Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-126/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠA zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj: KOz-DO-75/2023-20 od 20. lipnja 2025., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-91/2023-45 od 4. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Kzd- 91/2023-45 od 4. lipnja 2025. optuženi ŠA na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22., 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. do 6. ZKP trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika Mladena Jurića, odvjetnika u Osijeku, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. i 2. ZKP. U žalbi je državni odvjetnik predložio da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi ŠA po branitelju Mladenu Juriću, odvjetnika u Osijeku, predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je prvostupanjski sud iz činjenica koje je uzeo kao dokazane izveo pogrešan zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika smatrajući da je optuženik dokazao da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za svog sina VA kako mu je to bilo određeno ovršnom sudskom presudom te je stoga oslobodio optuženika jer da nema kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11.
7. Žalitelj smatra da iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je optuženik u inkriminiranom razdoblju bio u objektivnoj mogućnosti plaćati uzdržavanje za tada maloljetnog oštećenika jer da je optuženik radno sposoban, a i djelomičnim saznanjima oštećenika optuženik je od 2013. do 2019. bio zaposlen u Republici Njemačkoj gdje je ostvarivao prihode koje je trošio za svoje potrebe. Nadalje, iz zaprimljene materijalne dokumentacije pribavljene putem međunarodne pravne pomoći iz Republike Bosne i Hercegovine vidljivo je da u inkriminiranom razdoblju optuženik nije bio prijavljen u Zavodu za zapošljavanje Federacije Bosne i Hercegovine gdje ima prebivalište u vremenima kada nije bio zaposlen. Optuženik se u Službu za zapošljavanje Županije Zapadnohercegovačke prijavio 1. travnja 2021., nakon prestanka radnog odnosa te po tom osnovu je koristio i novčanu naknadu. Žalitelj dalje navodi da je iz podataka Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje BiH vidljivo da optuženik nije korisnik prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja kod tog zavoda, odnosno bio je u razdoblju od 3. siječnja do 31. prosinca 2000., od 1. siječnja 2021. do 31. svibnja 2005. u [trgovačko društvo] te od 16. ožujka 2020. do 31. ožujka 2021. u [trgovačko društvo]. Nadalje, iz navedenih je podataka vidljivo da je optuženik kroz vrijeme kada je bio zaposlen primao plaću te su u tom vremenu na njegovo ime uplaćivani doprinosi, a prema vlastitom iskazivanju sam se uzdržavao cijelo vrijeme povremenim poslovima. Žalitelj navodi da je neživotno da je odraslu, zdravo radno sposobnu osobu unazad 20-tak godina uzdržavao stari i nemoćni roditelj svojom mirovinom, pa se stoga obrana optuženika ukazuje neuvjerljivom. U odnosu na radnu sposobnost optuženika, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka i medicinske dokumentacije, proizlazi da je optuženik radno sposoban za lakše poslove s obzirom na svoje zdravstveno stanje, u Njemačkoj je optuženik bio zaposlen od 2013. do 2019. što on niti ne spori, a uzdržavanje je počeo plaćati tek nakon što je podnesena kaznena prijava protiv njega.
8. Suprotno navodima državnog odvjetnika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, činjenično stanje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.
9. Naime, nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da optuženik nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za svog sina VA kako mu je to bilo određeno ovršnom sudskom presudom iz opravdanih razloga, stoga sukladno članku 172. stavku 3. KZ/11 nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanog razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje osobe koje je po zakonu bio dužan uzdržavati na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom.
10. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da optuženik zbog svoje bolesti s venama nije mogao raditi, odnosno da mu je radna sposobnost bila kompromitirana na način da je mogao obavljati lakše poslove kojih u mjestu gdje je živio nije bilo, bio je primoran živjeti u malom mjestu kako bi se brinuo o roditeljima, a tamo nije mogao pronaći posao jer osim što je ondje bilo teško pronaći posao, što je suglasno iskazao i svjedok ĐA. Optuženiku je bilo otežano i uslijed ozbiljnih zdravstvenih problema koje ima godinama pronaći posao jer mu je izbor poslova bio sužen, što je također utvrđeno sudsko-medicinskim vještačenjem. Kada je brigu o roditeljima, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, preuzela optuženikova sestra, optuženik je otišao u Njemačku raditi te je počeo plaćati za uzdržavanje sina i to u siječnju 2014., a onda je potom ponovno bio primoran otići u Hercegovinu brinuti se o starim i bolesnim roditeljima, živjeti s njima i pri tome se uzdržavati od očeve mirovine i rada na zemlji. Kako optuženik nije vlasnik nekretnine, vrijednih pokretnina niti financijskih prava te je do odlaska u Njemačku bio lošeg imovnog stanja, u razdoblju od 2001. do 2016. ostvario je dohodak samo za 2001. u iznosu od 1.800,00 kuna, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda postojale su opravdane financijske, obiteljske i životne okolnosti uslijed kojih nije mogao, nadasve zbog zdravstvenih poteškoća, plaćati uzdržavanje kako mu je to naloženo ovršnom presudom. Stoga je pravilno prvostupanjski sud shodno članku 172. stavku 3. KZ/11, a na temelju članka 453. točke 1. ZKP optuženika oslobodio od optužbe.
11. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika te je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
