Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5380/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Peraković-Turuković, odvjetnica u Otočcu, protiv tuženika Republika Hrvatska koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-98/2023-13 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-98/2023-13 od 29. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uvažava se žalba tuženika i ukida se rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-98/2023-13 od 29. listopada 2024. u dijelu pod točkom I. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem utvrđeno je da je tužitelj vlasnik kčbr. [katastarska čestica] oranica grič Ratković površine 383 čhv upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i vlasnik kčbr. [katastarska čestica] oranica potkućnica površine 701 čhv i kčbr. [katastarska čestica] oranica potkućnica površine 372 čhv upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što da je tužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja (izreka presude). Nadalje riješeno je da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.867,58 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (točka I. izreke rješenja), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad dosuđenog iznosa iz točke I. izreke rješenja (točka II. izreke rješenja).
2. Protiv citirane presude i odluke o troškovima postupka sadržane u točki I. izreke rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. No donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnina opisanih u izreci presude, stečenog na temelju dosjelosti.
6. Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da su predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu upisane kao vlasništvo odnosno posjed tuženika Republike Hrvatske u cijelosti,
- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Korenici poslovni broj O-44/99-6 od 23. svibnja 1990. nasljednikom pokojnog NŽ proglašen sin KŽ, ovdje tužitelj pa da je isti aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe,
- da iz iskaza svjedoka IŽ, starog 85 godina i svjedoka PŽ, starog 68 godina proizlazi da su predmetne nekretnine očevina tužitelja, da je tužitelj jedini zakonski nasljednik svog oca K, da su predmetne nekretnine prednici tužitelja mijenjali za nekretnine u vlasništvu Seljačke zadruge koja je stvarala tzv. blokove, da su se predmetne nekretnine uglavnom kosile i služile kao pašnjaci, da je tužitelj vlasnik odnosno suvlasnik susjednih nekretnina i da im nitko od strane države i Općine Udbina nije osporavao pravo na posjed,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetne nekretnine njegov otac dobio 1954. od Seljačke radne zadruge u zamjenu za drugu zemlju i da je od tada u nesmetanom posjedu, a da su u ostavinskom postupku iza smrti oca K, braća i sestre tužitelja ustupila svoje nasljedstvo njemu,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj pokazao posjed koji je u cijelosti ograđen električnim pastirom i sastoji se od više katastarskih čestica, a između ostalog i kčbr. [katastarska čestica], da sve čestice čine cjelinu, da se kčbr [katastarska čestica] nalazi sa zapadne strane te je u naravi pokošena livada.
7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer je zaključio da su od zamjene nekretnina sa Seljačkom zadrugom 1954. tužitelj i njegovi prednici u nesmetanom, isključivom i neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina, koje nekretnine su prednici tužitelja (otac BŽ i majka N) i sam tužitelj aktivno obrađivali, da nije utvrđeno da bi treće osobe ikad bile u posjedu ovih nekretnina uz tužitelja i njegove prednike, da je tužitelj zakonski nasljednik svog oca BŽ, pa budući su prednici tužitelja i tužitelj u nesmetanom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina preko 40 godina, a tužena nije dokazala nepoštenje na strani tužitelja i njegovih prednika odnosno da bi oni kao faktični posjednici nekretnina posumnjali da im ove nekretnine ne pripadaju jer nisu bili smetani niti im je netko osporavao pravo na posjed, primjenom odredbe čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnom pravima prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti.
9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su tužiteljevi prednici 1954.g. sa predsjednikom Seljačke zadruge, bez zaključenja pisanog ugovora, dogovorili zamjenu kčbr. [katastarska čestica], koje su bile vlasništvo i posjed tužiteljevog djeda I i bake P, a prije njih prabake B, za predmetne kčbr. [katastarska čestica] i odmah stupili u posjed tih predmetnih nekretnina.
10. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da su navodi tužitelja u suprotnosti s povijesnim pregledom katastarskog stanja i da sud uopće nije uzeo u obzir navode odgovora na tužbu.
11.1. Tuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odgovor na tužbu kojim je ukazao da su navodi tužitelja u suprotnosti s povijesnim pregledom katastarskog stanja. Tuženik je još u odgovoru na tužbu u odnosu na navode da su tužiteljevi prednici bili u posjedu čestica koje su dali u zamjenu 1954., ukazao da temeljem Povijesti promjena na katastarskim česticama je vidljivo da tužiteljevi prednici nisu bili upisani kao posjednici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila predmetom zamjene, a koja je 1954. osnivanjem knjižnog dijela katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] bila upisana na [adresa], a potom dijelovi te čestice i to kčbr [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sređivanjem općenarodne imovine 1959. na NOO, slijedom čega ukazuje da navedene čestice tužiteljevi prednici nisu niti mogli dati u zamjenu budući nisu niti bilu u posjedu istih. Nadalje u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] tuženik ističe da ako su tužiteljevi prednici istu stekli zamjenom 1954. onda je osnivanjem knjižnog operata iste godine prednik tužitelja trebao biti upisan kao posjednik.
11.2. Nadalje tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se sve utužene čestice nalaze u Programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, a da je kčbr. [katastarska čestica] dodijeljena na privremeno korištenje (zakup) obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu temeljem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 15. svibnja 2018. sklopljenog sa LŽ. Točno je u odnosu na navedenu česticu da valja razlikovati pravo vlasništva, od zakupa, koji je obveznopravni odnos, kako to navodi prvostupanjski sud, no proizlazi da je RH upravljajući tim poljoprivrednim zemljištem sa LŽ 2018. sklopio ugovor o zakupu, o čemu pobijana presuda ne daje nikakve razloge.
12. Prema zakonskom uređenju, na koje pravilno ukazuje prvostupanjski sud, stjecanje prava vlasništva dosjelošću moguće je i kada je posjed samo pošten pod uvjetom da se radi o posjedu određenog neprekidnog trajanja, te da se poštenje posjeda pretpostavlja. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za poštenje je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Nepošten je posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu.
13. Kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda, na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženiku je teret dokazati da postoje činjenice i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji savjesnog/ poštenog posjeda.
14. Obzirom je tuženik još u odgovoru na tužbu iznio navode kojima osporava činjenicu da bi njegovi prednici uopće mijenjali nekretnine za ovdje predmetne, pritom ukazujući na Povijest promjena na katastarskim česticama i time osporivši da bi tužiteljev posjed bio pošten, a o čemu pobijana presuda ne daje nikakve razloge, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a, koju u žalbi sadržajno ističe tuženik, jer nije ocijenio sve spisu priložene dokaze (Povijest promjena na katastarskim česticama, ugovor o zakupu) i utvrdio od kakvog su značaja za ishod spornog odnosa među strankama, već je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio isključivo na temelju iskaza navedenih svjedoka i tužitelja, a što, barem za sada, nije dovoljno za zaključak da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama.
15. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno će raspraviti i ocijeniti sve izvedene dokaze, imajući pritom u vidu razloge navedene u ovom rješenju, nakon čega će o tužbenom zahtjevu donijeti novu odluku, koju će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi se ista mogla ispitati.
17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka u dijelu pod točkom I. izreke rješenja.
18. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
