Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-97/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Lidije Vidjak, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠZ, zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – iz članka 228. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-128/2021-49 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŠZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-128/2021-2 od 20. svibnja 2021., a pod točkom II. optuženi ŠZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka iz članka 228. stavak 1. i 3. KZ/11 pa je na temelju odredbe članka 228. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP) oštećeniku ĆZ dosuđen je imovinskopravni zahtjev u visini od 14.982,83 eura koji je optuženik dužan platiti oštećeniku u roku 15 dana.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP optuženik je dužan podmiriti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura), trošak vještačenja iz članka 148. stavka 2. točka 1. ZKP u iznosu od 2.063,88 eura (dvije tisuće šezdeset i tri eura i osamdeset i osam centi), u roku od 15 (petnaest) dana u korist Državnog proračuna te troškove oštećenika na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem sukladno članku 148. stavak 4. ZKP.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŠZ, putem branitelja Hrvoja Medarića, odvjetnika iz Karlovca, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon budući je u odnosu na kazneno djelo koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Navedeno obrazlaže na način da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela, pa i podizanja optužnice, na snazi je bio Kazneni zakon koji nije predviđao stvar velike vrijednosti kod kaznenog djela iz članka 228. KZ, već samo stvar male vrijednosti, pa je upravo iz toga razloga optužnicom stavljeno na teret optuženiku da je počinio kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ. Tek podneskom od dana 24. srpnja 2025.g. državni odvjetnik je izmijenilo činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju djela i to po novom kaznenom zakonu koji je stupio na snagu nakon počinjenja kaznenog djela i nakon podizanja optužnice. Smatra da obzirom je sud dužan primijeniti kazneni zakon koji je za okrivljenika povoljniji, ukoliko je došlo do izmjene, prvostupanjski je sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP, budući je primijenio zakon koji se ne može primijeniti, odnosno nije primijenio zakon koji je za okrivljenika povoljniji.

9. Suprotno iznesenim tvrdnjama žalbe ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela (studeni i prosinac 2018.) bio na snazi Kazneni zakon(Narodne novine broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015 i 101/2017) koji je

za kazneno djelo krađe iz članku 228. KZ glasio kako slijedi:

„ (1) Tko tuđu pokretnu stvar oduzme drugome s ciljem da je protupravno prisvoji, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako je vrijednost ukradene stvari mala, a počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(3) Ako je vrijednost ukradene stvari velika, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Vrati li počinitelj ukradenu stvar oštećeniku prije nego što je saznao da je otkriven, može se osloboditi kazne.

(5) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.

10. Zbog navedenog, nije u pravu optuženik da u vrijeme počinjenja kaznenog djela Kazneni zakon nije propisivao stvar velike vrijednosti kod kaznenog djela iz članka 228. KZ. Od počinjenja kaznenog djela do presuđenja Kazneni zakon se u članku 228. KZ/11 nije mijenjao, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela (Narodne novine broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015 i 101/2017), kako je to naveo u uvodu pobijane presude, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi u kojima optuženik ukazuje na obveznu primjenu blažeg zakona, kojoj u konkretnom slučaju nema mjesta.

11. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP budući se presuda ne može ispitati jer nema uopće razloga te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama s obzirom da sud na šest strana samo citira iskaze svjedoka, oštećenika i okrivljenika, da bi razloge presude naveo samo u jednoj rečenici u točki 18. obrazloženja , pa se pobijana presuda ne može ispitati.

12. Protivno istaknutim žalbenim navodima nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud u točkama 17., 18. i 19. obrazloženja pobijane presude iznio temeljitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, nakon čega je iznio jasne, dostatne i valjane razloge zbog kojih je utvrdio krivnju optuženika, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega nisu osnovani žalbeni prigovori da se presuda ne može ispitati.

13. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik obrazlaže na način da su svi svjedoci koje je okrivljenik angažirao za sječu na svojoj kčbr. [katastarska čestica] i gdje je suvlasnik s ŽZ, iskazali da je sječa vršena 2017. zbog čega smatra da niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi optuženik sjekao šumu oštećenika na kčbr. [katastarska čestica] u studenom i prosincu 2018.g., a kako mu se to stavlja na teret. Tko je u studenom i prosincu 2018.g. sjekao šumu oštećenika na kčbr. [katastarska čestica] optuženiku nije poznato jer je svoju šumu zajedno s SZ sjekao 2017.g., a niti je to utvrđeno tijekom dokaznog postupka iz čega nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Navodi da je svjedok ŽZ u svom iskazu decidirano tvrdio da je zajedno sa optuženikom vršio sječu na njihovoj parceli koja graniči sa parcelom oštećenika ĆZ, da su vidljive međe između njihove parcele i parcele ĆZ, ali da su sjekli samo na svojoj parceli. Tek naknadno kada je s FZ išao u šumu da mu pokaže koja je njegova parcela, tada su vidjeli da je sječeno i na njoj, ali nema saznanja tko je sjekao na parceli oštećenika. Obzirom da nitko od svjedoka nije potvrdio da je optuženik u studenom i prosincu 2018.g. posjekao šumu na kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu oštećenika, smatra da ga je temeljem načela in dubio pro reo trebalo osloboditi od optužbe.

14. Nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i izveo pogrešan zaključak o krivnji optuženika. Suprotno istaknutim žalbenim prigovorima, odlučne činjenice prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio i potom ispravno zaključio kako je dokazano da je upravo optuženik u studenom i prosincu 2018. sjekao stabla na čestici u vlasništvu oštećenika, te da je posjekao i za sebe zadržao 156 stabala bukve, javora, hrasta i lipe ukupne vrijednosti 14.982,83 eura.

15. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećenika ĆZ koji tereti optuženika za sječu svoje šume, iskaza svjedoka ŽZ koji je potvrdio dio iskaza oštećenika da je posječena njegova šuma, a koja graniči sa česticom na kojoj su on i optuženik vlasnici, te da su se optuženik i oštećenik pokušali dogovoriti oko naknade štete za posječena stabla u vlasništvu oštećenika, te da je vidio da je šuma oštećenika posječena otprilike dvije godine unatrag od njegova ispitivanja koje je bilo 03. veljače 2021., kao i na temelju utvrđenja vještaka geodetske i šumarske struke, da je sječa obavljena na cjelokupnoj čestici k. č. [katastarska čestica] te na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je na k. č. [katastarska čestica] posječeno 156 raznih stabala bukve, javora, hrasta i lipe ukupne vrijednosti 14.982,83 eura , utvrdio da je optuženik svojim inkriminiranim radnjama ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. i 3. KZ/11. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i inkriminirano razdoblje u kojem je vršena sječa šume oštećenika o čemu je dao jasne, razumljive i valjane razloge u točki 19. obrazloženja pobijane presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. S obzirom da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio odlučne činjenice i pravilno zaključio da iz provedenih dokaza izvan svake sumnje proizlazi da je upravo optuženik u inkriminirano vrijeme izvršio navedenu sječu stabala, nije u pravu optuženik da ga je sud primjenom pravnog pravila in dubio pro reo trebao osloboditi od optužbe. Primjena tog pravnog pravila dolazi u obzir tek ako je sud u dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona. Prvostupanjski sud nije bio u dvojbi oko navedenih činjenica jer je u razlozima pobijane presude naveo na temelju kojih dokaza je utvrdio odlučne sporne činjenice, pa u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni članka 3. stavak 3. ZKP na koji upire žalitelj.

16. S obzirom da žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja i povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

17. Prvostupanjski je sud prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije cijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje su odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je kao olakotno istom cijenio da je neosuđivana osoba, dok je otegotnim cijenio visinu štete koju je kaznenim djelom uzrokovao oštećeniku, pa je cijeneći način počinjenja kaznenog djela i njegove posljedice optuženika osudio na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci te istu uvjetovao rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Cijeneći utvrđene olakotnu i otegotne okolnosti, te dajući im primjereni značaj, prvostupanjski sud je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno zaključio da će se izrečenom kaznom zatvora uz primjenu uvjetne osude s dvogodišnjim rokom provjeravanja, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te ispuniti opća i posebna prevencija.

18. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odbiti žalbu optuženika i potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević