Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-6677/2025.-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog ZŠ i drugookrivljene LŠ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split pod klasom: 211-07/25-5/11491 i ur.brojem: 511-12-24-25-1 od 14. svibnja 2025., nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. travnja 2026. u prisutnosti okrivljenika, a odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, 17. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

I. Prvookrivljeni ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i L rođene Č, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], K [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, brodostrojar, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.970,56 eura, srednjeg imovnog stanja, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

što se:

30. studenog 2024. u 20:00 sati, u [adresa]., u obiteljskom stanu u svojstvu izvanbračnog partnera nasilnički ponašao u prisutnosti maloljetnog djeteta ČŠ rođenog 2015. na način da je primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda tako što je rukama uhvatio drugookrivljenu LŠ za ramena i bacio na pod, nakon čega ju je rukama uhvatio za vrat i podigao te naslonio na vrata spavaće sobe,

dakle, kao član obitelji primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 3. istog Zakona,

te se prvookrivljeniku na temelju članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.100,00 (tisuću i sto) EURA.

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), prvookrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako prvookrivljenik plati dvije trećine iste u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, prvookrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 60,00 (šezdeset) eura u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

II.

Na temelju članka 182. točka 2. i 1. Prekršajnog zakona,

drugookrivljena LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pokojnog Ć i Marije rođene M, rođena **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, frizerka, zaposlena, s mjesečnim primanjima u iznosu od 520,00 eura, srednjeg imovnog stanja, majka dvoje djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi se:

„dana 30.11.2024. u 20:00 sati, u mjestu [adresa]., u obiteljskom stanu u svojstvu bivše izvanbračne partnerice nasilnički ponašala u prisutnosti zajedničkog malodobnog djeteta ČŠ /2015/, ispoljila fizičko i psihičko nasilje u obitelji kojom prilikom nisu nastupile tjelesne ozljede, tako što je ista vikala neutvrđenim riječima, kojom prilikom je prvookrivljenog ZŠ udarala cipelama u predio trbuha, a gore navedenim činjenjem izazvala povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti",

time da bi počinila prekršaj opisan u članku 10. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 3. istog Zakona.

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točka 4. istog Zakona u odnosu na drugookrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je optužni prijedlog pod uvodno citiranim brojem, protiv prvookrivljenog ZŠ i drugookrivljene LŠ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Glavna rasprava od 4. ožujka 2026. je odgođena s obzirom da nije bilo zakonskih uvjeta za održavanje rasprave. Naime, s obzirom da prvookrivljeni ZŠ unatoč ostavljenim obavijestima dostavne službe Hrvatske pošte nije preuzimao sudski poziv, dostava poziva nije bila uredno iskaza, dok se drugookrivljena LŠ odazvala sudskom pozivu kao i pozvana svjedokinja KŠ. Uredno pozvani ovlašteni tužitelj nije pristupio na raspravu.

2.1. Svjedokinja KŠ ispitana je vanraspravno te je ista u svom iskazu izjavila da je predmetne prilike bila u stanu na adresi [adresa], a u kojem su tada zajedno stanovali drugokrivljena LŠ (njena sestra) i njezin tadašnji izvanbračni partner, drugookrivljeni ZŠ. Bila je s djetetom to jest njihovim sinom ČŠ u dnevnom boravku, sjedili su na trosjedu i gledali televiziju kad je u jednom trenutku čula svađu između prvookrivljenika i drugookrivljenice, riječi nije razabrala jer su vrata od dnevnog boravka bila zatvorena, a i više je bila fokusirana na dijete. Više se je čuo prvookrivljenik kako viče. Nakon nekog vremena oboje su ušli u dnevni boravak, još su se nešto ispred nje prepirali, riječi se ne sjeća i nakon toga je prvookrivljenik napustio stan. Dodala je da je osim vike, iza zatvorenih vrata boravka, čula i lupanje.

2.2. Na pitanje suda kako je dijete reagiralo na taj događaj, svjedokinja je odgovorila da je dijete bilo uznemireno, ali nije plakalo. Na pitanje suda u kakvom je odnosu s okrivljenicima, svjedokinja je odgovorila da je s drugookrivljenicom u dobrim odnosima, a da od ovog događaja više nije u dobrim odnosima s prvookrivljenikom. Da je drugookrivljenica tada bila završila na štakama i da od nje zapravo čula što se između njih tada dogodilo. Na pitanje suda odakle je dopirala vika koju je čula, svjedokinja je odgovorila da je vika dopirala iz hodnika, a na pitanje je li išta primijetila na hodniku kada je izišla iz dnevnog boravka, svjedokinja je odgovorila da se stan nalazi u prizemlju i iz dnevnog boravka je izišla izvan stana preko vrata boravka, da u hodnik nije ulazila. Na pitanje suda je li predmetne prilike primijetila išta na drugookrivljenici, svjedokinja je odgovorila da je primijetila da je uznemirena i tada joj je ona ispričala što se dogodilo. Na pitanje suda je li primijetila ikakve ozljede na drugookrivljenici, svjedokinja je odgovorila da nije, ali sutradan je bilo vidljivo da šepa i nosi štake.

3. Na idućoj održanoj glavnoj raspravi, prvookrivljeni ZŠ je prilikom očitovanja o krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret izjavio kako se ne smatra krivim.

3.1. Prvookrivljenik je u svojoj obrani naveo da je 30. studenog 2024. oko 20:00 sati došao u stan u [adresa], a koji je zajednički stan njega i drugookrivljene LŠ koja je u to vrijeme stanovala u tom stanu, u koji je povremeno dolazio. Drugookrivljenica mu je bivša izvanbračna partnerica s kojom ima dvoje zajedničke djece, ČŠ rođenog 2015. i ĆŠ rođenog 2006. Da je drugookrivljenica čim je ušao u stan, krenula s verbalnim napadima, maknuo se u hodnik i htio je uzeti stvari u malom kupatilu i pokušao je izaći iz stana, međutim drugookrivljenica ga je i dalje verbalno napadala, spominjala je njegovog bivšeg prijatelja i što je napravio čovjeku, da je također na to verbalno odgovarao i bilo je vike s njegove i njene strane. Pošto je drugookrivljenica i dalje nastavljala, istu je u jednom trenutku samo odgurnuo rukama da se makne da može proći, drugookrivljenica je pala na pod, digla se i počela ga gađati cipelama koje su se našle tu, bacila je dvije, tri cipele u predio trbuha i prema njegovoj glavi, govorio joj je da ga pusti da izađe i onda ju je uhvatio s jednom rukom za područje prsa, a drugom rukom za vrat, nije ju podigao i nije je naslonio na vrata spavaće sobe, samo ju je molio da se smiri, to je trajalo par sekundi i kad se smirila, pustio ju je i krenuo je u dnevni boravak u kojem je bio njihov sin, a s njim je bila sestra drugookrivljenice KŠ koju je naveo za svjedoka. Dijete im je jednom reklo "stanite". Nakon toga je napustio stan. Inače, njihov stariji sin nije predmetne prilike bio u stanu, a drugookrivljenica mu je rekla da ga je prijavila zbog ovoga i da je onda rekao da ako je i ako ga je policija tražila, da će sam ići u postaju. Da ne ostvaruje komunikaciju s drugookrivljenicom, da se nakon ovog događaja nisu dešavale ovakve ili slične situacije između njih, da mlađi sin stanuje s njom, a stariji s njim.

3.2. Drugookrivljena LŠ je prilikom očitovanja o krivnji za prekršaj koji joj se stavlja na teret izjavila kako se ne smatra krivom.

3.3. Drugookrivljenica je u svojoj obrani uvodno kazala da je u izvanbračnoj zajednici s prvookrivljenikom bila prvenstveno zbog njihove zajedničke djece. Predmetne prilike je radila, došla je u stan na adresi K [adresa], oko 20:00 sati, prvookrivljenik je već bio u stanu i počeli su se verbalno sukobljavati zbog djece, odnosno zbog problema koje imaju. Pitala je prvookrivljenika zbog čega je zabranio njihovom kućnom prijatelju da dolazi u njihov stan, objasnila je pritom sudu da se samo radi o prijatelju koji je od rođenja bio prisutan u njihovim životima. Prvookrivljenik nije htio odgovoriti na to pitanje, ušao je u spremu te je stala ispred vrata i govorila mu da je pusti da razgovaraju, a kad je izašao iz spreme, opet ga je pitala isto, on joj je odgovorio da ga pusti, da ne želi razgovarati, derao se, odgovorila mu je "dobro kad već selimo ljude, onda ćeš i ti iselit“, a na to joj je on rekao "ovo je moj stan", onda mu je rekla "ja nisam ni mislila na stan nego da ćeš iseliti iz Bilica" (to je inače njen poslovni prostor), nakon čega ju je uhvatio rukama za ramena, digao i bacio na suprotni kraj hodnika, pala je na pod i pošto su u blizini bile njene cipele koje je izula kad je ušla u stan, refleksno je dohvatila jednu cipelu i bacila je prema njemu, ne zna je li ga ta cipela pogodila u trbuh ili noge. Onda se digla s poda i prvookrivljenik ju je uhvatio rukama za vrat i podigao naslonivši je na vrata spavaće sobe i tako je držao nekoliko sekundi i tada se iz boravka čula vika njihovog sina ČŠ koji je viknuo "dosta" i tada ju je prvookrivljenik pustio te su oboje ušli u dnevni boravak te dalje vike ni svađe nije bilo jer je dijete nastojala smiriti, dijete nije plakalo, ali je bilo uznemireno, vidno, jer je sigurno čulo kad ju je on zalijepio za vrata. Prvookrivljenik tu večer nije otišao iz stana nego je ostao u stanu i oboje su legli s djetetom u krevet da se smiri, a kad su obojica (misli da dijete i prvookrivljenika) zaspali, izvukla se iz sobe i otišla u policiju prijaviti događaj. Kad su joj u policiji objasnili koja procedura slijedi, odustala je od prijave jer nije htjela da dijete viđa te scene. Međutim, sutradan joj je otekla noga, prvookrivljenik je tada bio svjestan što je učinio pa je ispričao starijem djetetu što joj je napravio i htio je ići na policiju, međutim ona to nije htjela jer joj je na pameti bilo samo što će biti s djecom ako njega stave u zatvor. Nakon ovoga prvookrivljenik je svojevoljno iselio iz stana u koji bi dolazio samo povremeno radi viđanja djeteta. Na Centru je pokrenula postupak radi razvoda njihove izvanbračne zajednice.

3.4. Na pitanje suda je li je prvookrivljenik napadao dok se nalazila na podu, drugookrivljenica je odgovorila da nije nego kad se digla s poda.

3.5. Prvookrivljenik nije imao primjedbi na obranu drugookrivljenice te je naveo da što se tiče njihovog, odnosno njegovog bivšeg prijatelja, da je njemu dotični zapravo rekao da se on njemu najavi kad će dolaziti u stan pa da će se on onda maknuti. Drugo, kad se je drugookrivljenica digla s poda, gađala ga je cipelom, a on se ponašao ovako jer se ona nije htjela maknuti i unosila mu se u lice. Treće, dijete je tek kad su ušli u boravak viknulo "dosta je“ ili „stanite", zato što je drugookrivljenica nastavila raspravu u boravku, a točno je da je tu večer ostao u stanu, a prethodno je izišao vanka i kad se vratio spavao je sa svojim djetetom.

4. Sud je proveo suočenje između prvookrivljenika i drugookrivljenice, koji su tijekom suočenja bili okrenuti jedno prema drugom i gledali se u oči, a na okolnost u kojem trenutku je drugookrivljenica gađala cipelom prvookrivljenika, te je prvookrivljenik upitao drugookrivljenicu "Kako si me mogla gađati cipelom na podu", na što je drugookrivljenica izjavila: "Oćeš da stanemo u pozu pa da ti to pokažem te dalje nastavlja pokušavajući prikazati pozu u kojoj je bila, "ja sam bila bočno na podu kada si me bacio i tada sam dohvatila jednu cipelu koja je bila na podu, ponavljam jednu cipelu i pogodila te i onda sam se digla, a ti si me u dvije sekunde uhvatio za vrat i podigao na vrata", na što je prvookrivljenik izjavio "Ti si meni priječila put da izađem iz stana, a napadala si me zbog J".

4.1. Sud je pročitao zapisnik o vanraspravnom ispitivanju svjedokinje KŠ (odlomak 2.1. ove presude).

4.2. Prvookrivljenik je na sadržaj pročitanog zapisnika izjavio da i njezin iskaz potvrđuje da su se nastavili raspravljati kad su ušli u boravak i da je tada dijete reagiralo, a i ona sama. Potvrđuje da je napustio stan, ali se vratio. Prvi put čuje da sa svjedokinjom nije u dobrim odnosima jer su se puno puta čuli nakon ovog događaja, viđali i komunicirali.

4.3. Sud je pročitao zapisnik o ispitivanju osumnjičenika LŠ u II. Policijskoj postaji Split, zapisnik o ispitivanju svjedokinje KŠ u II. Policijskoj postaji Split, neizdvojeni dio službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 3. svibnja 2025., dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad II. Policijskoj postaji Split od 30. travnja 2025. te obrasce rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja za okrivljenike.

4.4. Drugookrivljenica je navela da su na dan kada se ovaj događaj dogodio, ona i prvookrivljenik službeno bili u izvanbračnoj zajednici, stanovali su u istom stanu, ali kao što je rekla, zbog djece, a nakon događaja je podnijela zahtjev na Centru radi razvoda ili razvrgnuća te njihove zajednice.

4.5. Prvookrivljenik je potvrdio naprijed navedeni navod drugookrivljenice.

4.6. Okrivljenici nisu imali primjedbi na izvedene dokaze, a drugookrivljenica je pojasnila da nije potražila liječničku pomoć nakon događaja, a štake je imala kući jer ih je njena baka bila nosila.

4.7. Prvookrivljenik je naveo da je svjestan da će dobiti kaznu, samo je molio da ista bude određena u obrocima.

4.8. Sud je na kraju dokaznog postupka pročitao izvode iz prekršajne evidencije za okrivljenike, a iz kojih proizlazi kako okrivljenici nisu prekršajno osuđivani.

5. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrana prvookrivljenika i drugookrivljenice te provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je prvookrivljenik počinio prekršaj kažnjiv po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji mu se stavlja na teret i koji je opisan u izreci presude pod I., a zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu. U odnosu na prekršaj opisan u izreci presude pod II., a koji se drugookrivljenici stavlja na teret, Sud je drugookrivljenicu na temelju članka 182. točka 2. i 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.

6. Odredbom članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

6.1. Odredbom članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je:

Nasilje u obitelji je psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

7. U postupku nije sporno da su na dan inkriminiranog događaja - 30. studenog 2024., prvookrivljeni ZŠ i drugookrivljena LŠ bili izvanbračni partneri koji imaju i zajedničku djecu pa stoga u smislu članka 8. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji predstavljaju osobe na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.1. U postupku nije sporno da se predmetni događaj dogodio u Splitu, u stanu na adresi [adresa], a u kojem su se tada nalazili prvookrivljenik i drugookrivljenica te nije sporno da je u stanu bilo maloljetno dijete to jest njihov sin ČŠ rođen 2015. Isto tako nije sporno da je predmetne prilike došlo do verbalne prepirke između prvookrivljenika i drugookrivljenice, a tijekom koje su oboje vikali, što proizlazi iz njihovih obrana kao i iz iskaza ispitane svjedokinje KŠ.

7.2. Prvookrivljenik je u obrani sporio da je rukama uhvatio drugookrivljenicu za ramena i bacio je na pod navodeći da je drugookrivljenicu odgurnuo rukama s ciljem da on može proći, a drugookrivljenica je pala na pod te je sporio da bi je uhvatio s obje ruke za vrat, podigao i naslonio na vrata spavaće sobe navodeći da ju je uhvatio jednom rukom za područje prsa, a drugom rukom za vrat. S druge stane, drugookrivljenica je opisujući predmetni događaj u obrani u bitnom navela da je prvookrivljenik uhvatio rukama za ramena, digao je i bacio na suprotni kraj hodnika, zbog čega je pala na pod i refleksno je dohvatila jednu cipelu i bacila je prema drugookrivljeniku, pogodivši ga cipelom u trbuh ili noge, nakon čega se digla s poda te ju je prvookrivljenik uhvatio rukama za vrat i podigao naslonivši je na vrata spavaće sobe i tako je držao nekoliko sekundi. Sud je prihvatio istinitom obranu drugookrivljenice koja je detaljno i uvjerljivo opisala postupanje prvookrivljenika koji ju je fizički napao, a njenu obranu dodatno osnažuje i činjenica što okrivljenik nije iznio konkretnu primjedbu na sadržaj obrane drugookrivljenice koja je opisivala tijek njegovog fizičkog napada na nju te je kao razlog takvog svojeg postupanja naveo da se ona nije htjela maknuti i da mu se unosila u lice. Da je i istina da se drugookrivljenica nije htjela maknuti i da mu se unosila u lice, to ne opravdava postupanje prvookrivljenika na upotrebu fizičke sile i to na način koji je opisan i u čemu je prvookrivljenik ustrajao jer je nakon što je drugookrivljenicu uhvatio rukama za ramena i bacio na pod, nakon što se ista digla s poda, uhvatio ju je rukama za vrat, podigao i naslonio na vrata spavaće sobe. S obzirom da je okrivljenik započeo fizički napad na drugookrivljenicu, bacivši je na pod, nedvojbeno je kako je na strani prvookrivljenika postojao protupravni napad, a to što je drugookrivljenica dok se još nalazila na podu dohvatila cipelu koju je bacila prema prvookrivljeniku, upućuje na refleksnu obrambenu reakciju koja je bila potrebna za njezinu zaštitu i koja nije uzrokovala nikakve ozljede prvookrivljeniku, a čime su ispunjeni svi elementi nužne obrane iz članka 18. Prekršajnog zakona i što isključuje protupravnost njezina ponašanja. Dakle, to što je drugookrivljenica bacila cipelu prema prvookrivljeniku izravna je posljedica njegovog protupravnog napada, a taj čin refleksnog bacanja cipele se smatra dijelom istog neprekinutog događaja, a životno je i logično da osoba koja je srušena na pod od strane fizički dominantnije osobe, traži svoju zaštitu. Sud smatra potrebnim pojasniti da je upravo na temelju provedenog suočenja između prvookrivljenika i drugookrivljenice, a na okolnost u kojem trenutku je drugookrivljenica gađala cipelom prvookrivljenika, sud nedvojbeno utvrdio da je drugookrivljenica to učinila dok se nalazila na podu te je ista upravo odgovarajući na pitanje prvookrivljenika "kako si me mogla gađati cipelom na podu", detaljno opisala da se nalazila bočno na podu kada ju je bacio i dohvatila je jednu cipelu koja je bila na podu i pogodila ga i onda se digla, a dotični ju je u dvije sekunde uhvatio za vrat i podigao na vrata, a na što joj prvookrivljenik nije suprotstavio niti jedan argument iz kojega bi proizlazilo suprotno već je i dalje relatavizirao svoje postupanje tražeći opravdanje za isto rekavši joj "ti si meni priječila put da izađem iz stana, a napadala si me zbog J".

7.3. Slijedom navedenog, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je prvookrivljenik primjenom fizičke sile prema drugookrivljenici, a na način kako je to opisano u izreci ove presude, i to u prisutnosti maloljetnog ČŠ kao kolateralne žrtve počinjenog prekršaja, a čije prisutnosti je prvookrivljenik bio svjestan, ostvario kvalificirani oblik djela kažnjivog po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sud je drugookrivljenicu na temelju članka 182. točka 2. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe za postupanje protivno odredbi članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a što je kažnjivo po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obzirom da je drugookrivljenica činom bacanja cipele prema prvookrivljeniku postupala u nužnoj obrani (okolnost koja isključuje njezinu krivnju). Nadalje, prvookrivljenik i drugookrivljenica terete se podnesenim optužnim prijedlogom da su ..."ispoljili psihičko nasilje u obitelji tako što su isti vikali jedno spram drugog neutvrđenim riječima, a navedenim činjenjem jedno spram drugog izazvali su povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti". Naime, za počinjenje ovog prekršaja verbalnom komunikacijom (vikom), odlučan je sadržaj izgovorenih riječi jer se tek iz konkretnih izraza i riječi može utvrditi radi li se o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da bi se nekoga moglo smatrati žrtvom psihičkog nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koja odlučna okolnost nedostaje u podnesenom optužnom prijedlogu. S obzirom na navedeno, sud je u odnosu na prvookrivljenog ZŠ ispustio iz činjeničnog opisa djela dio koji se odnosi na navedeno, a drugookrivljenu LŠ oslobodio je optužbe za isti dio prekršaja vezan za postupanje protivno odredbi članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, i to na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona.

7.5. Sud je u skladu s rezultatima provedenog doakznog postupka, a budući da iz navoda oboje okrivljenika proizlazi da su u inkriminirano vrijeme bili izvanbračni partneri, ispustio iz činjeničnog opisa djela riječ "bivši", a čime se nije utjecalo na identitet presude i optužbe.

8. Nakon što je Sud prvookrivljenika proglasio krivim za prekršaj za koji ga se tereti, odlučio je o kazni koju će izreći prvookrivljeniku.

9. Kažnjivom odredbom članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

10. Određujući vrstu i visinu kazne prvookrivljeniku, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu prvookrivljenika, kako olakotne, tako i otegotne. Sud je okrivljeniku kao otegotno uzeo u obzir što je počinio teški prekršaj iz područja nasilja u obitelji, a za koji je zakonodavac propisao mogućnost izricanja i kazne zatvora kao i ustrajnost okrivljenika u činjenju predmetnog prekršaja. Osim prekršajne neosuđivanosti okrivljenika, a što je obična olakotna okolnost u smislu članka 5. Ustava Republike Hrvatske, sud nije utvrdio postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona. S obzirom na navedene okolnosti, a uzimajući u obzir i vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja i opće prihvaćenu nultu stopu tolerancije na nasilje, Sud je prvookrivljeniku, između alternativno propisane kazne zatvora i novčane kazne, izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kaznu, odmjerenu u iznosi posebnog zakonskog minimuma novčane kazne propisane za tu vrstu prekršaja, odnosno u iznosu od 1.100,00 eura, a kako je i predloženo optužnim prijedlogom, držeći da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

10.1. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako prvookrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena. Naime sud je na traženje prvookrivljenika, a uzimajući u obzir visinu izrečene novčane kazne i činjenicu da jedno dijete stanuje s njim, istom odredio duži rok plaćanja novčane kazne.

11. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su prvookrivljeniku određeni u iznosu od 60,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a koji iznos je u donjoj granici propisanih troškova i po mišljenju ovog Suda primjeren je složenosti i trajanju postupka te srednjem imovnom stanju prvookrivljenika koji ostvaruje novčana primanja.

12. S obzirom da je drugookrivljenica oslobođena optužbe, sukladno članku 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka u odnosu na drugookrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Prvookrivljeniku na adresu – [adresa] (kod Marinović – Matanović), Split, podredno na e-mail adresu: [adresa elektroničke pošte]

2. drugookrivljenici na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte] com

3. ovlaštenom tužitelju,

4. u spis.