Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1746/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Blažan, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br. R1-96/2026-9 od 1. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-96/2026-9 od 1. travnja 2026.
II. Nalaže se računovodstvu da po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda, na žiro račun odvjetnika Karla Blažana iznos od 125,00 Eur u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem određen je prisilni smještaj SR, rođenom **.**.2003., s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u [naziv], [adresa], u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 27. ožujka 2026.
2. Rješenje pobija prisilno smještena osoba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i pobijano rješenje ukinut.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu odredbe čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Provodeći postupak u smislu odredbi čl. 35. i 36. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14, dalje: ZZODS), a imajući u vidu navode obavijesti [naziv], te na temelju činjenica utvrđenih iz liječničke dokumentacije neubrojive osobe, prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, na temelju odredbe čl. 27. ZZODS, budući je u pitanju osoba s težim duševnim smetnjama, koja uslijed takvih smetnji osobno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana u navedenom zakonskom članku, zbog čega joj je prijeko potreban smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja.
7. Navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. ABC, koja je navela kako je prisilno smještena osoba mladić od 23 godine, koji se prvi put nalazi na psihijatarskom liječenju, zbog smetnji koje su shvaćene kao akutno psihotično stanje (F 23.1), što predstavlja težu duševnu smetnju. Akutno je psihotičan, iznosi obilje sumanutosti, disimulatian je i sugestibilan, ambivalentan, te u trenutnom stanju može ugroziti osobnu sigurnost i zdravlje, te je potrebno zadržati ga bolničkom liječenju radi dijagnostičke obrade i određivanja adekvatne farmakoterapije, što je preduvjet stabilizacije njegovog psihičkog stanja.
8. Na ročištu dana 1. travnja 2026. predstavnik Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, dr. CR, ostao je kod prijedloga bolnice za prisilnim smještajem SR u psihijatrijskoj ustanovi, a vještak dr. ABC ostala je kod svog nalaza i mišljenje, i nadalje smatra kako je potrebno provesti prisilno bolničko liječenje, te da u trenutnoj situaciji ne postoji mogućnost ambulantnog liječenje, obzirom se radi o prvom psihijatrijskom liječenju, te je radi kliničke slike te potrebne kliničke opservacije dijagnostičke obrade i određivanja adekvatnih lijekova, potrebno provesti bolničko liječenje.
9. Vezano za žalbene navode prisilno smještene osobe, valja navesti da su odredbom čl. 27. ZZODS propisane pretpostavke pod kojima se neka fizička osoba može prisilno zadržati i prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu. Prvo, mora se raditi o osobi koja ima teže duševne smetnje, a teža duševna smetnja određuje se kao duševna smetnja iz čl. 3. st. 1. toč. 3. ZZODS, koja po svojoj naravi ili intenzitetu ograničava ili otežava psihičke funkcije osobe u mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć (čl. 3. st. 1. toč. 17. ZZODS). Iz nalaza vještaka jasno proizlazi da Akutni psihički poremećaj (F 23.1) predstavlja težu duševnu smetnju, a žalbeni navodi kako je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak da je prisilno smještenoj osobi SR potreban prisilni smještaj, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
10. Nadalje, da bi se osoba prisilno zadržala i smjestila u psihijatrijsku ustanovu, potrebno je da takva osoba upravo zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život zdravlje ili sigurnost. Teža duševna smetnja određene osobe u tom smislu mora biti uzrok ozbiljne i izravne opasnosti za njezin vlastiti život, zdravlje ili sigurnost ili za život zdravlje ili sigurnost bilo koje druge osobe. U ovom predmetu utvrđeno je postojanje tog kauzaliteta, a isti proizlazi iz činjenice da distimultivnost, sugestibilnost i ambivalentnost koja je dijagnosticirana kod prisilno smještene osobe, predstavlja rizik ugroze osobnog života i zdravlja i jedino bolničko liječenje u trenutnoj situaciji može dovesti do potrebne opservacije dijagnostičke obrade i određivanja adekvatnih lijekova.
11. Prisilni smještaj SR proveden je po zakonu i po propisanom postupku, pa su stoga ispunjenje sve zakonske pretpostavke pod kojima se neku osobu može prisilno zadržati i prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu, a žalbeni navodi u tom smislu, ukazuju se u cijelosti neosnovani.
12. S tim u vezi, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 43. st. 3. ZZODS odlučiti kao u toč. I. izreke.
13. Prisilno smještenoj osobi u ovom postupku, a radi zaštite njezinih prava postavljen je po službenoj dužnosti odvjetnik Karlo Blažan, koji je podnio zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 125,00 Eur.
14. Zahtjev odvjetnika Karla Bažana je osnovan.
15. Prema Tbr. 18. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022-dalje OT), za sastavljanje redovnih i izvanrednih pravnih lijekova, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr 16 uveća za 25%.
16. Stoga, pravilnom primjenom Tbr. 18. OT, odvjetniku je valjalo priznati za sastav žalbe 62,5 boda. Imajući u vidu vrijednost boda (2,00 Eur), s osnova sastava žalbe, odvjetniku je priznato 125,00 Eur.
17. Pri tome je za ukazati kako se sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti, osiguravaju i isplaćuju iz proračuna nadležnog županijskog suda, jer sukladno odredbi članka 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika budući je pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima dio prava na pravično suđenje prema članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - MU broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 1/06, 9/05 i 2/10), a pravo na podnošenje pravnog lijeka je ustavno pravo regulirano odredbom članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01,55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).
18. S obzirom na navedeno, valjalo je riješiti kao u toč. II. izreke.
U Zagrebu, 16. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis