- 1 -              Revd 5/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 5/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R., OIB: ..., iz V., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i R. j.t.d. iz V., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. j.t.d. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-782/2022-3 od 24. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-930/2019-20 od 21. ožujka 2022., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-782/2022-3 od 24. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-930/2019-20 od 21. ožujka 2022. postavljajući više pravnih pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

 

"A. PROCESNOPRAVNA PITANJA

 

i. Protivi li se članku 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?

 

ii. Je li sud u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

 

iii. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

 

iv. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?

 

v. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?

 

B. MATERIJALNOPRAVNA PITANJA

 

vi. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe

 

vii. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?

 

viii. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?

 

ix. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?

 

x. Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene?

 

xi. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope?"

 

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda, odluke županijskih sudova, odluke Suda Europske unije te Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

3. Predlagatelj je također naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6. Naime, na sva pitanja je odgovoreno u odlukama revizijskog suda, a pravno shvaćanje iz pobijane odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja ovog revizijskog suda iznesenog u presudama poslovni broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019., Revt 249/2014 od 9. travnja 2015. i dr., time da u odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu, treba reći da se isto (u svakom slučaju) ne može smatrati pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni neovisno o shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. jer je tuženik tijekom predmetnog postupka na ročištu 14. listopada 2020. (list  497 spisa) predložio saslušanje svjedoka Ivane Županić koja nije potpisnik predmetnog ugovora i drugih pratećih isprava, a k tomu tuženik nije niti tvrdio da bi predložena svjedokinja bila upravo zaposlenica banke koja je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora potrošaču dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama prije sklapanja ugovora, ovdje tužitelju.

 

7. Zaključno, tuženik je u prijedlogu naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) međutim, ocjena je ovog suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka odnosno osobito teškom povredom materijalnog prava bila povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu.

 

8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koja tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno je kao u st. II. izreke.

 

Zagreb, 11. siječnja 2024.