15 Eura od dana 11.12.2010.godine 102,67 Eura od dana 11.1.2011.godine 83,53 Eura od dana 11.2.2011.godine 88,19 Eura od dana 11.3.2011.godine 81,60 Eura od dana 12.4.2011.godine 96,66 Eura od dana 11.5.2011.godine 106,64 Eura od dana 11.6.2011.godine 111,85 Eura od dana 12.7.2011.godine 162,84 Eura od dana 11.8.2011.godine 113,01 Eura od dana 13.9.2011.godine 107,41 Eura od dana 11.10.2011.godine 109,01 Eura od dana 11.11.2011.godine 108,28 Eura od dana 13.12.2011.godine 114,25 Eura od dana 11.1.2012.godine 118,70 Eura od dana 11.2.2012.godine 120,07 Eura od dana 13.3.2012.godine 116,84 Eura od dana 11.4.2012.godine 118,56 Eura od dana 11.5.2012.godine 120,34 Eura od dana 12.6.2012.godine 117,67 Eura od dana 11.7.2012.godine 117,42 Eura od dana 11.8.2012.godine 112,40 Eura od dana 11.9.2012.godine 114,11 Eura od dana 11.10.2012.godine 117,85 Eura od dana 13.11.2012.godine 116,66 Eura od dana 11.12.2012.godine, 118,38 Eura od dana 11.1.2013.godine 113,50 Eura od dana 12.2.2013.godine 111,62 Eura od dana 12.3.2013.godine 116,99 Eura od dana 11.4.2013.godine 111,73 Eura od dana 11.5.2013.godine 108,96 Eura od dana 11.6.2013.godine 105,83 Eura od dana 11.7.2013.godine 109,66 Eura od dana 13.8.2013.godine 111,76 Eura od dana 11.9.2013.godine 113,75 Eura od dana 11.10.2013.godine 114,19 Eura od dana 12.11.2013.godine 116,83 Eura od dana 11.12.2013.godine 94,98 Eura od dana 11.1.2014.godine 56,11 Eura od dana 11.2.2014.godine 57,47 Eura od dana 11.3.2014.godine 57,22 Eura od dana 11.4.2014.godine 55,03 Eura od dana 13.5.2014.godine 54,72 Eura od dana 11.6.2014.godine 56,62 Eura od dana 11.7.2014.godine 58,55 Eura od dana 12.8.2014.godine 59,56 Eura od dana 11.9.2014.godine 59,67 Eura od dana 11.10.2014.godine 61,52 Eura od dana 11.11.2014.godine 62,09 Eura od dana 11.12.2014.godine 62,84 Eura od dana 13.1.2015.godine 111,32 Eura od dana 11.2.2015.godine 99,74 Eura od dana 11.3.2015.godine 104,41 Eura od dana 11.4.2015.godine 103,09 Eura od dana 12.5.2015.godine 100,56 Eura od dana 11.6.2015.godine 103,97 Eura od dana 11.7.2015.godine 92,53 Eura od dana 11.8.2015.godine 87,61 Eura od dana 11.9.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje do 31.07.2015. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana,

te u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833 isplatiti tužitelju AĐ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova manje obračunatog iznosa glavnice za konverziju iznos od 2007,38 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 1.10.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

2. Svaka stanka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o j e

Ukida se stavak 5. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-386/2023-26 od 2. veljače 2026. 2. bez vraćanja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva kojeg su zaključili tužitelj AĐ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik OTP BANKA HRVATSKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833, kao kreditor dana 17.10.2005. godine i to u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, pa u tom dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

2. Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833 isplatiti tužitelju AĐ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 6.877,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od: 3,04 Eura od dana 13.12.2005.godine 2,68 Eura od dana 13.3.2007.godine 1,76 Eura od dana 11.4.2007.godine 0,29 Eura od dana 11.1.2008.godine 3,36 Eura od dana 12.2.2008.godine 7,72 Eura od dana 11.3.2008.godine 3,95 Eura od dana 11.4.2008.godine 1,27 Eura od dana 13.5.2008.godine 0,88 Eura od dana 11.6.2008.godine 0,07 Eura od dana 11.7.2008.godine 6,39 Eura od dana 11.10.2008.godine, 11,26 Eura od dana 11.11.2008.godine 9,89 Eura od dana 11.12.2008.godine 21,72 Eura od dana 13.1.2009.godine 39,24 Eura od dana 11.2.2009.godine 45,05 Eura od dana 11.3.2009.godine 34,85 Eura od dana 11.4.2009.godine 33,03 Eura od dana 12.5.2009.godine 32,01 Eura od dana 11.6.2009.godine 34,06 Eura od dana 11.7.2009.godine 29,96 Eura od dana 11.8.2009.godine 31,82 Eura od dana 11.9.2009.godine 28,62 Eura od dana 13.10.2009.godine 31,47 Eura od dana 11.11.2009.godine 29,83 Eura od dana 11.12.2009.godine 47,26 Eura od dana 12.1.2010.godine 51,79 Eura od dana 11.2.2010.godine 50,83 Eura od dana 11.3.2010.godine 54,68 Eura od dana 13.4.2010.godine 60,22 Eura od dana 11.5.2010.godine 65,15 Eura od dana 11.6.2010.godine 74,61 Eura od dana 13.7.2010.godine 65,36 Eura od dana 11.8.2010.godine 88,87 Eura od dana 11.9.2010.godine 76,53 Eura od dana 12.10.2010.godine 78,92 Eura od dana 11.11.2010.godine 89,15 Eura od dana 11.12.2010.godine 102,67 Eura od dana 11.1.2011.godine 83,53 Eura od dana 11.2.2011.godine 88,19 Eura od dana 11.3.2011.godine 81,60 Eura od dana 12.4.2011.godine 96,66 Eura od dana 11.5.2011.godine 106,64 Eura od dana 11.6.2011.godine 111,85 Eura od dana 12.7.2011.godine 162,84 Eura od dana 11.8.2011.godine 113,01 Eura od dana 13.9.2011.godine 107,41 Eura od dana 11.10.2011.godine 109,01 Eura od dana 11.11.2011.godine 108,28 Eura od dana 13.12.2011.godine 114,25 Eura od dana 11.1.2012.godine 118,70 Eura od dana 11.2.2012.godine 120,07 Eura od dana 13.3.2012.godine 116,84 Eura od dana 11.4.2012.godine 118,56 Eura od dana 11.5.2012.godine 120,34 Eura od dana 12.6.2012.godine 117,67 Eura od dana 11.7.2012.godine 117,42 Eura od dana 11.8.2012.godine 112,40 Eura od dana 11.9.2012.godine 114,11 Eura od dana 11.10.2012.godine 117,85 Eura od dana 13.11.2012.godine 116,66 Eura od dana 11.12.2012.godine, 118,38 Eura od dana 11.1.2013.godine 113,50 Eura od dana 12.2.2013.godine 111,62 Eura od dana 12.3.2013.godine 116,99 Eura od dana 11.4.2013.godine 111,73 Eura od dana 11.5.2013.godine 108,96 Eura od dana 11.6.2013.godine 105,83 Eura od dana 11.7.2013.godine 109,66 Eura od dana 13.8.2013.godine 111,76 Eura od dana 11.9.2013.godine 113,75 Eura od dana 11.10.2013.godine 114,19 Eura od dana 12.11.2013.godine 116,83 Eura od dana 11.12.2013.godine 94,98 Eura od dana 11.1.2014.godine 56,11 Eura od dana 11.2.2014.godine 57,47 Eura od dana 11.3.2014.godine 57,22 Eura od dana 11.4.2014.godine 55,03 Eura od dana 13.5.2014.godine 54,72 Eura od dana 11.6.2014.godine 56,62 Eura od dana 11.7.2014.godine 58,55 Eura od dana 12.8.2014.godine 59,56 Eura od dana 11.9.2014.godine 59,67 Eura od dana 11.10.2014.godine 61,52 Eura od dana 11.11.2014.godine 62,09 Eura od dana 11.12.2014.godine 62,84 Eura od dana 13.1.2015.godine 111,32 Eura od dana 11.2.2015.godine 99,74 Eura od dana 11.3.2015.godine 104,41 Eura od dana 11.4.2015.godine 103,09 Eura od dana 12.5.2015.godine 100,56 Eura od dana 11.6.2015.godine 103,97 Eura od dana 11.7.2015.godine 92,53 Eura od dana 11.8.2015.godine 87,61 Eura od dana 11.9.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje do 31.07.2015. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833 isplatiti tužitelju AĐ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova manje obračunatog iznosa glavnice za konverziju iznos od 2007,38 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 1.10.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.312,81eur sa zateznom kamatom koja teče od 2. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

5.Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 830,85eur sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2016. i prigovor prijeboja u iznosu od 331,94eur uvećan za zakonske zatezne kamate • na iznos od 0,71 EUR od dana 11.01.2006. do isplate, • na iznos od 2,43 EUR od dana 11.02.2006. do isplate, • na iznos od 4,50 EUR od dana 11.03.2006. do isplate, • na iznos od 3,73 EUR od dana 11.04.2006. do isplate, • na iznos od 4,03 EUR od dana 13.06.2006. do isplate, • na iznos od 5,36 EUR od dana 11.07.2006. do isplate, • na iznos od 5,88 EUR od dana 11.08.2006. do isplate, • na iznos od 4,74 EUR od dana 12.09.2006. do isplate, • na iznos od 3,73 EUR od dana 11.10.2006. do isplate, • na iznos od 7,14 EUR od dana 11.11.2006. do isplate, • na iznos od 6,02 EUR od dana 12.12.2006. do isplate, • na iznos od 8,67 EUR od dana 11.01.2007. do isplate, • na iznos od 9,34 EUR od dana 13.02.2007. do isplate, • na iznos od 10,63 EUR od dana 13.03.2007. do isplate, • na iznos od 11,55 EUR od dana 11.04.2007. do isplate, • na iznos od 15,34 EUR od dana 11.05.2007. do isplate, • na iznos od 15,00 EUR od dana 12.06.2007. do isplate, • na iznos od 17,62 EUR od dana 11.07.2007. do isplate, • na iznos od 14,82 EUR od dana 11.08.2007. do isplate, • na iznos od 14,92 EUR od dana 11.09.2007. do isplate, • na iznos od 18,14 EUR od dana 11.10.2007. do isplate, • na iznos od 15,51 EUR od dana 13.11.2007. do isplate, • na iznos od 16,58 EUR od dana 11.12.2007. do isplate, • na iznos od 13,01 EUR od dana 11.01.2008. do isplate, • na iznos od 9,94 EUR od dana 12.02.2008. do isplate, 5 • na iznos od 5,58 EUR od dana 11.03.2008. do isplate, • na iznos od 9,35 EUR od dana 11.04.2008. do isplate, • na iznos od 12,03 EUR od dana 13.05.2008. do isplate, • na iznos od 12,42 EUR od dana 11.06.2008. do isplate, • na iznos od 13,23 EUR od dana 11.07.2008. do isplate, • na iznos od 14,52 EUR od dana 12.08.2008. do isplate, • na iznos od 13,82 EUR od dana 11.09.2008. do isplate, • na iznos od 6,91 EUR od dana 11.10.2008. do isplate, • na iznos od 1,34 EUR od dana 11.11.2008. do isplate, • na iznos od 3,41 EUR od dana 11.12.2008. do isplate.

6. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka.„

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

5. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz stavka 2. i 3. izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 - dalje: ZZP/03).

6. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 - dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) radi čega je pobijana presuda u tom dijelu preinačena temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a

7. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatom na ime stečenog bez osnove po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu te osnovanost prigovora radi prebijanja.

8. Između stranaka je nesporno da je tužitelj s HVB Splitskom bankom d.d. iz Splita, sada OTP banka d.d. Split kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 90883/05 od 17. listopada 2005. i Dodatak 1 tomu ugovoru od 21. listopada 2005. temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju iznos od 54.000,00CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, koji ugovor je izmijenjen sklapanjem Dodatka br. 2 Ugovora o kreditu br. 90883/05 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava tom ugovoru o kreditu od 4. ožujka 2016., temeljem kojeg je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15).

9. Pozivanjem na direktni učinak pravomoćnih presuda po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrdio ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

10. Naime prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf o kojoj se nije posebno pojedinačno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja sporne odredbe, a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost kojom se bavi ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese, a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

11. U odnosu na pobijanu odluku kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju novčani iznos naveden u stavku 2. i 3. izreke s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljevim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak 2. tom ugovoru 4. ožujka 2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužitelj ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

12. Stoga je, zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP preinačiti pobijanu presudu pod stavkom 2. i 3. izreke i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu.

13. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka 2. ugovora određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može s uspjehom osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 4. ožujka 2016.

14. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

15. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

16. Slijedom navedenog Dodatka 2. ugovoru zaključenog pristankom tužitelja na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom 2. ugovoru o kreditu od 4. ožujka 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf iz ugovora o kreditu od 17. listopada 2005., jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 4. ožujka 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

17. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf a jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka od dana 4. ožujka 2016., čime je obveza tuženika kao kreditora na povrat tih iznosa prestala.

18. Obzirom da učinak aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u Dodatku ugovoru o kreditu od 4. ožujka 2016., stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz aneksa ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog sporazumno sklopljenog Dodatka.

19. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Dodatka ugovora kreditu obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s obzirom da učinak aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u aneksu ugovoru o kreditu. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz Dodatka ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može i početni tečaj Chf i početo ugovorena kamatna stopa jer su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zamijenjene odredbama navedenog Dodatka 2. od 4. ožujka 2016.

20. Dakle, odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 17. listopada 2005. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

21. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

22. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

23. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

24. U Dodatku ugovora o kreditu broj 2. od 4. ožujka 2016. ne nalaze se razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

25. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su preplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka od 4. ožujka 2016. U okolnostima predmetnog slučaja, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak dana 4. ožujka 2016.

26. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljev zahtjev za povrat isplaćenog čini neosnovanim.

27. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi on kao dužnik iz predmetnog aneksa ugovora o kreditu imao pravo na naknadu neke daljnje štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za daljnjim obeštećenjem čini neosnovanim.

28. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da se poziva na to da mu je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

29. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog žalbenog suda, tužbeni zahtjev tužitelja pod stavkom 2. i 3. izreke je u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO to je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu i u tom dijelu odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu.

30. U odnosu na pobijani stavak 5 izreke, valja reći da obzirom da zbog preinake prvostupanjske odluke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu, više nema novčane tražbine u odnosu na koju je tuženik postavio prigovor prijeboja, to je u odnosu na taj dio pobijane odluke odlučeno kao u izreci rješenja jer je u konkretnim okolnostima prigovor prijeboja postao procesnopravno irelevantan te je takvu odluku valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovan postupak temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP.

31. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu pod stavkom 4. izreke prvostupanjske presude kojom je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak preinačena je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelju na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka s time da je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka odlučeno jednom odlukom, a ista se odnosi na troškove prvostupanjskog postupka kao i na troškove žalbenog postupka.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte