Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4233/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika CENTAR KOMPETENCIJA ZA NAPREDNO INŽENJERSTVO NOVA GRADIŠKA d.o.o., OIB: 28916802302, iz Nove Gradiške, II Industrijski odvojak 2, zastupan po članu uprave – direktoru IČ univ. spec. oec., te po punomoćniku Igoru Golovrškom, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Igor Golovrški i Darko Samardžija, odvjetnicima iz Nove Gradiške, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-244/2020-59 od 28. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P- 244/2020-59 od 28. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadnom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja sa nalogom tuženiku da mu na ime naknade za obavljene poslove pripreme projektne prijave projekta "Centar kompetencija za napredno inženjerstvo Nova Gradiška" na Javni poziv "Podrška razvoju centara kompetencija" KK.01.2.2.03. sukladno potvrdi o izvršenju usluge pripreme prijavne dokumentacije i dostavi prijavne dokumentacije za projekt, isplati iznos od 103.723,58 € sa zateznom kamatom od 09. 05. 2018. pa do isplate. Pod istom točkom I. izreke je odbijen i tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženiku naloži da mu na ime naknade za poslove voditelja projekta isplati novčane iznose od po 2.740,09 € mjesečno za period dospijeća od lipnja 2020. do lipnja 2021., za 13 mjeseci, ukupno 35.621,17 €, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji teku na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske odluke. Sukladno odbijanju cjelokupnog tužbenog zahtjeva tužitelja, prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati troškove postupka. Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 23.977,50 € sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 28. listopada 2025. do dana plaćanja, dok je točkom III. izreke odbijen tuženik sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen sa tužbenim zahtjevom ( točka I. izreke ) te kojim mu je naloženo isplatiti parnični trošak ( točka II. izreke ) žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) - dalje: ZPP), ukazujući izričito i na postojanje bitnih povreda propisanih odredbom čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP te čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači presudu u pobijanom dijelu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava u cijelosti iznesene žalbene navode tužitelja te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, potražujući troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 103.723,58 € temeljem naknade za obavljene poslove pripreme projektne prijave na javni poziv, te iznos od 35.621,17 € na ime naknade za poslove voditelja projekta "Centar kompetencija za napredno inženjerstvo Nova Gradiška".

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire žalba.

7. Neosnovan je i žalbeni navodi koji tužitelj ističe u smislu postojanje bitne povrede propisane odredbom čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP budući je prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, nakon čega je na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno donio zaključak o neosnovanosti postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja.

8. Također, sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti koje su bitne i od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da INDUSTRIJSKI PARK NOVA GRADIŠKA d.o.o. ( dalje u tekstu IPNG d.o.o. ) predstavlja pravnu osobu u vlasništvu osnivača Grada Nove Gradiške kao jedinice lokalne samouprave, kojoj je jedna od djelatnosti izrada natječajne dokumentacije za prijave na EU projekte,

- da je Grad Nova Gradiška kao osnivač IPNG d.o.o. inicirao prijavu na javni poziv koji je objavilo nadležno Ministarstvo gospodarstva 2015. radi podrške razvoju centara kompetencije, a riječ o projektu CENTAR KOMPETENCIJA ZA NAPREDNO INŽENJERSTVO NOVA GRADIŠKA ( dalje: projekt CEKOM ) temeljem otvorenog poziva programa "Potpora razvoju centara kompetencija" KK.01.2.2.03,

- da je riječ o iznimno opsežnom projektu koji se sastojao od većeg broja podprojekata i koji je obuhvaćao potrebu za sudjelovanjem većeg broja vanjskih suradnika, čija vrijednost je iznosila 108.845.804,00 kn / 14.446.320.79 €, pri čemu je temeljem iskaza sadašnjeg direktora tuženika i voditelja projekta IČ utvrđeno da je proračun projekta iznosio 15,8 milijuna € te je tuženiku temeljem projekta odobren iznos od oko 8 milijuna €,

- da je IPNG d.o.o. za potrebe prijave na predmetni projekt, u rujnu 2016. osnovalo pravnu osobu CENTAR KOMPETENCIJA ZA NAPREDNO INŽENJERSTVO NOVA GRADIŠKA d.o.o. ( dalje u tekstu: tuženik),

- da se ime samog projekta ( CEKOM ) podudara sa imenom tuženika ( pri čemu tuženika razlikuje oznaka pravne osobe d.o.o.), te je tuženik osnovan isključivo za svrhu prijave projekta CEKOM, pri čemu je to bio i jedan od uvjeta natječaja,

- da je kao jedini zaposlenik i osoba ovlaštena za zastupanje u pravnoj osobi tuženika, od osnivanja do lipnja 2020. bila SČ, bez ugovora o radu i plaće kod tuženika, a od lipnja 2020. je direktor IČ,

- da je SČ potpisivala dokumente u ime tuženika pri čemu je istovremeno bila i zaposlenica IPNG d.o.o. od kojeg poslodavca je primala plaću,

- da se projekt CEKOM provodio u više faza, pri čemu se prva sastojala od pred odabira, druga u fazi pripreme dokumentacije i samog projekta ( projektna prijava je predana 30. 8. 2017. ), nakon čega je uslijedila faza evaluacije te potom faza ugovaranja projekta,

- da su u sklopu projekta imenovani i sudjelovali različiti partneri i suradnici, u sklopu kojih su sklapani različiti ugovori ( npr. ugovor o konzultantskim uslugama s pružateljem usluga CTR Razvojna agencija Brodsko-posavske županije d.o.o., više Ugovora o konzultantskim uslugama s pružateljem usluga [obrt] – obrt za usluge i savjetovanje u injženjerstvu Đakovo, sa kojim obrtom je sklopljen i Ugovor o izradi nacrta strategije razvoja i istraživanja CEKOMA i sl.),

- da tužitelj potražuje isplatu novčanog iznosa po osnovi tužbe u visini od 103.723,58 € temeljem tvrdnje da je sudjelovao u drugoj fazi pripreme dokumentacije za izradu projekta,

- da su poslove oko pripreme projekta CEKOM u drugoj fazi obavljali i proveli djelatnici IPNG-a BČ, TČ, SČ i tadašnji direktor GČ,

- da je tužitelj bio angažiran i provodio komunikaciju sa djelatnicima IPNG d.o.o. u toj drugoj fazi projekta, davao im upute i pomagao, pri čemu sa tuženikom ili njegovom odgovornom osobom ( SČ ) nije nikada sklopio nikakav pismeni ili usmeni pravni posao u pogledu pripreme projekta CEKOM,

- da je direktorom IPNG d.o.o. od veljače 2016. bio GČ, koji je na tom mjestu zamijenio upravo tužitelja JČ, koji je tada otišao raditi u Ministarstvo gospodarstva na mjesto pomoćnika ministra gospodarstva i sa kojeg položaja je iste godine razriješen,

- da je tužitelj nakon razrješenja 2016. sa mjesta pomoćnika ministra, sljedećih godinu dana koristio povlasticu u pogledu isplate pune plaće 6 mjeseci te potom naknade pola plaće u narednih šest mjeseci, nakon čega je osnovao privatnu firmu i sada se bavi konzultantskim poslovima vezanim uz pripremu i provedbu EU projekata,

- da se faza pribavljanja projektne dokumentacije, koje je provođena putem djelatnika IPNG-a, provodila upravo u tom periodu krajem 2016. i 2017. ( prijava je predana 30. 8. 2017.) te je tadašnji direktor IPNG GČ djelatnicima IPNG d.o.o. te SČ ( djelatnici IPNG i direktorici tuženika ) dao do znanja da po pitanju prijave projekta slušaju upute tužitelja, bez da je imao formalno potvrđeno takvo svojstvo u bilo kojem obliku,

- da je GČ saslušan u svojstvu svjedoka u bitnom iskazao da je 2017. bio član uprave i direktor IPNG d.o.o gdje je naslijedio tužitelja, da je sve vezano za angažman tužitelja bilo organizirano na razini Grada Nove Gradiške pri čemu nisu sklapani pismeni ugovori za angažman tužitelja, da svjedok nije potpisivao nikakve ugovore sa tužiteljem a da je za takvo sklapanje trebao odluku nadzornog odbora ili skupštine ili njihovu suglasnost te da nije nikada imao takvu suglasnost ili odobrenje za financiranje usluga tužitelja u fazi pripreme projekta, da je potpisao dokument koji prileži str. 138 spisa ( naslovljen kao "Potvrda o izvršenju usluge…") i kojim je navedeno da je tuženik dostavio dokumentaciju za projekt CEKOM a što je svjedok potpisao nakon što je tužitelj na tome inzistirao pri čemu je potvrdu potpisao kao direktor IPNG d.o.o.,

- da je temeljem iskaza svjedokinje BČ u bitnom utvrđeno da je radila u IPNG d.o.o. od veljače 2016. kao stručni suradnik za EU projekte, te je zajedno sa kolegama TČ, SČ i GČ radila poslove oko pripreme projekta, pri čemu im je direktor GČ rekao sa slušaju upute tužitelja, da tužitelj nije nikada rekao da će za poslove koje je obavljao dobiti naknadu niti joj je poznato da ju je ugovorio, da su u radu bile samostalne a tužitelj je imao iskustvo i dijelio im isto u obliku uputa,

- da je svjedokinja TČ, zaposlena kao stručni suradnik za EU fondove u IPNG d.o.o. svojim iskazom detaljno pojasnila tijek i postupanje u sklopu provedbe EU projekata gdje se već kod predaje predlaže projektni tim, a tek kada projekt krene u provedbu ( budu dodijeljena bespovratna sredstva ) tada se imenuje projektni tim koji će ga stvarno i provoditi, pa su u tom smislu u samoj prijavi kao projektni tim bili predloženi tužitelj, SČ i prof. sa Strojarskog fakulteta NČ, koji međutim nakon dodjele sredstava nisu imenovani u projektni tim za samu provedbu projekta, da je voditelj projekta morao biti zaposlen u pravnoj osobi koja provodi projekt ( tj. tuženiku) a što tužitelj nije bio, da je IPNG d.o.o. njoj i SČ isplatio dodatnu nagradu za pripremu dokumentacije nakon što je odobren projekt i potpisan ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava,

- da je svjedok OČ, u mirovini od sredine 2016. a do tada na funkciji pomoćnika ministra financija te predsjednik nadzornog odbora tuženika, u bitnom iskazao da je ključne informacije oko projekta CEKOM dobivao od SČ, te mu nije poznato da bi tuženik ikada angažirao tužitelja na zadatku izrade dokumentacije niti da bi nadzorni odbor tako nešto odobrio,

- da je temeljem iskaza svjedokinje SČ utvrđeno u bitnom da radi u IPNG d.o.o. na mjestu višeg stručnog suradnika za EU fondove i javnu nabavu od rujna 2011., da je IPNG d.o.o. bio osnivač tvrtke tuženika da bi potom Grad Nova Gradiška preuzeo funkciju osnivača kako bi sam projekt dobio na važnosti, da je sredinom 2017. bila na čuvanju trudnoće, rodila dijete u srpnju 2027. te se nakon šest mjeseci vratila na rad u IPNG d.o.o., da je začetnik cijelog projekta bio IPNG d.o.o. a prijavitelj projekta tuženik koji nije imao zaposlenika osim direktora što je ona bila, a da nije ona, bio bi imenovan netko drugi od djelatnika IPNG d.o.o., da su sve pripreme oko prijave išle preko IPNG d.o.o. a tada su surađivali sa tužiteljem za kojeg su djelatnice IPNG d.o.o. pitale kako se isti ponaša kao direktor, a više nije zaposlen u IPNG d.o.o., nakon čega im je tadašnji direktor GČ rekao da se ponašaju prema njemu kao prema koordinatoru projekta, da ne zna tko je angažirao tužitelja i kako, a ona nije nikada imala dogovor ili sporazum sa tužiteljem, niti je ikada sa njim razgovarala vezano za bilo kakvu naknadu za njegov angažman i pomoć pri izradi projektne dokumentacije, da je od GČ i poslije samog tužitelja čula da će potraživati naknadu, te joj je GČ rekao da bi ona trebala potpisati ugovor sa tužiteljem, a ona nije bila ovlaštena za potpisivanje ugovora od strane IPNG d.o.o, da je protiv GČ na kraju vođen kazneni postupak jer je sa računala bivše direktorice printao materijale koji bi mogli ići u korist tužitelja zbog čega je i dobio otkaz, da je tužitelj za vrijeme dok je koordinirao tada radio u Ministarstvu gospodarstva a GČ joj je rekao da se ponaša prema tužitelju kao da je on direktor IPNG d.o.o.,

- da je temeljem iskaza svjedoka IČ utvrđeno da je došao na mjesto direktora IPNG d.o.o. u ožujku 2019. da bi potom od lipnja 2020. bio direktor tuženika ( gdje je naslijedio SČ) te mu je prilikom primopredaje predan zahtjev tužitelja za isplatom naknade više od milijun kuna, nakon čega je od tužitelja tražio dokumentaciju temeljem koje traži takav iznos, i što mu nije nikada dostavljeno, da je IPNG d.o.o. podnio kaznenu prijavu protiv GČ zbog zlouporabe softvera i dokumenata tvrtke te je navedeni kazneno osuđen po toj osnovi, da IPNG d.o.o. nije nikada kao naručitelj potpisao sa tužiteljem kao izvršiteljem ugovor o djelu za pružanje usluga, da tužitelj nije mogao biti voditeljem projektnog tima jer to mora biti zaposlenik prijavitelja projekta što tužitelj nije bio.

10. Polazeći od tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući opsežno sve kako materijalne tako i personalne dokaze, prvostupanjski sud utvrđuje da niti jednim od dostavljenih dokaza tužitelj nije učinio vjerojatnim da je između tuženika i njega postojala narudžba, ponuda, pregovori, prihvat ponude odnosno ugovorni odnos za pružanje bilo kakvih usluga, niti je dostavljen bilo koji drugi dokument na kojem bi tužitelj temeljio navodnu obvezu obavljanja bilo kakvog posla za tuženika, nakon čega utvrđuje da eventualni odnos koji je tužitelj imao sa GČ, tadašnjim direktorom IPNG d.o.o., različite pravne osobe od tuženika, nije predmetom interesa u konkretnom postupku, pa zaključuje da tužitelj nije dokazao činjenice iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika, sijedom čega posljedično odbija istoga u cijelosti sa tužbenim zahtjevom.

11. Tužitelj u žalbi osporava iznesene stavove i zaključke prvostupanjskog suda ponavljajući u bitnom da je za potrebe tuženika stvarno obavio poslove pripreme projektne prijave za projekt CEKOM, navodeći da je dogovoreno kako će pružiti tuženiku potporu te obavljati poslove tijekom evaluacije i provedbe projekta, radi čega je imenovan i voditeljem, te da je sve poslove obavio u cijelosti i u ugovoreno vrijeme. U odnosu na samu visinu potraživanja, ponavlja kako je ranije sa IPNG d.o.o. radio istovrsni posao za drugi projekt u kojem je definirao da je naknada za njegov rad iznosila 1% od iznosa bespovratnih sredstava ( EU potpore) pa je zbog toga smatrao da nije neophodno ugovoriti cijenu za konkretan postao jer je ona odrediva tržišnim cijenama za ovu vrstu posla. Tužitelj u žalbi ističe da je dokazano kako je provodio radnje, davao upute i pomagao na izradi projekta, pa postavlja pitanje zbog čega bi to radio, ako nije imao dogovoren angažman. Smatra da prvostupanjski sud to nije uzeo u obzir, kao niti iskaze tužitelja te svjedoka SČ i GČ. Tužitelj se poziva i na materijalnu dokumentaciju te elektroničku komunikaciju između njega i zakonske zastupnice SČ, poziva se na iskaze navedene, GČ, BČ te smatra da je iz tih dokaza vidljivo da se svi oni obraćaju upravo tužitelju kao osobi koja vodi i koordinira poslovima oko izrade dokumentacije, pri čemu ne spori da su i navedene osobe kao djelatnici IPNG d.o.o. ( uz TČ ) intenzivno sudjelovali u pripremi dokumentacije projektnog prijedloga, ali da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj pripremu projekta dogovarao kao isključivi suradnik IPNG d.o.o. Zahtjev temelji i na potvrdi od 30. 8. 2017. potpisanoj od strane GČ, a navodi da su u fazi izrade dokumentacije angažirani i vanjski suradnici poput [obrt] – obrta za usluge i savjetovanje u inženjerstvu Đakovo te da je upravo on u suradnji sa ekspertima tog obrta izradio pretežni dio poslova u odnosu na dio projektne dokumentacije ( u projektu označene točkama 6.2.1.1., 6.2.1.2., 6.2.1.4., 6.2.1.5., 6.2.1.3., 6.2.1.6. i 6.2.1.7.).

12. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode, pazeći i po službenoj dužnosti na povrede na koje je to ovlašten i dužan paziti, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio osnovanost i pravilnost iznesenih tvrdnji i stajališta žalitelja, obzirom da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo te donio pravilnu i zakonitu odluku koju je obrazložio na dostatan, jasan i razumljiv način.

13. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je obavio u cijelosti i u ugovoreno vrijeme svoj posao na izradi potrebne dokumentacije, valja prvenstveno ukazati da je za osnovanost tužbenog zahtjeva sukladno teretu dokazivanja, tužitelj trebao dokazati pravnu odnosno ugovornu osnovu temeljem koje bi bio ovlašten potraživati novčanu naknadu za obavljene poslove pripreme projektne dokumentacije za projekt CEKOM, što u postupku nije dokazao, kako u odnosu na postojanje same osnove takvog potraživanja, tako i utužene visine, a kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

14. Ovaj drugostupanjski sud pri tome ističe da pravna osnova poslova poput onih koje tužitelj navodi da je proveo može biti obuhvaćena materijalno pravnom primjenom u sklopu ugovora o djelu reguliranog odredbama čl. 590. - 619 čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO ) te u postupku nije utvrđeno da bi tužitelj sa tuženikom sklopio takav ili sličan ugovor o obavljanju konzultantskih usluga.

15. Iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik kao pravna osoba osnovan isključivo radi prijave projekta CEKOM ( što je bio i jedan od uvjeta natječaja), da je osnovan od strane osnivača IPNG d.o.o. koju ulogu osnivača i jedinog člana je naknadno zbog važnosti projekta preuzeo Grad Nova Gradiška, te je u periodu od osnivanja do lipnja 2020. ( dakle i u odnosu na period za koji tužitelj potražuje naknadu), za zastupanje tuženika bila ovlaštena jedino i isključivo SČ, koja je istovremeno od 2011. bila zaposlenicom IPNG d.o.o..

16. U tom smislu iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj sa odgovornom osobom tuženika ikada sklopio bilo pismeni bilo usmeni ugovor o obavljanju usluga, koju činjenicu ne osporava niti sam tužitelj, polazeći od tvrdnje da je stvarno odradio određene konkretne poslove u vezi samog projekta.

17. Međutim, takva činjenica i okolnost u sklopu koje je uistinu utvrđeno da je tužitelj davao upute te pomagao i surađivao sa djelatnicima IPNG d.o.o., koji su u sklopu opisa poslova svojeg radnog mjesta obavljali pripremu dokumentacije za projekt CEKOM, ne može predstavljati osnovu za isplatom utužene naknade prema tuženiku kao pravnoj osobi različitoj od IPNG d.o.o., onda kada nije utvrđeno postojanje ugovorne osnove u odnosu za takvu uslugu i plaćanje.

18. Tužitelj se pri tome poziva na tvrdnju o postojanju brojne elektroničke komunikacije između njega i zakonske zastupnice tuženika SČ, kao i na iskaze GČ i BČ, smatrajući da je iz istih vidljivo da mu se svi oni obraćaju kao osobi koja vodi i koordinira poslovima oko izrade dokumentacije.

19. Međutim, suprotno takvim tvrdnjama i žalbenim navodima tužitelja, iz iskaza svjedokinje SČ proizlazi da sa tužiteljem kao odgovorna osoba tuženika nije nikada sklopila bilo kakav ugovor ili sporazum o obavljanju bilo kakvih poslova u ime tuženika ( CEKOM d.o.o. ). Iako navedena svjedokinja ne spori da je tužitelj sa djelatnicima IPNG d.o.o. i njom surađivao oko projekta, navodi da su se svi djelatnici pitali kakva je njegova uloga, jer se ponašao kao direktor IPNG d.o.o. što tada više nije bio, nakon čega im je tadašnji direktor IPNG d.o.o. GČ ( koji je to postao nakon tužitelja ), rekao da se ponašaju prema tužitelju kao prema koordinatoru projekta. Također, svjedokinja SČ jasno i nedvosmisleno navodi kako ne zna tko je angažirao tužitelja i kako, a ona nije nikada imala dogovor ili sporazum sa tužiteljem, niti je ikada sa njim razgovarala vezano za bilo kakvu naknadu za njegov angažman i pomoć pri izradi projektne dokumentacije.

20. Nadalje, niti iz iskaza svjedokinje BČ ne proizlazi da bi tužitelj imao sklopljen pravni posao sa tuženikom o obavljaju bilo kakvih usluga, budući da je ista iskazala da im je direktor GČ rekao sa slušaju upute tužitelja, a tužitelj nije nikada rekao da će za poslove koje je obavljao dobiti naknadu, niti joj je poznato da ju je ugovorio.

21. Tužitelj se u okviru žalbe posebno poziva na iskaz svjedoka GČ, pri čemu i iz njegovog iskaza, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne proizlazi da bi navedeni svjedok potvrdio sklapanje bilo kakvog pravnog posla sa tužiteljem, a niti je navedeni to bio ovlašten činiti u ime tuženika. Naime, svjedok GČ je bio direktor IPNG d.o.o., a ne tuženika, pa eventualno dogovaranje i odnos između GČ i tužitelja ( koji je očito postojao ) nije predmetom ovog postupka niti iz istog može proizlaziti obveza tuženika CEKOM d.o.o. za plaćanje naknade tužitelju. Pri tome je svjedok GČ iskazom naveo da je sve vezano za angažman tužitelja bilo organizirano na razini Grada Nove Gradiške ( dakle ne između njega kao direktora IPNG d.o.o. i tužitelja – kako tužitelj tvrdi ) pri čemu nisu sklapani nikakvi pismeni ugovori za angažman tužitelja, te svjedok nije potpisivao nikakve ugovore sa tužiteljem budući je za isto trebao odluku nadzornog odbora ili skupštine ili njihovu suglasnost, a što nije imao.

22. Stoga iz personalnih iskaza svih saslušanih svjedoka, suprotno tvrdnjama i žalbenim navodima tužitelja, ne proizlazi da bi isti sa tuženikom sklopio bilo kakav pravni posao u pogledu obavljanja i pružanja usluga, već proizlazi da je djelovanje tužitelja bilo podržano od strane GČ, direkora IPNG d.o.o. odnosno pravne osobe različite od tuženika, koji je djelatnicima IPNG d.o.o. dao do znanja da se konzultiraju i primaju upute tužitelja u pogledu pripreme projektne dokumentacije, pri čemu takvo postupanje nije bilo pokriveno sklapanjem bilo kakvog ugovora tj. pravnog posla i osoba koje su imale ovlast za takvim ugovaranjem.

23. Pri tome za predmet spora nije od utjecaja potvrda ( str. 138 spisa) o izvršenju usluga na koju se tužitelj poziva i na kojoj temelji tužbeni zahtjev, obzirom da je riječ o dokumentu koji je potpisan od strane GČ kao direktora IPNG d.o.o. odnosno osobe različite od tuženika, i koji nije bio ovlašten za potpisivanje ugovora od stane tuženika, a niti je takav ugovor ugovorio u ime IPNG d.o.o.. Svjedok GČ je pri tome jasno iskazao da je tu potvrdu potpisao kao direktor IPNG d.o.o. ( dakle ne tuženika ) i to nakon što je tužitelj na tome inzistirao. Stoga navedena okolnost nije odlučna niti može utjecati na nedokazano postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika ( CEKOM d.o.o. ), onda kada jedina i ovlaštena osoba za zastupanje tuženika ( SČ ), nije izdala nikakav dokument o postojanju ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika te je izričito ukazala da je do sudjelovanja i radnji koje je tužitelj proveo, došlo uslijed naputka GČ, a koji je pak iskazao da je do toga došlo bez sklapanja bilo kakvog ugovora i na inzistiranje tužitelja.

24. Uz navedeno, tužitelj se u postupku osim na GČ, poziva i na iskaz svjedoka OČ, predsjednika nadzornog odbora tuženika, koji je međutim u bitnom iskazao da je ključne informacije oko projekta CEKOM dobivao od SČ, te mu nije poznato da bi tuženik ikada angažirao tužitelja na zadatku izrade dokumentacije niti da bi nadzorni odbor tako nešto odobrio.

