Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-101/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u predmetu prvotužitelja FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i maloljetne drugotužiteljice OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a ona po punomoćniku Tomislavu Belošu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Nenadu Đukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi povišenja iznosa uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1512/2024-27 od 21. siječnja 2026., dana 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1512/2024-27 od 21. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom odbacuje se prijedlog tuženika za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka u ovom predmetu kao nepotpun.
2. Protiv ove odluke žalbu izjavljuje tuženik iz svih zakonskih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Naime, prije svega valja reći kako je sud u ovom postupku vezan činjenicom da je potvrđujućom odlukom višeg suda u odnosu na raniju pravomoćnu presudu već utvrđeno kako iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da se tuženik nalazi na bolovanju od 22. travnja 2025. te da ima karcinom in situ bronha i pluća, šećernu bolest tip 2, arterijsku hipertenziju, astmu, kemoimunoterapiju i es sclc lijevog plućnog krila te je podnio zahtjev za inkluzivni dodatak, ima još 3 ciklusa kemoterapije, na bolovanju prima naknadu od 565,00 eura; suvlasnik je zemlje koja se nalazi u Hrvatskom Zagorju, [adresa], koju ne obrađuje niti je dao u zakup, ne zna koje je površine, a riječ je o voćnjaku i oranicama, tamo da se nalazi i kuća koja nije useljiva, te navedenu nekretninu nije mislio prodavati; vlasnik je i osobnog automobila marke Škoda Octavia godina proizvodnje 2008.; trenutno živi kod majke, koja da sve plaća i ima njezinu pomoć, a majka prima mirovinu oko 500,00 eura mjesečno.
6. Ujedno, utvrđeno je i to kako je mljt. FL osoba s invaliditetom i da ima 3. stupanj funkcionalnog oštećenja te nekoliko dijagnoza koje uključuju supraventrikularnu tahikardiju, ventrikularnu tahikardiju, palpitacije, reaktivno anksiozno depresivno stanje u okviru poremećaja prilagodbe, anxioso depressivum in obs, posljedice proteinsko energijske pothranjenosti, sumnju na poremećaj u jedenju, pectus excavatum; prima inkluzivni dodatak u visini od 400,00 eura mjesečno dok je mljt. OL također osoba s invaliditetom i ima 2. stupanj funkcionalnog oštećenja; ima itorziju jajnika, hashimoto i disleksiju. Imajući u vidu minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom („Narodne novine“ broj 49/24), a koji za dijete od 13 do 18 godina iznosi 22% prosječne plaće, odnosno 252,56 eur, dok prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/25) iznosi 290,00 eura, cijeneći statusne i materijalne prilike tuženika te potrebe mljt. djece za uzdržavanjem, sukladno odredbama čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a uzeto je u obzir da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevna skrb o djetetu, a da roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a koja svakodnevna skrb je isključivo na majci djece, dok je tuženik iste lišen.
7. I sam tuženik je u postupku već u svom iskazu – u doba prije donošenja odluke suda prvog stupnja - naveo kako smatra da je po djetetu dovoljno plaćanje uzdržavanja u iznosu od 250,00 do 300,00 eura mjesečno.
8. Sada u žalbi na rješenje o odbačaju prijedloga za ponavljanje postupka tuženik upire na to kako je sud pogrešno zaključio da žalitelj nije dostavio "nove dokaze" u smislu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a, zanemarujući da su svi priloženi dokazi nastali nakon pravomoćnosti presude pa sadrže nove činjenice o pogoršanju zdravstvenog i financijskog stanja koje nisu mogle biti poznate ni iznesene tijekom prijašnjeg postupka. Sud zahtijeva da dokaze tuženik bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije završetka postupka (čl. 422. st. 2. ZPP-a), iako su dokazi objektivno nastali nakon pravomoćnosti presude, što ih čini novima po definiciji čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a. Žalitelj nije mogao iznijeti ove dokaze ranije jer nisu postojali tijekom postupka – radi se o novonastalim metastazama u mozgu, progresiji tumora, indikaciji za palijativnu radioterapiju, reindukciji kemoterapije, totalnoj ablaciji retine lijevog oka i stvarno nižim primanjima (izvješće o prometu od 17.11.2025., s prosječnim mjesečnim primitkom ispod 900 EUR, bez inkluzivnog dodatka). Sud je – tvrdi žalitelj - pogrešno zaključio kako su ove činjenice samo promjena okolnosti za eventualni novi postupak za smanjenje uzdržavanja, iako da one po mišljenju žalitelja osporavaju samo utvrđivanje činjeničnog stanja u prijašnjem postupku (pogrešno tumačenje primanja i zdravstvenog stanja), što je osnova za ponavljanje. Osim toga, sud je neosnovano naveo izostanak prijedloga za medicinskim vještačenjem tijekom prijašnjeg postupka (čl. 219. st. 1. i čl. 221. ZPP-a), jer se vještačenje može predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a predlagatelj ne može predvidjeti buduće pogoršanje, pri čemu da sud nije uzeo u obzir da predlagatelj osporava pogrešno tumačenje dokaza o primanjima (podaci Porezne uprave nisu "dodatni prihodi", već zbirna evidencija već poznatih isplata), te da novi dokazi potvrđuju niža stvarna primanja (naknada za bolovanje od HZZO-a ispod 900 EUR mjesečno, bez inkluzivnog dodatka). Žalitelj sada predlaže da se u žalbenom postupku provedu dokazi: uvid u priloženu medicinsku dokumentaciju (specijalistički nalaz Klinike za tumore od 30. listopada 2025., otpusna pisma Kliničke bolnice Sveti Duh od 31. listopada 2025., 06. studenoga 2025. i 11. studenoga 2025., nalazi hospitalizacije broj 25021105) i izvješće o prometu (od 17. studenoga 2025.), te eventualno medicinsko vještačenje o utjecaju zdravstvenog stanja na žaliteljevu sposobnost plaćanja uzdržavanja.
9. No, i ovaj sud u svemu prihvaća razloge koje je u tom pravcu iznio sud prvog stupnja, ocjenjujući kako je je tuženik po punomoćniku zaprimio presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ob-124/2025-3 od 22. listopada 2025. s danom 9. studenog 2025., a prijedlog za ponavljanje postupka je podnesen 23. studenog 2025. Imajući u vidu razloge za ponavljanje postupka, a primjenom odredbe čl. 421. st. 1. toč.10. ZPP, isto se može dopustiti tek izvanredno, samo ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Naime, i čl. 422. st. 2. ZPP određuje kako iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 1., 7., 8., 9. i 10. te stavku 3. ZPP, ponavljanje postupka biti dopušteno samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.
10. Sada tuženik ponavlja dokaze temeljem kojih ukazuje da se njegovo financijsko stanje promijenilo, te su primanja manjem iznosu a da nije ostvario još pravo na inkluzivni dodatak, kao i da se njegovo zdravstveno stanje promijenilo nakon donošenja presude, a koje dokaze da je priložio za vrijeme prvostupanjskog postupka bi utjecalo na njegovu obvezu uzdržavanja koja bi u tom slučaju bila manja. No, tuženik prilaže kao dokaze medicinsku dokumentaciju - specijalistički nalaz od 30. listopada 2025. nalaze obrade od 31. listopada 2025. , otpusno pismo od 11. studenog 2025., otpusno pismo od 31. listopada 2025., otpusno pismo od 6. studenog 2025. kao i kartice prometa za razdoblje od 1. svibnja 2025. do 17. studenog 2025. koja dokumentacija doista kako se u žalbi i navodi potječe nakon pravomoćnog okončanja prvostupanjskog postupka. No, pravilno sud u pobijanoj odluci utvrđuje kako u vidu valja prvenstveno imati dijagnoze koje su postavljene u dokumentaciji dostavljenoj u tijeku postupka pa u tom pravcu podnositelj prijedloga nije dokazao razlog zbog čega nije istakao ovaj dokaz ranije, iz čega nije moguće zaključiti da su činjenice na kojima tuženik temelji svoj prijedlog nastale kasnije od završetka postupka, te da mu je isticanje ovih tvrdnji bilo moguće i ranije u tijeku postupka, uslijed čega tuženik uopće niti nije dostavio novi dokaz na temelju kojeg je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, dok istaknuti razlozi moguće da predstavljaju razloge novu odluku o visini uzdržavanja nakon pravomoćne odluke u ovom postupku, ali ne i osnov za ponavljanje istoga.
11. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je podnesenu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, te odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu dana 21. travnja 2026.
Sudac
Josip Grubišić
