Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-188/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Grzunovu, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-38/2022-27 od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice ČE kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-38/2022-27 od 5. ožujka 2025. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-38/2022-27 od 5. ožujka 2025. točki II. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka nastalim u povodu podnesenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I.-Nalaže se tuženici ČE (ranije: ĐE), OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime naknade troškova uzdržavanja za sina HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], za razdoblje od 20. srpnja 2020. do 1. listopada 2021. godine, isplati tužitelju ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 2.713,92 eur (20.448,00 kuna) zajedno s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 188,47 eur (1.420,00 kuna) od dospijeća pa do isplate, a koji iznos dospijeva zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku 15 dana.

II.-Utvrđuje se da ušteđevina u iznosu od 20.000,00 eur predstavlja bračnu stečevinu tužitelja ZE, i tuženice ČE, svakog za 1/2 dijela, te se nalaže tuženici ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju PE OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime njegove 1/2 dijela, novčani iznos od 10.000,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) tekućim na navedeni iznos od dana 11. listopada 2020. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja:

- za isplatu troškova uzdržavanja sina stranaka ŽE u razdoblju od 20. srpnja 2020. do 1. listopada 2021. u iznosu od 2.713,92 eura,

- zahtjev za utvrđenje da ušteđevina u iznosu od 20.000,00 eura predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela te zahtjev za isplatu 10.000,00 eura sa zateznom kamatom od 11. listopada 2020. do isplate.

4. Zahtjev za isplatu troškova uzdržavanja sina stranaka HE u razdoblju od 20. srpnja 2020. do 1. listopada 2021. tužitelj temelji na tvrdnjama da je tuženica 20. srpnja 2020. napustila bračnu zajednicu te da tuženica za zajedničku djecu stranaka - HE (rođen **.**.2003.) i RE (rođen **.**.2004.) koji su ostali živjeti s ocem, ovdje tužiteljem, u razdoblju od odlaska do 1. listopada 2021. kada je HE otišao na studij u Rijeku, nije plaćala uzdržavanje za djecu, već je to plaćao tužitelj.

4.1. Zahtjev za utvrđenje da ušteđevina u iznosu od 20.000,00 eura predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela tužitelj temelji na tvrdnjama da su stranke u braku zajedničkim radom stekle ušteđevinu u iznosu od 20.000,00 eura te da je tužitelj 11. listopada 2020. prema dogovoru stranaka, tuženici isplatio taj iznos na ruke u svrhu izvođenja i plaćanja radova na zajedničkoj kući u [adresa], zbog čega s osnove bračne stečevine traži isplatu polovinu tog iznosa.

5. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu naknade troškova za uzdržavanje sina HE prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja:

- da je tijekom postupka razveden brak stranaka presudom od 7. travnja 2022. kojom je određeno i da će mlt. RE stanovati s ocem, da stranke imaju zajedničku skrb te je određeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženice s mlt. RE

- da su djeca stranaka, HE i RE nakon što su postali punoljetni, povukli tužbu protiv njihove majke, ovdje tuženice, radi plaćanja obveze uzdržavanja,

- da je sin stranaka HE s ocem stanovao od 20. srpnja 2020. do 1.listopada 2021.,

- da tuženica ne osporava da u utuženom razdoblju nije plaćala uzdržavanje za sina HE,

ocijenio da se radi o verzijskom zahtjevu iz čl. 287. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 - dalje: ObZ) i da je za podnošenje tog zahtjeva aktivno legitimiran tužitelj, pa kako tuženica u postupku nije osporila da je sin stranaka HE imao troškove života u utuženom iznosu, a radi se o mjesečnom iznosu od 188,47 eura (1.420,00 kuna), što predstavlja minimalni mjesečni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta prema Odluci Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 287. s. 1. i 3. ObZ u vezi čl. 288. st. 1. ObZ, čl. 290. st. 1. ObZ, čl. 310. ObZ i čl. 311. ObZ, odlučio kao u točki I. izreke.

5.1. U odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja da iznos od 20.000,00 eura predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da je tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 eura, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 11.listopada 2020. u Raiffeisen bank d.d.imao otvorena dva računa i to:

· nanamjenski otvoreni depozit koji je zatvoren 28. srpnja 2020. na kojem je bio oročen novčani iznos od 40.000,00 eura i koji je podignut 28. srpnja 2020., · tekući račun na kojem je tužitelju u navedenom razdoblju uplaćen ukupni iznos od 32.320,00 kuna (3.250,00 kuna mjesečno), a na dan 7. listopada 2020. je na računu tužitelja bio iznos od 14,85 kuna,

pa je prvostupanjski sud, imajući u vidu da je bračna zajednica stranaka prestala 20. srpnja 2020. i da je 11. listopada 2020. tužitelj predao tuženici iznos od 20.000,00 eura koji predstavlja zajedničku ušteđevinu stranaka stečenu od njihovog rada za vrijeme trajanja braka te da su stranke tijekom braka stekle nekretninu u k. o. [katastarska općina], a da među strankama nije izvršena dioba njihove bračne stečevine, zaključio da obzirom na to da stranke nisu podijelile bračnu stečevinu (usmeno ili pisano) dok je u vezi njihove nekretnine u [adresa] u tijeku sudski postupak i da tužena planira protiv tužitelja pokrenuti postupak radi utvrđenja i diobe bračne stečevine vezano za novac i nekretninu, pozivom na odredbe čl. 36. st. 1.i 3.ObZ, odlučio kao u točki II. izreke.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) koji se na odgovarajući način primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. ObZ, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. U odnosu na žalbene navode protiv dijela prvostupanjske presude kojom je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 2.713,92 eura s pripadajućom kamatom, a kojima tuženica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valja odgovoriti da suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženica ističe u žalbi.

10. Nadalje, neosnovano tuženica u tom dijelu osporava utvrđeno činjenično stanje u pogledu visine troškova uzdržavanja sina stranaka HE u razdoblju od 20. srpnja 2020. do 1. listopada 2021., jer je prvostupanjski sud, imajući u vidu da tuženica nije u utuženom razdoblju plaćala uzdržavanje za HE koji je 9.ožujka 2021. postao punoljetan te se redovito školovao, pravilno utvrdio minimalne iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom sukladno Odluci Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku („Narodne novine“, broj 39/2020). Naime, radi se o zakonskom minimumu mjesečnih iznova za uzdržavanje koji su bili potrebni i opravdani i koje iznose troškova uzdržavanja snosio tužitelj s kojim je HE u tom razdoblju stanovao, a koje iznose od ukupno 2.713,92 eura tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom. Valja dodati da se suprotno shvaćanju tuženice, ovaj zahtjev za isplatu ne odnosi na iznose uskraćenog uzdržavanja maloljetnog djeteta u smislu čl. 289. ObZ, zbog čega je prvostupanjski sud odlučujući o tom zahtjevu pravilno primijenio odredbu čl. 287.st. 1. ObZ.

11. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

12. U odnosu na žalbene navode protiv dijela prvostupanjske presude kojom je utvrđeno da iznos od 20.000,00 eura predstavlja bračnu stečevinu stranaka te naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 eura sa zakonskom kamatom, osnovano tuženica ističe žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer prvostupanjska presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

12.1. Naime, tuženica u žalbi ukazuje na sadržaj dokumentaciju koja prileži spisu, a odnosi se na račun tužitelja kod Rafifeisen bank d.d. prema kojim podacima je oročeni iznos od 40.000,00 eura tužitelj podigao 28. srpnja 2020., a da je tužitelj tuženici u listopadu 2020. kada je već prestala bračna zajednica stranaka, isplatio iznos od 20.000,00 eura, dakle polovinu oročenog iznosa, pri čemu sam tužitelj navodi da se radilo o prethodno dogovorenoj isplati, pa o tim odlučnim činjenicama i okolnostima prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, zbog čega se po ocjeni ovog suda prvostupanjska presuda u tom dijelu ne može ispitati.

13. Kako je slijedom navedenog počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st.1 ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti utvrđenu bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te će održati novu glavnu raspravu na kojoj će razmotriti i ocijeniti sve odlučne činjenice u vezi isplate iznosa od 20.000,00 eura, osobito u pogledu ukupno oročenog iznosa na računu tužitelja kod Raiffeisen bank d.d. i vremena kada je tužitelj taj dio podigao, a u kontekstu vremena kada je tužitelj predao tuženici iznos od 20.000,00 eura obzirom na vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka, kao i sve tvrdnje stranaka o okolnostima konkretnog slučaja te će potom pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o tužbenom zahtjevu i za svoju odluku dati jasne, potpune i valjane razloge.

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci II. izreke.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić