Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1962/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB:02958272670, Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupan po punomoćnici IE, dipl. iur., protiv tuženice EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po privremenom zastupniku Andreji Grugan Šagud, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-275/2020-27 od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-275/2020-27 od 8. ožujka 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženici EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Mihanovićeva 3, OIB:02958272670 iznos od 2.872,60 EUR / 21.643,64 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na slijedeće iznose:
- na iznos od 91,56 EUR / 689,84 kn počevši od 23.9.2017. pa do isplate - na iznos od 309,01 EUR / 2.328,20 kn počevši od 25.10.2017. pa do isplate - na iznos od 309,01 EUR / 2.328,20 kn počevši od 23.11.2017. pa do isplate
- na iznos od 309,01 EUR / 2.328,20 kn počevši od 22.12.2017. pa do isplate
- na iznos od 309,01 EUR / 2.328,20 kn počevši od 24.1.2018. pa do isplate - na iznos od 309,01 EUR / 2.328,20 kn počevši od 23.2.2018. pa do isplate
- na iznos od 309,01 EUR / 2.328,20 kn počevši od 23.3.2018. pa do isplate
- na iznos od 309,01 EUR / 2.328,20 kn počevši od 24.4.2018. pa do isplate
- na iznos od 309,01 EUR / 2.328,20 kn počevši od 23.5.2018. pa do isplate
- na iznos od 309,01 EUR / 2.328,20 kn počevši od 22.6.2018. pa do isplate po stopi određeno ja svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stop na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."
2. Presudu pobija tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga, navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačit presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu tužitelja, tužena je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu
4. Žalba je osnovana.
5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat neosnovano stečenog iznosa od 2.872,60 Eur, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
7. U ovom predmetu nije sporno da tužitelj svoje potraživanje temelji na rješenju od 4. srpnja 2018. koje je postalo pravomoćno dana 8. kolovoza 2018. i kojim je tuženici obustavljeno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Istim rješenjem obustavljena je isplata novčane naknade za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetanja u razvoju, od dana 22. kolovoza 2017.
8. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenju da sud nije na nedvojben način utvrdio da je tužitelj uredno obavijestio tuženu o svim utvrđenim okolnostima i visini duga, obzirom spisu prileže dostavnica iz koje proizlazi da je pismeno, kojim tužitelj poziva tuženu da u roku od 8 dana vrati nepripadno isplaćene iznose u svoti od 2.872,60 Eur, vraćeno s naznakom „obaviješteni nije podigao pošiljku“.
S tim u vezi, a pozivajući se na odredbu čl. 221.a ZPP, prvostupanjski sud utvrđuje da je teret dokaza na tužitelju pa kako tužitelj nije dokazao da je tuženicu izvijestio o utvrđenim okolnosti i iznosu dugovanja, odbija tužbeni zahtjev.
10. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti ovaj žalbeni sud.
11. Naime, sukladno odredbi čl. 135. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: ZOZO), osigurana osoba dužna je Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po tom Zakonu. Odredbom čl. 135. st. 2. toč. 1. ZOZO propisano je da je osigurana osoba obvezna Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. toga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu.
Odredbom čl. 137. ZOZO propisano je da osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od 8 dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je Rješenjem tužitelja od 4. srpnja 2018. koje je postalo pravomoćno dana 8. kolovoza 2018., tuženici obustavljeno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Istim rješenjem, obustavljena je isplata novčane naknade za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetanja u razvoju. Iz dopisa upućenog tuženoj od strane tužitelja, dana 25. srpnja 2019. tužitelj je pozvao tuženu na plaćanje iznosa od 21.643,64 kn, s osnova ne pripadajuće novčane naknade za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom radnog vremena za razdoblje od 23. kolovoza 2017. do 31. svibnja 2018.
13.1. Tužena u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupku uglavnom ponavlja kako nije zaprimila poziv na povrat nepripadno isplaćenih sredstava, niti Rješenje tuženika od 4. srpnja 2018., te joj je bilo onemogućeno ulagati pravni lijek, pa s tim u vezi prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao da je tuženicu obavijestio o utvrđenim okolnostima.
13.2. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje tuženika od 4. srpnja 2018., kojim se tuženoj obustavlja pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, postalo pravomoćno dana 8. kolovoza 2018., te s tim u vezi, ovaj sud zaključuje da je tužena to rješenje zaprimila. Pritom valja navesti kako ovaj sud ne ispituje pravilnost i zakonitost pravomoćnih rješenja koja su donesena od strane tužitelja.
14. Osim toga, iz potvrde MUP o prebivalištu, proizlazi da tužena ima prijavljeno prebivalište na adresi iz tužbe, odnosno na adresi na kojoj joj je dostava vršena, pa ukoliko je ista iselila iz Hrvatske, o tome je u smislu odredbe čl. 135. st. 1. ZOZO bila dužna izvijestiti tužitelja.
15. Vezano uz visinu zahtjeva tužitelj je istu dokazao dostavom kompjuterskih ispisa isplata naknada. Iako iste ne predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP, iste predstavljaju dokaz u smislu čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP, kojima je tužitelj dokazao visinu svog tužbenog zahtjeva.
16. S obzirom na navedeno, osnovano navodi žalitelj da u konkretnom slučaju nije bilo mjesto odlučivanju primjenom odredbe čl. 221. a. ZPP, te da je sud u konkretnom slučaju pogrešno utvrdio činjenično stanje, na koje je onda pogrešno primijenio materijalno pravo.
17. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će utvrditi je li tužena postupala sukladno odredbama ZOZO, te je li imala legitimnu osnovu za zaključak da su isplate koje je primala pravno osnovane.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis
