Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-981/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:46830600751, protiv tuženika SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Rino Petričić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-57/2025-2 od 19. prosinca 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Povrv-57/2025-6 od 15. siječnja 2026., dana 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika SJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-57/2025-2 od 19. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Povrv-57/2025-6 od 15. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika SJ za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-57/2025-2 od 19. prosinca 2025., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj: Povrv-57/2025-6 od 15. siječnja 2026., održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Irene Šimunović, javne bilježnice u Splitu, poslovni broj Ovrv-4649/2024 od 18. travnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.098,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 799,98 EUR od 12. ožujka 2021. pa do isplate, a na iznos od 298,18 EUR od 5. ožujka 2022. pa do isplate, te mu naknaditi trošak postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 477,32 EUR.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.098,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime neovlaštene potrošnje električne energije na obračunskom mjernom mjestu broj 00588321, šifra kupca broj 2885859, na adresi u [adresa], na kojem obračunskom mjernom mjestu je kao korisnik mreže zaveden ovdje tuženik SJ.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je tuženik zaveden kao korisnik mreže na obračunskom mjernom mjestu broj 00588321, pod šifrom kupca broj 2885859, na adresi u [adresa],

- da je 18. lipnja 2019. na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, po zahtjevu opskrbljivača, izvršena privremena obustava isporuke električne energije zbog neplaćanja, sve sukladno odredbama tada važećih Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine, broj: 85/15),

- da je 1. veljače 2021. temeljem radnog naloga broj 2533897 izvršena kontrola isključenog obračunskog mjernog mjesta, te da su tom prilikom djelatnici tužitelja konkretno obračunsko mjerno mjesto našli ukopčano (samovoljno ukapčanje),

- da je zatim obračunsko mjerno mjesto ponovno isključeno (na glavnom osiguraču), te da je istom prilikom izrađen i Zapisnik o provedenoj kontroli neovlaštene potrošnje električne energije u kojem je navedeno „u kontroli iskopčanog mjernog mjesta na glavne osigurače zatekli smo mjerno mjesto ukopčano“,

- da opisano ponašanje predstavlja neovlaštenu potrošnju električne energije sukladno čl. 81. st. 1. toč. 6. tada važećih Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“, broj: 104/20., dalje: Opći uvjeti), kojim je propisano da se neovlaštenom potrošnjom električne energije smatra kada korisnik mreže troši električnu energiju preko brojila ili ostale mjerne opreme nakon privremene obustave isporuke električne energije,

- da je 7. veljače 2022. temeljem radnog naloga broj 4400399651 ponovno izvršena kontrola isključenog obračunskog mjernog mjesta, te da su i tom prilikom djelatnici tužitelja isto našli ukopčano i to na način da je jedna faza spojena direktno na mrežu van mjernog mjesta tako da brojilo ne registrira potrošnju,

- da je zatim obračunsko mjerno mjesto ponovno isključeno sa distribucijske mreže, te da je istom prilikom izrađen i Zapisnik o provedenoj kontroli neovlaštene potrošnje električne energije u kojem je navedeno „prilikom kontrole iskopčanog potrošač, nađeno ukopčano ali na taj način da je jedna faza spojena direktno van mjernog mjesta tako da brojilo ne registrira potrošak; otklonjen taj ilegalni priključak“,

- da opisano ponašanje također predstavlja neovlaštenu potrošnju električne energije sukladno čl. 81. st. 1. toč. 1. Općih uvjeta kojim je propisano da se neovlaštenom potrošnjom električne energije smatra kada korisnik mreže troši električnu energiju bez mjerne opreme operatora sustava ili mimo postojeće mjerne opreme ili kada je mjerna oprema onesposobljena za ispravan rad,

- da je čl. 81. st. 2. Općih uvjeta propisano da postupak utvrđivanja neovlaštene potrošnje električne energije provodi tužitelj, a da sukladno čl. 82. st. 1. Općih uvjeta tužitelj izdaje i naplaćuje račun za neovlaštenu potrošnju električne energije,

- da je tužitelj tuženiku obračunao neovlaštenu potrošnju električne energije te izdao obračun za neovlaštenu potrošnju broj 24/2021 i račun za neovlaštenu potrošnju broj 1302885859-210221-2 od 24. veljače 2021. u iznosu od 6.027,42 kune/799,98 EUR[1] koji do danas nije podmiren, te obračun za neovlaštenu potrošnju broj 246/2022 i račun za neovlaštenu potrošnju broj 12201410626-2202201-1 od 17. veljače 2022. u iznosu od 2.246,64 kune/298,18 EUR koji također do danas nije podmiren,

- da su obračun i račun sačinjeni sukladno čl. 84. i čl. 89. Općih uvjeta,

- da je tuženik u predmetnom postupku isticao da on ne koristi stan, već da ga koriste podstanari koji odbijaju izaći iz stana i platiti potrošenu električnu energiju,

- da se tuženik nikada nije javio tužitelju sa zahtjevom da se obračunsko mjerno mjesto prebaci na osobe koje borave i žive u predmetnom stanu, iako je imao tu mogućnost sukladno čl. 17. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“, broj: 100/22),

- da je stoga tuženik s tužiteljem i dalje u ugovornom odnosu vezano za korištenje mreže na predmetnom obračunskom mjernom mjestu pod šifrom kupca broj 2885859, te da svi računi glase na tuženika koji nije iskoristio ni pravo reklamacije na iste,

- da je prigovor zastare neosnovan jer neovlaštena potrošnja električne energije predstavlja kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ) za koje je propisana kazna zatvora do tri godine, pri čemu je odredbom iz čl. 81. KZ-a propisano da kazneni progon za djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine zastarijevaju za deset godina,

- da je odredbom iz čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano da, kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona,

- da se, prema stajalištu sudske prakse, kod naplate duga za neovlaštenu potrošnju električne energije ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. ZOO-a, već da se radi o potraživanju koje temeljem čl. 230. st. 1. ZOO-a zastarijeva za tri godine,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. ožujka 2024., s time da je tražbina u iznosu od 799,98 EUR dospjela 11. ožujka 2021., dok je tražbina u iznosu od 298,16 EUR dospjela 4. ožujka 2022., iz čega slijedi da je tužba podnesena unutar zastarnog roka,

- da je, slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, slijedom čega je prvostupanjski sud bez održavanja glavne rasprave, sukladno čl. 461.a ZPP-a, odlučio kao u izreci pobijane presude.

7. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je na konkretnom obračunskom mjernom mjestu na kojem je prijavljeni korisnik tuženik došlo do neovlaštene potrošnje električne energije u iznosu od 1.098,16 EUR, za koje potraživanje nije nastupila zastara budući da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina u smislu čl. 225. ZOO-a (kod naplate duga za neovlaštenu potrošnju električne energije ne primjenjuje se jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. ZOO-a), pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, sukladno odredbama iz čl. 81. st. 1. toč. 1. i 6., čl. 81. st. 2., čl. 82. st. 1., čl. 84. i čl. 89. Općih uvjeta, u svezi odredaba čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO-a, te čl. 451. st. 3. i čl. 461.a ZPP-a, odlučio kao u izreci pobijane presude.

8. Prema tome, tuženikov prigovor zastare pravilno je ocijenjen neosnovanim, slijedom čega tuženik u žalbi neosnovano ističe da se u predmetnom postupku primjenjuje odredba iz čl. 232. st. 1. ZOO-a, prema kojoj tražbina naknade za isporučenu električnu energiju kada je isporuka obavljena za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu, pa da bi sukladno navedenom za oba utužena računa nastupila zastara.

9. Žalbeni navodi tuženika koji sadržajno upućuju na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno nisu razmatrani, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

10. Zaključno valja reći da se odluka o trošku parničnog postupka žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš