Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-132/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženice ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivki Kemec, odvjetnici u Đakovu, uz sudjelovanje mlt. TNM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog u odnosu na spor o roditeljskoj skrbi po posebnoj skrbnici JN, dipl. iur. u Centru za posebno skrbništvo – Podružnica Osijek, a u odnosu na zahtjev za uzdržavanje po protutužbi po majci i zakonskoj zastupnici ON, a ova po punomoćnici Ivki Kemec, odvjetnici u Đakovu, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-256/2024-20 od 15. siječnja 2026. i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-256/2024-25 od 23. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-256/2024-20 od 15. siječnja 2026. u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-256/2024-20 od 15. siječnja 2026. pod točkom IV. izreke za iznos parničnog troška od 500,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2026.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob- 256/2024-20 od 15. siječnja 2026. u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka preko iznosa od 500,00 EUR do iznosa od 600,00 EUR (za iznos od 100,00 EUR) i rješava:

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-256/2024-25 od 23. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je :

"I. Tužbeni zahtjev koji glasi:

"Mijenja se presuda Općinskog suda u Đakovu posl.br. 3 P Ob-88/2020-26 od 11. svibnja 2021. u dijelu o povjeravanju djeteta te se određuje da će mlt. TNM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2008. živjeti s ocem TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Mijenja se presuda Općinskog suda u Đakovu, posl.br. 3 P Ob-88/2020-26 od 11. svibnja 2021. u dijelu o ostvarivanju osobnih odnosa tuženice ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to tako da tuženica ostvaruje osobne odnose s mlt. TNM, OIB: [osobni identifikacijski broj] viđajući dijete svaki vikend od petka navečer u 19,00 sati do nedjelje navečer u 18,00 sati, blagdane i neradne dane naizmjenično kod oba roditelja, te polovicu školskih zimskih i ljetnih praznika, kao i prema dogovoru roditelja i želji djeteta.

Mijenja se presuda Općinskog suda u Đakovu, posl. br. 3 P Ob-88/2020-26 od 11. svibnja 2021. u dijelu o uzdržavanju mlt. djeteta na način da se nalaže tuženici ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za uzdržavanje mlt. TNM, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati iznos od 223,46 eura mjesečno počevši od 10.06.2024. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 20. -og u mjesecu za tekući mjesec, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa nadalje, a tekuće kako budu dospijevali, do 20- og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun oca i zz djeteta TN"

se kao neosnovan odbija.

II. Mijenja se presuda Općinskog suda u Đakovu posl.br. 3 P Ob-88/2020-26 od 11. svibnja 2021. u dijelu o uzdržavanju mlt. djeteta, a kojim se nalaže TN da za uzdržavanje mlt. djeteta mjesečno doprinosi iznos od 291,00 kunu počevši od 1. rujna 2020. pa do 10. svibnja 2021., a od 11. svibnja 2021. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 1.291,00 kunu /171,35 eura do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, tako da se nalaže TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. TNM OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća iznos od 290,00 eura (dvjestodevedeseteura) počevši od podnošenja protutužbe 21. ožujka 2025. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti do svakog 15- og u mjesecu za tekući mjesec, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke do isplate, a tekuće kako budu dospijevali do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke i zz zastupnice ON koji se vodi u Addiko banci d.d. Zagreb, IBAN [broj bankovnog računa].

III. Ostale točke presude Općinskog suda u Đakovu posl.br. 3 P Ob-88/2020-26 od 11. svibnja 2021. ostaju nepromijenjene.

IV. Nalaže se tužitelju TN da tuženici ON isplati troškove ovog postupka u iznosu od 600,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 15. siječnja 2026. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pa nadalje do isplate, u roku od 15 dana.

Nadalje pobijanim rješenjem od 24. veljače 2026. obvezan je tužitelj naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 125,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje. Protiv rješenja od 24. veljače 2026. žali se tužitelj, sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže rješenje preinačiti na način da sud obveže tuženicu da tužitelju naknadi trošak po prihvaćanju žalbe protiv odluke o glavnoj stvari pa i troška sastava žalbe protiv tog rješenja, a podredno ukinuti rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. Žalba tužitelja protiv presude je djelomično osnovana, dok je žalba protiv rješenja neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, sve u svezi odredbe čl. 346. Obiteljskog Zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ).

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju odluke dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka u žalbi ukazuje tužitelj.

6. Predmetni postupak vodi se po tužbi tužitelja kojom traži izmijeniti raniju odluku u dijelu kojim je odlučeno o roditeljskoj skrbi, s kojim će roditeljem živjeti dijete stranaka maloljetni TNM rođen **.**.2008., o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom te iznosu uzdržavanja, a što je sve određeno presudom Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P Ob-88/2020-26 od 11. svibnja 2021., tako, da dijete stranaka živi sa ocem, uz osobne odnose sa majkom na način kako to predlaže tužbenim zahtjevom i da majka doprinosi za uzdržavanje mjesečni iznos od 223,46 EUR počevši od 10. lipnja 2024. te po protutužbi tuženice kojom tražiti izmijeniti istu presudu na način da tužitelj počev od 21. ožujka 2025. doprinosi za uzdržavanje maloljetnog SN iznos od 290,00 EUR.

7.1. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži izmjenu ove odluke budući da su se promijenile okolnosti glede roditeljske skrbi te nailazi na prikriveni otpor tuženice pri donošenju odluka glede pitanja zajedničkog djeteta, posebno kod načina ostvarivanja osobnih odnosa i odluka o odgoju i obrazovanju, pri čemu ukazuje da su stranke nakon donošenja ranije odluke bile pod mjerama stručnog nadzora kada su se ispoljili problemi i okrivljavanja tužitelja u cilju prikazivanja njega kao nasilnika, dok su na strani tuženice primijećeni nedostaci , što je navedeno u izvješćima. Stoga zbog izmijenjene situacije i činjenice da da dijete sa njime ima blizak i normalan odnos, predlaže ranije odluke na način kako je to odredio tužbenim zahtjevom.

7.2. Tuženica pak zbog izmijenjenih okolnosti u odnosu na one u vrijeme donošenja ranije odluke, činjenice da je SN sad ide u srednju školu, da su troškovi života porasli zahtijeva povišenje uzdržavanja od dana podnošenja protutužbe.

8.1. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja utvrđujući da i prije razvoda braka, od prestanka bračne zajednice stranaka unazad petnaest godina zajedničko dijete stranaka mlljt SN živi sa majkom kojoj je privržen i koja adekvatno o njemu brine, cijeneći pritom mišljenje djeteta sukladno čl. 360. ObZ izraženo u razgovoru sa psihologom HZSR Područni ured Đakovo kojom prilikom on verbalizira povezanost sa majkom te sa njome i dalje želi stanovati, a radi se o mladiću u dobi od sedamnaest godina koji je svoju želju i mišljenje zrelo obrazložio u razgovoru sa psihologom, a cijeneći i pasivnost tužitelja u postupku koji nije pristupio na ročište radi saslušanja, niti na razgovor u HZSR Područni ured Đakovo radi obrade, odbija zahtjev jer tužitelj nije dokazao da su se izmijenile okolnosti i stvorili uvjeti da dijete stanuje sa njime i da bi stoga trebalo mijenjati prijašnju odluku.

8.2. Potom je prvostupanjski sud, sukladno ukupnim mogućnostima tužitelja (čl. 313. st. 1. ObZ) te pravilnom primjenom odredbe čl. 314. ObZ utvrdio ukupne materijalne potrebe za mjesečno uzdržavanje maloljetnog SN i to u razdoblju od podnošenja protutužbe pri čemu su pravilno ocjenjene mogućnosti tužitelja.

8.3. Pritom sud utvrđuje uzimajući u obzir dob mlljt. SN koji je sada u dobi od sedamnaest godina, te potrebe djece tog uzrasta, činjenicu da on sada pohađa treći razred srednje škole za automehaničara, da zbog problema s kralježnicom ide na redovite preglede koji djelomično potpadaju na teret HZZO-a, a majka mjesečno izdvaja 40 EUR za fizijatra i kiropraktičara, da nema izvanškolskih aktivnosti, no da je majka za vozački ispit za moped izdvojila 1.300,00 EUR te za kacigu 425,00 EUR, koji trošak sud ocjenjuje opravdanim, obzirom da se školuje za automehaničara pa je životno i okolnosno da mu je moped predmet interesa, nadalje cijeneći troškove za potrebe školovanja pritom i dodatne školske oprema u vidu radne obuće i odjeće, te općenito troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja ocjenjuje potrebe maloljetnog djeteta u visini od 300,00 EUR mjesečno. Nadalje sud utvrđuje da je od donošenja ranije odluke u Republiku Hrvatsku uveden euro kao valuta te da je notorna činjenica da su porasli troškovi života, školskog pribora, odjeće, obuće i prehrane te su od donošenja ranije odluke obzirom na dob djeteta povećane i njegove potrebe, te je utvrdio da su se okolnosti od donošenja ranije odluke promijenile toliko da opravdavaju zahtjev za povećanjem uzdržavanja na iznos od 290,00 EUR mjesečno, koji iznos je u skladu s minimalnim iznosima koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi sa djetetom, a naveden je u Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (Narodne novine broj 75/25) te za dijete dobi od 13 do 18 godina iznosi upravo 290,00 EUR, koji iznos će tužitelj moći platiti bez da bude ugrožena njegova egzistencija.

9. Prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pravilno ocijenivši da se od donošenja ranije odluke nisu izmijenile okolnosti i stvorili uvjeti da dijete stanuje sa tužiteljem i da bi stoga trebalo mijenjati prijašnju odluku. Pravilnost i zakonitost navedenog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim navodima.

10. Nadalje tužitelj žalbenim navodima upire na to da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o izmijeni iznosa uzdržavanja dosuđenog ranijom presudom nije pravilno ocijenio njegovo imovinsko stanje niti da je pravilno utvrdio potrebe zajedničkog djeteta stranaka.

11. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilnom primjenom odredaba ObZ-a utvrdio ukupan iznos sredstva potrebnih za uzdržavanje maloljetnog SN te je ocijenio imovinske i osobne prilike tužitelja pa je na temelju takvih utvrđenja pravilno utvrdio novčani iznos koji je na ime uzdržavanja tužitelj u mogućnosti i obvezi doprinositi za zajedničko maloljetno dijete stranaka, jer su se okolnosti upravo na strani maloljetnog djeteta promijenile.

12. Naime nakon donošenja ranije pravomoćne sudske odluke kojom je određena obveza uzdržavanja, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda došlo je do promjena okolnosti na strani maloljetnog SN, koje promjene nedvojbeno znače i povećanje njegovih potreba za uzdržavanjem, jer su se protekom vremena i odrastanjem nedvojbeno i povećale te potrebe. Povisili su se njegovi mjesečni troškovi života s obzirom na njihov uzrast (sedamnaest godina), činjenicu da je sada polaznik trećeg razreda Srednje strukovne škole, smjer automehaničar, dok je u vrijeme donošenja prijašnje odluke bio u dobi od dvanaest godina, što iziskuje povećane i školske potrebe (radna odjeća i obuća) ima i povećane troškove s osnova zdravstvenih poteškoća, za koje su potrebna dodatna izdvajanja. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da su u razdoblju od donošenja ranije pravomoćne sudske odluke općepoznato značajno povećali troškovi života, pa tako cijene prehrambenih proizvoda, odjevnih premeta, troškovi stanovanja, higijene, odgoja i obrazovanja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava mogućnost tužitelja kao obveznika uzdržavanja utvrdio srazmjerno povećanim materijalnim potrebama maloljetnog SN.

13. Navedene ukupne potrebe utvrđene su sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj: 75/25), koja se donosi kao provedbeni akt u skladu s odredbom čl. 314. st. 4. ObZ-a, a prema kojoj se uzdržavanje određuje prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja, prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u RH.

14. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda u odlučivanju o visini uzdržavanja maloljetnog SN i mogućnostima tužitelja potrebno je ukazati da u smislu odredbe čl. 7. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika. Tužitelj je u ovom postupku pokazao krajnju pasivnost, nije se odazvao pozivu suda kada je pozvan osobno radi saslušanja niti je izostanak argumentirano opravdao, a bio je pasivan i u postupku obrade kod nadležnog Centra za socijalnu skrb gdje se također nije odazvao mnogobrojnim pozivima na razgovor. Stoga je tužitelju bilo omogućeno raspravljanje u ovom postupku no očito je svojevoljno odlučio da se neće odazvati pozivu suda i aktivno pobijati navode i dokaze protivne strane te tvrdnja iz žalbe tužitelja da prvostupanjska presuda predstavlja arbitrarnu odluku je netočna, jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku.

15. Čl. 288. st. 1.ObZ-a propisano je kako su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta.

16. Tužitelj je prema spisu priloženoj dokumentaciji radno sposoban roditelj, sada u dobi od 47 godina, a kao roditelj s kojim zajedničko dijete stranaka ne stanuje i koji je u obvezi novčano doprinositi za njegovo uzdržavanje, ostvaruje prihode radom i zasigurno je u mogućnosti ostvariti radom i značajnije prihode od onih koje je u ovom postupku bilo moguće utvrditi, a primana i najveća dužnost roditelja je uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj i te se obveze ne mogu osloboditi, a u ovom postupku tužitelj nije dokazao da postoje uvjeti uslijed kojih on ne bi mogao doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta.

17. U odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke pobijane presude osnovano punomoćnik tužitelja osporava tu odluku u dijelu u kojem je priznat trošak prijevoza na relaciji [adresa] na dvije rasprave primjenom Tbr. 50.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa) u visini od 100 EUR. Navedeno iz razloga što je tuženica mogla angažirati odvjetnika koji ima sjedište na području Općinskog suda u Osijeku ili je sadašnji punomoćnik tuženice mogao osigurati zamjenu od strane odvjetnika sa sjedištem na području Općinskog suda u Osijeku, u kojem slučaju ovaj trošak ne bi ni nastao, pa sukladno tome ovaj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (isto tako i VSRH u rješenjima broj: Rev- 501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Rev-652/2023-2 od 12. lipnja 2024. i Rev- 1037/2023-2 od 6. studenog 2024.).

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a potvrditi i djelomično preinačiti odluku o trošku sadržanu pod točkom IV. Izreke za iznos od 100,00 EUR i odbiti taj dio zahtjeva tuženice za naknadu troškova te odlučiti kao u točki. II. i III. izreke presude.

19. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe protiv presude, jer je djelomično uspio samo u odnosu na trošak postupka, a sukladno odredbi čl. 35. st. 1. i 2. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

20. Nadalje nisu osnovani žalbeni navodi u odnosu na pobijanim rješenjem dosuđeni trošak parničnog postupka za pristup ročištu na kojem je objavljena presuda. To stoga, što sukladno Tbr.9.3. Tarife, za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 50 bodova (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-832/2022), a iz sadržaja spisa je razvidno da je punomoćnik tuženice pristupio na ročište za objavu presude.

21. U odnosu daljnje žalbene navode žalbe protiv pobijanog rješenja da je sud u konkretnom slučaju trebao riješiti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, treba reći da je po stavu ovog suda drugog stupnja prvostupanjski sud pravilno odlučio o troškovima pristupa ročištu za objavu presude, a ukoliko se ovi žalbeni navodi trebaju odnositi i na odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi, istaknuti su nepravovremeno, protekom roka za žalbu protiv presude. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja protiv pobijanog rješenja kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe protiv pobijanog rješenja, jer sa žalbom nije uspio, pa je riješeno kao u točki II. izreke rješenja (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. i čl. 381. ZPP-a).

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić