Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-132/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EAH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Šeparoviću, odvjetniku u Zagrebu, Miramarska 13 D, protiv tuženika EA iz [adresa] str. 156, Savezna Republika Njemačka, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sidoniji Grbavac. odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. JA, [adresa], uz sudjelovanje mljt. JAH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici AA, dipl. pravnici u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-908/23-10 od 11. travnja 2024., o žalbi tužiteljice protiv rješenja istog suda posl. broj P Ob-908/2023-18 od 20. prosinca 2024. i o žalbi tužiteljice protiv dopunske presude istog suda poslovni broje P Ob- 908/2023-25 od 8. prosinca 2025.,u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice podnijeta 16. travnja 2024. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 908/23-10 od 11. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice podnijeta 29. prosinca 2025. kao djelomično neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-908/2023-25 od 8. prosinca 2025.

a) u pobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice za određivanjem uzdržavanja za mljt. JAH počevši od 1. travnja 2024. odbijen za iznos od 100,00 eura mjesečno (preko iznosa od 400,00 eura mjesečno do iznosa od 500,00 eura mjesečno),

b) u pobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice za određivanjem uzdržavanja za mljt. JAH odbijen u odnosu na razdoblje od 1. rujna 2023. do 1. travnja 2024.

III. Preinačava se dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-908/2023-25 od 8. prosinca 2025. u pobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice za određivanjem uzdržavanja za mljt. JAH počevši od 1. travnja 2024. odbijen za iznos od 100,00 eura mjesečno (preko iznosa od 300,00 eura mjesečno do 400,00 eura mjesečno), te se u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku da za uzdržavanje mljt. JAH, pored iznosa od 300,00 eura dosuđenog točkom III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P Ob-908/23-10 od 11. travnja 2024., mjesečno doprinosi i iznos od 100,00 eura (što ukupno iznosi 400,00 eura mjesečno) počevši od 1. travnja 2024. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke EAH sa zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja tekućim od dospijeća mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice podnijeta 7. siječnja 2025. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 908/2023-18 od 20. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja posl. broj P Ob-908/23-10 od 11. travnja 2024. razveden je brak zaključen između tužiteljice i tuženika dana 13. kolovoza 2021. u [adresa], upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], pod rednim brojem 48 za 2021. godinu (točka I. izreke). Određeno je da će mljt. AAH stanovati s majkom na adresi [adresa] (točka II. izreke), te da će se osobni odnosi mljt. JAH s ocem ostvarivati prema dogovoru roditelja a ukoliko dogovor izostane jedan vikend u mjesecu od subote u 9,00 sati do nedjelje u 18,00 sati na način da otac dođe po dijete na adresu stanovanja majke i vrati dijete na adresu stanovanja majke, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj od 9,00 do 18,00 sati, dva tjedna u kontinuitetu tijekom ljetnih školskih praznika, tijekom proljetnih praznika od Uskrsnog ponedjeljka u 9,00 sati do zadnjeg dana praznika u nedjelju do 18,00 sati (točka III. izreke).

Tuženiku je naloženo da za uzdržavanje mljt. JAH mjesečno doprinosi iznos od 300,00 EUR počevši od 1. travnja 2024. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke EAH sa zateznom kamatom u slučaju zakašnjenja tekućom od dospijeća mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate (točka IV. izreke). Određeno je da će majka EAH samostalno izvršavati roditeljsku skrb osim u vezi bitnih osobnih prava djeteta iz čl. 100. Obiteljskog zakona u odnosu na koje će roditeljska skrb biti zajednička (točka V. izreke), te da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka VI. izreke).

2. Tužiteljica je dana 16. travnja 2024. podnijela prijedlog radi donošenja dopunske presude u dijelu u kojem je prvostupanjskom presudom odlučeno o osobnim odnosima (točka III. izreke presude) i žalbu, s prijedlogom da, ako sud prvog stupnja ne dopuni presudu, da se pobijana presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke preinači.

3. Rješenjem suda prvog stupnja P Ob-908/2023-18 od 20. prosinca 2024. odbijen je prijedlog tužiteljice za donošenjem dopunske presude u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa.

4. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je dana 7. siječnja 2025. podnijela žalbu iz svih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5. Nakon podnošenja prijedloga za donošenjem dopunske presude, tužiteljica je dana 23. travnja 2024. podnijela žalbu protiv točke IV. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem njezin tužbeni zahtjev za određivanjem uzdržavanja mljt. djeteta nije prihvaćen preko dosuđenog iznosa od 300,00 eura mjesečno do zatraženog iznosa od 500,00 eura mjesečno i to iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu prihvatiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. S obzirom da prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o uzdržavanju mljt. djeteta nije sadržavala odbijajući dio, žalba tužiteljice podnijeta 23. travnja 2024., sukladno odredbi čl. 341. st. 2. ZPP, sadržajno je predstavljala prijedlog za donošenjem dopunske presude u odnosu na odluku o uzdržavanju mljt. djeteta.

7. Sud prvog stupnja je, postupajući po dopisu ovog suda od 30. lipnja 2025. kojim je predmet vraćen sudu prvog stupnja radi odlučivanja o prijedlogu za donošenjem dopunske presude u odnosu na uzdržavanje koji je tužiteljica podnijela 23. travnja 2024., donio dopunsku presudu posl. broj P Ob-908/2023-25 od 8. prosinca 2025. kojom je tužiteljica odbijena se preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za određivanjem uzdržavanja preko dosuđenog iznosa od 300,00 eura do zatraženog iznosa od 500,00 eura mjesečno za razdoblje od 1. travnja 2024, pa nadalje, te sa zahtjevom za uzdržavanje za razdoblje od 1. rujna 2023. do 1. travnja 2024. godine.

8. Protiv dopunske presude tužiteljica je 29. prosinca 2025. podnijela žalbu iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ s prijedlogom da je dopunska presuda u pobijanom dijelu preinači, odnosno podredno, da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

9. Tuženik je dana 14. svibnja 2024. i 22. siječnja 2025. podnio odgovore na žalbu koju je tužiteljica podnijela protiv prvostupanjske presude i rješenja kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za donošenjem dopunske presude u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa s prijedlogom da se žalbe tužiteljice odbiju kao neosnovane.

10. Žalbe tužiteljice protiv prvostupanjske presude i pobijanog rješenja nisu osnovane, dok je žalba tužiteljice podnijeta protiv dopunske presude djelomično osnovana.

U odnosu na žalbu tužiteljice podnijetu protiv rješenja poslovni broj P Ob- 908/2023-18 od 20. prosinca 2024.

11. Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odbio je prijedlog tužiteljice za donošenjem dopunske presude u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa s obrazloženjem da su se na ročištu održanom dana 6. ožujka 2024. stranke dogovorile način ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s mljt. AAH. Stoga je sud prvog stupnja, s obzirom da nije propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva za ostvarivanjem osobnih odnosa, prijedlog tužiteljice za donošenjem dopunske presude odbio kao neosnovan.

12. Tužiteljica žalbom osporava pobijano rješenje ističući u istoj da je sporazum stranaka o roditeljskoj skrbi uključivao i odredbu da se osobni odnosi djeteta s ocem odvijaju na način da će se do 3. godine djetetova života isti odvijati uz prisutnost majke, što to očito nije uneseno u zapisnik. Stoga tužiteljica smatra da se pobijano rješenje ne može ispitati jer u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Međutim, takvi žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani. Naime, iz zapisnika s ročišta održanog dana 6. ožujka 2024. proizlazi da su stranke na ročištu učinile nespornim da će se osobni odnosi mljt. djeteta s ocem ostvarivati prema dogovoru roditelja, a ako isti izostane jedan vikend u mjesecu od subote u 9,00 sati do nedjelje u 18,00 sati na način da otac dođe po dijete na adresu stanovanja majke i vrati dijete na adresu stanovanja majke, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj od 9,00 do 18,00 sati, dva tjedna u kontinuitetu tijekom ljetnih školskih praznika, tijekom proljetnih praznika od Uskrsnog ponedjeljka u 9,00 sati do zadnjeg dana praznika u nedjelju do 18,00 sati.

14. Dakle, iz zapisnika sa ročišta ne proizlazi da su se stranke sporazumjele da će se do 3 godine djetetova života osobni odnosi ostvarivati uz nazočnost majke. Također, niti tužbenim zahtjevom koji je tužiteljica istaknula u tužbi podnijetoj 1. rujna 2023. tužiteljica nije predlagala da osobni odnosi ostvaruju na navedeni način odnosno uz prisustvo tužiteljice do treće godine djetetova života. Stoga je sud prvog stupnja na temelju utvrđenja da nije propustio odlučiti o zahtjevu tužiteljice o kojem je morao odlučiti presudom, pravilno primijenio odredbu čl. 340. st. 2. i 3. ZPP kada je prijedlog tužiteljice za donošenjem dopunske presude u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa odbio kao neosnovan. Sud prvog stupnja je svoju odluku obrazložio jasnim, dostatnim i razumljivim razlozima tako da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga u postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kojeg također ističe tužiteljica.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužiteljice podnijetu 7. siječnja 2025. odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja posl. broj P Ob-908/2023-18 od 20. prosinca 2024.

U odnosu na žalbu tužiteljice protiv točke III. izreke presude poslovni broj P Ob- 908/2023-10 od 11. travnja 2024.

16. Kako je ranije navedeno, tužiteljica je dana 16. travnja 2024., istovremeno uz prijedlog za donošenje dopunske presude u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa, podnijela i žalbu protiv točke III. izreke prvostupanjske presude kojom je odlučeno o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika s mljt. sinom.

17. Tužiteljica u žalbi ističe da tuženik mljt. TA viđa uz prisustvo tužiteljice, te da nema znanja i vještina potrebnih za vođenje brige o mljt. djetetu. Također, tužiteljica u žalbi navodi i da je za sada jedini roditelj koji s djetetom ima potpuno uspostavljen i izgrađen odnos privrženosti, te da je odluka suda o ostvarivanju osobnih odnosa u suprotnosti s najboljim interesom djeteta.

18. Međutim, takvi žalbeni navodi tužiteljice ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, odluku o ostvarivanju osobnih odnosa sud prvog stupnja je donio na temelju sporazuma roditelja koji su postigli na ročištu održanom dana 6. ožujka 2024. Navedeni sporazum u bitnom je suglasan s mišljenjem i prijedlogom zavoda za socijalni rad od 20. listopada 2023. koji u istome nije predlagao da se osobni odnosi do treće godine djetetova života odvijaju uz obveznu nazočnost tužiteljice. Stoga, imajući i u vidu protek vremena, ovaj sud smatra da osobni odnosi kako ih je odredio sud prvog stupnja temeljem sporazuma roditelja nisu protivni najboljem interesu maloljetnog djeteta. To posebice kada se ima i u vidu da tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka činjenično i nije isticala da bi se osobni odnosi trebali održavati uz njezinu nazočnost.

19. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 119. i čl. 121. ObZ kada je ostvarivanje osobnih odnosa odredio kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke prvostupanjske presude. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tužiteljica. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice podnijetu 16. travnja 2024. odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja posl. broj P Ob-908/2023-10 od 11. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

U odnosu na žalbu tužiteljice protiv dopunske presude poslovni broj P Ob- 908/2023-25 od 8. prosinca 2025.

21. Dopunskom presudom sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za određivanjem uzdržavanja preko dosuđenog iznosa od 300,00 eura do zatraženog iznosa od 500,00 eura mjesečno za razdoblje od 1. travnja 2024, pa nadalje, te sa zahtjevom za uzdržavanje za razdoblje od 1. rujna 2023. do 1. travnja 2024. godine.

22. Tužiteljica žalbom podnijetom 29. prosinca 2025. osporava dopunsku presudu ističući u istoj da je sud odredio uzdržavanje u preniskom iznosu s obzirom da tuženik zajedno s majkom živi u stanu koji je vlasništvo njegove majke, te da ostvaruje plaću u Njemačkoj u iznosu od 2.650,00 eura. Također, tužiteljica smatra da je odluka suda prvog stupnja protivna Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine", br. 48/23), te da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je obrazloženje pobijane dopunske presude nerazumljivo.

23. Žalbeni navodi tužiteljice su djelomično osnovani. Naime, sud prvog stupnja odlučujući o uzdržavanju maloljetnog djeteta pravilno utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta. Tako je utvrdio da je mljt. TA u trenutku zaključenja glavne rasprave star nešto manje od 2 godine, da isti stanuje s majkom te da ide u vrtić. Također, utvrdio je da je mljt. TA dobrog zdravstvenog stanja, osim što mu je dijagnosticiran atopijski dermatitis za što troši kreme. U odnosu na mogućnosti tuženika kao roditelja koji je obveznik plaćanja uzdržavanja sud prvog stupnja utvrdio je u bitnome da isti živi u [adresa] u stanu koji je vlasništvo njegove majke. Također, utvrdio je da je tuženik vlasnik kuće u [adresa] za koji plaća režije, da je dobrog zdravstvenog stanja, te da ostvaruje plaću u iznosu od 2.650,00 eura koja mu je jedini izvor prihoda.

24. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice o kojima ovise ukupne materijalne potrebe djeteta (čl. 311. ObZ) i ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja (čl. 313. ObZ) djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za razdoblje od 1. travnja 2024 odredio plaćanje uzdržavanje u iznosu od 300,00 eura mjesečno. Naime, imajući u potrebe maloljetnog djeteta, imovno stanje tuženika i prihode koje tužitelj ostvaruje, kao i dob kako maloljetnog djeteta tako i dob tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja, uzdržavanje u razdoblju od 1. travnja 2024. bilo je potrebno odrediti u iznosu od 400,00 eura mjesečno, a ne u iznosu od 300,00 eura kako je to odredio prvostupanjski sud. U odnosu na razdoblje od 1. rujna 2023. do 1. travnja 2024. sud prvog stupnja je pravilno utvrdio iznos uzdržavanja od 300,00 eura, pa kako je u tom razdoblju tuženik plaćao uzdržavanje upravo u iznosu do 300,00 eura pravilno je za to razdoblje tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.

25. Kako je ranije navedeno, tužiteljica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja u počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana dopunska presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne, razumljive i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji ističe tužiteljice. Također, sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

26. Dakle, za razdoblje od 1. travnja 2024., pa nadalje, valjalo je uzdržavanje mljt. JAH odrediti iznos od 400,00 eura mjesečno, a ne iznos od 300,00 eura kako je to učinio sud prvog stupnja. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti pobijanu dopunsku presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice za određivanjem uzdržavanja za mljt. JAH za razdoblje od 1. travnja 2024. pa nadalje odbijen za iznos od 100,00 eura (preko dosuđenog iznosa od 300,00 eura do iznosa od 400,00 eura), te naložiti tuženiku da za uzdržavanje mljt ĐA pored dosuđenog iznosa od 300,00 eura plaća i iznos od 100,00 eura mjesečno donosno da sveukupno plaća uzdržavanje u iznosu od 400,00 eura mjesečno.

27. S druge strane, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice za određivanjem uzdržavanja za mljt. JAH odbijen za iznos od 100,00 eura mjesečno (preko iznosa od 400,00 eura do iznosa od 500,00 eura mjesečno) počevši od 1. travnja 2024., te u dijelu u kojem je isti odbijen za razdoblje od 1. rujna 2023 do 1. travnja 2024., žalba tužiteljice je djelomično neosnovana, pa je u tom dijelu istu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti i potvrditi pobijanu dopunsku presudu.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj