Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-108/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene LS, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje je optužena podnijela osobno i po braniteljici Željki Rajković, odvjetnici iz Zagreba, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-159/2023-27 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optužene LS kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-159/2023-3 od 27. ožujka 2023., a pod točkom II. optužena LS proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci te presude, te je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optužena u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 2. točka 6. ZKP optužena je dužna podmirit trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena LS osobno i putem braniteljice Željki Rajković, odvjetnici iz Zagreba. U osobnoj žalbi optužena navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da ista pobija utvrđeno činjenično stanje. U žalbi optužene podnesene po braniteljici ističu se iste žalbene osnove te se pobija i odluka o kazni, a u obje žalbe istaknut je istovjetan prijedlog da se žalbe prihvate, pobijana presuda preinači na način da se oslobodi optuženu od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. S obzirom da se u obje žalbe radi, u bitnome, o istovjetnim žalbenim navodima i prijedlozima, obje žalbe optuženice ovaj drugostupanjski sud će ocijeniti kao jednu žalbu.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe optuženice nisu osnovane.
6. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. optužena obrazlaže na način da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude vezanih za zapisnike o iskazima danim u postupku i samih priležećih zapisnika, jer da iskaz oštećene ĐS iznesen dana 17. siječnja 2023. pred policijskim službenicima i potom dana 09. rujna 2024. na raspravi nije obrazložen i analiziran, te da su ostali iskazi svjedoka CS, ES i JS proturječni sa sadržajem zapisnika o ispitivanju i obrazloženjem presude. Međutim, suprotno navedenim žalbenim navodima prvostupanjski je sud je u bitnome najprije reproducirao iskaz oštećene od 17. siječanja 2023., zatim njen iskaz od 09. rujna 2024. koji je iznosila na raspravi, potom iskaze svjedoka CS, ES i JS. Nakon toga, prvostupanjski je sud temeljito analizirao iskaze ispitane oštećenice, svjedoka i obranu optužene, te potom ocijenio vjerodostojnost provedenih dokaza, te naveo koje je sporne činjenice na temelju kojih dokaza utvrdio, pa nije u pravu optužena da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude vezanih za zapisnike o iskazima danim u postupku i samih priležećih zapisnika. Jednako tako nije u pravu optužena da sud nije analizirao i ocijenio iskaz oštećene, te da su ostali iskazi svjedoka CS, ES i JS proturječni sa sadržajem zapisnika o ispitivanju i obrazloženjem presude. Druga je stvar što se optužena ne slaže sa analizom i ocjenom dokaza od strane prvostupanjskog suda, čime zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.
7. Žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optužena obrazlaže na način da najprije reproducira dijelove iskaza oštećene ĐS pred policijskim službenikom i na raspravi, dajući svoju ocjenu njenog iskaza, ukazujući na različitosti koje se odnose na opis nepoznatog muškarca koji je bio u njenoj pratnji, te zaključuje da se radi o manipulaciji iskaza, ukazujući da oštećena na raspravi nije znala navesti riječi prijetnje koje joj je navodno optužena izrekla, već joj je zastupnica optužbe morala predočiti njen raniji iskaz o navodnim prijetnjama. Nadalje, ukazuje da je izostala reakcija svjedoka CS, ES i JS koji je bio u pratnji optužene, na navodno izrečene prijetnje oštećenici te da su iskazi svjedoka CS i ES o trajanju inkriminiranog događaja „dijametralno suprotni“. Analizira iskaz svjedoka ES te smatra da on nalazeći se na balkonu nije mogao čuti razgovor jer je od mjesta događaja njegov balkon udaljen oko 20 metara i sa pozicije balkona ne vidi se dvorište i ne čuje se razgovor, pri čemu je isti iskazivao o tome da je optužena izrekla oštećenoj niz uvredljivih rečenica i psovki o čemu nije nitko drugi iskazivao, pa je tako svjedok ES opisao treću dinamiku događaja. Zbog navedenog smatra da su iskazi svjedoka kontradiktorni i neistiniti, te da o bitnim činjenicama svjedoci različito iskazuju jer različito opisuju trajanje inkriminiranog događaja, udaljenosti i riječi koje su izgovorene.
8. Nije u pravu optužena da je iskaz oštećene ĐS koji je u dva navrata tijekom postupka iznosila, različit. Suprotno takvom zaključku optužene, prvostupanjski je sud kritičkom analizom i ocjenom njenog iskaza ispravno zaključio da je oštećena o inkriminiranom događaju iskazivala jasno, uvjerljivo i sigurno, te u oba navrata u bitnome istovjetno opisala inkriminirani događaj, a različitosti koje se problematiziraju žalbom, ne predstavljaju različitosti u njenom iskazu, već se radi o tome da je oštećena na raspravi sa više detalja opisala nepoznatog muškarca koji je bio u pratnji optužene, pri čemu se ukazuje da se ovdje radi o opisu sporednih činjenica. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza oštećene, koji je s pravom ocijenio vjerodostojnim, a koji je o odlučnim činjenicama podržan iskazima svjedoka CS i ES, kao neposrednim očevicima događaja , ispravno zaključio da je kritične zgode optužena došla na adresu stanovanja oštećene te joj u cilju da je zastraši rekla: „ Kučko jedna, raskomadat ću te, tvoje prezime nije LS, koje riječi su kod oštećene izazvale osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život, čime joj je ozbiljno prijetila smrću. Dakle, da je optužena kritične zgode izrekla oštećenoj navedene riječi prijetnje potvrdili su ovo dvoje svjedoka koji su bili prisutni, jedan u dvorištu u neposrednoj blizini oštećenice, a drugi na obližnjem balkonu, te su vidjeli događaj i čuli izgovorene riječi prijetnje, pri čemu iz iskaza svjedoka ES proizlazi da je po odlasku optužene sišao u dvorište i vidio da je oštećena u šoku i da se trese. Stoga, nije u pravu optužena da nitko od prisutnih nije reagirao na njene navodne prijetnje, jer je reakcija svjedoka ES bila naknadna, a sastojala se u dolasku u dvorište do mjesta gdje se nalazila oštećena koja je, kako je to opisao, bila vidno uznemirena.
9. S obzirom su iskazi oštećene ĐS i svjedoka CS i ES u bitnome međusobno suglasni, nisu osnovani žalbeni prigovor optuženice da su njihovi iskazi kontradiktorni i neistiniti, te da su o bitnim činjenicama svjedoci različito iskazivali. Upravo suprotno, o mjestu i načinu ponašanja optužene prema oštećenoj i riječima koje je ista izgovorila oštećenoj, svjedoci su iskazivali istovjetno. Trajanje inkriminiranog događaja je subjektivna i sporedna činjenica, jer nitko od svjedoka nije „gledao na sat“ za vrijeme događaja, a opisi svjedoka o dinamici inkriminiranog događaja su jasni i suglasni iskazu oštećene, pa nisu kontradiktorni kako ih je pogrešno ocijenila optužena.
10. Pravilno je prvostupanjski sud, ocjenjujući svaki dokaz posebno i potom ih dovodeći u međusobnu vezu, otklonio kao nevjerodostojne obranu optužene i iskaz svjedoka JS koji je bio u njenoj pratnji i iskazao da optužena ništa nije govorila oštećenoj već su oboje izašli iz dvorišta. Navedeno iz razloga što su obrana optužene i iskaz svjedoka JS suprotni provedenim dokazima, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se radi o zainteresiranom svjedoku koji je prijatelj optužene i s njom u dobrim odnosima radi čega je i svjedočio njoj u prilog.
11. Protivno žalbenim navodima optužene da ona nije imala razloga nakon 30 godina od smrti svog oca napadati oštećenu uslijed nezadovoljstva i ogorčenosti što ona živi u dijelu nekretnine u odnosu na koji ona traži povrat imovine, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je inkriminirano ponašanje optužene bilo upravo time i motivirano. Naime, u osobno podnesenoj žalbi optužena je izrijekom navela referirajući se na oštećenu ĐS „…ali je činjenica da gospođa živi godinama bespravno u dijelu prostora koji tražimo u povratu, da nismo protiv nje poduzimali nikakve pravne ili bilo kakve radnje za njeno iseljenje, ali smatramo da je sud propustio utvrditi činjenicu u kojem svojstvu gospođa uopće živi na predmetnoj adresi…“ Iz citiranih žalbenih navoda optužene jasno proizlazi da je ista nezadovoljna činjenicom što oštećena i dalje živi u dijelu prostora u odnosu na koji ista vodi upravni postupak radi povrata oduzete imovine (o čemu je dostavila u prilogu žalbe zapisnik o raspravi u Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove od 09. rujna 2021.)
12. Žalbeni navodi optužene da je svjedok ES osobno zainteresiran da optužena ne uspije u postupku radi povrata imovine jer kuća u kojoj stanuje je jedinim dijelom nelegalno sagrađena na dijelu koji se trebao vratiti optuženoj i njenoj obitelji u povratu imovine, a ista pravna situacija je i sa stanom u kojem živi oštećena, su paušalni subjektivni stavovi optužene i nemaju uporište u provedenim dokazima, pri čemu je nelogično i životno neprihvatljivo da bi oštećena, svjedok ES i svjedok CS u cijelosti izmislili inkriminirani događaj, s obzirom na okolnost da je inkriminiranog dana upravo optužena došla u dvorište nekretnine u kojoj živi oštećena, te se prvo obratila svjedoku CS uz inzistiranje da makne svoj automobil iz dvorišta, a potom oštećenoj izgovarajući joj uvrede i prijetnje koji su suglasno opisali oštećena i svjedoci CS i ES.
13. Stoga, protivno istaknutim žalbenim prigovorima optužene, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ispravno ocijenio provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti i u odnosu na obranu optužene, te pravilno izveo zaključak da je dokazano kako je optužena u svom postupanju ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pa nije prihvaćena njena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te posljedično povrede kaznenog zakona.
14. Iako optuženica ne obrazlaže žalbu u odnosu na odluku o kazni, s obzirom da je ista podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu.
15. Prvostupanjski je sud kod odluke o kazni cijenio optuženoj kao olakotno da je neosuđivana osoba, majka jednog maloljetnog djeteta o kojem je dužna skrbiti, da je zaposlena, te odlikovana medaljom Oluja i Spomenicom Domovinskog rata, dok otegotnih okolnosti na strani optužene nije utvrdio. Na temelju pravilno utvrđenih i ispravno ocjenjenih okolnosti iz članka 47. KZ/11, prvostupanjski je sud optuženu na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je primijenio uvjetnu osudu ocjenjujući da će i sama prijetnja kaznom bez njenog izvršenja u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženu da u budućnosti ne počini novo kazneno djelo.
16. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena uvjetna osuda u svemu primjerena težini i posljedicama počinjenog kaznenog djela, te da će se njome ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja na način da će utjecati na optuženu da ubuduće ne čini kaznena djela ali i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela utječući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, čime će biti ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
17. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu optužene odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
