Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1090/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB:02958272670, Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupan po punomoćnici ČO, dipl. iur., protiv tužene UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Andrijaniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. P-73/2020-11 od 1. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. P-73/2020-11 od 1. travnja 2022. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženici UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 108.884,48 kn tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:
- na iznos od 2.591,36 kn računajući od 23.08.2012.g. do isplate,
- na iznos od 5.182,72 kn računajući od 25.09.2012.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.10.2012.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.11.2012.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 21.12.2012.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.01.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.02.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.03.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.04.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.05.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.06.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.07.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.08.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.09.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.10.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.11.2013.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 21.12.2013. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.01.2014. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.02.2014. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.03.2014. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.04.2014. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.05.2014. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.06.2014.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.07.2014.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.08.2014.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.09.2014.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.10.2014.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.11.2014.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.12.2014.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.01.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.02.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.03.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.04.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.05.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.06.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.07.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.08.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.09.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.10.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.11.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.12.2015.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.01.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.02.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.03.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.04.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.05.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.06.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 22.07.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.08.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.09.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.10.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.11.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.12.2016.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.01.2017.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.02.2017.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.03.2017.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 26.04.2017.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.05.2017.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 24.06.2017.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 25.07.2017.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.08.2017.g. do isplate,
- na iznos od 1.663,00 kn računajući od 23.09.2017.g. do isplate,
a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 Eur u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj troškove žalbenog postupka u iznosu od 625,00 Eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 14.451,45 Eur/108.884,48 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, pobliže navedenog u izreci pobijane presude.
2. Presudu pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za povrat nepripadno isplaćene naknade s osnova rada s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, izvršene tuženiku u razdoblju od kolovoza 2012. do rujna 2017. u iznosu od ukupno 14.451,45 Eur/108.884,48 kn.
6. U ovom stadiju postupka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i to je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja.
7. Tužitelj temeljem činjenice donošenja rješenja 3. listopada 2017. svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 135., čl. 137., čl. 142. i čl. 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: ZOZO) te potražuje isplatu iznosa od 14.451,45 Eur/108.884,48 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom..
8. Sud prvog stupnja pobijanom je presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženoj isplatu iznosa tužitelju od ukupno 14.451,45 Eur/108.884,48 kn, uz obrazloženje da je rješenjem od 3. listopada 2017. tuženoj obustavljeno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju, te je s danom 16. srpnja 2012. obustavljena isplata novačen naknade za vrijeme korištenja prava na rad s poslovicom punog radnog vremena, da je to rješenje postalo pravomoćno dana 3. studenog 2018., te da je tužena u mirnom postupku pozvana vratiti ne pripadajući iznos, no isti nije podmirila. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju priloženu od strane tužitelja i to u obračun isplaćenih novčanih naknada te izvode iz službene baze podataka o isplati naknada prema datumu plaćanja (list 7-68 spisa). Sud je te isprave prihvatio kao valjane i vjerodostojne. Sud prvog stupnja je, nadalje, utvrdio i da predmetna tražbina nije u zastari jer se u ovom slučaju primjenjuje čl. 147. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine" broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 - dalje: ZOZO) kojim je propisano da rokovi zastare počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu. Dakle, u konkretnom slučaju zastara počinje teći od pravomoćnosti rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, od 3. listopada 2017., a isto je postalo pravomoćno 3. studenog 2018., pa sud zaključuje kako je prigovor zastare neosnovan.
9. Tuženica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud povrijedio načela otvorenog pravosuđenja, te propustio upoznati tuženu za svojim pravnim stavom; da se presuda ne može ispitati, te da je izostala ocjena provedenih dokaza; da je tuženica tek na ročištu dana 7. listopada 2021. saznala na što bi se odnosio iznos od 1.663,00 kn, koje je primala, jer je do tada smatrala da se radi o posebnoj naknadi zbog smještaja djeteta s posebnim potrebama u ustanovu; da je tužena tijekom postupka iskazala da je o tome da ne radi polovicu radnog vremena pravovremeno obavijestila Centar za socijalnu skrb, kao prednika tužitelja, te da je sud bio dužan ispitati je li tužena počinila štetu tužitelja koju bi prema odredbi čl. 135. ZOZO bila dužna naknaditi. Č ističe prigovor zastare, te osporava tijek kamate na pojedine iznose, smatrajući da je sud morao zbrojiti sve iznose i tražiti kamatu od dana 3. studenog 2018., odnosno od dana pravomoćnosti.
10. Pozivajući se na odredbu čl. 135. ZOZO kojom je propisano da je osigurana osoba dužna tužitelju prijaviti svaku promjenu u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti koje utječu na korištenje priznatog prava, te na odredbu čl. 137. ZOZO kojom je propisano da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne odnosno fizičke osobe ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili opseg prava, a te promjene nisu prijavile, prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. Sa ovakvim zaključkom nije suglasan ovaj žalbeni sud.
12. Naime, u postupku je utvrđeno da je tuženica nakon smještaja djeteta u ustanovu 2012. godine o toj činjenici pravodobno obavijestila nadležno tijelo javne vlasti. Unatoč tome, tužitelj je nastavio s isplatom predmetne naknade, ne poduzimajući pravodobno radnje radi obustave prava. Takvo postupanje tužitelja kod tuženice je moglo stvoriti opravdano uvjerenje da joj pravo na naknadu i nadalje pripada, odnosno da se isplata odnosi na troškove smještaja djeteta.
13. Sud ocjenjuje da je tuženica u konkretnom slučaju postupala savjesno i u dobroj vjeri, budući da nije prikrivala relevantne činjenice niti je na bilo koji način doprinijela nastanku preplate. Suprotno tome, do isplate bez pravne osnove došlo je isključivo zbog propusta tužitelja koji, iako uredno obaviješten o promjeni okolnosti, nije reagirao punih pet godina. Činjenica da je tužitelj tek nakon tako dugog razdoblja pasivnosti zatražio povrat sredstava, stavlja tuženicu u izrazito nepovoljan materijalni položaj, budući da bi obveza povrata sredstava koja su kroz godine u dobroj vjeri potrošena za osnovne životne potrebe predstavljala prekomjeran teret za njezinu egzistenciju.
14. Takvo stajalište suda temelji se i na ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava (npr. predmet ABC protiv Hrvatske, br. 48921/13), prema kojoj greške države ne smiju ići isključivo na teret pojedinca, a zahtjev za povratom sredstava mora poštivati načelo razmjernosti. Ovaj sud smatra da bi u konkretnim okolnostima inzistiranje na povratu cjelokupnog iznosa bilo protivno navedenom načelu, jer se teret administrativnog propusta i višegodišnjeg nemara javnog tijela ne smije u potpunosti prebaciti na savjesnu stranku, čime bi se narušila pravna sigurnost i njezina socijalna stabilnost.
15. U takvim okolnostima, primjena pravila o stjecanju bez osnove ne može ići na štetu tuženice, osobito imajući u vidu načelo savjesnosti i poštenja te zaštitu povjerenja u postupanje javnopravnih tijela.
16. Vodeći računa o izloženom shvaćanju ESLJP u konkretnoj činjenično pravnoj situaciji kada tuženica nije ni na koji način doprinijela tome da joj se isplati utužena nepripadna novčana naknada (niti se u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da bi tuženica kakvom radnjom ili propustom tome doprinijela), niti se iz utvrđenih činjenica u postupku može zaključiti da je tuženici bilo poznato ili moralo biti poznato da joj se isplaćuje naknada na koju ne bi imala pravo u utuženom razdoblju, (ista je smatrala da joj se isplaćuje naknada za sufinanciranje smještaja djeteta u ustanovu i invalidnina za dijete), dok je tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima nadležna za isplatu utužene naknade koji je tek 3. listopada 2017. donio rješenje o tome da tuženici ne pripada pravo na isplatu predmetne novčane naknade i to sve retroaktivno s danom 16. srpnja 2012., to bi nalaganje tuženici da vrati isplaćene iznose utužene naknade, a imajući u vidu i svrhu u koju je utužena naknada isplaćena (novčana naknada s osnove prava na rad s polovicom radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju) predstavljalo prekomjeran individualan teret za nju i to bi dovelo do povrede njezinog prava na mirno uživanje vlasništva, radi čega je sudu valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te je temeljem odredbe članka 373 toč. 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
17. Kako je preinačena odluka o troškovima postupka, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuditi tuženoj zatražene troškove parničnog postupka, a koji se odnose na zastupanje po odvjetniku i to po 250 bodova za svaku od slijedećih radnji: za sastav opomene pred tužbu, za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 14. listopada 2021., te za pristup na ročište dana 7. listopada 2021. i 8. veljače 2022.. tuženiku je priznato ukupno 1250 bodova što po važećoj Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022-dalje OT) iznosi 2.500,00 Eur.
18. Kako je tužena uspjela sa žalbom, valjalo joj je priznati troškove žalbenog postupka u iznosu od 625,00 Eur.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis
