Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-710/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinjama toga suda Roberti Pandža, predsjednici vijeća, Jadranki Travaš, članici vijeća - sutkinji izvjestiteljici i Kseniji Grgić, članici vijeća u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koju zastupa punomoćnik Ivo Šućura, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-76/2024-23 od 4. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-76/2024-23 od 4. prosinca 2025. u dijelu pod točkom V. izreke.
II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I. i III. izreke i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja:
„ I. Nalaže s tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, da tužitelju VH, V, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 928,09 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim, tekućim na:
iznos 0,96 EUR od 2. listopad 2006. do isplate, iznos 0,69 EUR od 2. studeni 2006. do isplate, iznos 0,23 EUR od 1. prosinac 2006. do isplate, iznos 1,13 EUR od 1. srpanj 2009. do isplate, iznos 1,08 EUR od 1. kolovoz 2009. do isplate, iznos 5,51 EUR od 3. kolovoz 2009. do isplate, iznos 7,82 EUR od 1. rujan 2009. do isplate, iznos 6,41 EUR od 1. listopad 2009. do isplate, iznos 6,12 EUR od 2. studeni 2009. do isplate, iznos 8,32 EUR od 1. prosinac 2009. do isplate, iznos 0,17 EUR od 2. siječanj 2010. do isplate, iznos 10,09 EUR od 4. siječanj 2010. do isplate, iznos 11,43 EUR od 1. veljača 2010. do isplate, iznos 11,08 EUR od 1. ožujak 2010. do isplate, iznos 0,70 EUR od 4. ožujak 2010. do isplate, iznos 15,07 EUR od 1. travanj 2010. do isplate, iznos 13,95 EUR od 3. svibanj 2010. do isplate, iznos 15,86 EUR od 1. lipanj 2010. do isplate, iznos 25,02 EUR od 1. srpanj 2010. do isplate, iznos 22,78 EUR od 2. kolovoz 2010. do isplate, iznos 30,60 EUR od 1. rujan 2010. do isplate, iznos 26,63 EUR od 1. listopad 2010. do isplate, iznos 23,07 EUR od 2. studeni 2010. do isplate, iznos 33,28 EUR od 1. prosinac 2010. do isplate, iznos 38,79 EUR od 3. siječanj 2011. do isplate, iznos 33,75 EUR od 1. veljača 2011. do isplate, iznos 34,37 EUR od 1. ožujak 2011. do isplate, iznos 32,15 EUR od 1. travanj 2011. do isplate, iznos 34,70 EUR od 2. svibanj 2011. do isplate, iznos 42,73 EUR od 1. lipanj 2011. do isplate, iznos 44,86 EUR od 1. srpanj 2011. do isplate, iznos 58,13 EUR od 1. kolovoz 2011. do isplate, iznos 53,94 EUR od 1. rujan 2011. do isplate, iznos 11,57 EUR od 1. listopad 2011. do isplate, iznos 34,11 EUR od 3. listopad 2011. do isplate, iznos 45,49 EUR od 2. studeni 2011. do isplate, iznos 44,79 EUR od 1. prosinac 2011. do isplate, iznos 48,51 EUR od 2. siječanj 2012. do isplate, iznos 49,33 EUR od 1. veljača 2012. do isplate, iznos 49,41 EUR od 1. ožujak 2012. do isplate, iznos 49,54 EUR od 2. travanj 2012. do isplate, iznos 49,66 EUR od 2. svibanj 2012. do isplate, iznos 49,15 EUR od 1. lipanj 2012. do isplate, iznos 2,57 EUR od 4. lipanj 2012. do isplate, iznos 50,13 EUR od 2. srpanj 2012. do isplate, iznos 50,22 EUR od 1. kolovoz 2012. do isplate, iznos 11,31 EUR od 1. rujan 2012. do isplate, iznos 37,95 EUR od 3. rujan 2012. do isplate, iznos 47,47 EUR od 1. listopad 2012. do isplate, iznos 49,64 EUR od 2. studeni 2012. do isplate, iznos 5,57 EUR od 1. prosinac 2012. do isplate, iznos 44,86 EUR od 3. prosinac 2012. do isplate, iznos 50,12 EUR od 2. siječanj 2013. do isplate, iznos 46,91 EUR od 1. veljača 2013. do isplate, iznos 47,20 EUR od 1. ožujak 2013. do isplate, iznos 47,67 EUR od 2. travanj 2013. do isplate, iznos 3,95 EUR od 10. travanj 2013. do isplate, iznos 25,56 EUR od 2. svibanj 2013. do isplate, iznos 23,09 EUR od 29. svibanj 2013. do isplate, iznos 5,06 EUR od 1. lipanj 2013. do isplate, iznos 40,67 EUR od 3. lipanj 2013. do isplate, iznos 43,91 EUR od 1. srpanj 2013. do isplate, iznos 45,52 EUR od 1. kolovoz 2013. do isplate, iznos 46,63 EUR od 2. rujan 2013. do isplate, iznos 49,47 EUR od 1. listopad 2013. do isplate, iznos 9,80 EUR od 2. studeni 2013. do isplate, iznos 38,11 EUR od 4. studeni 2013. do isplate, iznos 48,61 EUR od 2. prosinac 2013. do isplate, iznos 45,36 EUR od 2. siječanj 2014. do isplate, iznos 4,93 EUR od 1. veljača 2014. do isplate, iznos 41,76 EUR od 3. veljača 2014. do isplate, iznos 3,35 EUR od 1. ožujak 2014. do isplate, iznos 44,40 EUR od 3. ožujak 2014. do isplate, iznos 47,21 EUR od 1. travanj 2014. do isplate, iznos 45,74 EUR od 2. svibanj 2014. do isplate, iznos 44,37 EUR od 2. lipanj 2014. do isplate, iznos 1,83 EUR od 24 lipanj 2014. do isplate, iznos 45,96 EUR od 1. srpanj 2014. do isplate, iznos 47,29 EUR od 1. kolovoz 2014. do isplate, iznos 48,65 EUR od 1. rujan 2014. do isplate, iznos 48,53 EUR od 1. listopad 2014. do isplate, iznos 49,21 EUR od 3. studeni 2014. do isplate, iznos 50,21 EUR od 1. prosinac 2014. do isplate, iznos 49,81 EUR od 2. siječanj 2015. do isplate, iznos 44,98 EUR od 2. veljača 2015. do isplate, iznos 44,98 EUR od 2. ožujak 2015. do isplate, iznos 44,98 EUR od 1. travanj 2015. do isplate, iznos 4,51 EUR od 2. svibanj 2015. do isplate, iznos 40,47 EUR od 4. svibanj 2015. do isplate, iznos 44,98 EUR od 1. lipanj 2015. do isplate, iznos 44,98 EUR od 1. srpanj 2015. do isplate, iznos 5,33 EUR od 1. kolovoz 2015. do isplate, iznos 39,65 EUR od 3. kolovoz 2015. do isplate, iznos 44,98 EUR od 1. rujan 2015. do isplate, po stopi od 15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. „
„. Nalaže s tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, da tužitelju VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 693,57 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. do isplate po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. „
III. Odbija se žalba tužitelja VH kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom II. i V. izreke.
r i j e š i o j e
Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom IV. izreke bez vraćanja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 928,09 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim, tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom I. izreke. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 2.005,34. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 693,57 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u točki III. izreke. Pod točkom IV. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja iznosa od 2.005,34 eur koji je tužitelju priznat u konverziji sa zateznom kamatom od 26. siječnja 2016, te njegovo potraživanje radi prebijanja u iznosu od 74,83 eura koje se odnosi na negativne razlike. Pod točkom V. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., III., IV., i V. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom II. i V. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4.1. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate iznosa zbog stjecanja tuženika bez osnove temeljem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 311492 od 30. kolovoza 2006. koji su stranke sklopile a koje se odnose na valutu ugovorne obveze smatrajući da je pogrešno obračunata glavnica koja je ušla u konverziju ugovora, a uslijed ništetnosti odredaba koje se odnose na valutu ugovorne obveze.
6. Tužbeni zahtjev koji je prihvaćen prvostupanjskom presudom zasniva se na tvrdnji tužitelja da je prednik tuženika Volksbank d.d. kao kreditor tužitelju kao potrošaču, nametnuo sporne ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj 311492 od 30. kolovoza 2006., a koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF. Navodi da u tim odredbama nisu dovoljno precizirani razlozi i način izmjene valute otplate kredita za buduće razdoblje, a isto se nije moglo utvrditi niti iz odluka tuženika. Tužitelj je tijekom postupka sugerirao kako nije bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja, na koji način da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja stavljen u neravnopravan položaj, a njegova ugovorna obveza da je postala rizična, nejasna i neodrediva, odnosno, da je opisano ponašanje tuženika dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Nadalje je tužitelj istakao kako provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u odnosu tužitelja, kao potrošača, i banke, kao vjerovnika slijedom čega traži više plaćeno do trenutka konverzije.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 928,09 EUR sa zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na razliku između iznosa priznatog u konverziji i iznosa više plaćenog s osnova kamatne stope i tečajne razlike te iznosa od 693,57 EUR s osnova manje priznate preostale neotplaćene, konvertirane glavnice i one po početnom planu, uz zaključak da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz razloga što su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a koje se odnose na valutu otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak (CHF) nepoštene, a s time i ništetne. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi kako konverzija ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer ne rješava posljedice ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF. Prvostupanjski sud smatra kako se donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine„ broj 102/15., dalje: ZID ZPK/15) trebalo izjednačiti korisnike kredita s valutnom klauzulom CHF s korisnicima kredita s valutnom klauzulom EUR.
8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj 30. kolovoza 2006. sklopio sa prednikom tuženika Volksbank d.d. Ugovor o kreditu broj: 311492, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.420,00 CHF obračunatom prema kupovnom tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) za adaptaciju kuće u [adresa], dakle isključivo za osobne potrebe tužitelja, da je u članku 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju tuženika važećem na dan dospijeća te da je tužitelj s tuženikom zaključio Aneks br. 1. Ugovoru o kreditu 25. siječnja 2016. kojim je gore navedeni Ugovor o kreditu konvertirao u valutu euro sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem ZID ZPK nakon sklapanja Ugovora o kreditu (u odnosu na kojeg je pravomoćno utvrđena djelomična ništetnost, i to u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF) i nakon što je stupio na snagu ZID ZPK, sukladno odredbama toga Zakona.
9. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i prednik tuženika, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu i to na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/201 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ništetne.
10. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Slađani Srnec kojim je utvrđeno da je preplata tečaja za 928,09 eura veća od preplate u konverziji te da razlika između preostale neotplaćene, konvertirane glavnice i one po početnom otplatnom planu iznosi 693, 57 eura koje iznose je sud prvog stupnja dosudio tužitelju te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 928,09 eura i iznos od 693,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine „ br. 35/05; dalje- ZOO).
11. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelj s tuženikom 25. siječnja 2016. zaključio Aneks br. 1. Ugovoru o kreditu, kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužitelja izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulom, u EUR.
12. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da predmetnim Anexom ugovora o kreditu koji je sklopljen temeljem ZID ZPK/15 i sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.
13. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
14. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
15. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon ( lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
16. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Anex Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.
17. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Anex Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
18. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Anexom Ugovoru o kreditu, valja reći da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.
19. Međutim, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o valutnoj klauzuli niti o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.
20. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Anexa, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršila tužiteljica kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.
21. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužitelja, korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
22. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Anexa Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužitelj kao korisnik kredita slobodno pristao.
23. Kada su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO- a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine„ broj 96/03) koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.
24. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 144/22, 155/23 - dalje: ZPP), prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
25. Imajući u vidu sve dosad navedeno, obzirom da je utvrđeno da nema tražbine tužitelja, to ne postoji osnova niti za odlučivanje zahtjevu tuženika istaknutog radi prebijanja iznosa od 2.005,24 eur. Stoga je u tom dijelu pod točkom IV. izreke valjalo ukinuti pobijanu presudu bez vraćanja na ponovno suđenje.
26. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice E i M, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.
27. Sud prvog stupnja je pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod točkom V. izreke.
28. Imajući u vidu gore navedeno u svezi žalbenog postupka valjalo je odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Roberta Pandža
