Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-339/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZTC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nedi Mihaljević, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ante Mihaljević & Neda Mihaljević iz Zagreba, protiv tuženika ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne tečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-474/2024-16 od 30. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika ZT kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-474/2024-16 od 30. lipnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da suvlasnički (idealni) dio nekretnine koja je u zemljišnim knjigama upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označena kao z.k. č. br. [katastarska čestica] REBRO I, DVORIŠTE, KUĆA, SESVETE, REBRO I. 6E, ukupne površine 679 m2, s kojim suvlasničkim dijelom je u smislu čl. 68 i 69 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, i to :

1. Suvlasnički dio : 16,72/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) povezano s vlasništvom posebnog dijela – dvosobnog stana oznake A u prizemlju s nusprostorijama, NKP 56,82 m2, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice ZTC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i to suvlasništvo svakoga od njih u jednoj polovini (1/2 dijela), što je tuženik dužan priznati i trpjeti sa se tužiteljica ZTC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnine u 1/2 dijela.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.569,98 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. lipnja 2025. godine pa do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja te usvojiti protutužbeni zahtjev i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 625,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost od 156,25 eura te sudsku pristojbu za žalbu prema odluci suda.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da stan u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu stranaka, i to u suvlasništvu stranaka svakog u ½ dijela, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu suvlasništva tužiteljice u ½ dijela.

4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio, odnosno između stranaka nije bilo sporno:

- da su u trenutku podnošenja tužbe stranke bile u braku koji je sklopljen 6. listopada 1990.,

- da je predmetna nekretnina kupljenja za vrijeme trajanja braka prema kupoprodajnom ugovoru od 9. svibnja 2005. koji su sklopili tuženik kao kupac i ĐT kao prodavatelj,

- da je dio kupovnine plaćen putem kredita, a dio od pozajmnice prijatelja i majke tužiteljice,

- da je u trenutku podnošenja tužbe predmetni stan bio upisan kao vlasništvo tuženika u cijelosti,

- da su obje stranke tijekom braka ostvarivale primanja iz radnog odnosa,

- da stranke imaju troje zajedničke djece koju su zajednički podigli,

- da se tužiteljica brinula o kućanstvu i djeci.

5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“; broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15 - dalje: ObZ) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine 9. svibnja 2005. te zakonsku presumciju iz čl. 249. ObZ, prihvatio tužbeni zahtjev.

5.1. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, a obzirom na činjenicu da je tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka raspolagao predmetnom nekretninom na način da je istu darovao zajedničkoj kćeri stanaka NT, prvostupanjski sud je, sadržajno se pozivajući na odredbu čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) te imajući u vidu da je stjecateljica zajednička kći stranaka koja stanuje sa strankama u domaćinstvu, ocijenio da se stjecateljica ne može pozivati na dobru vjeru niti na načelo povjerenja u zemljišne knjige pri čemu je prije otuđenja u zemljišnim knjigama bila upisana zabilježba spora pod brojem Z-50202/2024, ovaj prigovor ocijenio neosnovanim.

5.3. U točkama II. i III. izreke sud je na temelju č. 154. st. 1. ZPP odlučio o troškovima postupka.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi.

10. Tuženik žalbenim navodima da sud nije proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka koje je odredio da će saslušati, sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 220. st. 2. ZPP i čl. 292. st. 6. ZPP, pa na takve žalbene navode valja odgovoriti da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a kako je upravo postupajući u smislu te odredbe kao i odredbe čl. 292. st. 6. ZPP prvostupanjski sud pravilno ocijenio nepotrebnim izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, pri čemu je sud svoju odluku o činjenicama koje je ocijenio dokazanim utemeljio na ocjeni izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih zajedno te na temelju rezultata provedenog postupka, sve u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

11. Tuženik opširnim žalbenim navodima ustraje na tvrdnji da predmetna nekretnina nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka jer je veći dio kupoprodajne cijene plaćen putem kredita pri čemu je korisnik kredita bio isključivo i samo tuženik.

11.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da plaćanje kreditnih obveza od strane jednog bračnog druga ne isključuje da imovina kupljena kreditnim sredstvima predstavlja bračnu stečevinu, jer se bračna stečevina odnosi na imovinu stečenu radom bračnih drugova tijekom braka, a otplata kredita smatra se dijelom zajedničkih obveza bračnih drugova.

12. Prilikom ocjene predstavlja li neka imovina bračnu stečevinu bračnih drugova ili se radi o vlastitoj imovini jednog bračnog druga, imajući u vidu da je ugovor o kupnji predmetne nekretnine sklopljen 9. svibnja 2025., valja poći od relevantnih odredbi ObZ koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora i to:

- čl. 248 koji glasi:

Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

- čl. 249.st. 1. koji glasi:

(1) Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

- čl. 253.st. 1. i 2. koji glase:

(1) Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina.

(2) Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

12.1. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi, zajednički rad bračnih drugova kao doprinos u stjecanju zajedničke imovine uključuje, ne samo osobni dohodak i zaradu svakog bračnog druga tj. ne samo financijskih doprinos nego i pomoć jednog bračnog druga drugome, rad u domaćinstvu i obitelji, brigu oko odgoja i podizanja djece, te svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine, pri čemu je odredbom čl. 249. st. 1. ObZ propisana zakonska presumpcija da je doprinos svakog bračnog druga u stjecanju bračne stečevine jednak, neovisno o stvarnom omjeru njihovog rada ili ulaganja. Zbog toga se zajednički rad bračnih drugova ocjenjuje kao jednak doprinos svakog bračnog druga u imovini stečenoj tijekom braka, što predstavlja neoborivu pretpostavku prema kojoj su bračni drugovi jednako doprinijeli stjecanju imovine.

12.2. Ovdje valja dodati da tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da je predmetni stan njegova vlastita imovina u smislu citiranih odredbi čl. 253. s. 1. i 2. ObZ, pa su slijedom navedenog žalbeni razlozi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u odnosu na utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu u suvlasništvu stranaka u jednakim dijelovima, neosnovani.

13. U žalbi tuženik osporava ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije nakon što je tuženik tijekom ovog postupka raspolagao predmetnim stanom na način da je isti darovao zajedničkoj kćeri stranaka.

13.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je u ovom postupku prije raspolaganja predmetnom nekretninom sklapanjem darovnog ugovora između tuženika i zajedničke kćeri stranaka, na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama broj Z-5202/2024 od 16. svibnja 2024. na predmetnom stanu u zemljišnim knjigama upisana zabilježba ovog spora.

13.2. Pravni učinci zabilježbe spora sastoje se u davanju vanjske vidljivosti, prema svim trećim osobama, činjenice da se glede određenog knjižnog prava odnosno uknjižbe knjižnog prava vodi neki postupak o čijem ishodu ovisi promjena nositelja knjižnog prava, promjene, prestanka ili ograničenja knjižnog prava. Cilj zabilježbe spora je da se za pravo koje bi se na temelju odluke donesene u određenom sudskom postupku trebalo upisati u zemljišne knjige osigura bolje mjesto u prvenstvenom redu. To konkretno znači da će se u slučaju kada je spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada knjižno pravo, mjesto u prvenstvenom redu na koje će se to pravo upisati, odrediti prema času kad je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis zabilježbe spora. Dakle, zbog upisane zabilježbe ovog spora u zemljišnim knjigama, raspolaganje predmetnom nekretninom nakon zabilježbe spora ne utječe na pasivnu legitimaciju tuženika u ovom postupku, pa su slijedom navedenog neosnovani žalbeni navodi u vezi prigovora promašene pasivne legitimacije.

14. Odluka o troškovima postupka sadržana u točkama II. i III. je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić