Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1655/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika CM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: PI-105/2026-5 od 17. ožujka 2026. godine, dana 17. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: PI-105/2026-5 od 17. ožujka 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno je rješenje o sudskoj pristojbi.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje te da oslobodi tužitelja od plaćanja pristojbe, podredno da vrati predmet na ponovni postupak. Potražuje i naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: PI-105/2026-3 od 27. veljače 2026. godine (list 18-19 spisa) naloženo je tužitelju plaćanje sudske pristojbe za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga i rješenje u iznosu od 13,27 eura.

5. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio prigovor (list 21-22 spisa), ističući da je oslobođen obveze plaćanja sudske pristojbe na temelju čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018 i 51/2023 - dalje: ZSP), jer obavlja javne ovlasti, a predmetni postupak proizlazi iz obavljanja tih ovlasti.

6.1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prigovor kao neosnovan, uz obrazloženje da naplata mjesečne RTV pristojbe ne predstavlja obavljanje javnih ovlasti. Sud je naveo da su javne usluge tužitelja taksativno određene čl. 3. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23., 18/24. - dalje: Zakon o HRT), pri čemu naplata pristojbe nije propisana kao javna usluga. Nadalje, istaknuto je da tužitelj ima status javne ustanove, odnosno pravne osobe koja obavlja javnu službu, ali ne i pravne osobe s javnim ovlastima u smislu čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP. Ujedno je ocijenio neosnovanim navode tužitelja o nepostojanju ugovornog odnosa, obrazloživši da se obveza plaćanja radiotelevizijske pristojbe temelji na zakonom uspostavljenom pravnom odnosu između tužitelja i korisnika njegovih usluga, koji nastaje samim posjedovanjem radiotelevizijskog prijamnika.

6.2. Tužitelj u žalbi ističe da je tužitelj javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske te pravna osoba s javnim ovlastima, slijedom čega smatra da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP.

7. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora jest naplata mjesečne pristojbe koju tuženik nije dobrovoljno podmirio tužitelju.

9. Odredbom čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP propisano je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti, ali isključivo u postupcima koji proizlaze iz izvršavanja tih ovlasti.

10. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o HRT propisano je da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba sa statusom javne ustanove, čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom.

11. Javne usluge koje obavlja Hrvatska radiotelevizija taksativno su propisane čl. 3. st. 1. Zakona o HRT-u i obuhvaćaju proizvodnju radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbenu proizvodnju, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Slijedom navedenog, tužitelj nije osoba koja obavlja javne ovlasti, već osoba koja obavlja javne usluge.

12. No sukladno citiranim zakonskim odredbama, naplata mjesečne pristojbe nije normirana ni kao javna usluga već predstavlja zakonom propisani model financiranja tih usluga.

13.1. Nadalje, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, na koje se tužitelj u žalbi poziva, ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke niti su primjenjive na konkretan predmet.

13.2. Naime, u odluci Ustavnog suda istaknuto je da donošenje odluke o visini mjesečne pristojbe predstavlja prijenos javne ovlasti, kojom je zakonodavac na nadzorni odbor tužitelja prenio ovlast normativnog uređivanja tog pitanja, dok je u odluci Visokog upravnog suda zauzeto stajalište da je odluka o načinu kontrole plaćanja pristojbe po svojoj pravnoj naravi opći akt koji donosi tijelo s javnim ovlastima. Iz navedenog proizlazi da se citirane odluke odnose na izvršavanje normativnih i regulatornih ovlasti tužitelja, a ne na ostvarivanje prava koja proizlaze iz pojedinačnih pravnih odnosa. Slijedom toga, iz tih odluka ne može se izvesti zaključak da tužitelj u pojedinačnim postupcima radi naplate pristojbe nastupa kao nositelj javnih ovlasti.

13.3. Nadalje, obveza plaćanja pristojbe nastaje po samom zakonu i vezana je uz posjedovanje radiotelevizijskog prijamnika, čime između stranaka nastaje obveznopravni odnos u kojem tužitelj ima položaj vjerovnika, a obveznik pristojbe položaj dužnika. Stoga u pojedinačnim postupcima radi naplate pristojbe tužitelj ne nastupa autoritativno, s pozicije javne vlasti, već svoje pravo ostvaruje pred nadležnim sudom u okviru parničnog postupka. Sama okolnost što je temelj tog odnosa propisan zakonom, a ne sklapanjem ugovora, ne daje mu javnopravni karakter niti tužitelju u njegovu ostvarivanju osigurava javne ovlasti.

13.4. Slijedom navedenog, budući da, kako je prethodno obrazloženo, postupak radi naplate mjesečne pristojbe ne proizlazi iz izvršavanja javnih ovlasti, već predstavlja ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u svrhu financiranja djelatnosti tužitelja, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi.

14. Prema tome, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prigovor tužitelja te je slijedom navedenog, sukladno čl. 380. st. 2. ZPP, odlučeno kao u t. I. izreke.

15. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović