Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1925/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika MARJAN VOĆE d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika JĆ, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljici Martini Kolar, odvjetnici iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o hrani (Narodne novine broj 18/23.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika, podnesenoj po braniteljici, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-8275/2024 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I. okrivljenika MARJAN VOĆE d.o.o., Zagreb i II. okrivljenika JĆ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se prekršajno djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima, ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 38. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o hrani (Narodne novine broj 18/23.).

II. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika i II. okrivljenika, te se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik MARJAN VOĆE d.o.o., Zagreb i II. okrivljenik JĆ, dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura- svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 3.980,00 eura, a II. okrivljenik u iznosu od 390,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. toč. 1. Zakona o hrani, činjenično opisanog u izreci, te su pravilno upozoreni da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečenih kazni u roku, smatrati da su novčane kazne plaćne u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 50,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, po braniteljici podnijeli žalbu iz svih zakonskih osnova. Žalitelji u bitnom, ističu da je pobijanom presudom počinjenja bitna povreda odredaba prekršajnog postupka budući da je prvostupanjski sud prekoračio navode optužbe dodajući prekršajnu radnju - prema primci zaprilili hranu i stavili na tržište Republike Hrvatske. Također ističu da u činjeničnom opisu kako optužnog akta tako i pobijane presude nije precizirano mjesto događaja, te da je prvostupanjski sud pobijanom presudom povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika budući da je iste proglasio krivima i kaznio novčanim kaznama iako je prema okrivljenicima u odnosu na isto djelo, već prethodno primijenjena upravna mjera zabrane stavljanja na tržište predmetnog voća, njegovo povlaćenje sa polica i uništavanje, te u vezi sa naprijed iznesenim pobija i odluku o troškovima postupka jer ne postoji prekršajna odgovornost okrivljenika, dok u odnosu na izrečenu sankciju, ističe da novčane kazne nisu individualizirane niti je sud prilikom odmjeravanja istih uvažio olakotne okolnosti.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. – dalje PZ), ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donio pravilnu i zakonitu odluku.

7. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret u odnosu na pravnu oznaku djela u pobijanoj odluci, pogrešno označen kao prekršaj iz čl. 38. st. 1. toč. 1. Zakona o hrani (Narodne novine broj 18/23.), zbog čega je po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, tako da je prekršajno djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima, ispravno pravno označio kao prekršajno djelo iz čl. 38. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o hrani (Narodne novine broj 18/23.).

8. Ispitujući pobijanu presudu, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze, donio ispravan zaključak koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da su okrivljenici u inkriminirano vrijeme stavili na tržište Republike Hrvatske i to kroz maloprodjnu mrežu SPAR-a, hranu koja je neprikladna za prehranu ljudi tj. Natura datulja, suha s košticom (neto količina 200 g. lot HA/310/43 najbolje upotrijebiti do 31.12.2023.godine) u kojoj je utvrđena prisutnost stranih tvari u unutrašnjosti plodova (organske nečistoće-izmet nametnika), čime su ostvarili bitna obilježja predmetnog prekršajnog djela, te da su okrivljenici za isto djelo prekršajno odgovorni, za što je dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok okrivljenici žalbenim navodima, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

9. Žalbeni navodi, kojima se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba prekršajnog postupka na način da je u činjenični opis djela dodao prekršajnu radnju „prema primci zaprimili i stavili na tržište“ koja radnja nije sadržana u optužnom prijedlogu, a koja intervencija suda u činjenični opis radnje prekršaja je na štetu okrivljenika, nisu osnovani budući da je konstitutivno obilježje prekršajnog djela iz čl. 38. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o hrani, stavljanje na tržište hrane neprikladne za prehranu ljudi, te je isto i navedeno kako u činjeničnom opisu radnje prekršaja u optužnom aktu tako i u izreci pobijane presude, dok navođenje u izreci pobijane presude radnje „prema primci zaprimili“, predstavlja nepotreban višak koji ne isključuje okolnost stavljanja na tržište hrane neprikladne za prehranu ljudi, te prema propisu nije bitno obilježje djela i nije kažnjivo, pa time prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu na štetu okrivljenika i počinio bitnu povredu postupka.

10. Također, žalitelj neosnovano ističe da mjesto počinjenja nije jasno određeno, budući da je u činjeničnom opisu djela razvidno da je predmetna hrana stavljena na tržište Republike Hrvatske i to kroz maloprodajni lanac SPAR-a, što je prema ocjeni ovog suda dostatno određenje, tim više što konkretno mjesto počinjenja predmetnog djela nije njegovo konstitutivno obilježje.

11. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika time što je iste za predmetno djelo kaznio novčanom kaznom, iako je prema istima već prethodno u tijeku inspekcijskog nadzora, u odnosu na isto djelo bila primijenjena upravna mjera zabrane obavljanja djelatnosti odnosno povlačenja predmetne hrane sa polica i njeno uništavanje, ovaj sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari, odnosno da naprijed citirane mjere koje su u tijeku inspekcijskog nadzora primijenjene prema okrivljenicima, nemaju kaznenu narav i nisu kompatibilne sa sankcijom propisanom za isto djelo, tj. novčanom kaznom, već su po svojoj svrsi i naravi isključivo preventivnog karaktera.

12. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti, te da iste kazne nisu previsoke, već su naprotiv, izrečene u visini Zakonom propisanog minimuma novčane kazne, koja je za predmetni prekršaj, u odnosu na pravnu osobu propisana u rasponu od 3.980,00 do 9.290,00 eura, a u odnosu na odgovornu osobu u rasponu od 390,00 do 2.650,00 eura. Naime, i prema ocjeni ovog suda, izrečene novčane kazne okrivljenicima, primjerene su činjenici prethodne neosuđivanosti II. okrivljenika, što je prvostupanjski sud pravilno vrednovao, ali također i u odnosu na I. okrivljenika, uslijed nastupanja njegove rehabilitacije, a koje kazne su prikladne za ostvarenje kako specijalne tako i generalne svrhe kažnjavanja.

13. Slijedom naprijed iznesenog, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu, te je u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrdio pobijanu presudu.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

15. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.