Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kžmp-8/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog EN, zbog kaznenog djela protiv imovine – prikrivanje – iz članka 244. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12.,– u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i optuženog EN protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: Kmp-16/2025-16 od 22. prosinca 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalbe državnog odvjetnika i optuženika EN odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi EN proglašen je krivim zbog kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano u izreci presude, pa je na temelju odredbe članka 244. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11.
2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP oštećenoj Osnovnoj školi Dragutin Tadijanović dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 530,89 eura, te je optuženom EN naloženo da solidarno sa KN s prebivalištem u [adresa], ĐN, s prebivalištem u [adresa] i AN s prebivalištem u [adresa] naknadi oštećenoj Osnovnoj školi Dragutin Tadijanović iznos od 530,89 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženi EN u cijelosti je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.
4. Protiv te presude u odnosu na oslobađajući dio žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanju presudu u oslobađajućem dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Protiv te presude u odnosu na osuđujući dio žalbu je podnio optuženi EN putem braniteljice Marije Šporčić Novoselac, odvjetnice iz Vukovara zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je braniteljica optuženika zatražila obavijest o sjednici vijeća, na koju je pristupila z.z. braniteljica Ana Šporčić Čapalija, odvjetnica iz Zagreba, dok nisu pristupili optuženik i državni odvjetnik koji su uredno obavješteni. Na sjednici vijeća z.z. braniteljica optuženika Ana Šporčić Čapalija u usmeno je izložila bitne dijelove žalbe te izjavila je da ostaje kod podnesene žalbe i žalbenog prijedloga.
6. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika EN odbije kao neosnovana, te da se prihvati žalba državnog odvjetnika.
7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika EN nisu osnovane.
9. Nije u pravu državni odvjetnik da je pobijanom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer da je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 izveo pogrešan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio to kazneno djelo. Žalbeni navodi državnog odvjetnika da iz iskaza svjedoka ĐN proizlazi da je od optuženog EN kupio sporni bicikl po puno manjoj vrijednosti pa je sud trebao na temelju njegovog iskaza i iskaza žrtve ŽN izvesti upravo suprotan zaključak, odnosno zaključiti da je optuženik počinio navedeno kazneno djelo, nisu osnovani. Naime, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju iskaza svjedoka ĐN i žrtve ŽN zaključio da svjedok ĐN koji je od optuženog kupio bicikl nema nikakvih saznanja od kuda opt. EN taj bicikl, a žrtva ŽN nema saznanja tko mu je bicikl otuđio iz otvorenog dijela dvorišta gdje ga je držao, pa obzirom na navedeno, te cijeneći okolnost da nema drugih dokaza koji bi izvan svake sumnje ukazivali na optuženika kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela, u nedostatku dokaza prvostupanjski je sud ispravno, na temelju članka 453. točka 3. ZKP, optuženika oslobodio od optužbe.
10. Iako optuženi EN pobija prvostupanjsku presudu u njenom osuđujućem djelu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navodeći da se ista ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, navedenu povredu ne konkretizira, a iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je on znao da mu KN, Leonardo Paljušaj i AN dovoze ukradeni televizor i DVD player.
12. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženik navodi da iz iskaza KN, ĐN i AN proizlazi kako isti priznaju da su predmetni televizor i DVD player otuđili iz osnovne škole u [adresa] i odvezli ih kod optuženika no ne i da je optuženik znao da su stvari ukradene niti da su bili u bilo kakvom prethodnom dogovoru s optuženikom, a okolnost da su optuženiku te stvari dovezli tijekom noći nije, niti je moralo, kod optuženika izazvati sumnju u pribavu istih, niti je bio dužan znati i saznati gdje su navedene predmete svjedoci nabavili, pa je kod optuženika eventualno nastupilo lakomisleno i nesavjesno postupanje koje se ne može okarakterizirati kao počinjenje kaznenog djela prikrivanja.
13. Suprotno navedenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da iz iskaza svjedoka KN, ĐN i AN u bitnome proizlazi da su njih trojica tijekom noći 3. na 4. rujna 2014. u Osnovnoj školi u Bogdanovcima ukrali televizor marke LG i DVD player marke Philips i odmah nakon krađe otuđene predmete odvezli kod optuženika koji im je na ime kupoprodajne cijene za ukradene predmete predao Iphone 4. Da je optuženik znao da se radi o ukradenim predmetima, pravilno prvostupanjski sud zaključuje na temelju iskaza svjedoka ĐN koji je naveo da zna kako je bilo dogovoreno unaprijed kako će KN sa EN zamijeniti ukradeni televizor za mobitel, te iskaza KN, koji iako se ne sjeća jesu li rekli optuženiku da je roba ukradena, siguran je da su mu robu ponudili u gluho doba noći nakon počinjenja kaznenog djela krađe, te da su robu ponudili samo njemu, te svjedoka AN koji iako ne zna je li se KN dogovorio s optuženikom prije ili nakon krađe da će ukradene stvari odvesti kod njega i da će im EN za te stvari predati mobitel što je osobno i vidio, opisuje kao i prethodna dva svjedoka, da su nakon što su dovezli ukradene stvari kod optuženika ostali kod njega još neko vrijeme sjediti i popili su piće, a sve se zbivalo u gluho doba noći. Stoga, nisu prihvaćeni žalbeni navodi optuženika da on nije znao niti morao znati da su predmeti ukradeni, s obzirom da iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da je on sigurno znao da su predmeti ukradeni jer je unaprijed dogovorio sa KN da će te predmete zamijeniti za mobitel odmah nakon što krađa bude izvršena, zbog čega su mu navedeni svjedoci u kasno doba tijekom noći i dovezli navedene ukradene predmete na njegovu adresu stanovanja. Zbog navedenog nije u pravu optuženik da se njegovo inkriminirano ponašanje treba cijeniti kao nesavjesno postupanje, a ne kao kazneno djelo, jer su, upravo suprotno, u radnjama optuženika ostvarena sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11 zbog čega ga je pravilno prvostupanjski sud za navedeno kazno djelo proglasio krivim i osudio po zakonu.
14. Pobijajući odluku o kazni optuženik navodi da sud nije pravilno primijenio odredbu članka 47. KZ/11 te nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, te je pogrešno cijenio kao otegotno kaznenu osuđivanost optuženika s obzirom na to da prije 2016. nikada nije bio osuđivan za niti jedno kazneno ili prekršajno djelo, pa smatra da mu se kasnije osude ne mogu stavljati na teret.
15. Međutim, protivno navedenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio i potom ispravno vrednovao sve one okolnosti u smisli članka 47. KZ/11 koje su važne za proces individualizacije kazne. Tako je kao olakotno ispravno cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela, čemu optuženik nije pridonio, dok je kao otegotno cijenio da je kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje, izravnom namjerom prvog stupnja, da se radi o značajnoj povredi zaštićenog dobra imovine Osnovne škole koja je bitna za prakticiranje nastave čime je kao skrivena posljedica kaznenog djela nanesena i šteta učenicima navedene Osnovne škole, pri čemu je pobuda zbog kojih je djelo počinjeno koristoljublje s obzirom je navedene predmete kupio za povoljniju cijenu od tržišne, te njegovu višestruku kaznenu osuđivanost zbog šesnaest kaznenih djela, od kojih je trinaest protiv imovine. Nije u pravu optuženik kada navodi da sud nije smio cijeniti kao otegotno njegovu kaznenu osuđivanost koja se odnosi na osude nakon počinjenja ovog kaznenog djela. Naime, njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela ukazuje da je on nastavio s činjenjem kaznenih djela i to uglavnom onih imovinskog karaktera, pa je ispravno prvostupanjski sud navedenu okolnost cijenio otegotnom, pravilno zaključivši da je optuženik specijalni povratnik i osoba koja je sklona činjenju kaznenih djela protiv imovine, na koju dosadašnje kazne evidentno nisu utjecale na način da promjeni svoje ponašanje i suzdrži se od činjenja kaznenih djela. Neovisno o tome što je proteklo značajno vrijeme od inkriminiranog događaja i iako se sve osude odnose na vrijeme nakon inkriminiranog događaja, imajući u vidu da na strani optuženika prevladavaju otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud optuženika za počinjeno kazneno djelo osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u svemu primjerena kazna izrečena optuženiku i koja će ispuniti propisanu svrhu kažnjavanja sukladno članku 41. KZ/11.
16. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
