Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-148/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, Tuškanova 10, protiv tuženika OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mljt. CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici IB, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1369/2024-45 od 18. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1369/2024-45 od 18. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja izmijenjena je točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P2-2013/2013-23 od 16. siječnja 2015. u dijelu u kojem je odlučeno s kojim roditeljem će maloljetno dijete stanovati na način da je određeno da će maloljetni KB stanovati s majkom na adresi [adresa] (točka I. izreke).

Određeno je da će tužiteljica potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog CB, i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti), uz obavještavanje tuženika o navedenim odlukama (točka II. izreke).

Izmijenjena je točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P2-2013/2013-23 od 16. siječnja 2015. u dijelu u kojem je odlučeno o načinu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, na način da je određeno da će se osobni odnosi između maloljetnog CB i njegova oca OB ostvarivati prvu i treću nedjelju u mjesecu, u skladu s pravilima ustanove gdje se otac nalazi, u ostalo vrijeme, u dogovoru majke i oca, a u skladu sa željama djeteta i njegovim mogućnostima te u skladu s pravilima ustanove gdje se otac nalazi (točka III. izreke).

Izmijenjena je i točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P2-2013/2013-23 od 16. siječnja 2015. u dijelu u kojem je odlučeno o uzdržavanju djeteta, na način da je naloženo tuženiku platiti za uzdržavanje maloljetnog CB iznos od ukupno 1.800,00 eura koji iznos se odnosi na razliku dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja u iznosu od 300,00 eura za svaki mjesec razdoblja od 1. rujna 2025. do 31. siječnja 2026., otplatom u 12 jednakih mjesečnih obroka, počevši od 1. veljače 2026. s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 15-tog dana u mjesecu, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude sve sa pripadajućim zateznim kamatama uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužitelja Đ (točka IV. izreke).

Izmijenjena je i točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P2-2013/2013-23 od 16. siječnja 2015. u dijelu u kojem je odlučeno o uzdržavanju djeteta, na način da je naloženo tuženiku plaćati za uzdržavanje maloljetnog CB iznos od 300,00 eura mjesečno, počevši od 1. veljače 2026. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, tako da će dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja, platiti odjednom u roku od 15 dana, dok će dospjevajuće mjesečne obroke uzdržavanja plaćati najkasnije do 15.-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za pripadajuću zateznu kamatu sve uplatom na tekući račun majke (točka V. izreke).

Na kraju, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka VI. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ), bez prijedloga konačne odluke.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbaci.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za izmjenom odluke o roditeljskoj skrbi.

6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužiteljica i tuženik roditelji mljt. CB, rođenog **.**.2009.,

- da je presudom posl. broj P2-2013/13 od 16. siječnja 2015. određeno da će mljt. KB živejti dva tjedna u mjesecu s tužiteljicom, a dva tjedna s tuženikom,

- da mljt. KB od svibnja 2024. stanjuje s majkom iz razloga što je tuženiku određen istražni zatvor,

- da se tuženik trenutno nalazi u ...,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Kzd-3/2025 od 17. srpnja 2025. tuženiku kao optuženiku izrečena kazna jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci, te da je istom, između ostalog, osuđen zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava koje je počinjeno na štetu mljt. CB,

- da su tužiteljica i tuženik na ročištu postigli sporazum o roditeljskoj skrbi prema kojem će mljt. KB stanovati s majkom koja će i samostalno ostvarivati roditeljsku skrb uz obavještavanje tuženika,

- da su tužiteljica i tuženik na istom ročištu postigli sporazum da će tuženik za mljt. sina plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznos od 300,00 eura s time da će dospjele obroke, imajući u vidu plaćeni iznos od 2.483,00 eura, platiti u 12 mjesečnih rata,

- da su tužiteljica i tuženik postigli sporazum o ostvarivanju osobnih odnosa, te da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je na temelju sporazuma stranaka primjenom odredbe čl. 420. st. 1. ObZ pobijanom presudom odredio da će mljt. KB stanovati s majkom koja će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb. Također, odredio je da će se osobni odnosi tuženika s mljt. CB ostvarivati sukladno sporazumu stranaka i kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke pobijane presude, te naložio tuženiku plaćanje uzdržavanja u mjesečnom iznos od 300,00 eura mjesečno počevši od 1. veljače 2026. s time da je tuženik razliku dospjelih iznosa za razdoblje od 1. rujna 2025 do 31. siječnja 2026 dužan platiti u 12 jednakih mjesečnih rata.

8. Tuženik žalbom osporava pobijanu presudu ističući u istoj da tužiteljica nije vodila adekvatnu brigu o djetetu, te da o djetetu ne dobiva informacije niti od majke niti od centra za socijalnu skrb. Također, tuženik u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da ne ostvaruje prihode, te da se tužiteljica obvezala snositi troškove postupka.

9. Međutim, žalbeni navodi tuženika su neosnovani, te ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pobijanu presudu temeljio na sporazumu koju su stranke postigle na ročištu održanom dana 16. veljače 2026. Navedeni sporazum, i prema ocjeni ovog suda, u skladu je s dobrobiti djeteta tako da je sud pravilno postupio kada je pobijanu presudu donio na temelju postignutog sporazuma. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima ističe da tužiteljica ne vodi adekvatnu brigu i o mljt. CB i da mu ne daje informacije o djetetu ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10. Također, neosnovano tuženik osporava i odluku suda prvog stupnja o uzdržavanju mljt. djeteta. Naime, tuženik se na ročištu održanom 16. veljače 2026 suglasio i da će plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 300,00 eura, te je sam zajedno sa tužiteljicom predložio da se donese presuda prema postignutom sporazumu, pa stoga žalbeni navodi tuženika koje sada ističe u žalbi da ne ostvaruje prihode također ne utječu na pravilnost i zakonitost presude. Isto se odnosi i na odluku o troškovima postupka o kojoj su stranke također postigle sporazum, a koja je osim toga i u skladu s odredbom čl. 366. st. 1. ObZ.

11. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

12. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila da se žalba tuženika odbaci jer se tuženik na ročištu održanom dana 16. veljače 2026. odrekao prava na žalbu. Međutim, tuženik se, sukladno odredbi čl. 349. ZPP, mogao odreći prava na žalbu od trenutka objave presude, pa stoga izjava tuženika da se unaprijed odriče prava na koju je dao na ročištu nema bilo kakav pravni učinak. Stoga je žalbu tuženika valjalo primjenom ranije navedenih odredbi odbiti kao neosnovanu, a ne odbaciti kao nedopuštenu kako je to u odgovoru na žalbu predlagala tužiteljica.

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj