Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-81/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Lidije Vidjak, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MB, zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi oštećenika kao tužitelja KB i optuženika MB podnesenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj K-141/2023-54 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba oštećenika kao tužitelja KB, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima postupka i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Žalba optuženog MB odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi JB proglašen je krivim zbog kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano u izreci presude, te je na temelju odredbe članka 235. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru vod 31. siječnja 2025. do 11. veljače 2025.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) u vezi članka 145. stavak 2. točke 1., 2., 6. i 7. ZKP optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 486,25 eura, a na temelju članka 150. ZKP nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika kao tužitelja dužan je podmiriti oštećen ik kao tužitelj KB.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik JB putem branitelja Igora Radelića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe.

5. Protiv te presude žalbu je podnio i oštećenik kao tužitelj KB, putem opunomoćenika Matije Potočnjaka, odvjetnika iz Zagreba u odnosu na odluku pod točkom V/ izreke pobijane presude kojom je oštećenik kao tužitelj obvezan podmiriti nagradu i nužne izdatke svog opunomoćenika, s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači pobijana presuda na način da se obveže optuženika na plaćanje troškova nagrade i nužnih izdataka oštećenika kao tužitelja.

6. Žalba oštećenika kao tužitelja KB je osnovana, a žalba optuženog MB nije osnovana.

7. Iako je optuženik podnio žalbu zbog „bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava“ navedene žalbene osnove ne konkretizira. U žalbi ističe da nema elemenata protupravnosti u njegovom postupanju, jer je u vezi sporne ograde koristio svoja prava koja ima temeljem članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji propisuje uporabu samopomoći radi zaštite posjeda, proizlazi da je žalbu podnio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da njegovo postupanje predstavlja kazneno djelo.

8. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da u njegovom ponašanju tempore criminis nema elemenata protupravnosti pozivajući se na „dopuštenu samopomoć“ propisanu člankom 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, optuženik je u obrani naveo da je prerezao pante (šarke) na sivoj ogradi i potom ogradu stavio sa strane uklonivši ju da mu više ne smeta, tvrdeći da mu je ona smetala prilazu njegovoj kući s obzirom da je to bio jedini način da dođe do kuće. Međutim, protivno takvoj obrani optuženika koju u bitnome ponavlja i u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i to pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Psp-21/10 od 09. studenog 2020. utvrdio da na nekretnini optuženika postoji pješački ulaz otvoren u sjevernoj ogradi kroz koji on pristupa svojoj kući, a osim tog ulaza do optuženikove kuće može se doći i kroz ulaz otvoren uz Ulicu Alojzije Stepinca, te da iz iskaza oštećenika kao tužitelja KB proizlazi da je optuženik na spornoj parceli u vlasništvu ĐB želio parkirati svoj automobil u čemu mu je sporna ograda smetala. S obzirom na utvrđene činjenice koje govore u prilog zaključku da obrana optuženika nije istinita i vjerodostojna jer predmetni prilaz na kojem je bila sporna ograda nije bio jedini put do njegove nekretnine, optuženik se ne može s uspjehom pozivati na institut dopuštene samopomoći iz članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravila, jer njegovo postupanje nije bilo nužno niti je prijetila neposredna opasnost njegovog posjeda. Zbog navedenog optuženik nije bio u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost u smislu članka 31. KZ/11, jer je znao da je predmetna ograda tuđe vlasništvo, imao je objektivnu mogućnost prići svojoj nekretnini na drugi način, ali je unatoč tome i bez ispričavajućih razloga, ogradu prerezao i uklonio, ostvarivši u svom postupanju sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da postoji kaznena odgovornost optuženika za navedeno kazneno djelo, te ga je ispravno za to djelo proglasio krivim i osudio po zakonu.

9. Obzirom žalba optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

10. U procesu individualizacije kazne prvostupanjski je sud cijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa je kao olakotno optuženiku cijenio njegovu stariju životnu dob, te da je kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, dok mu je kao otegotno cijenio da je i ranije postupao na sličan način. Stoga je ocijenio da, uzimajući u obzir stupanj krivnje optuženika i svrhu kažnjavanja, optuženiku treba izreći kaznu zatvora koja se nalazi tek nešto iznad zakonskog minimuma, kao i da će i sama prijetnja kaznom zatvora bez njenog izvršenja u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika i ostale osobe da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

11. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena uvjetna osuda u svemu primjerena kaznena sankcija izrečena optuženiku, uzimajući u obzir njegove osobne okolnosti, težinu i posljedice kaznenog djela, te da će ista u svemu ispuniti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11.

12. U pravu je oštećenik kao tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 150. ZKP i obvezao ga da sam podmiri troškove na ime nagrade i nužnih izdataka svog opunomoćenika. Naime, člankom 148. stavak 1. ZKP propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, a člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP propisano je da troškovi kaznenog postupka obuhvaćaju, između ostalih, i nužne izdatke oštećenika i njegovog zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika. No, sud nije postupio na opisani način, već je na temelju članka 150. ZKP odredio da te troškove ima platiti sam oštećenik kao tužitelj, ispuštajući iz vida da navedena odredba uređuje plaćanja usluga od strane zastupane osobe opunomoćeniku ili branitelju, a ne odnosi se na odluku kojom sud odlučuje o plaćanju troškova kaznenog postupka.

13. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu oštećenika kao tužitelja i u odnosu na odluku o plaćanju njegovih troškova ukinuti pobijanu presudu i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će, uzimajući u obzir navode iz ove odluke, donijeti novu i zakonitu odluku o troškovima oštećenika kao tužitelja.

14. S obzirom na izloženo, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP valjalo je žalbu optuženika odbiti i u neukinutom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju članka 483. stavak 1. ZKP ukinuti pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima oštećenika kao tužitelja.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević