Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-8/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom OM, zbog kaznenog djela protiv imovine - iznudom – iz članka 243. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj:
Km-56/2025-21 od 28. studenog 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog OM kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 7. stavak 1. točka 6. i članka 15. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM/11) maloljetnom OM je zbog kaznenog djela protiv imovine – iznude – iz članka 243. stavak 1. i 3. KZ/11 izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu Centar za pružanje usluga u zajednici Ivanec, Pahinsko 6, Ivanec.
2. Odgojna mjera može trajati najmanje 6 (šest) mjeseci a najdulje 2 (dvije) godine.
3. Na temelju članka 65. stavak 5. ZSM/11 i članka 54. KZ/11 u izrečenu odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu maloljetniku se uračunava vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme provedeno u privremenom smještaju u ustanovi socijalne skrbi od 02. prosinca 2024. pa nadalje.
4. Na temelju članka 65. stavak 2. ZSM/11 maloljetniku je produljena privremena mjera privremenog smještaja u ustanovi socijalne skrbi Centar za pružanje usluga u zajednici Ivanec, koja može trajati do pravomoćnog okončanja postupka.
5. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
6. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik putem branitelja Davora Marića, odvjetnika iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o odgojnoj mjeri s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predlaže da bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog suda. Povodom prijedloga maloljetnika održana je javna sjednica drugostupanjskog suda na koju nije pristupio uredno pozvani ŽDO u Zagrebu, dok su pristupili maloljetnik uz odgajatelja i branitelj maloljetnika odvjetnik Neven Gotal koji je naveo da je maloljetnik u cijelosti priznao kazneno djelo i izrazio žaljenje te smatra da je izrečena odgojna mjera prestroga . Maloljetniku nedostaje kontakt s obitelji i ima podršku bake i djeda, te je naveo da u cijelosti ostaje kod žalbenih navoda i prijedloga. Maloljetnik se pridružio navodima branitelja i naveo da bi želio ići doma kod bake i ujaka jer se već dugo vremena nalazi po domovima.
7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba maloljetnika nije osnovana.
9. Maloljetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom objave odluke o izricanju odgojne mjere, produljio privremenu mjeru prema maloljetniku, ali nije donio posebno rješenje bez prava na žalbu. Ističe da je odluka proturječna jer se maloljetniku izriče zavodska mjera iz članka 7. stavak 1. točka 6. ZSM/11 dok mu se istovremeno produljuje i privremena mjera iz članka 65. stavak 1. ZSM/11 koja je u biti određena kao mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točka 4. i 5. ZKP (članka 64. ZSM/11) zabrane približavanja mlt. OME sve u vidu prevencije iteracijske opasnosti što izricanjem odgojne mjere postaje „deplasirano“, te smatra da je nakon izricanja odgojne mjere bilo svrsishodno izreći posebnu obvezu zabrane uznemiravanja žrtve dok je privremenu mjeru trebalo ukinuti.
10. Suprotno istaknutim žalbenim navodima da je prvostupanjski sud produljio privremenu mjeru prema maloljetniku, ali nije donio posebno rješenje bez prava na žalbu, drugostupanjski je sud uvidom u spis utvrdio da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem prema maloljetniku izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu dana 28. studenog 2025. te je dana 03. prosinca 2025. donio posebno rješenje o produljenju privremene mjere te isto dostavio strankama s pravom na žalbu.
11. Nije u pravu maloljetnik kada u žalbi tvrdi da je pobijano rješenje proturječno jer je prema njemu izrečena zavodska odgojna mjera i istovremeno produljena privremena mjera iz članka 65. ZSM/11. Privremena mjera privremenog smještaja prema maloljetniku određena na temelju članka 65. stavak 2. ZSM/11 može trajati do pravomoćnog okončanja postupka, te je sud dužan sukladno članku 65. stavak 4. ZSM/11 ispitati osnovanost privremenog smještaja svakih dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja, pri čemu se vrijeme provedeno na privremenom smještaju u ustanovi socijalne skrbi uzima kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere, koje odredbe je prvostupanjski sud imao u vidu i pravilno ih primijenio, pa pobijano rješenje nije proturječno kako to neosnovano tvrdi žalitelj. U odnosu na ostale žalbene prigovore u vezi privremene mjere i mjere opreza o kojima polemizira u podnesenoj žalbi, ističe se da je iste mogao isticati u žalbi protiv rješenja o produljenju privremene mjere koje mu je dostavljeno, jer se u ovom žalbenom postupku odlučuje o žalbi protiv rješenja o izrečenoj odgojnoj mjeri.
12. Maloljetnik je žalbu podnio zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, ukazuje se maloljetniku da s obzirom se na raspravi očitovao da je počinio kazneno djelo opisano u prijedlogu državnog odvjetnika te potom u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenog djela na način kako mu je stavljeno na teret, na temelju članka 464. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. , 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP) nije ovlašten podnijeti žalbu zbog navedene žalbene osnove, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja pobijanog rješenja, što u konketnom slučaju nije obrazložio. Stoga, ovaj drugostupanjski sud neće razmatrati dio žalbe zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. U odnosu na žalbene navode maloljetnika da je odredbom članka 417.a stavak 4. ZKP propisano da sud ne oslobađa dužnosti da izvodi i druge dokaze bez obzira na očitovanje o krivnji okrivljenika u kojem očitovanju priznaje učin djela, ističe se da je sud na raspravi 28. studenog 2025. izveo i druge dokaze postupajući u skladu s navedenom odredbom te je pročitao materijalne dokaze, ispitao svjedoke i stručne osobe, pa nije u pravu maloljetnik da sud nije izvodio druge dokaze. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je pravilno utvrdio da je priznanje maloljetnika sukladno svim navedenim dokazima, pa spornih činjenica među strankama nije bilo.
14. Iako je maloljetnik podnio žalbu i zbog odluke o odgojnom mjeri istu ne obrazlaže, već općenito polemizira o tome da ga stručne osobe sustavno kažnjavaju u vidu zabrana ili prijetnje odlaskom u odgojni zavod Turopolje, što ne utječe pozitivno na njegov razvoj. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao odluku o izrečenoj maloljetničkoj sankciji te utvrdio da je prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 8. ZSM/11 pri izboru odgojne mjere pravilno uzeo u obzir maloljetnikovu dob, njegovu psihofizičku razvijenost, osobine, težinu i narav počinjenog djela, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, ponašanje nakon počinjenja djela, njegove osobne i obiteljske prilike , je li ranije činio kaznena djela i je li mu već bila izricana maloljetnička sankcija i ostale okolnosti koje su od utjecaja na izbor odgojne mjere kojom će se najbolje ostvariti njezina svrha.
15. Utvrđujući navedene okolnosti o kojima ovisi izbor odgojne mjere, prvostupanjski je sud, prihvaćajući i mišljenje stručnih osoba, osnovano prema maloljetnom OM izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu , jer se radi o visoko rizičnom maloljetniku koji je odrastao u izrazito nepovoljnim i ugrožavajućim obiteljskim okolnostima i koji od rane dobi iskazuje poteškoće u ponašanju u obiteljskom okruženju, zatim u ustanovi Centra za pružanje usluga u zajednici Dugave u Župančićevoj gdje je bio izmješten po odluci suda, a sada i u Centru za pružanje usluga u zajednici Ivanec gdje se već više od godinu dana nalazi na privremenom smještaju. Podaci ukazuju da je maloljetnik u kontinuiranom otporu prema tretmanskom radu i ne pokazuje pozitivan napredak u vidu stabilizacije ponašanja i kritičnosti prema vlastitom ponašanju, pa imajući u vidu njegove osobne i obiteljske okolnosti, ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela kao i narav i težinu počinjenog djela, pravilno je prvostupanjski sud prema maloljetniku izrekao navedenu odgojnu mjeru u cilju daljnjeg provođenja tretmanskog rada tijekom kojeg će se uz pomoć, brigu i nadzor odgajatelja i drugih stručnjaka trajnije djelovati na maloljetnikovo ponašanje, razvoj i odgoj te s ciljem njegovog osposobljavanja za neko zanimanje u okviru odgojne ustanove, pri čemu će se provođenjem navedene odgojne mjere bitno smanjiti, odnosno otkloniti rizici za ponovno činjenje kaznenih djela. I ovaj drugostupanjski sud smatra da će provođenjem ove odgojne mjere postići njena svrha, te utjecati na razvijanje cjelokupne ličnosti maloljetnika i jačanje njegove osobne odgovornosti radi sprječavanja ponovnog činjenja kaznenih djela.
16. Slijedom navedenog, kako žalbom maloljetnika nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
