Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

K-714/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. PE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. – u nastavku KZ/11), povodom optužnice oštećenika KE kao tužitelja, od 3. kolovoza 2020., nakon zaključene javne rasprave održane u prisutnosti opt. PE, branitelja Mislava Srba, odvjetnika iz [adresa], ošt. kao tužitelja KE i punomoćnika oštećenika Domagoja Rešetara, odvjetnika iz [adresa], dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - u daljnjem tekstu: ZKP)

okr. RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ivana i SE, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], otac dvoje maloljetne djece, zaposlen u privatnoj tvrtci "2 NPTS" s mjesečnim primanjima od 500,00 eura,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 15. srpnja 2020. sati oko 19, 10 sati, prilikom prolaska kraj ulaza u stan u kojem žrtva/oštećenik živi sa svojom suprugom na adresi [adresa], lupio dva puta rukom ili nogom u vrata stana i rekao ˝pička ti materina, gledat ćemo se preko nišana, ubit ću te!˝, što je kod žrtve/ oštećenog UE izazvalo strah i uznemirenost zbog koje prijetnje je isti dan zatražio liječničku pomoć

dakle, da bi drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju, iz članka 139 stavak 2 KZ/11.

II./ Na temelju članka 149. stavka 3 ZKP/08 nalaže se oštećeniku KE kao tužitelju da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145 stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja Mislava Srba, odvjetnika iz Osijeka o kojima će sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Optužnicom oštećenika KE kao tužitelja, od 3. kolovoza 2020. optužen je okr. RE zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

2. Ovosudnim rješenjem broj: Kov-197/2021-9 od 14. rujna 2021. potvrđena je optužnica oštećenika kao tužitelja protiv okr. PE zbog kaznenog djela iz prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

3. S obzirom na navedeno, a sukladno uputi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku je preuzelo kazneni protiv okrivljenika PE pod brojem: KO-DO-704/2022.

4. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, opt. RE je izjavio da se ne smatra krivim.

5. U dokaznom postupku ispitani su okr. RE, ošt. KE, te svjedoci JE, TE, BE i VE, te su pročitane sljedeće isprave: iskaz oštećenika KE i od 22. svibnja 2025., čita se iskaz JE ispitane u ODO u Osijeku dana 7. travnja 2021., čita se iskaz JE, iskaz BE s rasprave od 28. veljače 2024., medicinska dokumentacija na ime pacijenta NE, podnesak punomoćnika oštećenika od 1. ožujka 2024. uz pripadajuće priloge , iskaz TE od 10. srpnja 2024., podnesak odvjetnika Mislava Srba, podnesak TE ovjeren kod javnog bilježnika 20. veljače 2025., iskaz svjedoka DE od 17. ožujka 2025., iskaz TE od 22. svibnja 2025., dokumentacija koju je oštećenik predao na raspravi od 23. rujna 2025. (stanica 164-237 spisa), vrši se uvid u fotografiju od 21. lipnja 2020., stranica 167 spisa, te ja pročitan izvadak iz kaznene evidencije na ime okrivljenika.

6. Okr. RE u je obrani naveo da nije počinio kazneno djelo prijetnje na štetu KE kao što je to optužen. Tvrdi da je čitav ovaj kazneni postupak utemeljen na lažnim i neutemeljenim navodima oštećenika koji je u posljednjih pet godina protiv njega pokrenuo mnoštvo različitih postupaka. Naime, ošt. KE ga je prijavio građevinskom inspektoratu, zatim Agenciji za zaštitu osobnih podataka, podnio je protiv njega tužbu na Upravnom sudu i još nekoliko kaznenih prijava. Saznao je i da je ošt. KE podnosio kaznene prijave protiv njega u ime trećih osoba, te da ga je prijavljivao Poreznoj inspekciji, a tužio je i njegovu suprugu u parničnom postupku. Zbog svega navedenoga, oštećenik je život u zajedničkoj zgradi svima njima pretvorio u pakao. Zbog svega se naposljetku njegova obitelj odselila iz te zgrade i otišli su u podstanare. Život u zgradi u [adresa] je postao nepodnošljiv. Naglasio je da je on investitor te zgrade i da su obitelji KE, TE i njegova obitelj bili prvi stanari u toj zgradi te da je u početku sve bilo u redu. Međutim, uskoro je shvatio da je ošt. KE spletkar koji obmanjuje ljude lažno se prikazujući kao uspješan poslovni čovjek koji radi u naftnoj industriji, ali je sve to bila laž. Nakon što ga je razotkrio, odlučio je odmaknuti se od njega i nije želio imati bilo kakve veze s njim. Nakon toga je ošt. imao na desetke reklamacija za stan, za rasvjetu i počeo se pasivno agresivno ponašati, kako prema njima, tako i prema obitelji TE. Kada je KE "otkrio" kaznenu prijavu, situacija je kulminirala jer ih je podnio mnoštvo. Sve je te njegove postupke pratio odvjetnik Domagoj Rešetar. U odnosu na kritičan događaj, navodi da nije lupao nogom ili rukom u vrata stana KE jer ga je izbjegavao. Tvrdi da su supruga i on čekali da KE izađe iz stubišta zgrade, sve kako se ne bi sreli. Razlog tome su navedene prijave i ponašanje KE. No, ono što se dogodilo inkriminiranog dana ne odgovara kaznenom djelu prijetnje zbog kojeg je optužen. Naime, naručio je dostavu hrane, a sin je izašao po dostavu. Sin se vratio u stan rekavši da je došla policija pred zgradu i da fotografiraju parkirana vozila. Zato je izašao na dvorište da vidi o čemu se radi. Policajci su mu rekli da im je prijavljeno da je njegovo vozilo nepropisno parkirano i to tako da je zagradio vozilo KE. Zaključio je da ga je prijavio KE koji ga je i već ranije prijavio da mu je oštetio vrata auta. Međutim, policija nije utvrdila istinitost ove prijave jer nisu ustanovili nikakvo oštećenje na vratima njegovog auta. Također, policija nije utvrdila istinitost navedene prijave jer su utvrdili da su sva tri vozila na dvorištu bila parkirana unutar parkirnih mjesta i da nitko nikome nije zapriječio izlazak. Zato je policija otišla. No, opet su se vratili i to nakon nekih sat vremena te su mu pokucali na vrata stana. Iznenadio se i rekao im je: "opet vi", a policajci su mu odgovorili: " mi smo drugi, mi nismo oni prvi". Zamolili su ga da s njima pođe u policijsku postaju jer da je im je prijavljen njegov sukob sa susjedom. Otišao je u policiju i tamo je čekao oko dva sata, dok ga nije primio policijski inspektor koji mu je rekao da ga je KE prijavio zbog prijetnje. Negirao je to i iznenadio se ovoj prijavi. Ipak je morao prenoćiti u policijskoj postaji. Sutradan je ispitan i pušten je na slobodu uz mjere opreza. Nakon 15-ak dana, ODO u Osijeku je odbacilo kaznenu prijavu protiv njega. Međutim, čuo je da je KE pisao prigovor na rad zamjenika ODO-a EE i da je zamjenika prijavio za mito, te da su se u predmetu na određeni način "ulogirali" i neki suci Županijskog suda u Osijeku. Sve je to rezultiralo time da je ŽDO naložilo ODO-u da provede i još neke dodatne radnje u ovom predmetu. No, i nakon njih ODO u Osijeku je odbacilo kaznenu prijavu, ali je oštećenik preuzeo kazneni progon te je protiv njega podigao optužnicu koju je potvrdio Općinski sud u Osijeku , iako je ta optužnica bila utemeljena na istim onim dokazima koji su bili i u kaznenoj prijavi koju je ODO odbacilo kao neosnovanu. Naglašava da je oštećenik u bitnome mijenjao iskaze tijekom postupka, kao i da je svjedokinja JE prvo iskazivala da je bila blizu ulaznih vrata i da nije čula prijetnje. Kasnije je iskazala da je čula jasnu prijetnju, ali je ponovno promijenila svoj iskaz navodeći da ta prijetnja nije bila glasna, nego izrečena tihim glasom i to zato što su neki svjedoci iskazali da je zgrada akustična. Oštećenik je prvo iskazao da je sjedio za stolom i da nije vidio tko mu prijeti, ali da je čuo njegov glas. Kasnije je iskazao da je stajao kod ulaznih vrata stana i da je otvorio vrata, te da je vidio okrivljenika na stubištu kako prilazi prema svom stanu. Stoga, tvrdi da oštećenik i svjedokinja ne iskazuju logično i da nisu usklađeni. U postupku se tek 1. ožujka 2023. i to u podnesku oštećenika pojavila slika puške. U odnosu na nju, navodi da je dugogodišnji lovac i da ima lovačku dozvolu te da je svjestan svoje odgovornosti kao lovca, kao i da je bio svjedok u određenim postupcima koji su vođeni protiv njegovih kolega lovaca. Zna da im je oduzeta lovačka dozvola za i to za puno blaža djela od prijetnje smrću za koju je on optužen. Tvrdi da ta puška nema nikakve veze s prijetnjom, niti ju se može dovesti u kontekst oštećenika. Puška se nije se pojavljivala ni u izvidnim radnjama, niti u istražnom postupku. Jer da je tome bilo tako, sigurno ne bi bio pušten na slobodu s obzirom da ta puška daje težinu inkriminiranoj prijetnji. Naglašava da je sud preširoko vodio kazneni postupak jer je izvodio dokaze koji nemaju veze s optužbom. Ukazuje i da se u postupku vršio pritisak na svjedokinju TE i to u odvjetničkom uredu Domagoja Rešetara. I nakon što su se odselili iz navedene zgrade, ošt. KE im je pravio probleme jer je ometao potencijalne kupce koji su dolazili razgledati njihov stan tako što je glasno puštao glazbu i prijavljivao ih je da su mu oštetili auto, jednako lažno kao i njega. KE ih je prijavio i da ilegalno iznajmljuju stan. Očitovao se na fotografiju koja se u spisu nalazi na stranici 167., kao i na poruku od 21. lipnja 2020. koju je putem društvene mreže WhatsApp poslao TE, navodeći da ne spori da je on na predmetnoj fotografiji i da je usmjerio dva srednja prsta prema kameri. To je učinio zato što je bio ljut jer je KE privatnom kamerom koja se nalazi u njegovom stanu snimao javni prostor, odnosno dio parkirališta prema ulici. Smatrao je to nezakonitim i neprimjereno je reagirao, ali naglašava da se njegovo ponašanje ne može protumačiti kao prijetnja, već kao nepristojno ponašanje. Da se kamera nalazi u stanu KE vidljivo je iz kuta kamere koja u gornjem dijelu snima list orhideje koja se nalazi u njegovom stanu. U odnosu na predmetnu poruku, ne može se konkretno očitovati i ne sjeća se te poruke. Za kraj napomenuo je da je više od dvadeset godina nositelj crnog pojasa u judu, ali da nije agresivan i da se nikada nije potukao te da nema ni prijavu za remećenje javnog reda i mira ili bilo kakvog nasilja . Stoga, ponavlja da nije prijetio oštećeniku, te da se sa obitelji KE nije niti svađao.

7. Ošt. KE je na raspravnom ročištu od 5. prosinca 2023. iskazao da ostaje kod navoda koje je iznio ODO-u u Osijeku prilikom ispitivanja 17. rujna 2020. kada je naveo da je kritičnog dana bio u svom stanu na adresi [adresa] u [adresa], te je na video nadzoru, odnosno kroz prozor kuhinje vidio da je RE u 18,13 sati parkirao svoj automobil na način da je zagradio njegov auto tako da nije mogao izaći van s parkirališta. Zato je nazvao policiju i prijavio je PE zbog pogrešnog parkiranja. Policija je došla nakon nekih dvadeset minuta i vidio je da RE stoji s policijom ispred zgrade. U 19,11 sati netko je dva puta snažno udario po ulaznim vratima njegovog stana. Otvorio je vrata i vidio je okrivljenika koji se okrenuo, i povišenim glasom mu je rekao "pička ti materina, gledat ćemo se preko nišana, ubit ću te, pička ti materina". Ništa mu nije odgovorio i ostao je šokiran, a susjed je otišao dolje u svoj stan. Dok je stajao kraj vrata, prišla mu je supruga JE i pitala ga je kome on to prijeti. Odgovorio joj je da su te prijetnje njemu upućene. Zbog šoka popio je nešto za smirenje i nazvao je policiju te je PE prijavio za prijetnju. Prijetnju je shvatio ozbiljno i uplašio se za svoj život. Inače , u njihovoj zgradi su tri stana, u suterenskom stanu živi obitelj RE, u prizemlju živi njegova obitelj, a na prvom katu živi obitelj TE. Svi su u zgradu doselili 2018. kada je i izgrađena. Investitor zgrade bila je njegova okrivljenikova supruga BE. Od nje je tražio otklanjanje uočenih nedostataka u stanu. U početku su bili u dobrim odnosima s obitelji BE, ali s obzirom da je BE kao investitor odbila popraviti nedostatke, njihovi odnosi su se poremetili. Jednom prilikom je zvao policiju zbog buke iz stana obitelji TE. Međutim, protiv obitelji TE nije vođen nikakav postupak, već ih je policija samo opomenula. Nakon ovog događaja u vezi parkiranja okrivljenik ga je provocirao jer mu je na kameri pokazao srednji prst i to s obje ruke, te mu je napravio štetu na vozilu i na fasadi. Nakon prijetnje, otišao je na hitnu i dobio je nešto za smirenje jer mu je bio visok tlak i puls, te je bio na promatranju oko sat i pol vremena. Prijava za oštećenje automobila je odbačena. Ne zna da li se razgovor u hodniku zgrade čuje u stanovima. Protiv okrivljenikove supruge vodi parnicu, a na ročištu od 22. svibnja 2025. dodao je da nije utjecao na iskaz svjedokinje TE, ali da je znao da ona ima ljubavnu aferu s PE. Smatra da podnesak kojeg je u predmet dostavila TE predstavlja pamflet i da je u njemu puno laži i neistina. TE mu je dana 5. veljače 2021. poslala fotografiju puške PE. Ta fotografija je na njega djelovala uznemirujuće i opasno jer je znao da je optuženik lovac i da mu je prijetio. Svjedokinja mu je poslala fotografiju dan nakon što je netko napao njenog supruga ispred zgrade. Rekla mu je da joj je tu fotografiju poslao BE na dan kada su nastala oštećenja na njegovom vozilu i da je ta puška namijenjena njemu. Nije znao da okr. BE ima pušku. Iskazuje da je pokrenuo više postupaka protiv okr. PE, kao i da je prijavio BE građevinskoj inspekciji, kao i da ju je prijavio Agenciji za zaštitu osobnih podataka i da ju je tužio u parnici kao investitora. Dodao je da mu se TE požalila na ponašanje okr. PE i da ga je prijavila policiji jer joj je lupao po autu i presreo ju je kad se vraćala s dežurstva.

8. Svjedokinja JE ispitana na raspravnom ročištu od 28. veljače 2024. iskazala je da ostaje kod svog iskaza danog na zapisnik u ODO -u od 7. travnja 2021. kada je navela da je dana 15. srpnja 2020. okrivljenik parkirao svoj auto na parkiralištu ispred zgrade tako da je zagradio njihov automobil, te nisu mogli izaći. Zato je njen suprug KE pozvao policiju koja je vrlo brzo došla. RE je preparkirao svoj automobil i ušao je u zgradu. Oko pola sata nakon toga čula je dva snažna udarca u vrata, te je suprug otvorio vrata stana i čula je: "Nišana, ubit ću te pička ti materina". Čula je da je ove riječi izgovorio RE i to prigušenim prijetećim glasom za vrijeme dok je sjedila za stolom u sobi udaljenom od oko 2,5m od ulaznih vrata. Prepoznala je glas okrivljenika. Kad je suprug zatvorio ulazna vrata, pitala ga je kome on to prijeti. Suprug joj je odgovorio da prijeti njemu i odmah je pozvao policiju. Nakon ovog događaja, RE je u rujnu 2020. rekao TE da on ima svoje ljude koji će njenog supruga riješiti kad bude šetao sa psom. Okrivljenik ih provocira tako što parkira jako blizu svoj automobil kraj njihovog, a primijetila je i da ju prati po gradu. Zbog svega navedenog, boji se za svoj život, a i za život svog supruga. Na raspravi je dodala da je sjedila u dnevnom boravkom kada je okrivljenik lupao na vrata. Rekla je da je zajedno sa suprugom tužila BE, okrivljenikovu suprugu te da su njihovi međusobni odnosi narušeni. Nije znala reći što je tome razlog. Navela je da je prvu izjavu u formi obavijesnog razgovora dala policijskom službeniku koji je došao u njihov stan. Osim susjede TE, nitko drugi nema saznanja o odnosu okrivljenika prema njenom suprugu. Fotografiju optuženika s puškom je vidjela jer ju je okr. BE poslao TE.

9. Svjedokinja TE je čak u tri navrata ispitivana na sudu, te je dana 20. veljače 2025. (stranica 134. do 141. spisa) dostavila sudu podnesak nazvan ''dopuna iskaza'', ovjeren kod javnog bilježnika. Na raspravnom ročištu od 28. veljače 2024. svjedokinja je iskazala da živi u stanu iznad obitelji ošt. KE, ali da kritičnog dana nije čula nikakve prijetnje. Navodi da predmetni događaj nije čula niti vidjela. Nije istina da je razgovarala sa JE o tome da joj je okrivljenik poslao fotografiju s puškom, niti joj je rekla da BE ima svoje ljude koji će riješiti oštećenika kad bude šetao sa psom. Ne boji se okrivljenika s kojim je bila u prijateljskim odnosima dok su živjeli u istoj zgradi. Okrivljenik joj nije govorio da bi ubio oštećenika, ali joj je govorio da nije u dobrim odnosima s oštećenikom zbog problema u zgradi. Okrivljenik nije od nje tražio da svjedoči u njegovu korist. Na raspravnom ročištu od 10. srpnja 2024. svjedokinja se očitovala na podnesak punomoćnika oštećenika od 1. ožujka 2024., te je iskazala da je njen suprug pisao i podnio prijavu ODO-u u Osijeku (stranica 102. do 104. spisa), a da je ona tu prijavu samo potpisala i to na nagovor KE. To je bila prijava protiv nepoznate osobe, a ne protiv PE. U to vrijeme su okrivljenik i oštećenik bili u lošim odnosima, te je oštećenik i njih pokušao okrenuti protiv okrivljenika. Zbog tog razloga se u prijavi spominje obitelj BE, iako ova obitelj s tim napadom na njenog supruga nema nikakve veze. Očitovala se na poruke između okrivljenika i nje koje se nalaze na stranici 109. i 110. spisa navodeći da ih se ne sjeća poruka, ali dozvoljava da su one istinite. Smatra da je to više nekakva zafrkancija i da poruke nisu ozbiljne. Predmetnu prijavu je pisao njen suprug kojega je napala nepoznata osoba. Oštećeni KE je njenom suprugu sugerirao da je RE opasna osoba. Suprug i ona su bili u velikom strahu, pa su zato napisali takvu prijavu. Prijava je odbačena. Ošt. KE je utjecao na njihovo mišljenje i da zajedno je s njima sastavljao sadržaj te kaznene prijave. Ne sjeća se da li je predmetne fotografije koje joj je poslao okrivljenik RE proslijedila JE. No, ako je ona u posjedu tih fotografija, onda joj ih je očito proslijedila. Jednom prilikom ju je ošt. KE vozio u policiju da prijavi kako ju je okrivljenik uznemiravao. Jednom je bila u uredu odvjetnika Domagoja Rešetara jer ju je tamo odvela JE zato da iskazuje nešto vezano za PE. Ponavlja da joj okrivljenik nije govorio da ima svoje ljude koje drži na nišanu i koji će riješiti oštećenika kad bude šetao sa psom, niti je o tome razgovarala sa suprugom oštećenika. Na raspravi od 22. svibnja 2025. iskazala je da je nakon rasprave 10. srpnja 2024. smatrala potrebnim dodatno objasniti sudu u kakvim su susjedskim i međuljudskim odnosima živjeli u inkriminirano vrijeme. Zato je napisala podnesak kojega je nazvala dopunom iskaza i ovjerila ga je kod javnog bilježnika. U toj dopuni je detaljno objasnila kakvi su odnosi vladali u zgradi, te kakvi su odnosi bili između JE, KE, PE, te DE i nje. Smatrala je da će svu tu situaciju bolje objasniti u podnesku, no što je to iskazivala na raspravi na kojoj se osjećala neugodno i postavljana su joj pitanja koja nemaju veze s događajem. Ne sjeća se da li je odvjetniku Mislavu Srbu dala punomoć za poduzimanje pravnih radnji protiv oštećenika i njegove supruge, a ne sjeća se ni da li je povukla kakvu danu punomoć. Navodi da je bila predstavnica stanara u zgradi u [adresa] u [adresa]. Okrivljenik joj nije prijetio, niti ju je vrijeđao i nije od njega se nije osjećala ugroženo. U II. Policijsku postaju Osijek odvezao ju je KE koji joj je sugerirao da treba prijaviti PE jer da je on opasna osoba. Sjeća se da su joj oštećenik i njegova supruga rekli da im pošalje sve vezano za PE jer to potencijalno može biti opasno. Ne sjeća se kako je došla do fotografije lovačke puške PE. Misli da joj ju je RE poslao putem WhatsAppa, ali to nije bilo vezano uz ovu prijetnju ili neku opasnost. Fotografiju joj je poslao prije 15. srpnja 2020., ne sjeća se kada. To je bilo u grupi s ostalim fotografijama, šalama i slično. Mislila je da je to nekakva zezancija i nije mislila da će takva benigna stvar eskalirati do toga da će na sudu završiti kao dokaz. Smatra da su joj na sudu postavljana pitanja koja nemaju veze s prijetnjom, već se radilo o njenim odnosima sa suprugom, o radnim odnosima u Bolnici i mnogo drugih okolnosti, pa je moguće da je nešto i zaboravila. U svojim iskazima nije nikome pogodovala . Za kraj naglašava da se tu prije svega radi o zatrovanim međuljudskim odnosima i čestim manipulacijama.

10. Svjedokinja BE je iskazala da je kritičnog dana bila kod kuće, a suprug je došao u stan negdje oko 18,00 sati. Nedugo nakon njegovog dolaska, došla je policija koje im je rekla da su ih susjedi P prijavili zbog nepravilnog parkiranja. Već ranije su ih P prijavili zbog oštećenja vozila. Suprug je preparkirao vozilo i vratio se u stan. Oko 20,00 sati, nakon večere, ponovno im je došla policija u stan i rekla im je da su P prijavili PE zbog prijetnje. Nije čula nikakvu galamu, niti udarce. Naglašava da su već duže vremena narušeni odnosi između njih i obitelji KE jer ih P učestalo prijavljuju za razne stvari. Zbog svega toga odlučili su se preseliti iz te zgrade i otići u podstanare.

11. Svjedok DE je iskazao da o kritičnom događaju ne zna ništa i da nema nikakvih saznanja o navodnoj prijetnji okrivljenika prema oštećeniku. Supruga mu je rekla da nije ništa čula, ni vidjela, a zna da su BE i KE bili u vrlo čudnim i zategnutim odnosima. RE je živio u suterenskom stanu zgrade, a KE kat iznad njega, dok je njegova obitelj živjela na gornjoj etaži. Imao je nesuglasica i s PE i s KE, a protiv PE je podnio kaznenu prijavu zbog nametljivog ponašanja prema njegovoj supruzi K. Naime, RE je dolazio njegovoj supruzi na posao i bio je uporan u želji za ostvarivanje kontakta s njom. Netko ga je napao pred zgradom, ali na nadzornim kamerama se ne vidi tko ga je napao i počinitelj do danas nije pronađen. Ne zna tko ga je napao . Možda RE, a možda i KE. Državno odvjetništvo je odbacilo tu kaznenu prijavu zbog nametljivog ponašanja, iako i dalje smatra da se RE neprimjereno ponašao prema njegovoj supruzi. Predmetnu kaznenu prijavu su sastavili uz sugestije KE. Na kraju je dodao da je potrebna jako velika buka da bi on iz svog stana mogao čuti što se događa u stanu oštećenika koji se nalazi deset stepenica niže njegovog, a potom nakon opet deset stepenica je okrivljenikov stan.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, sud je zaključio da oštećenik kao tužitelj nije dokazao da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 2. KZ/11. na štetu KE.

13. Valja ponoviti da je državni odvjetnik prvotno odbacio predmetnu kaznenu prijavu i da je oštećenik preuzeo progon u svojstvu tužitelja, te da je državni odvjetnik tijekom kaznenog postupka preuzeo progon od oštećenika, a zatim da je na raspravi odustao od kaznenog progona smatrajući da optužba nema dovoljno dokaza za osuđujuću presudu.

14. Jednakog stajališta je i ovaj sud. Dakle, sasvim je pravilno postupio državni odvjetnik i to već prilikom odbacivanja kaznene prijave jer u konkretnom predmetu doista nema dovoljno dokaza za zaključak o tome da je izvan svake razborite sumnje okrivljeni RE kritičnog dana ozbiljno zaprijetio oštećenom KE da će ga usmrtiti. Ovaj zaključak ne mijenja ni činjenica da je ovosudno optužno vijeće potvrdilo predmetnu optužnicu kao osnovanu.

15. U ovom kaznenom postupku postalo je bjelodano da je u inkriminirano vrijeme međusobni odnos svih stanara (tri obitelji) u tri stana u zgradi u [adresa] u [adresa] bio neuobičajeno toksičan, uzajamno manipulativan i samim time vrlo nezdrav, jer su jedni druge učestalo ogovarali i optuživali za različite stvari, pa čak i za bračnu nevjeru. Nakon svega uočenog, sud je stekao dojam o kući (''Casa [adresa]'') kao iz nekog lošeg scenarija TV sapunice, predugog trajanja bez klasičnog raspleta sa zamršenim obiteljskim odnosima, emocijama i preokretima. No, važnije od uzgred navedenoga, jest to da oštećeni KE kao tužitelj u kaznenom postupku nije dokazao onu jedino bitnu i odlučnu činjenicu, tj. da mu je okrivljeni RE kritične večeri prolazeći hodnikom predmetne zgrade prijetio lupajući mu na vrata stana i da mu je rekao da će se ''gledati preko nišana i da će ga ubiti''. Naime, iskaz oštećenika koji tvrdi da je čuo i vidio okrivljenika kako mu prijeti ubojstvom te da je ostao šokiran i toliko uplašen da je išao na hitnu, ne potkrepljuju drugi valjani i uvjerljivi dokazi.

16. Bilo bi logično i životno da je barem oštećenikova supruga JE svojim iskazom ozbiljno potvrdila ove odlučne navode KE. No, iskaz ove svjedokinje je nedostatan, slab, manjkav i po svojoj kvaliteti nekoherentan i nekonzistentan. Dakle, njen je iskaz vrlo neuvjerljiv. Ova svjedokinja je dala prvi iskaz policijskom službeniku, pa je potom odbila dati iskaz zamjeniku općinskog državnog odvjetnika i tražila je njegovo izuzeće ''zato što mu ne vjeruje''. Potom je svjedokinja ispitana kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku, a zatim i na raspravi pred ovim sudom. Svjedokinja tvrdi da je sjedila oko 2,5 metra za stolom i da je čula kako okrivljenik prvo lupa na vrata, a zatim da i prigušenim glasom nekome prijeti. Prepoznala je okrivljenikov glas, ali nije znala da on prijeti njenom suprugu, sve dok joj suprug to nije potvrdio. Nasuprot takvom iskazu, oštećenik tvrdi da mu je okrivljenik prvo lupao na vrata, a zatim mu je zaprijetio smrću i to povišenim glasom . Sve to nakon što ga je prijavio policiji zbog pogrešnog parkiranja u dvorištu zgrade. Ošt. KE je u zavadi s okr. PE i učestalo ga prijavljuje policiji. Oštećenik kao tužitelj zna točno vrijeme kad se okrivljenik nepropisno parkirao (''oko 18,13 sati'' / treba reći da to nije ''oko'', nego vrlo precizno poput japanskih vlakova) i dobro zna kad se okrivljenik vratio u zgradu te mu lupao na vrata (''oko 19,11 sati''). Unatoč ovim saznanjima, ošt. kao tužitelj ostaje šokiran i bez riječi zatečen sasvim neočekivanim ponašanjem okrivljenika. I to toliko da mu je pozlilo. Ako je već tome bilo tako, postavlja se logično pitanje, tko bi to uzrujan i ljut zbog netom obavljene policijske intervencije u vezi pogrešnog parkiranja prvo šakom ili nogom lupao na vrata susjeda koji ga je prijavio, a onda mu prijetio tihim glasom? Naime, upravo tako iskazuje svjedokinja JE. Nadalje, neživotan je i nelogičan iskaza ove svjedokinje u kojem navodi kako je znala da je njen suprug prethodno zvao policiju zbog Mršinog nepropisnog parkiranja i da je prepoznala njegov glas (''s udaljenosti oko 2,5 metra''), te da je čula ključni dio prijetnje (''ubit ću te!'') koju ljutiti okrivljenik na kućnim vratima u pola glasa izgovara njenom suprugu, ali svjedokinja ipak postavlja pitanje suprugu: ''Kome to RE prijeti?'' Pa valjda bi joj bilo dovoljno jasno da je čak i ta ''šoto voće'' prijetnja upućena jedino i isključivo njenom suprugu KE! Ili ova svjedokinja smatra da je RE mogao prijetiti i nekom drugom? Ili ona ''prijetnju ispod glasa'' nije ni čula? Ili možda te prijetnje nije ni bilo? Ili je pak svjedokinja čula neku svađu i galamu između navedenih aktera i međusobno vrijeđanje, ali bez ozbiljne opasnosti za život i tijelo njenog supruga? Zatim, svjedokinja JE iskazuje da je naknadno čula da je RE u rujnu 2020. rekao TE da ''ima svoje ljude koji će njenog supruga riješiti kad bude šetao sa psom '', kao i da je primijetila da ju RE prati po gradu. Zbog svega toga svjedokinja iskazuje da se boji za svoj život i za život svog supruga. Unatoč tome, ni ona niti njen suprug nisu prijavili PE za ove ozbiljne prijetnje ubojstvom putem druge osobe, niti su ga prijavili zbog nametljivog ponašanja. Potom, imenovana svjedokinja i oštećenik višekratno navode da ih je strah od okrivljenika jer da on ima lovačku pušku. No, u postupku je dokazano je da su oni za predmetnu fotografiju lovačke puške saznali znatno nakon inkriminiranog događaja. Naime, kritični događaj se navodno odvio 15. srpnja 2020., a okrivljenik je 5. veljače 2021. putem mobitela poslao fotografiju TE. Stoga je očito da predmetna puška čiji je vlasnik RE koji na sudu tvrdio da je lovac i da legalno posjeduje vatreno oružje nema nikakve veze s navedenom prijetnjom, te da se oštećenikova prepast za vlastiti život iz srpnja 2020. razborito i realno ne može temeljiti na podacima koje je KE saznao u veljači 2021. U smislu zakonskog obilježja kaznenog djela prijetnje, kazneni zakon ne poznaje retrogradni strah za vlastitu sigurnost ili retroaktivni nagovještaj kakvog ozbiljnog zla. Da je tome tako vidljivo je i iz samog činjeničnog opisa optužnog akta u kojemu se ne navodi okrivljenikova puška.

17. Sve navedene ozbiljne primjedbe i nelogičnosti u vezi iskaza oštećenika i JE kao jedinog relevantnog svjedoka optužbe su ostale bez adekvatnog odgovora. Zato je sud zaključio da oštećenik kao tužitelj nije dokazao svoje optužne tvrdnje. Dakle, oštećenik KE kao tužitelj nije dokazao postojanje ozbiljne prijetnje za vlastiti život u smislu poredmetnog kaznenog djela. Ošt. KE kao tužitelj nije dokazao postojanje niti bilo kakve druge prijetnje koje kao povrede apstraktnog ugrožavanja sigurnosti štiti delikt protiv osobne slobode iz članka 139 KZ/11. Ošt. KE kao tužitelj nije dokazao postojanje onih osobitih okolnosti na temelju kojih bi sud mogao razborito zaključiti da je on uistinu bio žrtva jer da je objektivno strahovao za vlastiti život ili za osobnu sigurnost.

18. Štoviše, sud je stajališta da je ošt. KE putem ovog sada već dugotrajnog kaznenog postupka zapravo želio ostvariti neke svoje ciljeve koji nisu vezani uz kazneno djelo, niti uz kazneni proces. Kazneno pravo je posljednja crta ili zadnji bedem društva (lat. ultima ratio) u zaštiti od kriminala. To znači da se kaznenim pravom treba služiti obazrivo, smireno i razborito. Kazneno pravo treba koristiti samo i jedino u zaštiti onih interesa pojedinca i zajednice koji imaju posebno značenje i koji zaslužuju posebnu zaštitu. Treba posebno naglasiti da je člankom 1. KZ/11 jasno propisan temelj i ograničenje kaznenopravne prisile, odnosno da je tom prvom odredbom Kaznenog zakona Republike Hrvatske propisana i sama funkcija kaznenog prava. Iako je punomoćnik oštećenika KE kao tužitelja dugogodišnji odvjetnik koji to sigurno vrlo dobro zna, sud će ipak ponoviti što je smisao i funkcija kaznenog prava. Dakle, odredbom članka 1. KZ/11 navedeno je da se ''kaznena djela i kaznenopravne sankcije propisuju samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povređuju osobne slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne prisile.'' Kazneno pravo ne treba preuzimati zadatke koji se mogu riješiti u drugom postupku i to na neki blaži i brži način i bez mjera državne represije (ili sa znatno blažim mjerama prisile). Drugim riječima rečeno, kazneno pravo kao najteži oblik državne represije treba primjenjivati kao posljednje, a ne prvo sredstvo za rješavanje problema. Kazneno pravo nema zadatak da rješava nesuglasice u susjedskim odnosima ili da ublažava hirovitosti, ćudljivosti i taštine sustanara koji se međusobno tuže i podnose kaznene prijave svaki protiv svakog, niti je zadatak kaznenog prava da spašava brakove i otkriva preljubnike u zgradi. Stoga se u ovom kaznenom postupku oštećenik kao tužitelj negativno poslužio kaznenim pravom. Iako to nije kaznenopravni termin, ipak se suštinski može zaključiti da se ošt. KE zapravo obijesno parničio. U svakom sudskom postupku sudionici su dužni ponašati se lojalno i savjesno koristiti svoja procesna ovlaštenja, a ne ih zloupotrebljavati. Takvo antisocijalno ponašanje svakako ne odgovara ciljevima i svrsi postupka pružanja kaznenopravne zaštite.

19. Kada se sagledaju sve navedene nelogičnosti i utvrđene manjkavosti u iskazu oštećenika, a uzevši u obzir da osim insuficijentnog iskaza svjedoka optužbe JE, niti jedan drugi svjedok nije imao bitnih saznanja o kritičnom događaju, utvrđeno je da oštećenik kao tužitelj nije dokazao svoju optužnu tvrdnju o postojanju inkriminirane okrivljenikove ozbiljne prijetnje smrću. Da bi se izbjegle nejasnoće ili moguće pogrešne interpretacije, sud je oslobađajuću presudu donio zato što oštećeni KE kao tužitelj nije dokazao da je okrivljeni RE počinio djelo za koje ga je je optužio, a ne zato što optuženo djelo ne bi bilo kazneno djelo.

20. Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe, sve troškove kaznenog postupka te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja Mislava Srba odvjetnika iz Osijeka valja platiti oštećeni KE kao tužitelj. Naime, ošt. KE je preuzeo progon od općinskog državnog odvjetnika u Osijeku (nakon odbačaja kaznen prijave), te je angažirao policiju i Županijski sud u Osijeku, ali i Općinsko državno odvjetništvo, kao i Županijsko državno odvjetništvo, zatim suca istrage, te naposlijetku i ovaj Općinski sud. Nakon gotovo sedam godina trajanja kaznenog postupka, ošt. KE nije uspio kao kazneni tužitelj jer je okrivljenik oslobođen. Stoga je jedina pravična i pravedna odluka da ošt. KE kao tužitelj u cijelosti snosi sav prouzročeni trošak angažiranja tijela kaznenog progona i pravosudnog aparata, kao i trošak okrivljenika koji je zbog oštećenikove optužbe i upornosti u vođenju kaznenog postupka morao angažirati branitelja. O visini nastalog kaznenog troška sud će donijeti posebno rješenje jer u vrijeme objave presude nije raspolagao sa svim potrebnim podacima.

21. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 17. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Ošt. kao tužitelj KE

2. Punomoćnik ošt. Domagoj Rešetar, odvjetnik iz Osijeka

3. Okr. RE

4. Branitelj Mislav Srb, odvjetnik iz Osijeka

5. ODO Osijek na broj: KO-DO-704/2022