25. Kako iz provedenog prvostupanjskog postupka ne proizlazi postojanje ugovorne osnove za potraživanje koje je predmetom postupka, navedeno je od utjecaja i na pitanje visine tužbenog zahtjeva, pri čemu valja ukazati na nepravilnost i neosnovanosti tvrdnje tužitelja o tome da visinu nije ugovorio jer je ranije sa IPNG d.o.o. radio istovrsni posao za drugi projekt u kojem je definirao da je naknada za njegov rad iznosila 1% od iznosa bespovratnih sredstava ( EU potpore), pa je zbog toga smatrao da nije neophodno ugovoriti cijenu za konkretan postao jer je ona odrediva tržišnim cijenama.

26. Glede navedenog valja istaknuti da iz provedenog postupka proizlazi kako su u predmetnom projektu CEKOM koji je po obujmu bio izuzetno složen, sudjelovali različiti partneri, a osim toga je IPNG d.o.o. (pravna osoba i osnivač tuženika čiji djelatnici su provodili fazu pripreme projekta prije nego li je tuženik kao pravna osoba to preuzeo ) za potrebe projekta sklapao brojne i različite ugovore, pa je tako npr. sklopljeno više ugovora o provođenju konzultantskih usluga sa obrtom [obrt].

27. Dakle, u sklopu samog projekta je provođeno višestruko ugovaranja u pogledu različitih usluga, pa je neživotno i nelogično da takva usluga ne bi bila ugovorena i sa tužiteljem, ukoliko je uistinu postojala volja stranaka za ugovaranjem poslova takve vrste. Osim toga, i sam tužitelj u žalbi navodi da je suradnji s obrtom [obrt] izradio pretežiti dio potrebne dokumentacije i da je sa tim obrtom intenzivno surađivao. Takve tvrdnje tužitelja valja povezati sa njegovim iskazom u sklopu kojeg je naveo da je nakon korištenja povlastice u pogledu naknade plaće kroz period od godine dana ( nakon što je 2016. razriješen dužnosti pomoćnika ministra gospodarstva ) otvorio privatnu firmu koja se bavi konzultantski poslom vezano uz pripremu i provedbu EU projekata, iz čega proizlazi da je tužitelju u sklopu djelatnosti kojom se bavio, morao biti poznat način poslovanja i ugovaranja koji se u sklopu provedbe EU projekata mora temeljiti prije svega na načelu transparentnosti i provjerljivosti, i koji kao takav isključuje mogućnost nejasnog i usmenog ugovaranja obavljanja poslova u pogledu naknade koju potražuje u iznosu višem od stotinu tisuća eura.

28. Neosnovane su i tvrdnje tužitelja da je imenovan voditeljem projekta i po kojoj osnovi potražuje isplatu ukupnog iznos od 35.621,17 € ( po 2.740,09 € mjesečno za period od lipnja 2020. do lipnja 2021. ) budući je iskazima svjedoka TČ, SČ i IČ, utvrđeno da se u sklopu provedbe EU projekata prvo predlaže projektni tim, da bi se isti imenovao tek kada projekt krene u provedbu, pa su u tom smislu u prijavi uistinu bili predloženi tužitelj, SČ i prof. sa Strojarskog fakulteta NČ, koji međutim nakon dodjele sredstava nisu imenovani u projektni tim za samu provedbu projekta, pa nije osnovana tvrdnja tužitelja da bi bio imenovan voditeljem projekta. Uz navedeno, svjedoci su iskazali da je voditelj projekta morao biti zaposlen u pravnoj osobi koja provodi projekt ( tj. tuženiku) a što tužitelj nije nikada bio, slijedom čega niti potraživanje tužitelja po toj osnovi nije dokazano niti osnovano.

29. Slijedom svega iznesenog prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nepostojanje pravne i ugovorne osnove za isplatom naknade koju tužitelj u konkretnom slučaju potražuje, predstavlja nedostatak stvarne ili građansko pravne legitimacije ( legitimatio ad causam) kao materijalnopravne pretpostavke od koje ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa kako tuženik u konkretnom slučaju nije nositelj propisane pravne dužnosti temeljem koje bi bio odgovoran za isplatu, takvo utvrđenje dovodi do odluke o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

30. Slijedom svega navedenog, kako izneseni žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

31. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu visinu tužitelj nije posebno osporavao.

32. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka nije osnovan, pa je sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

33. U odnosu na zahtjev tuženika sa naknadom odgovora na žalbu, isti je valjalo temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a odbiti obzirom da takav trošak nije bio potreban i nužan za vođenje parnice, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić