Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1510/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku, poslovnog broja P-618/2025-10 od 5. ožujka 2026., dana 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Osijeku, poslovnog broja P- 618/2025-10 od 5. ožujka 2026. pod točkom IV. izreke i dijelu kojim je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 106,18 € sa pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je utvrđena ništetnom odredba članka 10. st. 1. ugovora o kreditu sklopljenog 22.12.2004. između stranaka u dijelu kojim je ugovorena obveza tužitelja da prije korištenja kredita plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita. Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 355,08 € zajedno sa zateznom kamatom od 6. 1. 2005. do isplate. Točkom III. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 437,50 € sa zateznom kamatom od 5. 3. 2026. do isplate. Točkom IV. izreke je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 606,18 € uvećan za zatezne kamate od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

2. Protiv dijela prvostupanjske odluke kojom je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka ( točka IV. izreke ) i to samo u odnosu na novčani iznos od 106,38 €, žali se tužitelj pozivajući se na sve predviđene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25. - dalje: ZPP) i prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati navode žalbe te preinači odluku o trošku na način da pored iznosa od 437,50 €, dosudi tužitelju i daljnji trošak u visini od 106,18 €, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora u žalbenom stadiju je odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti dijela prvostupanjske odluke kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u dijelu u kojem se odnose na naknadu sudske pristojbe.

5. Ispitujući pobijanu odluku, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. st. 1. ZPP.

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlaze sljedeća utvrđenja od utjecaja na predmet spora:

- da je tužitelj 29. 4. 2025. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate novčanog iznosa od 355,08 €,

- da je prvostupanjskom presudom usvojen tužbeni zahtjev tužitelja ( točke I. i II. izreke ) te je odlučeno o parničnom trošku na način da je tužitelju dosuđen iznos od 437,50 € ( točka III. izreke ) dok je odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva u visini od 606,18 € kao neosnovanim ( točka IV. izreke),

- da je prvostupanjski sud u odnosu na odbijajući dio troškova postupka, odluku obrazložio ( točka 25 obrazloženja ) ukazujući na neosnovanost visine zatraženog troška preko dosuđenog, uslijed utvrđene vrijednosti predmeta spora, dok je u odnosu na zahtjev za naknadom troškova sudske pristojbe zahtjev odbio budući da takav trošak nije plaćen.

7. Tužitelj u žalbi osporava odbijajući dio parničnog troška i to samo u dijelu koji se odnosi na troškove sudske pristojbe u visini od 106,18 €, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023; dalje u tekstu: ZSP ) jer da je za odluku o opravdanosti dosude takvih troškova irelevantno jesu li pristojbe plaćene ili ne.

8. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio osnovanost i pravilnost istih, obzirom da je prvostupanjski sud u pobijanom dijelu donio pravilnu i zakonitu odluku u odnosu na koju je pravilno primijenio materijalno pravo i koju je obrazložio na jasan i dostatan način.

9. Naime, trenutak nastanka obveze plaćanja pristojbe za određenu stranku je propisan odredbom čl. 4. st. 1. ZSP, dok je odredbom čl. 7. st. 1. i 2. ZSP propisana mogućnost plaćanja nižeg iznosa ( u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ) za podneske i odluke koji se podnose odnosno dostavljaju u elektroničkom obliku, pod uvjetom da su plaćeni u propisanom roku ( za podneske u trenutku njihovog podnošenja a odluke ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke).

10. Nadalje, stranka koja je uspjela u sporu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP ostvaruje pravo na naknadu troškova koji su izazvani vođenjem postupka, dok će u smislu čl. 155. ZPP sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka, stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, o čemu odluku donosi ocjenjujući brižljivo sve okolnosti slučaja.

11. Dakle, sudske pristojbe predstavljaju materijalne troškove koji nastaju za određenu stranku pod uvjetima i u rokovima propisanim odredbama ZSP, i koji su u smislu odredbe čl. 155. ZPP nužni za vođenje parnice, pa stranka koja je uspjela u sporu primjenom čl. 154. ZPP u vezi čl. 164. st. 2. ZPP može potraživati naknadu takvih troškova.

12. Međutim, nepravilno žalitelj smatra da nije dužan dokazati da je takve troškove stvarno i podmirio, obzirom da bi u takvom slučaju sud obvezao protivnu stranu da nadoknadi troškove koji za tužitelja nisu nastali.

13. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 151. st. 1. ZPP koja propisuje da troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a stranka koja ostvaruje pravo na naknadu troškova mora jasno i određeno navesti koje troškove potražuje ( čl. 164. st. 1. i 2. ZPP ), pri čemu materijalne troškove mora dostatno i transparentno dokazati upravo u visini koju potražuje.

14. Obveza dokazivanja visine zatraženog materijalnog troška predstavlja odraz načela transparentnosti i predvidivosti u sklopu kojega parnični sud može obvezati protivnu stranku da nadoknadi troškove koji su kao takvi učinjeni u tijeku ili povodu postupka ukoliko su stvarno i faktično nastali.

15. Ovaj drugostupanjski sud primjećuje da trenutak u kojem prvostupanjski sud odlučuje o zatraženom trošku pristojbe na odluku, ne koindicira sa trenutkom u kojem je plaćanje pristojbe na sudsku odluku dospjelo, za razliku od obveze plaćanja pristojbe na tužbu koja u smislu čl. 4. toč. 1. ZSP nastupa prije tog trenutka odnosno predajom tužbe. Stoga kada odlučuje o naknadi zatraženog troška sudske pristoje na tužbu i odluku, prvostupanjski sud treba uzeti u obzir da li je stranka platila onaj trošak pristojbe koji je dospio, u kojem smislu je prvostupanjski sud utvrdio da trošak sudske pristojbe na tužbu nije plaćen, i koja činjenica se treba cijeniti i u odnosu na obvezu plaćanja pristojbe na sudsku odluku.

16. Prema tome, kako iz provedenog prvostupanjskog postupka i samog spisa ne proizlazi da je tužitelj stvarno platio sudsku pristojbu niti na tužbu, kao ni presudu, to nije riječ o naknadi troškova koji su za njega stvarno i faktično nastali i koji bi bili učinjeni u tijeku postupka ( čl. 155. st. 1. ZPP), slijedom čega prvostupanjski sud pravilno nije obvezao protivnu stranku na naknadu takvih troškova.

17. Ukoliko tužitelj naknadno plati sudsku pristojbu te zatraži naknadu istih, kako je riječ o troškovima koji ne ovise o odluci o glavnoj stvari, to je prvostupanjski sud ovlašten i naknadno posebnim rješenjem odlučiti o naknadi istih ( čl.164. st. 7. ZPP ).

18. Kako izneseni žalbeni navodi tužitelja nisu pravilni niti osnovani, to je primjenom čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP žalbu u pobijanom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

19. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka također nije osnovan, pa je sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sudac:

Vedran Medaković