Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-88/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te po punomoćnici Saneli Kontin Miklin, odvjetnici iz Križevaca, protiv tuženika JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik iz Križevaca, radi izmjene odluke o visini uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P Ob-340/2024-19 od 12. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba mlt. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P Ob-340/2024-19 od 12. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev mlt. tužitelja za naknadom troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je izmijenjen iznos uzdržavanja određen ranijom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe Križevci, poslovni broj P Ob- 256/2018-8 od 23. svibnja 2019., na način da je naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja mldb. tužitelja, ubuduće plaća iznos od 200,00 € mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe odnosno 23. kolovoza 2024. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele a neplaćene obroke plati odjednom u roku od 15 dana, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužitelja ( točka I. izreke ). Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 29,20 € kao neosnovan. Točkom III. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), sadržajno osporavajući tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je odbijen sa istim ( točka II izreke ) te u odnosu na odluku o parničnom trošku ( točka III. izreke ), uz prijedlog drugostupanjskom sudu preinačiti presudu na način da odredi da je tuženik dužan ubuduće plaćati iznos uzdržavanja koji je tražen tužbenim zahtjevom, a podredno da ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući odluku u pobijanom dijelu u kojem tužitelj nije uspio u sporu ( točka II izreke ) kao i u pogledu osporene odluke o troškovima postupka ( točka III izreke), drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023; dalje u tekstu: ObZ ) na koje povrede pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev za povećanjem uzdržavanja.

6. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe Križevci, poslovni broj P Ob-256/2018-8 od 23. svibnja 2019. utvrđeno uzdržavanje za mlt. tužitelja u mjesečnom iznosu od 1.017,00 kn / 134,98 €[1] za period od prosinca 2018. do ožujka 2019., a od travnja 2019. pa nadalje iznos od 1.061,00 kn / 140,82 € mjesečno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ruke majke i zz tužitelja,

- da je mlt. tužitelj rođen **.**.2018., da je prilikom donošenja pobijane odluke bio u dobi od 8 godina, da živi u zajedničkom domaćinstvu sa majkom i zakonskom zastupnicom, njezinim izvanbračnim partnerom i njegovom punoljetnom kćeri iz ranijeg braka, pri čemu je stan u kojem žive u vlasništvu majke izvanbračnog partnera zz mlt. tužitelja te ne plaćaju najam za isti,

- da je majka mlt. tužitelja iskazala da je mlt. tužitelj u trenutku davanja iskaza ( srpanj 2025. ) još polazio u vrtić a u jesen 2025. je trebao krenuti u prvi razred osnovne škole, da je zdrav dječak koji nema posebnih zahtjeva u pogledu prehrane, da nema mobitel, da mu mjesečne potrebe iznose između 230 i 300 eura od čega je 20,00 eura iznosila cijena vrtića a ostalo se odnosilo na hranu, odjeću, obuću i slično,

- da je majka i zakonska zastupnica mlt. tužitelja u sklopu iskaza navela da nije zaposlena niti prijavljena na zavod za zapošljavanje, da je zadnji put radila 2017., da nema zdravstvenih tegoba, da njezin izvanbračni partner ima registriran OPG te se bavi ratarstvom u čemu mu i ona pomaže a ne zna koliko zarađuje, da ona nema nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti a od prihoda ostvaruje samo dječji doplatak u iznosu od 40,00 eura mjesečno, da žive u stanu površine cca 50 m2 i ne zna koliko iznose mjesečne režije jer o svemu vodi brigu njen izvanbračni suprug, da sa njima živi i njegova kći stara 28 godina a ne zna da li je ona zaposlena ili ne,

- da je temeljem materijalne dokumentacije i iskaza tuženika utvrđeno da on predstavlja osobu s invaliditetom te ima tjelesno i mentalno oštećenje prvog stupnja ( nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 26. listopada 2024. ), da mu je rješenjem HZMO od 15. 12. 2022. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50% (na donje ekstremitete), da ostvaruje pravo na novčanu pomoć kao nezaposlena osoba s invaliditetom u mjesečnom iznosu od 56,00 eura od 30. siječnja 2023. nadalje, da je temeljem liječničke potvrde od 25. rujna 2024. utvrđeno da do daljnjega nije sposoban za rad, da je od 23. listopada 2024. bio prijavljen na puno radno vrijeme u trgovačkom društvu Hedona d.o.o. [adresa], prije čega je radio na različitim poslovima isprekidano sa vremenom nezaposlenosti, da je pred Centrom za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb u tijeku postupak radi procjene njegove radne učinkovitosti, da mu je isplaćena plaća za siječanj 2025. od 745,72 eura, za prosinac 2024. od 639,60 eura, za studeni 2024. od 761,00 eura te za listopad 2024. (od 23. listopada do kraja mjeseca) od 271,79 eura, da živi sa majkom u obiteljskoj kući koja je majčino vlasništvo, da žive od njegove plaće te majčine mirovine koja iznosi oko 300,00- 400,00 eura, a u tijeku je postupak radi priznavanja prava na inkluzivni dodatak tuženiku i njegovoj majci, da mjesečne režije iznose 50-60 eura na ime struje i vode te dodatne komunalne naknade i troškova drva za grijanje, da se ne bave poljoprivredom, da je vlasnik vozila marke VW godine proizvodnje 1997., da je krajem 2024. bio na operaciji desnog kuka te mu predstoji takva operacija lijevog kuka.

7. Nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja, utvrđujući ukupne materijalne potrebe mlt. tužitelja prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, polazeći od primjene odredaba čl. 281., 282., 285., 288., 306., 307., ObZ kao i Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 75/2025., dalje: Tablica/25) te prethodne joj Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj: 49/2024: dalje: Tablica/24), prvostupanjski sud utvrđuje da su nastupile promijenjene okolnosti na strani mlt. primatelja uzdržavanja jer je prilikom donošenja ranije odluke o uzdržavanju imao 15 mjeseci, a sada ima nepunih 8 godina i ide u osnovnu školu, koja činjenica utječe na njegove potrebe u pogledu prehrane, odjeće, obuće, troškova školovanja i higijene, pri čemu ukazuje da su u postupku izostali dokazi kojima bi se mogle utvrditi tako povećane potrebe. Nadalje, prvostupanjski sud u odnosu na majku tužitelja iskazuje neprihvatljivom činjenicu da ista kao zdrava osoba starosti 27 godina nije zaposlena niti prijavljena na burzu pri čemu ne pokazuje namjeru mijenjanja tog stanja, dok u odnosu na tuženika odnosno oca mlt. tužitelja, utvrđuje postojanje određenih nepovoljnih okolnosti uzrokovanih prije svega zdravstvenim poteškoćama ( jer je 50%-tni invalid donjih ekstremiteta te je imao poteškoća u pronalasku i zadržavanju stalnog zaposlenja ) ali zbog bolesti nije odustao od pokušaja da se zaposli i zadrži posao, iako mu objektivne okolnosti nisu bile sklone, a zbog kojih problema utvrđuje kako ne postoji mogućnost stjecanja povećane zarade ili nalaska dodatnog posla.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nakon što je utvrdio prosječne potrebe djeteta te imovinsko stanje, primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja tuženika, zaključuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje povećani novčani iznos od 200,00 € mjesečno ( u odnosu na ranije određen i pravomoćan iznos od 140,82 € ), pa mijenja iznos mjesečne obveze uzdržavanja ( točka I. izreke ), a odbija zahtjev preko iznosa od 200,00 € odnosno za 29,20 € ( točka II. izreke ), ukazujući pri tome da je svjestan kako je taj iznos niži od propisanog zakonom, no dosuđujući isti imajući u vidu zdravstveno stanje i upitnu radnu sposobnost tuženika.

9. Protiv prvostupanjske odluke sadržajno u dijelu u kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 29,20 €, žali se tuženik smatrajući u bitnom da je odluka u pobijanom dijelu donesena protivno odredbi čl. 314. ObZ te ispod propisanog minimuma ukupnih materijalnih potreba. Osim toga, tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije na pravilan način utvrdio sve potrebe mlt. tužitelja pri čemu činjenicu da majka zz tužitelja nije zaposlena te ne pokazuje namjeru za rješavanjem pitanja iz radnog odnosa, kao i što nije znala podatke o troškovima režija i kućanstva, ne smatra odlučnim za postupak. Naposljetku osporava i odluku o troškovima postupka smatrajući da je pogrešno primijenjena odredba čl. 366. st. 1. ObZ-a.

10. Polazeći od tako iznesenih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da isti ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u osporenom dijelu, kao niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na temelju kojeg je donesena takva odluka.

11. Naime, tuženik, kao otac mlt. tužitelja i jedan od roditelja, predstavlja osobu koja je u zakonskoj obvezi doprinositi za uzdržavanje ( čl. 288. st. 1. ObZ-a), pri čemu se njegova obveza plaćanja povišenog iznosa uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti, koja je u ovoj parnici sporna glede visine, procjenjuje pri svega kroz primjenu odredbi čl. 288., 307., 311., 313., 314. i 317. ObZ.

12. Pri tome je odredbom čl. 314. st. 1. ObZ propisano da će nadležni ministar odrediti novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Odredbom čl. 314. st. 3. ObZ je propisano da se potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje, iznimno od iznosa propisanih odredbom čl. 314. st. 2. ObZ, mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.

13. U konkretnom postupku nije sporno da je prvostupanjski sud utvrdio da su na strani mlt. primatelja uzdržavanja nastupile promijenjene okolnosti u odnosu na raniju odluku kojom je otac bio dužan plaćati uzdržavanje u iznosu od 140,82 €, nakon čega je takvu obvezu povisio na iznos od 200,00 € mjesečno, koji je niži od iznosa predviđenog za dijete u dobi od 7-12 godina i roditelja obveznika uzdržavanja sa mjesečnim primanjima do 1.318,00 € ( Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanja djeteta "Narodne novine" br. 75/2025) i koji iznosi 264,00 €, odnosno iznosa koji je prema ranijoj odluci (Narodne novine br. 49/2024 ) iznosio 229,60 €.

14. Iako žalitelj pravilno ukazuje da odredba čl. 314. st. 2. ObZ propisuje minimalne iznose ukupnih potreba koje onaj roditelj koji ne živi sa djetetom treba plaćati, obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta predstavlja zakonsku obvezu koja ima prednost pred svim drugim obvezama, obzirom su potrebe maloljetnog djeteta prioritetne, a ona kao takva prije svega tereti radno sposobnog roditelja, pri čemu je odredbom čl. 288. st. 1. ObZ propisano da se radno sposobni roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

15. Stoga je stajalište žalitelja u pogledu primjene odredbe čl. 314. ObZ i dosuđivanja iznosa uzdržavanja u skladu sa određenim minimalnim novčanim iznosima, pravilno, pod uvjetom da se radi o radno sposobnom roditelju te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 314. st. 3. ObZ, koje iznimno dopuštaju utvrđivanje potreba maloljetnog djeteta u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manjem od jedne polovice propisanog zakonskog minimuma.

16. U tom smislu prvostupanjski sud je u konkretnom postupku utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta, kao i ukupne imovinske mogućnosti oba roditelja ( čl. 317. st. 1. ObZ) pri čemu je u odnosu na tuženika odnosno oca, utvrdio da ima tjelesno i mentalno oštećenje prvog stupnja ( nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 26. listopada 2024. ), da mu je rješenjem HZMO od 15. 12. 2022. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50% (na donje ekstremitete), da ostvaruje pravo na novčanu pomoć kao nezaposlena osoba s invaliditetom, da do daljnjega nije sposoban za rad ( temeljem liječničke potvrde od 25. rujna 2024.) te je pred Centrom za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb u tijeku postupak radi procjene njegove radne učinkovitosti.

17. Takve okolnosti nedvosmisleno ukazuju na utvrđenje da tuženik ne predstavlja u potpunosti radno sposobnu osobu ( čl. 288. st. 1. ObZ), pa protivno žalbenim navodima, povezane sa ostalim okolnostima slučaja u odnosu na utvrđene potrebe maloljetnog tužitelja i njegove majke, predstavljaju iznimne okolnosti koje opravdavaju dosuđivanje uzdržavanja u nižem iznosu od onog koji je propisan zakonskim minimumom.

18. Pri tome valja primijetiti da je i sam tužitelj tužbenim zahtjevom tražio isplatu mjesečnog iznosa uzdržavanja ( 229,20 € ) koji je niži od minimalnog novčanog iznosa propisanog odredbom čl. 314. st. 3. ObZ, pa bi čak i da je u cijelosti udovoljeno tužbenom zahtjevu, i tada bio dosuđen iznos niži od minimalno propisanog.

19. Osim navedenog, neosnovano žalitelj prigovara da prvostupanjski sud potrebe djeteta nije utvrdio na pravilan način, obzirom da su iste utvrđene u skladu sa dokaznim prijedlozima stranaka i dostavljenom materijalnom dokumentacijom, pri čemu činjenica da majka mlt. tužitelja nije zaposlena te nije iskazala volju za zapošljavanjem, uistinu nije odlučna i kako u tom dijelu pravilno navodi tužitelj, obzirom da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja ( čl. 310. st. 1. ObZ).

20. Slijedom iznesenog valja zaključiti da je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio u skladu sa svim utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, pri čemu ne proizlazi da bi podcijenio, niti precijenio mogućnosti tuženika kao oca da doprinosi za uzdržavanje mlt. tužitelja obzirom da isti ne predstavlja u cijelosti radno sposobnog roditelja, ali jednako tako, nije zanemario niti podcijenio ukupne materijalne potrebe mlt. tužitelja i njegov najbolji interes, onako kako je sam mlt. tužitelj putem majke i zakonske zastupnice prikazao svoje materijalno stanje, čime je uspostavio ravnotežu između ovih dviju kategorija.

21. Kako su slijedom iznesenog žalbeni navodi tuženika neosnovani, to je žalbu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci ove presude ( točka I izreke).

22. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita budući je mlt. tužitelj potraživao povećanje uzdržavanja za iznos od 88,38 € ( razliku između iznosa koji mu je ranije dodijeljen od 140,82 € i traženih 229,20 € ) pri čemu je uspio sa iznosom od 59,18 € ( razlikom iznosa od 140,82 € i 200,00 € ) pa je riječ o djelomičnom uspjehu ( čl. 154. st. 4. ZPP u vezi čl. 346 ObZ ) koji uz primjenu odredbi čl. 366. st. 1. ObZ opravdava odluku o troškovima poput one koju je donio prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

23. Kako mlt. tužitelj nije uspio sa žalbom, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vez čl. 346. ObZ, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić