REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

45. P-1225/2020

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete u iznosu od 21.872,30 EUR, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 06. ožujka 2026.g., danom objave 20. travnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 - iznos od 8.420,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.07.2016.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 01.01.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 za isplatu iznosa od 13.451,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.07.2016.g. pa nadalje.

III. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623 naknaditi parnični trošak tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 u iznosu od 655,19 EUR, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja DG dana 30.12.1994.g. doživjela prometnu nezgodu koju je prouzrokovao ŠG , upravljajući neregistriranim vozilom i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4512/95 od 11.03.1997.g. tuženik obvezan osiguranici tužitelja naknaditi štetu s naslova navedenog štetnog događaja , a rješenjem tužitelja, Područne službe u Zagrebu br. 920460 od 02.10.1996.g. je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

2. Isto tako, tužitelj navodi da trpi štetu od 09.07.1996.g. koju je do sada u mirom postupku tuženik podmirivao dok se na poziv da podmiri štetu za razdoblje od 01.08.2012.g. do 26.01.2014.g. u iznosu od 22.985,95 kn – tuženik u potpunosti oglušio, te navodi da je za razdoblje od 01.08.2012.g. do 31.12.2013.g. isplatio ukupno 94.975,79 kn – od čega je razmjerni dio prema čl. 160 st. 5 ZOMO (NN 102/98) - 18.256,45 kn koji iznos predstavlja za tužitelja štetu za navedeno razdoblje, te da od 01.01.2014.g. tužitelj ima pravo na naknadu isplaćenih svota mirovine u punom iznosu, sukladno čl. 161 st. 2 ZOMO (NN 157/13) - za koje razdoblje je tužitelj isplatio ukupno 4.729,50 kn, što predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju, navodi da je odštetni zahtjev zaprimljen od strane tuženika 06.02.2015.g. pa je rok za dobrovoljno ispunjenje istekao 22.02.2015.g., te tužitelj od toga dana, sukladno čl. 166 st. 3 ZOMO potražuje zatezne kamate , tako da tužitelj potražuje ukupni iznos od 22.985,95 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22.02.2015.g.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak prometne nezgode i činjenicu da je osiguranik tužitelja nastradao kao suputnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao DG D, ne spori činjenicu da je temeljem rješenja tužitelja br. IN-920460 od 02.10.1996.g priznato pravo na invalidsku mirovinu, ne osporava da bi tužitelj za razdoblje od 01.08.2012.g. do 31.12.2013.g. isplatio iznos od 94.975,79 kn – od čega je razmjerni dio 18.256,45 kn, te navodi da taj iznos čini nespornim i da će dokaz o plaćanju istog dostaviti naknadno.

4. Isto tako, tuženik ne spori da bi tužitelj za razdoblje od 01.01.2014.g. do 26.01.2014.g. isplatio ukupno 4.729,50 kn, no tuženik osporava da bi taj iznos trebao naknaditi u cijelosti, navodi da se čl. 161 st. 2 ZOMO koji je u primjeni od 01.01.2014.g. – ne primjenjuje na konkretni slučaj jer se na obračun štete u ovom slučaju primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, tj. čl. 81 Zakona o osiguranju (NN 9/94) jer je tada nastao štetni događaj – donošenje rješenja o invalidskoj mirovini od 02.10.1996.g., od kojeg dana je nastao obvezno - pravni odnos između tužitelja i tuženika, te kojim je određeno da je društvo za osiguranje dužno (kad pravna osoba istakne odštetni zahtjev) platiti razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje, a isti se određuje u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizičke osobe, potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, dakle, osporava da bi se primjenjivao Zakon koji je na snazi u vrijeme donošenja ili u trenutku isplate pojedinog mjesečnog iznosa, te navodi da se primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja, poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 1889/01, te navodi da za razdoblje od 01.01.2014.g. do 26.01.2014.g. – tuženik duguje 909,12 kn i da će dokaz o plaćanju ovog iznosa dostaviti naknadno.

5. U podnesku od 21.09.2015.g tužitelj se poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), te dostavlja noviju odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev x-436/10 od 02.02.2011.g. u kojoj je Vrhovni sud zauzeo stav da se ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju koji je na snazi u trenutku štete koja se sastoji u isplati mirovine.

6. U podnesku od 23.09.2015.g. tužitelj navodi da je tuženik u međuvremenu dostavio dokaz o djelomičnoj uplati pa tužitelj sada potražuje iznos od 3.820,38 kn sa zateznim kamatama od 22.02.2015.g., navodi da je tuženik 04.09.2015.g. uplatio iznos od ukupno 20.317,03 kn koji se odnosi na iznos od 18.256,45 kn za razdoblje od 01.08.2012.g. do 31.12.2013.g., te dospjele kamate u iznosu od 1.096,84 kn, kao i iznos od 909,12 kn za razdoblje od 01.01.2014.g. do 26.01.2014.g., te na zatezne kamate koje iznose 54,62 kn (na taj iznos od 909,12 kn), te tužitelj potražuje razliku od 3.820,38 kn (4.729,50 kn – 909,12 kn = 3.820,38 kn), navodi da je tuženik podmirio iznos od 909,12 kn glavnice za razdoblje od 01.01.2014.g. do 31.12.2014.g. jer tuženik smatra da je trebao podmiriti razmjerni dio, a tužitelj smatra da ima pravo na isplatu punog iznosa mirovine za ovo razdoblje, temeljem čl. 161 st. 2 ZOMO.

7. Podneskom od 18.07.2016.g. tužitelj navodi da je nastavio s isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 27.01.2014.g. do 30.06.2015.g. i da se radi o novoj šteti za tužitelja u iznosu od ukupno 164.796,84 kn, kao naknadi isplaćenih svota mirovine u punom iznosu, te sada tužitelj ukupno potražuje iznos od 168.617,22 kn sa zateznim kamatama.

8. U podnesku od 12.10.2016.g. tuženik spori da bi iznos od 164.796,84 kn trebao naknaditi u cijelosti, ponovno se poziva na čl. 81 Zakona o osiguranju (NN 9/94), te na istu sudsku praksu Rev 1889/01 iz 2001.g. na koju se već pozvao (koju ne dostavlja), navodi da za ovo razdoblje od 01.01.2014.g. do 26.01.2014.g. priznaje naknadu razmjernog dijela mirovine u visini od 909,12 kn (navodi da će naknadno dostaviti dokaz o plaćanju).

9. U podnesku od 19.02.2018.g. tužitelj se ponovno poziva na čl. 161 ZOMO (NN 157/13), navodi da je takvo stajalište prisutno u ZOMIO (NN 26/83) i da bi osiguranica tužitelja, da nije bilo predmetne prometne nezgode, ostvarila pravo na starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života (koje se pravo može ostvariti i prije navršenih 65 godina ako mirovinski staž pokriva najmanje trećinu radnog vijeka) pa iz razloga što je osiguranici priznato pravo na invalidsku mirovinu (i što osiguranica nije, a niti će ostvariti pravo na starosnu mirovinu), tužitelj trpi štetu jer osiguranica nema obvezu daljnjeg uplaćivanja doprinosa niti stjecanja staža (iz doprinosa za mirovinsko osiguranje 15% u 1. mirovinski stup), te se u tome sastoji šteta koja je stvarna i koja je za tužitelja trajne naravi, poziva se na čl. 1045 ZOO-a.

10. Tužitelj napominje da se sami uvjeti za ostvarivanje i priznanje prava na starosnu mirovinu tijekom godina mijenjaju pa se tako mijenja i sam izračun u pogledu visine mirovine (ZOMIO, čl. 32 – NN 26/83 koji je važio do 31.12.1998.g. propisivao je da pravo na starosnu mirovinu stječe muškarac s navršenih 60 godina odnosno žena s navršenih 55 godina, uz uvjet ostvarenog staža od 20 godina, ZOMIO NN 102/98 je propisivao da se pravo na starosnu mirovinu stječe s navršenih 65 godina života i 15 godina staža uz propisane izuzetke, a novim i aktualnim Zakonom je dobna granica pomaknuta uz izuzetke), zatim navodi da se kod obiteljskih i invalidskih mirovina pridodaje staž ako osiguranik nije navršio 60 godina života, a kako se računa pridodani staž, propisuje čl. 29 st. 3 ZOMO, zatim da Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), čl. 161 do 170 predviđa mogućnost prevođenja invalidske u starosnu mirovinu (čl. 58), no isključivo za mirovine kojima je uzrok invalidnosti – bolest (Uredba o izmjenama i dopunama ZOMO – NN 151/14 prema kojoj je određeno da se samo invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uslijed bolesti prevodi na starosnu mirovinu) pa tužitelj smatra da je intencija zakonodavca da samo invalidske mirovine priznate uslijed ozljeda, ostanu i dalje invalidske mirovine, a u ovom slučaju se radi o invalidskoj mirovini priznatoj zbog ozljede izvan rada, kao posljedici prometne nesreće u visini od 100 % pa nema obveze da se ista prevede na starosnu.

11. Tužitelj navodi da šteta za njega nastaje svakom isplatom mirovine pa se primjenjuje Zakon koji je trenutno na snazi, navodi da je vjerojatno da bi starosna mirovina bila nepovoljnija od invalidske i za osiguranicu pa bi i u slučaju prevođenja, ostala ona koja je povoljnija, s obzirom na mirovinu kao stečeno i osobno pravo , te navodi da nije moguće izračunati starosnu mirovinu kako bi se utvrdila razlika između invalidske i starosne mirovine jer se ne može znati koji bi staž i kakve bi plaće imala osiguranica, da li bi bila na bolovanju, da li bi koristila neplaćeni dopust (kada prava iz radnog odnosa miruju) ili bi možda bila na Zavodu za zapošljavanje i primala naknadu i zaključuje da je intencija zakonodavca da se upravo zbog činjenice ranijeg umirovljenja uslijed štetnog događaja koji utječe na radnu sposobnost, Zavodu omogući da potražuje štetu od odgovorne osobe, te da naknadi tu stvarnu štetu koju trpi upravo zbog činjenice da nikada neće niti može doći do priznavanja prava na starosnu mirovinu, poziva se na stavove V isokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u više odluka, a u pogledu same visine naknade štete, tužitelj navodi da istu treba utvrđivati prema odredbama Zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne Zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, te da je naknada štete regulirana Zakonom o mirovinskom osiguranju – čl. 161 do 169 - dok je čl. 170 cit. Zakona propisano da se na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe ZOO-a ako nisu u suprotnosti s odredbama ZOMO-a (koji je lex specialis jer se njime uređuje specifična materija naknade štete), navodi da je šteta nastala sukcesivno i da svaka mjesečna isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, te se njezina visina treba utvrđivati na temelju Zakona koji je važio u vrijeme njezinog nastanka pa se tako za isplate mirovine nakon 01.01.2014.g. treba primijeniti ZOMO (NN 157/13) čl. 161 tog Zakona, poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev x-436/10 od 02.02.2011.g. i Rev x-456/14 od 23.09.2014.g.

12. Na ročištu 21.03.2018.g. tužitelj ispravlja razdoblje obračuna za iznos od 164.796,84 kn i navodi da se radi o razdoblju isplate – od 27.01.2014.g. do 30.06.2016.g. (ne do 30.06.2015.g.), ponovo se poziva na čl. 161 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju NN 157/13., navodi da ne postoji odredba u ZOMO-u prema kojoj tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete kada korisnik invalidske mirovine ispuni uvjete za starosnu mirovinu i da se invalidska mirovina osiguraniku tužitelja, DG i danas isplaćuje, te da je šteta za tužitelja trajne naravi, radi čega su u Zakonu o mirovinskom osiguranju i stavljene odredbe o naknadi štete koju tužitelj ima pravo potraživati kao i o visini iste, te da je u ovom slučaju potpuno izvjesno da je osiguranik tužitelja korisnik invalidske mirovine i da on nikada nije ostvario starosnu mirovinu, predaje i sudsku praksu ovog suda br. P-155/17 i br. P-3281/16 i Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-1733/13 i br. Gžn-235/13.

13. Na ročištu 16.04.2018.g. tužitelj se protivio prijedlogu tuženika za provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja eventualne razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u utuženom razdoblju i pretpostavljene starosne mirovine koju bi primio da nije bilo štetnog događaja, primjenom odredbe čl. 27 st. 3 Zakona o obveznom osiguranju u prometu, u razmjernom iznosu, navodeći da bi se radilo o hipotetskim obračunima s obzirom da se svaka mirovina obračunava prema konkretnim parametrima odnosno prema samom stažu, prisutnostima na poslu, bolovanjima, itd., te se svaka mirovina obračunava individualno za svakog korisnika.

14. Nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 16.04.2018.g., donijeta je presuda br. P-1585/2015 od 16.05.2018.g. kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 168.617,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 3.820,38 kn tekućim od 22.02.2015.g. do isplate, te sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 164.796,84 kn tekućim od 18.07.2016.g. do isplate (rješenjem sadržanim u presudi je utvrđeno da je tužba povučena na iznos od 19.165,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.02.2015.g. pa do isplate, te je dopuštena preinaka tužbe potraživanjem iznosa od 164.796,84 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18.07.2016.g. do isplate) - koja je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2873/2019 od 22. svibnja 2020.g. potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.820,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 22. veljače 2015.g. do isplate dok je ukinuta u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 164.796,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. srpnja 2016.g. do isplate, te je predmet vraćen u tom dijelu na ponovno suđenje, povodom žalbe tuženika.

15. Tuženik je u žalbi naveo da smatra da se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplata mirovina tužitelja, tj. čl. 81 Zakona o osiguranju (NN 9/94), a ne čl. 161 st. 2 ZOMO koji je u primjeni od 01.01.2014.g. (u pogledu iznosa od 3.820,38 kn), također smatra da s obzirom da je osiguranik tužitelja napunivši 65 godina života stekao uvjete za starosnu mirovinu, ne bi postojala obveza tuženika na isplatu iznosa od 164.796,84 kn kao invalidske mirovine za razdoblje od 27.01.2014.g. pa do 30.06.2016.g. jer bi s obzirom na godine života i količinu minulog rada, tužitelj bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova, a tuženik je dužan naknaditi samo onu štetu koja nije mogla biti ostvarena po kojoj drugoj osnovi, te tako tuženik osporava da bi tužitelj nakon navršenja 65. godine života svog osiguranika imao pravo na naknadu štete (da nije bilo štetnog događaja, materijalna situacija tužitelja kao oštećenog, nakon 65. godine njegovog osiguranika, ionako bi bila umanjena radi isplate starosne mirovine), dodaje i da je osiguranik tužitelja do štetnog događaja na ime starosne mirovine uplaćivao i izvjesne doprinose tužitelju pa smatra da se regres tužitelja može smatrati stjecanjem bez osnove odnosno dvostrukim stjecanjem po istoj osnovi, barem u određenom dijelu.

16. U podnesku od 23.04.2024. tuženik je naveo da je izmijenjeno pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, dana 09. lipnja 2022.g., prema kojem je ZOOP specijalniji zakon od ZOMO-a.

17. Rješenjem od 10.03.2025.g. upozoren je tuženik da se čl. 27 st. 3 Zakona o obveznom osiguranju u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) odnosi na razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18. Na ročištu 25.04.2024.g. tuženik je ostao kod prijedloga za provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja eventualne razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u utuženom razdoblju i pretpostavljene starosne mirovine koju bi osiguranik primio da nije bilo štetnog događaja, primjenom odredbe čl. 27 st. 3 Zakona o obveznom osiguranju u prometu , u razmjernom iznosu, čemu se tužitelj protivio smatrajući da se treba primijeniti čl. 161. ZOMO (NN 157/13).

19. Podneskom od 26.04.2024.g. tužitelj specificira tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute.

20. U podnesku od 28.11.2025.g. tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka navodeći da vještak nije izradio nalaz i mišljenje prema zadatku suda i predlaže da vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja na način da utvrdi razliku u smislu odredbe čl. 27 st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

21. Na ročištu 06.03.2026.g. tužitelj je naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, no da i dalje smatra da se treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a tuženik je naveo da nakon dopune nalaza i mišljenja nema primjedbi na taj nalaz i mišljenje vještaka i da smatra da se ovdje treba primijeniti čl. 27 st. 3 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obje stranke su ostale kod svojih navoda i predložile da se glavna rasprava zaključi, te je ona na ovom ročištu i zaključena.

22. Provedeni su dokazi uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu br. Pn- 4512/95 od 11.03.1997.g. (l. 3-4a), u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske – Područna služba Zagreb od 02.10.1996.g. (l. 5-5a), u dopis tužitelja – odštetni zahtjev od 04.02.2105.g. s podatkom o isplati invalidske mirovine od 27.01.2015.g. - u razdoblju od 01.08.2012.g. do 31.12.2013.g. za osiguranicu DG, obračunom razmjernog iznosa invalidske mirovine od 27.01.2015.g. - u razdoblju od 01.08.2012.g. do 31.12.2013.g. za osiguranicu DG, podatkom o isplati invalidske mirovine od 27.01.2015.g. - u razdoblju od 01.01.2014.g. do 26.01.2014.g. za osiguranicu DG, te s povratnicom (l. 6-10), u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x-436/10 od 02.02.2011.g. (l. 16-19, 22-25), u podatak o isplati invalidske mirovine od 30.06.2016.g. za razdoblje od 27.01.2014.g. do 30.06.2016.g. za osiguranicu DG (l. 28), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske: br. Pž-607/12 od 04.12.2015.g. (l. 34-35a), br. Pž-986/12 od 08.07.2015.g. (l. 36-37), br. Pž-2513/13 od 12.02.2016.g. (l. 38-39a), br. Pž- 2600/13 od 26.04.2016.g. (l. 40-41a), br. Pž-2910/12 od 17.07.2015.g. (l. 42-43a), br. Pž-3265/13 od 18.02.2016.g. (l. 44-45a), br. Pž-3563/13 od 05.02.2016.g. (l. 46- 47), br. Pž-3762/13 od 10.02.2016.g. (l. 48-49a), br. Pž-3876/10 od 19.05.2014.g. (l. 50-51), br. Pž-3969/2013 od 31.05.2016.g. (l. 52-53a), br. Pž-4160/2014 od 07.06.2016.g. (l. 54-55), br. Pž-4813/13 od 14.04.2016.g. (l. 56-57), br. Pž-5110/12 od 23.07.2015.g. (l. 58-59a), br. Pž-5266/13 od 22.04.2016.g. (l. 60-61a), br. Pž- 6890/12 od 31.08.2015.g. (l. 62-63a), br. Pž-7777/13 od 24.02.2016.g. (l. 64-65a), br. Pž-8636/2013 od 25.08.2016.g. (l. 66-67a), br. Pž-9325/12 od 26.01.2015.g. (l. 68-69), br. Pž-9547/13 od 01.03.2016.g. (l. 70-71a), br. Pž-10793/13 od 03.08.2015.g. (l. 72-73a), u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x 294/10 od 14.07.2011.g. (l. 74-76), u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x-436/10 od 02.02.2011.g. (l. 77-80), u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x-456/14 od 23.09.2014.g. (l. 81-84), u presude Trgovačkog suda u Zagrebu: br. P-155/2017 od 28.09.2017.g. (l. 89-90a), br. P- 3281/2016 od 11.12.2017.g. (l. 91-93), u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-1733/13 od 04.04.2017.g. (l. 94-94a), u presudu Županijskog suda u Splitu br. Gžnš-235/13 od 01.09.2014.g. (l. 95-95a), u izvod iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 09.06.2022.g. (l. 121, 167), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske: br. Pž-5577/2020 od 25.08.2022.g. (l. 122-127), br. Pž-1309/2021 od 30.08.2022.g. (l. 128-135), br. Pž-2409/2022 od 20.09.2022.g. (l. 136-141), u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1069/2022 od 15.07.2022.g. (l. 144-151, 172-177), u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 552/2022 od 17.05.2022.g. (l. 153-156), u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 1354/2016 od 18.05.2021.g. (l. 157-160), u rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske: br. Rev 12/2022 od 12.01.2022.g. (l. 161-166), br. Rev 3159/2018 od 12.07.2022.g. (l. 168-171), u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1970/2022 od 19.07.2022.g. (l. 178- 183), u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-5096/2021 od 07.09.2022.g. (l. 184-190), u obračun isplata invalidske mirovine od 11.03.2025.g. za osiguranicu DG - u razdoblju od 01.01.2014.g. do 31.01.2014.g. s podacima iz banke podataka doznačenih mjesečnih mirovinskih primanja u razdoblju od 08. mjeseca 2012.g. do 06. mjeseca 2016.g. (l. 214-251).

23. Provedeno je financijsko - knjigovodstveno vještačenje po dipl. ing. Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o. Zagreb, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje dipl. ing. Darka Prpića od 13.11.2025.g. (l. 255-263), te u dopunu nalaza i mišljenja od 19.01.2026.g. (l. 268-273), a isto tako je stalni sudski vještak dipl. ing. Darko Prpić saslušan na ročištu 06.03.2026.g.

24. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi.

25. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

26. U ponovljenom postupku tužitelj potražuje naknadu štete za preostalo razdoblje od 27.01.2014.g. do 30.06.2016.g. , i to ukupno isplaćenu invalidsku mirovinu u tom razdoblju u iznosu od 164.796,84 kn (sada 21.872,30 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana povišenja tužbenog zahtjeva, tj. od

18. srpnja 2016.g. do isplate.

27. Nije sporna pasivna legitimacija, nastanak prometne nezgode i činjenica stradavanja osiguranika tužitelja kao suputnika u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], kao i priznanje prava na invalidsku mirovinu po rješenju tužitelja br. IN-920460 od 02.10.1996.g.

28. Sporna je osnova potraživanja naknade štete jer tuženik smatra da je u utuženom razdoblju od 27.01.2014.g. pa do 30.06.2016.g. osiguranik tužitelja napunivši 65 godina života dana 27.01.2014.g. - stekao uvjete za starosnu mirovinu koju je tužitelj bio u obvezi isplaćivati iz svojih fondova u tom razdoblju (da nije bilo štetnog događaja, materijalna situacija tužitelja kao oštećenog, nakon 65. godine njegovog osiguranika, ionako bi bila umanjena radi isplate starosne mirovine), te smatra da ne postoji tuženikova obveza na naknadu štete, također je tuženik navodio da se ovdje primjenjuje čl. 81 Zakona o osiguranju (NN 9/94) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i u vrijeme donošenja rješenja kojim je priznato pravo na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja, a u daljnjem tijeku postupka se poziva na čl. 27 st. 3 Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

29. U presudi i rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 2873/2019 od 22. svibnja 2020.g. donijetoj u ovom postupku se navodi: "S obzirom na to da bi osiguranik tužitelja prije utuženog razdoblja ostvario pravo na starosnu mirovinu, opseg stvarne štete koja je tužitelju nastala nakon što bi tužiteljev osiguranik navršio 65 godina (i time stekao pravo na punu starosnu mirovinu) predstavlja razliku između invalidske i starosne mirovine.

Dakle, u slučaju da je iznos starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svojom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja manji od iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje, tek tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo za iznos za koji je invalidska mirovina veća od starosne".

30. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dipl. ing. Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o. Zagreb, na okolnost predloženu po tuženiku, utvrđivanja potencijalne razlike između starosne i invalidske mirovine , prema uputi iz drugostupanjskog rješenja na koje se pozivao tuženik.

31. Stalni sudski vještak, dipl. ing. Darko Prpić u svom nalazu i mišljenju od 13.11.2025.g. (l. 255-263) daje mišljenje da ukupno isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 27.01.2014.g. pa do 30.06.2016.g. iznose 164.796,84 kn, a ukupno izračunate pretpostavljene starosne mirovine bi iznosile 101.351,92 kn , tako da razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u utuženom razdoblju i pretpostavljene starosne mirovine koju bi osiguranik primio da nije bilo štetnog događaja, iznosi 63.444,92 kn ili 8.420,65 EUR, a u dopuni nalaza i mišljenja od 19.01.2026.g. (l. 268-273), nakon podneska tuženika od 28.11.2025.g. kojim tuženik prigovara ovom nalazu i mišljenju vještaka, predlažući da vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja na način da utvrdi razliku u smislu odredbe čl. 27 st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, vještak daje dopunsko mišljenje da bi ukupno izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu iznosile 168.492,78 kn, a da razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, iznosi: -3.695,94 kn ili -490,59 EUR, tj. daje mišljenje da su isplaćene invalidske mirovine za 3.695,94 kn ili 490,59 EUR manje od izračunate (potencijalne) invalidske mirovine s osnove povrede na radu (izračun prema čl. 27 st. 3 Zakona o obveznom osiguranju u prometu).

32. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Darka Prpića od 13.11.2025.g. (l. 255-263), a isto tako i dopunski nalaz i mišljenje od 19.01.2026.g. jer su oba nalaza dana u skladu s pravilima struke, jasno, objektivno i pregledno, na temelju dokumentacije u spisu i na temelju podataka i spisa tužitelja za osiguranika DG.

33. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete za razdoblje od 27.01.2014.g. do 30.06.2016.g., a među strankama nije sporno da je osiguranik tuženika, DG **.**.2014.g. navršila 65 godina života i stekla uvjete za starosnu mirovinu, tuženik se u ranijem dijelu postupka i pozivao na činjenicu stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, samo što je smatrao da tužitelj zbog te činjenice – ne trpi štetu jer bi nakon navršenja 65 godina života osiguranika bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova i da ne trpi štetu.

34. Međutim, ovi navodi tuženika nisu osnovani zato jer tužitelj u navedenom utuženom razdoblju, dakle i nakon 27.01.2014.g. isplaćuje invalidsku mirovinu svom osiguraniku i to zato što je osiguranik stradao u štetnom događaju – izvan rada, što nije sporno pa se zato treba utvrditi bi li tužitelj isplaćivao iznose mirovine veće ili manje od onih koje bi isplaćivao po redovnom tijeku stvari, a redovan tijek stvari i života je očekivanje i navršenje 65 godina života i tako, stjecanje prava na starosnu mirovinu, a redovan tijek sigurno nije doživljavanje ozljede na radu, dakle redovan tijek stvari je da se doživi starosna mirovina, a ne da se doživi ozljeda u saobraćajnoj nesreći ili ozljeda na radu.

35. Zato, u konkurenciji dvije norme, one iz čl. 161 st. 2 Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (NN 157/13) i one iz čl. 27 st. 3 Zakona o obveznom osiguranju u prometu, upravo zato što one različito reguliraju pitanje naknade štete, ne može se izabrati jedna ili druga nego upravo zbog njihove suprotstavljenosti, onda treba primijeniti opću normu Zakona o obveznim odnosima iz čl. 1045 i ispitati je li tužitelj pretrpio štetu zbog isplata eventualno većih mirovina u odnosu na one koje bi isplatio da štetnog događaja - nije bilo.

36. Prema nalazu i mišljenju vještaka od 13.11.2025.g. (l. 255 -263), u razdoblju od 27.01.2014.g., dakle, od dana stjecanja prava na starosnu mirovinu, pa do 30.06.2016.g. - ukupno izračunate pretpostavljene starosne mirovine bi iznosile 101.351,92 kn, te bi taj iznos tužitelj bio dužan isplatiti svom osiguraniku, a tužitelj je u tom razdoblju isplatio ukupan iznos od 164.796,84 kn, dakle 63.444,92 kn ili 8.420,65 EUR više nego što bi po redovnom tijeku stvari trebao isplatiti, upravo zbog činjenice da je nastupio štetni događaj koji je u uzročno – posljedičnoj vezi s povećanim isplatama u ovom razdoblju stjecanja prava na starosnu mirovinu pa je tužiteljeva imovina umanjena za ovaj više plaćeni iznos u ovom utuženom razdoblju, što predstavlja štetu za tužitelja.

37. Stoga ovdje nije primijenjena odredba čl. 27 st. 3 Zakona o obveznom osiguranju u prometu (NN 51/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) jer je osiguranik tužitelja u ovdje utuženom razdoblju stekao uvjete za starosnu mirovinu pa se radi prosudbe radi li se o šteti treba uzeti u odnos starosna mirovina i isplaćena invalidska mirovina, a ne invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada i invalidska mirovina zbog ozljede na radu, osim toga, mirovina zbog ozljede na radu je mahom, gotovo uvijek veća od mirovine zbog ozljede izvan rada, što ovu normu čini neprimjenjivom jer ista govori o naknadi štete do koje, ovako kako je ona stipulirana, nikada ne dolazi pa se može postaviti pitanje i njezine ustavnosti (čl. 5 Ustava Republike Hrvatske), te tako gotovo nikada ne može doći do primjene osnovnog načela naknade štete s uzročno

- posljedičnom vezom između štete i štetnog događaja (najnovijom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4191/2023 od 08. srpnja 2025.g. je također uzeta u odnos invalidska mirovina izvan rada i starosna mirovina, te je istom tužitelju dosuđen više plaćen iznos, tj. razlika između plaćene invalidske mirovine izvan rada i potencijalne starosne mirovine).

38. Stoga je tužitelju temeljem čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) – dalje: ZOO-a, dosuđen iznos od 8.420,65 EUR – koji je u utuženom razdoblju više isplatio nego što bi isplatio svom osiguraniku na ime prava na starosnu mirovinu koju bi stekao na početku utuženog razdoblja, tj. 27.01.2014.g., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana povišenja tužbenog zahtjeva, 18.07.2016.g. (kako je tužitelj potraživao, iako tužitelj trpi štetu sukcesivno, isplatom svake mirovine mjesečno), temeljem čl. 1086 ZOO- a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a (za ostale odnose).

39. U preostalom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev (za iznos od 13.451,65 EUR), primjenom čl. 221a ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije dokazao da bi pretrpio štetu iznad dosuđenog iznosa od 8.420,65 EUR.

40. Tuženik je imao trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od potrebnih 540,45 EUR / 4.072,00 kn (pri čemu trošak pristojbe na rješenje o pristojbi ne može pasti na tužitelja, sukladno čl. 155 ZPP-a jer je tuženik trebao platiti sudsku pristojbu na žalbu već u času podnošenja iste), a kako je uspjeh tužitelja 38,50 %, a uspjeh tuženika 61,50 % pa kada se od većeg postotka odbije manji, dobije se 23 %, to je toliko troška tuženiku i dosuđeno ili 124,30 EUR, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

41. Tuženiku je dosuđen i trošak vještačenja od 530,89 EUR jer je isti bio potreban sukladno čl. 155 ZPP-a i nije u vezi s razmjernim uspjehom.

U Zagrebu, 20. travnja 2026.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude.