Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-135/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Martina Alagić odvjetnica u Osijeku, J. J. Strossmayera 14C, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, koju po punomoći zastupa Mateo Mandić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-636/2020-15 od 30. rujna 2025., dana 17. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužene, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-636/2020-15 od 30. rujna 2025. i rješava: prihvaćanjem prigovora mjesne nenadležnosti tužene Općinski sud u Osijeku oglašava se mjesno nenadležnim, te se predmet ustupa Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tog suda za odlučivanje u navedenom predmetu.
2. Navedeno rješenje žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti rješenje sukladno žalbenim navodima, podredno, predlaže rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva troškove sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je tužena kada prvostupanjsko rješenje osporava zbog žalbenog razloga pogrešne primjene odredbi procesnog prava o mjesnoj nadležnosti.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu od 21. srpnja 2006., te restitucijski zahtjev za vraćanje, isplatom preplaćenih iznosa mjesečnih anuiteta do kojih je došlo izmjenom obveze kroz razdoblje otplate kredita. Tužena je, između ostalih prigovora, istaknula i prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda za odlučivanje o predmetu spora.
6. Člankom 16. predmetnog ugovora o kreditu određeno je da u slučaju spora stranke ugovaraju nadležnost suda prema sjedištu banke, koje je u ovom slučaju nesporno na području mjesne nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
7. Prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanost navedenog prigovora tužene polazeći od toga da je nepoštena ugovorna odredba o prorogacijskoj klauzuli o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, jer je u ugovor unesena kao unaprijed formulirani standardni ugovor tužene kao banke (trgovca), a time i ništetna, očigledno u smislu članka 81. stavak 1. i 2. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03) i Direktivi vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.
8. Međutim u pravu je tužena kada u žalbi ukazuje da bi, i u slučaju ništetnosti prorogacijske klauzule, pravilnom primjenom odredbe članka 46. stavak 1. ZPP i članka 48. ZPP, u ovom slučaju izberivo bio nadležan:
a) prema odredbi članka 46. stavka 1. i članka 48. stavka 1. ZPP – Općinski građanski sud u Zagrebu, kao sud opće mjesne nadležnosti za tuženu koja u Zagrebu ima registrirano sjedište, ili pak
b) Općinski sud u Osijeku sukladno odredbi članka 59. ZPP po kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi – ali samo ukoliko je poslovnica upisana u sudski registar kao podružnica tužene (kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gr1-516/07, Gr1-293/21 i dr.).
9. Nakon zaprimanja tužbe, sud ocjenjuje nadležnosti na temelju navoda tužbe i na temelju činjenica koje su sudu poznate, sukladno odredbi članka 15. s tavak. 2. ZPP, a tužitelj u tužbi, a niti tijekom dosadašnjeg postupka, nije naveo da je ugovor sklopljen u registriranoj poslovnici u vezi djelatnosti te poslovnice, odnosno podružnici tužene, te da takva poslovnica, odnosno podružnica, postoji kao registrirana u sudskom registru u trenutku podnošenja tužbe, a niti je u tom pravcu predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, već je očitujući se na predmetni prigovor tužene istaknuo pravila obveznog prava o tumačenju nejasnih ugovornih odredbi što je neodlučno za odluku o prigovoru, niti je u ovom slučaju riječ o nejasnoj ugovornoj odredbi.
10. Kako su s druge strane, u ovom slučaju istovjetni sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost ustanovljena na temelju navedenih odredbi ZPP, žalbu tužene valjalo je uvažiti, preinačiti prvostupanjsko rješenje, te temeljem članka 380. točka 3. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
11. Odluka iz točke II. izreke o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
U Šibeniku 17. travnja 2026.
S U D A C
Ana Jeleč-Pecirep
