Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-130/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatkom, odvjetniku u Vukovaru, radi isplate , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-78/2025-13 od 19. veljače 2026.,u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-78/2025-13 od 19. veljače 2026. u dijelu pod toč. I izreke za iznose zajedno sa zateznom kamatom i to od 90,00 EUR s dospijećem 15. kolovoza 2022., iznos od 166,52 EUR s dospijećem 15. rujna 2022., iznos od 166,52 EUR s dospijećem 15. listopada 2022., iznos od 166,52 EUR s dospijećem 15. studenoga 2022., iznos od 166,52 EUR s dospijećem 15. prosinca 2022., iznos od 166,52 EUR s dospijećem 15. siječnja 2023., iznos od 170,03 EUR s dospijećem 15. veljače 2023., iznos od 178,76 EUR s dospijećem 15. ožujka 2023., iznos od 178,76 EUR s dospijećem 15. travnja 2023., iznos od 178,76 EUR s dospijećem 15. svibnja 2023. te iznos od 71,50 EUR s dospijećem 15. lipnja 2023.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob- 78/2025-13 od 19. veljače 2026. u dijelu pod toč. I izreke i odbija tužbeni zahtjev za daljnje iznosa sa zateznom kamatom i to 22,50 EUR s dospijećem 15. kolovoza 2022., iznos od 41,63 EUR s dospijećem 15. rujna 2022., iznos od 41,63 EUR s dospijećem 15. listopada 2022., iznos od 41,63 EUR s dospijećem 15. studenoga 2022., iznos od 41,63 EUR s dospijećem 15. prosinca 2022., iznos od 41,63 EUR s dospijećem 15. siječnja 2023., iznos od 42,50 EUR s dospijećem 15. veljače 2023., iznos od 44,69 EUR s dospijećem 15. ožujka 2023., iznos od 44,69 EUR s dospijećem 15. travnja 2023., iznos od 44,69 EUR s dospijećem 15. svibnja 2023. te iznos od 17,87 EUR s dospijećem 15. lipnja 2023.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana te se preinačava odluka o trošku sadržana u toč. III izreke presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-78/2025-13 od 19. veljače 2026. i odbija se zahtjev tužitelja za isplatu parničnog troška u dijelu od eur 263,66.

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje odluka o trošku sadržana u toč. III izreke presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-78/2025-13 od 19. veljače 2026. za iznos parničnog troška od eur 1.054,64.

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od petnaest dana isplati trošak postupka povodom žalbe od 80,00 eur.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka povodom žalbe u preostalom dijelu, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka povodom žalbe u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod toč. I izreke nalaže se tuženiku na ime troškova uzdržavanja djeteta JV u periodu od 15. kolovoza 2022. do 13. lipnja 2023.g. isplatiti tužiteljici sljedeće iznose zajedno sa zateznom kamatom i to 112,50 EUR s dospijećem 15. kolovoza 2022., iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. rujna 2022., iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. listopada 2022., iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. studenoga 2022., iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. prosinca 2022., iznos od 208,16 EUR s dospijećem 15. siječnja 2023., iznos od 212,54 EUR s dospijećem 15. veljače 2023., iznos od 223,46 EUR s dospijećem 15. ožujka 2023., iznos od 223,46 EUR s dospijećem 15. travnja 2023., iznos od 223,46 EUR s dospijećem 15. svibnja 2023. te iznos od 89,38 EUR s dospijećem 15. lipnja 2023. dok se pod II odbija tužiteljica sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenog a pod III se nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.318,30 eura zajedno sa zateznom kamatom, tekućom od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U žalbi se navodi kako iz iskaza tuženika proizlazi da je lošeg zdravstvenog stanja, da od rada u OPG nije uspio ostvariti doprinose od poljoprivrede, te da u vlasništvu ima bager, ali da s njim trenutno ne može raditi pa da je nejasno na temelju kojih podataka sud zaključuje da tuženik ostvaruje zaradu unutar OPG, odnosno da radom sa bagerom može dodatno zarađivati. Ovo je proizvoljan zaključak suda i to isključivo na štetu tuženika obzirom da navedene činjenice tužitelj nije niti dokazivao, a niti je sud izveo bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizašao gornji zaključak. Tijekom dokaznog postupka tužiteljica nije niti jednim materijalnim ili personalnim dokazom dokazala da ima pravo na potraživanje troškova uzdržavanja, niti je tužiteljica dokazala koliko je doista doprinosila za uzdržavanje JV kao niti to da su se uplate putem direktnih kanala PBZ-a odnosili za potrebe JV. Pogrešna je i nepravilna odluka suda u pogledu činjenice što je obveza tuženika nastala od dana 16. kolovoza 2022., odnosno od dana kad je zajednički sin parničnih stranaka zasnovao radni odnos, smatrajući kako je tuženik od tada bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje JV. Sud tek iz iskaza parničnih stranaka zaključuje kako je sin parničnih stranaka radni odnos zaključio dana 16. kolovoza 2022., dok navedenu činjenicu ne potvrđuje niti jedan materijalni dokaz tijekom postupka pa se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju obzirom da sud prvog stupnja samoinicijativno izvodi zaključke koje nisu potkrijepljene bilo kakvim dokazima. Sud prvog stupnja nije utvrdio a tužiteljica nije dokazala imovinske prilike tuženika u vrijeme postojanja svoje obveze uzdržavanja. Nije dokazala da je sama i u kojem iznosu plaćala uzdržavanje a koje joj je kapo roditelju i obveza. Nije utvrđeno ima je li tuženik imao i druge obveze uzdržavanja u utuženo vrijeme.

7. Sud prvog stupnja u pobijanoj odluci na temelju provedenih dokaza utvrdio kako je presudom Općinskog suda u Vukovaru br. P Ob-8/2022 od 30. ožujka 2023. tuženiku naloženo plaćati uzdržavanje za mlt. ĆV mjesečni iznos od 208,16 eura kuna s početkom od 24. veljače 2022.g. pa ubuduće a presudom Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob-139/2023-13 od 29. veljače 2024.g za uzdržavanje kćerke JV od podnošenja tužbe 13. lipnja 2023.g. pa nadalje dok za to postoje zakonski razlozi. Nasuprot navodima žalbe, uvidom u račune plaćanje putem direktnih kanala PBZ te u dopis PBZ-a za JV kod PBZ nije utvrđeno da su se plaćanja tužiteljice odnosila za potrebe JV rođene **.**.2003. koja je postala punoljetna 14. kolovoza 2021.g. i studira na Rudarsko geološkom fakultetu u Zagrebu te se redovito školuje.

8. Pravilno sud primjenjuje čl. 290. ObZ prema kojemu su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno na fakultetu ili stručnom studiju i redovito ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadesetišeste godine života djeteta u skladu sa čl. 317. ObZ nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

9. Sud je stoga iz iskaza tužiteljice i svjedoka AV utvrdio da su troškovi JV u [adresa] dok studira, za plaćanje studentskog doma, treninge, vježbe na fakultetu, prehranu, odjeću, obuću, higijenu i ostalo potrebno za normalno funkcioniranje minimalno u iznosu od 450,00 eura mjesečno, koje navode tuženik u svom iskazu i tijekom postupka nije doveo u pitanje. Tužiteljica je radno sposobna, zaposlena s plaćom u kolovoz 2022. od 796,33 eur/ 6.000,00 kuna a za lipanj 2023. je povećana plaća na 929,05 eur/7.000,00 kn, te je u sporno vrijeme bila podstanar sa dvoje djece, a prima rentu godišnju 600,00 eura i s njom prema presudi je živio i mlt. ĆV, a na strani tuženika je utvrdio da je radno sposoban, jer tuženik u prilog svoje radne nesposobnosti ili bolesti nije dostavio sudu niti jedan dokaz, a osim toga tuženik je vlasnike OPG, ima u vlasništvu bager s kojim može dodatno zarađivati i osim JV trenutno nema drugih obveza na ime uzdržavanja.

10. Tuženik nije ništa platio na ime uzdržavanja JV u utuženom periodu, pa je njezine potrebe vezane za redovito školovanje i stanovanje, te prehranu, odjeću i obuću snosila tužiteljica a čl. 287. ObZ određuje da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je opravdane troškove uzdržavanja, može tužbom tražiti naknadu od osobe koja je bila dužna uzdržavati, a po st. 2. osoba koja je „podredno“ obvezna uzdržavati, a snosila je troškove, može tražiti od prethodno obveznog roditelja naknadu onoga što je umjesto njega platila; a prema stavku 3. ovo pravo se odnosi na naknadu troškova uzdržavanja iz stavka 1. i na roditelje djeteta te prema podacima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koji su objavljeni u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne Novine 37/2022 i 48/2023) kod minimalne plaće iznos uzdržavanja maloljetnog djeteta u dobi od 13-18 godina za 2022 godinu u iznosi od 208,24 eura mjesečno do 05. svibnja 2023.g. a od 05. svibnja 2023.g. 223,46 eura mjesečno.

11. Sud stoga utvrđuje troškove uzdržavanja JV u iznosu od 450,00 eura mjesečno imajući u vidu život studenta u Zagrebu dok su oba roditelja radno sposobni i u mogućnosti uzdržavati kćerku JV prema svojim mogućnosti koje sud utvrđuje na jednake dijelove to trošak koji je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici iznosi 225,00 eura mjesečno. Pri tome je činjenicu prestanka uzdržavanja sina sud utvrdio iz iskaza svjedoka AV i tužiteljice imajući u vidu da je dana 16. kolovoza 2022. zajednički sin parničnih stranaka, Č zasnovao radni odnos, dok je kćer JV nastavila školovanje, pri čemu su potraživanja iz tužbe manja od stvarnih troškova koje je tužiteljica imala s osnova uzdržavanja JV, pri čemu je tužiteljica provedenim dokazima dokazala opravdanu naknadu troškova u minimalnoj visini nužnog doprinosa tuženika.

12. No, odluka suda nije sasvim pravilna, jer je prilikom donošenja iste sud zanemario činjenicu koja proizlazi iz iskaza tuženika i ostalih provedenih dokaza u tijeku postupka o tome kako tuženik zbog svoga zdravstvenog stanja ne može ostvarivati dovoljne prihode, te da od rada u OPG nije uspio ostvariti doprinose od poljoprivrede, a iako da u vlasništvu ima bager, ali da s njim trenutno ne može raditi te isto sud nije imao u vidu prilikom odluke o visinama iznosa koje je dosudio tužiteljici na ime isplaćenog uzdržavanja, pogotovo imajući u vidu mogućnost tuženika doprinositi istome, te je stoga dosuđene iznose valjalo sniziti za 20% i u tom pravcu izmijeniti odluku suda prvog stupnja.

13. Stoga je u navedenom dijelu valjalo temeljem čl. 373.toč. 3. ZPP preinačiti odluku suda prvog stupnja, a u preostalom dijelu temeljem čl.3 68. st. 1. ZPP istu potvrditi i odbiti podnesenu žalbu, dok je temeljem čl.1 54. i 155. ZPP te čl. 166. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka u razmjernom dijelu (obzirom na sadašnji uspjeh tuženika u postupku), a također i dosuditi tuženiku razmjeran dio troška postupka povodom žalbe s kojom je djelomično uspio. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Sabina Dugonjić