Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1028/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-1446/2023-36 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-1446/2023-36 od 18. prosinca 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da isplati tužitelju FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.737,30 eura zajedno sa
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:
Na iznos od 10,05 eur od dana 15.sij.09 godine do dana isplate
Na iznos od 10,26 eur od dana 15.velj.09 godine do dana isplate
Na iznos od 3,36 eur od dana 15.ozu.09 godine do dana isplate
Na iznos od 4,95 eur od dana 15.tra.09 godine do dana isplate
Na iznos od 5,26 eur od dana 15.svi.09 godine do dana isplate
Na iznos od 2,54 eur od dana 15.lip.09 godine do dana isplate
Na iznos od 3,01 eur od dana 15.srp.09 godine do dana isplate
Na iznos od 0,74 eur od dana 15.kol.09 godine do dana isplate
Na iznos od 3,63 eur od dana 15.ruj.09 godine do dana isplate
Na iznos od 0,42 eur od dana 15.lis.09 godine do dana isplate
Na iznos od 2,50 eur od dana 15.stu.09 godine do dana isplate
Na iznos od 2,17 eur od dana 15.pro.09 godine do dana isplate
Na iznos od 7,77 eur od dana 15.sij.10 godine do dana isplate
Na iznos od 11,36 eur od dana 15.velj.10 godine do dana isplate
Na iznos od 10,58 eur od dana 15.ožu.10 godine do dana isplate
Na iznos od 14,16 eur od dana 15.tra.10 godine do dana isplate
Na iznos od 20,70 eur od dana 15.svi.10 godine do dana isplate
Na iznos od 22,10 eur od dana 15.lip.10 godine do dana isplate
Na iznos od 29,80 eur od dana 15.srp.10 godine do dana isplate
Na iznos od 29,54 eur od dana 15.kol.10. godine do dana isplate
Na iznos od 45,49 eur od dana 15.ruj.10 godine do dana isplate
Na iznos od 36,20 eur od dana 15.lis.10 godine do dana isplate
Na iznos od 38,35 eur od dana 15.stu.10 godine do dana isplate
Na iznos od 48,44 eur od dana 15.pros.10 godine do dana isplate
Na iznos od 49,34 eur od dana 15.sij.11 godine do dana isplate
Na iznos od 45,75 eur od dana 15.velj.11 godine do dana isplate
Na iznos od 47,92 eur od dana 15.ozu.11 godine do dana isplate
Na iznos od 48,04 eur od dana 15.tra.11 godine do dana isplate
Na iznos od 54,67 eur od dana 15.svi.11 godine do dana isplate
Na iznos od 68,76 eur od dana 15.lip.11 godine do dana isplate
Na iznos od 84,80 eur od dana 15.srp.11 godine do dana isplate
Na iznos od 102,30 eur od dana 15.kol.11 godine do dana isplate
Na iznos od 74,66 eur od dana 15.ruj.11 godine do dana isplate
Na iznos od 65,36 eur od dana 15.lis.11 godine do dana isplate
Na iznos od 65,98 eur od dana 15.stu.11 godine do dana isplate
Na iznos od 67,27 eur od dana 15.pro.11 godine do dana isplate
Na iznos od 75,29 eur od dana 15.sij.12 godine do dana isplate
Na iznos od 77,71 eur od dana 15.velj.12 godine do dana isplate
Na iznos od 75,08 eur od dana 15.ozu.12 godine do dana isplate
Na iznos od 74,68 eur od dana 15.tra.12 godine do dana isplate
Na iznos od 76,01 eur od dana 15.svi.12 godine do dana isplate
Na iznos od 78,33 eur od dana 15.lip.12 godine do dana isplate
Na iznos od 75,44 eur od dana 15.srp.12 godine do dana isplate
Na iznos od 74,64 eur od dana 15.kol.12 godine do dana isplate
Na iznos od 67,56 eur od dana 15.ruj.12 godine do dana isplate
Na iznos od 73,66 eur od dana 15.lis.12 godine do dana isplate
Na iznos od 76,51 eur od dana 15.stu.12 godine do dana isplate
Na iznos od 74,62 eur od dana 15.pro.12 godine do dana isplate
Na iznos od 72,35 eur od dana 15.sij.13 godine do dana isplate
Na iznos od 71,57 eur od dana 15.velj.13 godine do dana isplate
Na iznos od 70,76 eur od dana 15.ozu.13 godine do dana isplate
Na iznos od 76,40 eur od dana 15.tra.13 godine do dana isplate
Na iznos od 68,11 eur od dana 15.svi.13 godine do dana isplate
Na iznos od 66,75 eur od dana 15.lip.13 godine do dana isplate
Na iznos od 67,56 eur od dana 15.srp.13 godine do dana isplate
Na iznos od 66,71 eur od dana 15.kol.13 godine do dana isplate
Na iznos od 69,74 eur od dana 15.ruj.13 godine do dana isplate
Na iznos od 71,99 eur od dana 21.lis.13 godine do dana isplate
Na iznos od 74,39 eur od dana 26.stu.13 godine do dana isplate
Na iznos od 75,06 eur od dana 24.pro.13 godine do dana isplate
Na iznos od 73,53 eur od dana 24.sij.14 godine do dana isplate
Na iznos od 71,00 eur od dana 24.velj.14 godine do dana isplate
Na iznos od 71,99 eur od dana 15.ozu.14 godine do dana isplate
Na iznos od 68,89 eur od dana 24.tra.14 godine do dana isplate
Na iznos od 67,87 eur od dana 15.svi.14 godine do dana isplate
Na iznos od 68,39 eur od dana 15.lip.14 godine do dana isplate
Na iznos od 69,85 eur od dana 17.srp.14 godine do dana isplate
Na iznos od 71,51 eur od dana 15.kol.14 godine do dana isplate
Na iznos od 71,86 eur od dana 15.ruj.14 godine do dana isplate
Na iznos od 73,35 eur od dana 15.lis.14 godine do dana isplate
Na iznos od 75,48 eur od dana 15.stu.14 godine do dana isplate
Na iznos od 75,88 eur od dana 15.pro.14 godine do dana isplate
Na iznos od 76,19 eur od dana 15.sij.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.velj.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.ozu.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.tra.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.svi.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.lip.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.srp.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.kol.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.ruj.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.lis.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.stu.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.pro.15 godine do dana isplate
Na iznos od 76,03 eur od dana 15.sij.16 godine do dana isplate
prema stopi koja se od dana 01. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za osam (8) postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve do isplate, u roku 15 dana (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da isplati tužitelju FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničkog postupka u iznosu od 2.250,00 €, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2025. pa sve do isplate po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta z tri postotna poena sve do isplate, u roku 15 dana (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka povrh dosuđenih 2.250,00 €, kao neosnovan (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu parničnih troškova kao neosnovan (točka IV. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženika zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu nadoknade troškova postupka uvećano za zatezne kamate od 18. prosinca 2025. dio isplate, uključujući troškove žalbe prema troškovniku, podredno uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu s odgovarajućim uputama.
3. Žalba je osnovana.
4. U postupku je utvrđeno sljedeće:
- da su stranke zaključile Ugovor o namjenskom kreditu 3. studenoga 2005. te Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita u CHF-u u kredit s valutnom klauzulom u EUR;
- da je Ugovorom o namjenskom kreditu tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 70.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Namjena kredita je kupnja stana, a korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 389,36 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće za CHF na dan plaćanja.;
- da su stranke 14. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/2015.) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR;
- da je iz predmetnog ugovora o kreditu, dodatka tom ugovoru i iz iskaza tužitelja utvrđeno da je tužitelj ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe, a što proizlazi i iz same namjene ugovora o kreditu, koji je odobren za kupnju stana;
- da je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva;
- da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je prihvaćena ustavna tužba u dijelu valutne klauzule u CHF te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske na ponovni postupak;
- da je odlučujući ponovno o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. Vrhovni sud Republike Hrvatske djelomično je ukinuo dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odnosu na valutnu klauzulu u CHF te je predmet vraćen na ponovno suđenje;
- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula);
- da je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje u svoj odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., slijedom kojeg, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom dokazivanja i utvrđivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim, formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na promjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora, sve u skladu s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu.
5. Slijedom navedenih utvrđenja te iskaza tužitelja, sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije tužitelja informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u odnosu na sporne ugovorne odredbe, da tužitelj nije dobio nikakve relevantne informacije o financijskim posljedicama zaključenja ugovora, a mjesečni anuitet mu je znatno porastao tijekom otplate te da je time prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, time da je tuženik postupio protivno ZZP/03, te da je tužitelj i zbog promjene tečaja tuženiku više platio od onog koliko bi platio da je tečaj zadržan na razini koja je bila u trenutku isplate kredita odnosno po početnom tečaju, da prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF, koje god naobrazbe bio niti da su mu na temelju dokaza u spisu mogli biti poznati mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, da ono što je tuženik kao financijska institucija zasigurno znao i morao znati jest činjenica da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na valutu CHF, već samo u odnosu na EUR te da je naprotiv, tuženik predmetni ugovor o kreditu ponudio i prikazao tužitelju kao jedinu kreditnu opciju.
6. Sud prvog stupnja je istaknuo kako za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog interesa i za pokretanja postupka radi zaštite kolektivnog interesa po Zakonu o zaštiti potrošača nisu ovlašteni pojedinci, a s druge strane, osobe koje su zakonom ovlaštene za pokretanje takvog postupka nisu ovlaštene tražiti naknadu štete koju su zbog određene nedopuštene prakse pretrpjeli pojedini potrošači, niti su ovlaštene pokretati parnice radi poništenja svih ugovora koje su pojedini potrošači sklopili.
6.1. Također je istaknuo da se, kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete ili izmjene ugovora mogu pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, a osuđujuća presuda iz postupka kolektivne zaštite obvezuje sudove u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene pojedini potrošač, pa da tako obvezuje u konkretnom slučaju obvezuje i sud prvog stupnja.
7. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio kako je pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača, između ostalog, regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, s time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku Suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Sud prvog stupnja je istaknuo kako je u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
8. Vezano uz sporno pitanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji kredita, odnosno pitanje, ima li tužitelj, nakon sklapanja sporazuma o konverziji u formi dodatka ugovoru o kreditu, bilo kakvo pravo na isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF-u, sud prvog stupnja je istaknuo da se u konkretnom slučaju ne radi o konverziji iz članka 325. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., - dalje: ZOO), jer za to ne postoje pretpostavke. Naime, da tuženik prilikom sklapanja osnovnog ugovora o kreditu nije bio savjesna ugovorna strana te je odredbama ZID ZPK/15 bio prisiljen ponuditi potrošačima sklapanje dodatka ugovoru o kreditu. Stoga je zaključio kako se ne radi u pravom smislu o ugovoru s valutnom klauzulom u eurima, već o sklapanju dodatka ugovoru, a svođenje kredita u CHF-u na kredit u EUR-ima poslužilo je tome da bi se moglo utvrditi tužiteljevo stanje kreditne obveze i da mu se za ubuduće olakša situacija u koju je bio doveden izrazito velikim rastom tečaja CHF- a te da se njegov položaj izjednači s položajem potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u eurima. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu rješavala se situacija za ubuduće te isti sadrži točne podatke o preostalom iznosu glavnice, o preplati priznatoj konverzijom i o načinu korištenja te preplate za podmirenje budućih mjesečnih anuiteta, dok se iznos preplate ne iskoristi. Sud prvog stupnja je naveo kako stoga potrebno utvrditi je li aneksom ugovora o kreditu tužitelj obeštećen za iznose koje je preplatio uslijed povećanja tečaja CHF-a do provedene konverzije, temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u osnovnom ugovoru o kreditu. Slijedom navedenog, sud je zaključio kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđenja ništetnima ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli te da zbog toga nedvojbeno postoji pravni interes tužitelja na podnošenje ove tužbe, u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita te da je stoga potrebno utvrditi kakav je učinak konverzija kredita imala na ovdje predmetnu tužiteljevu tražbinu.
8.1. U odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli do konverzije kredita, sud prvog stupnja je istaknuo kako se tuženik neosnovano poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020., prema kojem sporazum o konverziji na osnovu ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Istaknuo je kako tužitelj tijekom postupka nije niti izričito osporavao pravnu valjanost Dodatka Ugovoru o kreditu kojem je provedena konverzija, a iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je Dodatak Ugovoru o kreditu pravno valjan te da je isti sklopljen u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Prema opisanom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2025. sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) ima pravne učinke i valjan je (i) u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Dodatak Ugovoru o kreditu rezultat je valjanog dogovora ugovornih strana o tome te nije utvrđeno da bi bilo koje odredbe tog aneksa ugovora bile ništetne. Osim toga, sud prvog stupnja je utvrdio kako odredbe iz Sporazuma o konverziji nisu neodređene ni neodredive, već jasne i određene te da je tužitelj mogao odlučiti hoće li takav sporazum o konverziji prihvatiti ili ne, a time što je s tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu, prihvatio je sva prava i obveze iz istog.
9. Slijedom, prethodnih utvrđenja i zaključaka, te utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, sud prvog stupnja je primjenom odredaba članaka 81. stavka 1. i 87.stavka 1. ZZP/03 te odredaba članaka 323., 1111. i 1115. ZOO, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan i odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.
10. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
10.1. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 190. ZPP, na koju povredu određeno upire žalitelj u žalbi budući da je u konkretnom slučaju riječ o preinaci povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP). Stoga je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, valjalo žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i pobijano rješenje suda prvog stupnja, odbiti kao neosnovanu.
11. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenice odlučne za, u ovom slučaju, odgovarajuću primjenu članaka 81. stavka 1. i 87 stavka 1. ZZP/03, i u vezi članka 323. stavka 1. ZOO/05, odnosno članka 104. ZOO/9.
12. Naime, odredbom članka 502.c ZPP, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinio i tužitelj u tužbi, i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
13. Prema navedenom direktnom učinku sudove obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 502.a stavka 1. ZPP, na koje se tužitelj kao potrošač pozvao u tužbi.
14. Stoga je odgovarajućom primjenom članka 502.c ZPP, a što je potvrđeno iskazom tužitelja, utvrđena odlučna činjenica da se predmetnim ugovornim odredbama koji se odnosi na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika i kao takve nepoštene u smislu članka 87. stavka 1. ZZP/03 kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.
15. Prema odredbi članka 323. ZOO/05 odnosno sadržajno istovjetnoj odredbi članka 104 ZOO/91, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavaka 1. i 2. ZOO/05 odnosno 210. stavaka 1. i 2. ZOO/91, propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
16. Tuženik u žalbi u suštini upire kako je sklapanjem Sporazuma o konverziji prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po osnovnom ugovoru o kreditu te da tužitelj nema pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati.
17. Na žalbene navode valja odgovoriti kako tužbeni zahtjev ima pravnu osnovu u nepoštenosti ugovornih odredbi i, posljedično tome, ništetnosti tih ugovornih odredbi, a kako je to prethodno navedeno (članak 323. stavak 1 ZOO/05, odnosno 104. ZOO/91, u vezi s odredbom članaka 81. stavka 1., i članka 87. stavka 1. ZZP/03).
18. Odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 – dalje. ZPK), kao i odredbe ZID ZPK/15 na koje ukazuje tuženik u žalbi, reguliraju drugačiji obvezni odnos od onog koji je u ovom postupku sporan tj. reguliraju ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu i nakon toga sklapanjem sporazuma o konverziji. Dakle, ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa - stjecanja bez osnove koji nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru. Ugovornim odredbama, u ovom slučaju ugovornim odredbama Sporazuma o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, i kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, tako da neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sklapanjem Sporazuma o konverziji tužitelj izgubio pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom zahtijeva preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pored navedenog, žalitelju valja reći kako ZID ZPK/15 ne sadrži niti jednu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno.
19. Svrha ZID ZPK/15 nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF ili su vezani za tu valutu od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka.
20. Slijedom navedenog, tužitelj i nakon konverzije kredita ima pravni interes za podnošenje tužbe. Okolnost da su ugovorne strane sklopile Sporazum o konverziji na temelju odredaba ZID ZPK/15 kojim su izmijenile osnovni ugovor o kreditu u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu (tako i u odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., Izbor 2/2018-18, Rev-809/2021 od 21. prosinca 2022., Rev- 1070/2019 od 21. prosinca 2022. i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
21. Nadalje, kada se kredit u jednoj valuti (CHF) preračunava u kredit u drugog valuti (EUR) na točno određeni dan (30. rujan 2015.), logično je da će zbog drugačije visine stope i drugačijeg tečaja za pojedine valute nastati određena novčana razlika koja može biti pozitivna (članak 19.c stavak 1. toč. 5. ZPK), ali u određenim, rjeđim slučajevima (primjerice, ako potrošač kredit nije uredno otplaćivao), i negativna (članaka 19.c stavak 1. toč. 6. ZPK). Stoga je logično da zakonodavac, osim same metode izračuna, propiše na koji će se način će se ta razlika, ako je pozitivna (preplata) vrednovati potrošaču u budućem (konvertiranom) ugovornom odnosu odnosno na koji način će se razlika, ako je negativna (manjak), namiriti vjerovniku. U odnosu na preplatu zakonodavac je u odredbi članka 19.c stavka 1. toč. 5. ZPK) propisao uvjete pod kojima se ista koristiti za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta (članak 19.c stavak 1. toč. 5. alineja 1 ZPK), a pod kojima uvjetima se ista vraća potrošaču (članak19.c stavak 1. toč. 5. alineja 2 ZPK). U odnosu na manjak (članak 19.c stavak 1. toč. 6. ZPK) zakonodavac je propisao da isti potrošač mora namiriti sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
22. Dakle, postojanje preplate i manjka nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru, već je postojanje istih, pojednostavljeno rečeno, posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja (konverzije) kredita iz jedne valute u drugu na točno određeni dan u sklopu kojeg zbog različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka). Međutim, iako je postojanje preplate posljedica konverzije, a ne restitucije, to ne znači da iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije sud prilikom odlučivanja o restitucijskom zahtjevu zbog nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu treba zanemariti. Naime, prema shvaćanju ovog suda, novčani iznos preplate ne može se dva puta vrednovati potrošaču prvi puta kroz potpuno neposredno vraćanje preplate ili manje buduće anuitete konvertiranog ugovora o kreditu (članak 19.c stavak 1. toč. 5. ZPK), a drugi puta kroz restituciju u slučaju postojanja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu (članak 323. stavak 1. ZOO/05 u vezi s člankom 87. st. 1. ZZP/03), jer bi takvim postupanjem potrošač dva puta stekao isti novčani iznos (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022., toč. 23.).
23. Sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravo na potpunu restituciju. Stoga je sud prvog stupnja u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega su žalbeni navodi tuženika koji se tiču navedenog spornog pravnog pitanja neosnovani.
24. Kako je prethodno navedeno, pravilna je odluka sud prvog stupnja u dijelu u kojem je sud prvog stupnja (kao prethodno pitanje) utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula jednostranom odlukom tuženika. Naime, sud prvog stupnja je imajući u vidu dokaze koji su izvedeni tijekom postupka i vezanost presudama koje su donijete u postupku kolektivne pravne zaštite, pravilno ocijenio sporne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, te je na temelju istih pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelja bile nerazumljive, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Tuženik, s druge strane, u postupku nije dokazao niti da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, a niti da je potrošač bio informiran o posljedicama ugovaranja promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i posljedicama ugovaranja valutne klauzule.
25. Međutim, odlučujući o restitucijskom tužbenom zahtjevu, činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Naime, iznos preplate koji je utvrđen prilikom konverzije i koji je posljedica konverzije ne može se kumulirati s iznosom koji tužitelju pripada na temelju restitucije zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru, a kako to osnovano upire žalitelj u žalbi. Sud prvog stupnja je visinu tražbine utvrđivao bez da je imao u vidu iznos preplate koji je utvrđen Sporazumom o konverziji tako da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje u pogledu visine tražbine pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.
26. Slijedom iznesenih razloga, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP, žalbu tuženika, kao osnovanu uvažiti, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukinuti, i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
27. S obzirom na to da obveza nadoknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.
28. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju, kao i iznos preplate utvrđen sporazumom o konverziji, ponovno utvrditi visinu tražbine. U tom smislu sud prvog stupnja će imajući u vidu utvrđenu djelomičnu ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu utvrditi je li, kada se uzme u obzir i iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije, nakon provedene konverzije ostvarena potpuna restitucija odnosno je li uspostavljeno stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu nije bilo. Pritom će imati u vidu da se iznos preplate koji je utvrđen prilikom konverzije ne može kumulirati s iznosom koji tužitelju pripada na temelju restitucije zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru, već da u tom slučaju tužitelj ima pravo na razliku koja se utvrđuje financijskim vještačenjem.
29. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Zagrebu 21. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Robert Jambor
