Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-785/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, A. K. Miošića 24, protiv tuženika BD iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te ŠD iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Jacinti Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, Brune Bušića 2a, radi zaštite prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1055/2024-35 od 21. siječnja 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1 i 2 tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1055/2024-35 od 21. siječnja 2026. godine u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II Odbijaju se tuženi sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženicima BD OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠD OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku 15 dana s poljskog, zemljanog puta koji se nalazi između katastarskih čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uklone sve prepreke koje su postavili, uključujući i navezenu zemlju i beton i to na način da se putem može nesmetano prolaziti, te im se zabranjuje da ubuduće na bilo koji način sprječavaju tužitelja u prolasku opisanim putem.

II. Tuženici BD i ŠD su dužni tužitelju KD u roku od 15 dana, nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.041,33 Eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.041,33 Eura, pa sve do zatraženog iznosa od 2.541,33 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 500,00 Eura."

2. Protiv ove presude pod točkama I. i II. izreke žale se 1. i 2. tuženi (dalje: tuženi) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz, dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalbe nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalbe.

5. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da su se tužitelj i njegovi prednici koristili spornim putem od 1948. godine, i to prvo njegov pokojni djed K, koji je umro 1974., a nakon toga njegov otac B koji je umro 2009. godine, a i on ga je koristio nakon toga prolazeći traktorom i traktorskom prikolicom, a ponekad i automobilom, a sve u svrhu obrađivanja svog zemljišta kč. br. [katastarska čestica]/A, pa prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu primjenom odredbe čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14.- dalje: ZVDSP) utvrdivši da su tuženi, i to 2. tužena ŠD kao vlasnica poslužen nekretnine, te 1. tuženik BD koji je suprug od 2. tužene i koji je po nalogu 2. tužene, postavio kamene-betonske komade na putu te nasipao zemlju na početku poslužne nekretnine koja onemogućava korištenje puta na način na koji je to tužitelj činio.

7. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, treba reći da sukladno odredbi čl. 229. ZVDSP, stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

9. Pravilno je prvostupanjski sud, na temelju iskaza tužitelja, a i iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku, utvrdio da je tužitelj stvarnu služnost puta, kako putem svojih pravnih prednika, tako i osobno, izvršavao kao pošteni posjednik u zakonom određenom vremenu kroz 20 godina.

10. Pri tom valja reći da i sam 1. tuženik je u svom iskazu naveo da je on doista vidio tužitelja, a i njegovoga oca, kako se od ceste spuštaju u smjeru puta koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], dakle, i sam taj tuženik navodi da je od strane oca i tužitelja se koristio put radi dolaska na njihovu nekretninu kč. br. [katastarska čestica]/A, samo navodi da je korišten put koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] a ne na njegovoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica], i koje nekretnine su međusobno susjedne i među kojima nije bila uređena međa.

11. U pravu su tuženi kada u žalbi ističu, a to utvrđuje i prvostupanjski sud, da počam od 1948. godine u zemljišnim knjigama postoji upisano tužiteljevo pravo služnosti prolaza na kč. br. [katastarska čestica], a u korist njegove nekretnine kč. br. [katastarska čestica]/A, kao što iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari proizlazi da po tužitelju pokazani put kojim je izvršavao služnost puta obuhvaća i nekretninu kč. br. [katastarska čestica], ali svega u površini od 7 m2, te obuhvaća nekretninu tu 2. tužene u površini od 255 m2.

12. Međutim, kao što je to sud prethodno naveo, a u smislu čl. 229. st. 1. ZVDSP, tužitelj je putem svojih prednika i osobno, je izvršavao sadržaj prava služnosti puta kao pošteni posjednik u razdoblju od najmanje 20 godina upravo onako kako je označeno u nalazu i mišljenju geodetskog vještak, dakle, na nekretnini 2. tužene kao poslužnom dobru u površini od 255 m2.

13. Na navode žalbe treba reći, a to u tijeku postupka nije bilo niti sporno, da ograda koja je postavljena od strane tuženika se ne nalazi na međi sa kč. br. [katastarska čestica], upravo ide u prilog utvrđenju suda da je tužitelj osobno, a i putem svojih prednika vršio sadržaj služnosti puta kao pošteni posjednika, jer je 2. tužena kao vlasnik poslužne nekretnine očito trpjela izvršavanje tog sadržaja prava služnosti puta ne protiveći se tome.

14. Neosnovano tuženi u žalbi ističu da je "sud prekoračio tužbeni zahtjev" jer je sud, a kao prethodno pitanje, utvrdio da je tužitelj primjenom instituta dosjelosti stekao pravo služnosti puta, dakle, nije nužno da se postavi i deklaratorni tužbeni zahtjev na takvo utvrđenja (a što bi onda bio i osnov za upis tog prava u zemljišnim knjigama).

15. Nadalje, odgovara da sukladno čl. 233. st. 1. ZVDSP, ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činit na njoj ono što je zbog ovlaštenikovog prava dužan propuštati, isto pravo ima zahtijevati od svake druge osobe koja ga svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samoglasno onemogućuje ili uznemirava u izvršenju tog prava, pa osim što je pravilno prvostupanjski sud naložio da tuženi uklone navezenu zemlju i beton koji onemogućavaju izvršavanje sadržaja služnosti puta, tuženima je zabranio i da ubuduće na bilo koji način sprečavaju tužitelja u prolasku opisanim putem, dakle, da trpe izvršavanje ovlaštenikovih prava, ovdje tužitelja, na poslužnoj nekretnini zbog izvršavanja sadržaja služnosti puta.

16. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da pobijanu presudu nije moguće ispitati iz razloga što je u izreci naloženo tuženima da uklone prepreke između katastarskih čestica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je u tijeku postupka utvrđeno da se betonski blokovi nalaze na nekretnini 2 tužene a i da je do nasipavanja zemljišta koji onemogućava izvršavanje sadržaja služnosti puta, također došlo do nekretnine 2 tužene.

17. I odluka o trošku je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. UPP).

18. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

19. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić