REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Ilica-Selska, Ilica 207, Zagreb

Poslovni broj: KZD-28/2025-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji za mladež Sonji Vrandečić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Barbare Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene HE, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2., Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., i 136/25 – dalje KZ/11), sve u svezi čl. 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-75/21 od 6. travnja 2021., na raspravi s koje je isključena javnost, u nazočnosti zastupnika optužbe zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Dragane Šipek Saulić, okrivljenice osobno uz branitelja, odvjetnicu Mirjanu Mrčela, te opunomoćenika oštećenika, odvjetnika Dražena Crnkovića, dana 16. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08)

okrivljena HE, kćer H, rođena **.**.1967. u [adresa], BiH, majka Š, rođena G, državljanka RH, sa prebivalištem u [adresa], završen filozofski fakultet, umirovljena sa mirovinom od 1.330,00 eura, vlasnica stana u [adresa], udana za ŠE, koji je bez prihoda, majka troje punoljetne djece, niti jedno ne živi sa njome, plaća uzdržavanje za mlt. ošt. GE od oko 167,00 eura mjesečno, ne vodi se drugi kazneni postupak po vlastitom iskazu, neosuđivana,

k r i v a  j e

što je:

- u vremenu od 2008. do 26. listopada 2010. u odnosu na tada mlt. ŽE rođenog **.**.1992., u vremenu od 2008. do 26. travnja 2014. u odnosu na tada mlt. HEL rođenu **.**.1996. te u vremenu od 2008. do 03. studenog 2015., u odnosu na mlt. GE rođenu **.**.2003., na tadašnjoj adresi stanovanja u [adresa], pristajući ugroziti siguran i miran psihofizički rast i razvoj svoje djece, djecu učestalo fizički kažnjavala na način da je mlt. ĆE znala ošamariti, dok je mlt. HEL i mlt. GE znala šamarati, derati se na njih, udarati remenom, štapom i rukom po njihovim rukama i nogama i po stražnjici te ih čupala za kosu, uslijed čega su mlt. ŠEL i mlt. GE znale imati tragove po rukama i nogama te crvenilo po licu, te je mlt. ŽE govorila da stalno laže, da je isti tata, da stalno nešto radi protiv nje, dok je mlt. GEL govorila da je kurva, a jednom joj je pljunula u lice, uslijed čega su se mlt. ŽE, mlt. ŠEL i mlt. GE osjećali nesigurno, tužno i bili u strahu,

dakle, zlostavila djecu,

pa da je time počinila tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11

II. Temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu ŽE utvrđuje se

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu ŽEL

utvrđuje se

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu mlt. GE

utvrđuje se

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

V. Temeljem čl. 51. KZ/11

izriče se

JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

VI. Temeljem čl. 56. KZ/11 na izrečenu kaznu zatvora primjenjuje se

UVJETNA OSUDA

temeljem koje se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VII. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 148. st. 2. ZKP/08 okrivljena HE dužna je namiriti troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura), kao i troškove punomoćnika oštećenih odvjetnika Dražena Crnkovića, o čemu će biti sačinjeno zasebno rješenje.

O b r a z l o ž e n j e

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 6. travnja 2021. pod brojem KOz-DO-75/21 optužnicu protiv okrivljene HE, zbog tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

2. Presudom ovog suda od 14. studenog 2022., poslovni broj Kzd-170/2021-65, optužena HE proglašena je krivom za počinjenje tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2025., poslovni broj Kžzd - 42/2023-12, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U ponovljenom postupku sud je, na temelju članka 388. stavka 2. točke 4. ZKP, s rasprave isključio javnost radi zaštite osobnog ili obiteljskog života oštećenika s obzirom da se radi o kaznenom djelu povrede djetetovih prava od strane majke, zbog čega smatra da bi javno iznošenje pojedinosti o kaznenom djelu moglo ozbiljno narušiti dostojanstvo, osobni život ili psihičko zdravlje oštećenika.

4. Očitujući se o navodima optužbe optužena HE na raspravi izjavila je da se ne smatra krivom za kaznena djela koja joj se optužnicom stavljaju na teret i da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka i kao nesporno pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu, i to dopis OŠ Ivana Filipovića od 6. studenog 2015. (list 4 spisa), dopis OŠ Ivana Filipovića od 3. studenog 2015. (list 5 spisa), dokumentaciju Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Maksimir od 25. studenog 2015. i zapisnik od 23. studenog 2015. (list 9 do 13 spisa), plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. studenog 2015. (list 14 do 17 spisa), zapisnike CZSS od 12. studenog 2015. i 10. studenog 2015. (list 21 do 25 spisa), nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreb od 19. lipnja 2012. (list 27 do 30 spisa), Ugovor i anex ugovora o diobi zajedničke (bračne) imovine (list 35 do 38 spisa), Sporazum od 27. srpnja 2011. (list 39 do 42 spisa), presudu Općinskog suda u Dugom Selu P-365/08 od 29. prosinca 2008. (list 43 do 46 spisa), Izvješće o provedenom obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskih postupaka u svezi djeteta od 24. studenog 2015., medicinsku dokumentaciju na ime HE, ranije JE (list 53 do 54 spisa i 68 do 76 spisa), preslike fotografija maloljetne GE (list 92 do 102 spisa), nalaz i mišljenje psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 2. rujna 2016. (list 104 spisa), nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 22. ožujka 2016. (list 110 do 112 i 414 do 415 spisa), zapisnik CZSS Zagreb, Podružnica Maksimir od 12. travnja 2016. (list 121 spisa), nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike od 12. prosinca 2016. (list 417 spisa), zapisnik CZSS Zagreb, Podružnica Sesvete od 30. studenog 2017. (list 154 spisa), nalaz i mišljenje psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 8. prosinca 2016. (list 416 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Sesvete od 14. prosinca 2017. (list 418 spisa), nalaz i mišljenje psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 6. listopada 2017. (list 419 spisa), izvješće o učenici GE od 6. prosinca 2017. (list 420 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Sesvete od 24. travnja 2018. i 7. svibnja 2018. (list 436 do 437 i 440 spisa), presliku poruka između okrivljenice i maloljetne oštećenice (list 553 do 594 spisa), prijepis ocjena Gornjogradske gimnazije za HEL (list 605 do 606 spisa), prijepis ocjena za ŽE u 18. Gimnaziji (list 626 do 627 spisa), presliku fotografija iz obiteljskog života oštećenika (list 662 do 672 spisa), psihološki nalaz od 11. studenog 2015. za maloljetnu GE (list 673 spisa), fotografije obiteljskog života oštećenika (list 774 do 789 spisa), pismo (list 790 spisa), fotografije oštećenika list (810 do 820 spisa), presuda Pn-2769/20 Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 821 do 833), fotografije maloljetnih oštećenika (list 845 do 947 spisa), dokumentaciju za okrivljenu predanu po branitelju (list 950 do 965 spisa) kao i pismenu obranu okrivljenice od 2. studenoga 2022. (list 977-979 spisa). Nadalje, uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik o ispitivanju LE od 2. listopada 2020. (list 453 do 457 spisa), zapisnik o ispitivanju ŽE (list 458 do 460 spisa), ŽEL (list 461 do 464 spisa), transkript ispitivanja oštećene GE (list 747 do 751 spisa), transkript ispitivanja ŽEL (list 752 do 755 spisa), transkript ispitivanja ŽE (list 756 do 759 spisa), iskaz svjedoka ŠE na raspravi 9. lipnja 2022. (list 808 spisa), iskaz svjedokinje NE (list 807 do 808 spisa), iskaz svjedokinje SE od 28. rujna 2022. (list 972 spisa) i svjedokinje ĆEL (list 972 do 973 spisa) te je razgledana snimka ispitivanja od 6. travnja 2022. oštećenih GE, ŽEL i ŽE. Na kraju dokaznog postupka ispitana je i optužena HE te su pročitani izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu (list 1208 do 1211 spisa).

5.1. Sud je odbio dokazni prijedlog za pozivanje i ispitivanje svjedoka ČE, ĐE, JEL, LEL, NEL, SEL, EE, VE te načelnika SOA -e s obzirom da su po mišljenju suda navedeni svjedoci predloženi isključivo u svrhu otezanja kaznenoga postupka jer isti nemaju relevantnih saznanja u ovom kaznenom postupku. Sud je također odbio dokazni prijedlog obrane za pribavu uskočkog predmeta broj KR-US-189/19 koji se vodi protiv troje oštećenika i svjedoka LE za davanje lažnog svjedočanskog iskaza i podnošenje kaznene prijave protiv optužene KE smatrajući također da je navedeni dokazni prijedlog irelevantan za ovaj kazneni postupak s obzirom da se priklopom istog neće utvrditi ništa vezano za inkriminacije za koje se optuženica tereti u ovome postupku. Isto tako, odbijen je dokazni prijedlog braniteljice za provođenjem informatičkog vještačenja fotografija o povredama maloljetne GE kao odugovlačeći i nepotreban s obzirom na utvrđeno materijalno stanje u predmetu.

6. Optužena HE u svojoj obrani je navela da je od 1990. do 2020. godine radila kao zaposlenik različitih Ministarstava i sigurnosnih službi koje su kontinuirano vršile provjere njenog zdravlja i funkcioniranja i nikada nisu našle razlog zbog kojeg bi joj uskratile postupanje u sigurnosnim službama i drugim visoko rangiranim, važnim i povjerljivim poslovima. Smatra da je cijeli postupak posljedica manipulacije njenog bivšeg supruga LE, kao i njena prisilna hospitalizacija 2007. godine kada je i utvrđeno da je isto provedeno temeljem heteroanamnestičkih podataka koje je dao upravo on kao zainteresirana stranka. Smatra da joj sud ne bi povjerio svo troje djece, niti bi njen suprug s tim bio suglasan da je ona doista psihički bolesna osoba, a kako to navode svjedoci. Isto tako, da su i njena djece, ŽE i TE, postupak inscenirali i protuzakonito pokrenuli jer ih je ona ranije prijavila zbog kaznenih djela davanja lažnog iskaza, a LE i zbog obiteljskog nasilja. Nadalje, da je OKDO Zagreb postupanje u ovom predmetu počelo u periodu od 2015. do 2018. kada je predmet arhiviran, a kasnije je ponovno pokrenut upravo na inicijativu LE koji je navodno imao nove dokaze, a ona da je cijelo to vrijeme radila u Sigurnosnoj službi koja je imala informacije o navedenom postupku. Istaknula je da iz dokumentacije nadležnog centra, poliklinike i ostalih institucija nedvojbeno proizlazi da nije počinila djela za koja ju se tereti, a smatra da ju oštećenici terete pod utjecajem LE i da su njihovi iskazi nevjerodostojni, neuvjerljivi i proturječni, kao i fotodokumentacija o povredama koje je GE navodno zadobila. Nadalje, da je GE u bolnicu tada vodila TE, i to upravo u Vinogradsku bolnicu gdje im je otac ravnatelj te je dijete obrađeno u hitnoj službi bez prisutnosti roditelja, a bolnica je takvu situaciju bila dužna prijaviti po službenoj dužnosti. Isto tako, da nije točno da je sina tukla kad je bio star 17 godina, on je tada trenirao kontaktne sportove, a ona je bila u teškoj depresiji zbog situacije u kojoj se zatekla. Djeca vole svog oca i ona ih nikada nije odgajala na način da bi ih okretala protiv njega pa oni zbog toga odlaze živjeti s njime, a njihovi iskazi kojima ju terete su motivirani izbjegavanjem kaznene odgovornosti, ali i materijalnim probitkom jer je u podjeli bračne stečevine ucijenjena i prevarena od strane bivšeg muža. Iz medicinske dokumentacije za GE, nalaza Poliklinike iz 2012., 2014. i 2017. vidljivo je da kod njene kćeri nisu utvrđeni nikakvi poremećaji u ponašanju, nikakva depresija niti nešto što bi ukazivalo na to da bi je ona navodno zlostavljala. GE ju je prijavila po nagovoru oca, ali tada nije reagirala ni škola, niti Centar, 11 dana niti LE, već ostavlja svoju kćer kod navodne zlostavljačice. Sa djecom unatoč činjenice da su otišli od nje i dalje održava odnose, viđaju se i susreću te ih nikada ne okreće protiv oca. LE je otuđujući roditelj koji svojim manipulacijama i vezama nju prisilno hospitalizira, bezrazložno etiketira kao osobu teško narušenog psihičkog zdravlja , što ona nije. Da je to tako potvrđuje i nepravomoćna presuda Građanskog suda kojom je utvrđeno da je bezrazložno prisilno hospitalizirana. U predmet predaje potvrde o svojoj zdravstvenoj sposobnosti za rad i to je isto utvrđeno 30. prosinca 2008., 30. prosinca 1991. te 30. siječnja 1995. Točno je da je u jednom vremenskom periodu bila umirovljena zbog narušenog zdravstvenog stanja i to u periodu od 2003. do 2005. nakon čega se ponovno zapošljava. Ne smatra se osobom koja ima trajno narušeno psihičko zdravstveno stanje. Ništa od inkriminacija za koje ju se tereti u ovom postupku nije počinila, nije psihički zlostavljala svoju djecu, tukla ih, čupala za kosu, nije ih vrijeđala. Ništa nije učinila da bi se oni osjećali zbog nje nesigurno, tužno ili bili u strahu. Smatra da iskazi samih oštećenika nisu dosljedni, ni sami za sebe, niti međusobno. Iskaz svjedoka LE nije dosljedan te je u koliziji sa iskazima oštećenika. GE je sa njom komunicirala do svoje punoljetnosti, smatrala je da je jedini način da ode živjeti sa ocem da ju prijavi da ju je tukla te je zato to i napravila.

7. U ovom postupku nije bilo sporno da je optužena HE majka troje djece, ŽE, ŽEL i GE, s kojima je tijekom inkriminiranog perioda stanovala na adresi u [adresa].

8. U postupku je, s obzirom na obranu optužene HE, bilo sporno je li ona tijekom zajedničkog života s djecom iste učestalo fizički kažnjavala te ih vrijeđala, na način opisan u optužnici.

9. U odnosu na sporne činjenice sud je u tijeku postupka izveo dokaze navedene pod točkom 5. Obrazloženja presude koje reproducira, analizira i ocjenjuje u nastavku presude.

10. Iz dopisa OŠ Ivana Filipovića od 6. studenog 2015. (list 4 spisa) i od 3. studenog 2015. (list 5 spisa) proizlazi da se oštećena GE **.**.2015. požalila razrednici na dugogodišnji problem u odnosu s majkom, o čemu do sada nisu imali saznanja, na način da ju majka već godinama zlostavlja fizički i psihički (tuče ju, vrijeđa), posebno kada dobije slabiju ocjenu.

11. Iz dokumentacije Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Maksimir od 25. studenog 2015. i zapisnika od 23. studenog 2015. (list 9 do 13 spisa), plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. studenog 2015. (list 14 do 17 spisa), izvješća o provedenom obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskih postupaka u svezi djeteta od 24. studenog 2015. (list 18 do 20 spisa) i zapisnika CZSS od 12. studenog 2015. i 10. studenog 2015. (list 21 do 25 spisa) u bitnome proizlazi da je maloljetna GE **.**.2015. na inicijativu majke bila na razgovoru kod dr.sc. NE, kliničkog psihologa, gdje je navela da ju je majka zlostavljala samo jednom, prije otprilike godinu i pol, jer je majci lagala pa ju je ona istukla. Misli da je to bilo slučajno jer se više nije ponavljalo, a o svemu je razgovarala s ocem koji nije ništa poduzeo. Na pitanje zlostavlja li ju majka stvarno odgovorila je da ne, ali da želi živjeti s ocem jer s njim zaboravi na sve probleme. Nadalje, da su 13. studenog 2015. otac LE i majka JE sklopili sporazum kojim je određeno da će maloljetna GE stanovati s ocem, dok će s majkom ostvarivati susrete i druženja, za što je majka na zapisnik dala suglasnost. Isto tako, da je majka iskazala da su navodi maloljetne GE o navodnom nasilju dani isključivo kako bi osigurala stanovanje kod oca i da nisu istiniti, dok je otac iskazao da mu se maloljetna GE prije otprilike 6 mjeseci požalila da ju majka zna povući za kosu i ošamariti ju, nakon čega je on nazvao optuženicu i rekao joj da to ne smije raditi.

12. Iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba od 19. lipnja 2012. (list 27 do 30 spisa) u bitnome proizlazi da se provedenom multidisciplinarnom obradom zaključuje da se rad i o djevojčici (maloljetnoj GE) koja odrasta u obitelji separiranih roditelja, urednog je razvoja bez odstupanja na planu ličnosti i doživljavanja, pokazuje razumijevanje uvjeta u kojima živi, a dosadašnja loša komunikacija roditelja otežavala joj je emocionalno ovladavanje situacijom separacije.

13. Iz materijalne dokumentacije na listu 35 do 38 spisa proizlazi da su LE i JE prije razvoda braka sklopili ugovor o diobi zajedničke imovine. Iz presude Općinskog suda u Dugom Selu P-365/08 od 29. prosinca 2008. (list 43 do 46 spisa) proizlazi da je brak između LE i FE razveden 29. prosinca 2008. i da je određeno da će zajednička djeca nastaviti živjeti s majkom FE. Iz Sporazuma od 27. srpnja 2011. (list 39 do 42 spisa) proizlazi da je iznos uzdržavanja koji je LE plaćao za TE i GE povećan na iznos od 3.000,00 kuna.

14. Iz medicinske dokumentaciju na ime HE, ranije JE (list 53-54 spisa i list 68-76 spisa) proizlazi da je optuženica psihijatrijski liječena, da je izjavila da je pojačano napeta i zabrinuta. Nadalje, da je bila hospitalizirana u prosincu 2007. pod sumnjom na akutnu psihotičnu dekompenzaciju i da se na dan prijema zatvorila u sobu, vikala i udarala glavom u zid, u prvo vrijeme to je bilo shvaćeno kao psihoza, potom kao shizoafektivni poremećaj, da bi s vremenom se počela oporavljati te joj je dana puno blaža dijagnoza anksioznog poremećaja. Nadalje, da je prvi put psihijatrijski liječena na trećoj godini fakulteta kada je zbog jake emocionalne traume zbog gutanja sedativa završila na hitnoj, kasnije zbog traumatskih događaja u obitelji upada u akutni stresni poremećaj koji vremenom prelazi u dugotrajni PTSP zbog kojeg biva umirovljena. Konačno, liječnik IE da je naveo da kod optuženice ne postoji nikakva psihička bolest ili poremećaj, da je unazad dvadeset pet godina u nekoliko navrata bila u traumatskom stresu koji se manifestirao jakom anksioznošću i znatnim poremećajem raspoloženja, psihotičnosti ne nalazi ni tada ni sada jer su proteklo vrijeme i postupci bivšeg supruga pokazali da navodne paranoidne ideje vezano uz njega nisu bile paranoidne, već „gorka istina koja joj se događala“.

15. U spisu prileže i fotografije koje je vlastitim mobitelom sačinila maloljetna oštećena GE (list 92 do 102 spisa) na kojima su vidljive povrede koje su maloljetnoj oštećenici nanesene od strane optužene HE.

16. Iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 22. ožujka 2016. (list 110 do 112 spisa/414 do 415 spisa) proizlazi da je maloljetna GE uz roditelja ponaosob iznijela pozitivna iskustva, a uz majku i negativna, govorila kako ju je majka udarila remenom, štapom, napljuskala, vukla za kosu, derala se, da je imala plavi otisak na nozi i dvije crvene crte na nozi, a jednom i ogrebano na vratu, da joj je znala reći „zašto nisi učila… derište… glupačo“. Najčešće da ju je kažnjavala zbog ocjena u školi. Iznijela je neke pozitivne situacije s majkom, voli s njom izlaziti i ići negdje, a kao neugodno je opisala fizičko i verbalno kažnjavanje kojem je bila izložena u više navrata.

17. Iz nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 2. rujna 2016. (list 104 spisa) proizlazi da je maloljetna GE u kontaktu bila emocionalno topla i stabilna, komunikativna i otvorena i iznijela pozitivna iskustva vezano uz svakog roditelja, a nije iznijela negativnih ili stresnih situacija niti neprimjerenih postupanja roditelja.

18. Iz zapisnika CZSS Zagreb, Podružnica Maksimir od 12. travnja 2016. (list 121 spisa) proizlazi da je pred CZSS održano savjetovanje radi upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu, a vezano uz nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba od 22. ožujka 2016.

19. Iz zapisnika CZSS Zagreb, Podružnica Sesvete od 30. studenog 2017. (list 154 spisa) proizlazi da je optuženica pred CZSS izjavila da s maloljetnom GE redovito održava odnos i viđa se s njom po dogovoru, dok ju suprug i nadalje psihički i emocionalno zlostavlja vršeći obiteljsko nasilje na način da ju je udaljio od ostalo dvoje punoljetne djece.

20. Iz nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 8. prosinca 2016. (list 416 spisa) proizlazi da je maloljetna GE navela da se sada redovito viđa s majkom, iznosi pozitivna iskustva, navodi da nema neprimjerenog postupanja i da se osjeća slobodna i otvorena u kontaktu s njom, dok je povremeno uznemirena zbog razgovora o sestri i bratu s kojima majka ne ostvaruje odnos.

21. Iz nalaza i mišljenja psihijatra Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 12. prosinca 2016. (list 417 spisa) proizlazi da je maloljetna GE opisala pozitivne odnose sa svakim od roditelja ponaosob.

22. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Sesvete od 14. prosinca 2017., 24. travnja 2018. i 7. svibnja 2018. (list 418 spisa, list 436 do 437 spisa i 440 spisa), proizlazi da je sa majkom HE održano nekoliko savjetodavnih razgovora i da je postignut pozitivan ishod u njenom odnosu sa kćeri, dok je LE na savjetovanju bio jednom, a na ostale pozive se nije odazivao, s time da je upozoren da je dužan poticati odnose između maloljetne GE i majke. Nadalje, da je maloljetna GE odlična učenica, da je **.**.2018. LE naveo da je situacija u obitelji stabilna, i da nije bilo saznanja o mogućim poteškoćama u obitelji u prethodnom periodu.

23. Iz nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 6. listopada 2017. (list 419 spisa) proizlazi da je djevojčica navela da je promjenjivog raspoloženja i opisala da je s majkom razgovarala o događanjima u obitelj i ranijim majčinim postupanjima, a takve razgovore doživljava dijelom kao pritisak. Nije negirala ranije događaje majčinog negativnog postupanja.

24. Iz izvješća o učenici GE od 6. prosinca 2017. (list 420 spisa) proizlazi da je GE odlična učenica s prosjekom 5,00, zainteresirana za rad na svim nastavnim predmetima, te da majka i otac vode brigu o njenom školskom uspjehu i napredovanju.

25. Iz preslike poruka između optužene HE i maloljetne GE (list 553-594) proizlazi međusobna ugodna i uredna svakodnevna komunikacija.

26. Iz prijepisa ocjena Gornjogradske gimnazije za HEL list (605- 606) proizlazi da je ŠEL školsku godinu 2011./2012. završila s vrlo dobrim općim uspjehom.

27. Iz prijepisa ocjena za ŽE u 18. Gimnaziji (list 626-627) proizlazi da je iz većine predmeta ocijenjen ocjenama odličan ili vrlo dobar u školskoj godini 2007./2008. i 2008./2009.

28. Iz psihološkog nalaza od 11. studenog 2015. za maloljetnu GE list (673 spisa) proizlazi da je pregled izvršila dr. sc. NE, da je s maloljetnom GE razgovarano bez prisustva majke, da je navela da ju je majka zlostavljala samo jednom kad joj je lagala jer je nešto razbila, a majka ju je istukla, i da je nasilje prijavila učiteljici jer je smatrala da je to jedini način da živi s ocem s kojim želi živjeti jer mu se više sviđa njegov životni stil.

29. Iz pisma s lista 790 spisa proizlazi da je maloljetna GE majci napisala pismo u kojem navodi da je optuženica „najbolja mama na svijetu“ i zahvaljuje se što se brine o njima i što se puno trudi.

30. Fotografije oštećenika (list 662-672, list 774-789, list 810-820, list 845-947) prikazuju oštećenike, sadašnjeg supruga optuženice te optuženicu u svakodnevnim situacijama prilikom kojih su djeca nasmijana, rade kolače, kartaju, zajedno objeduju, odlaze na izlete i slično.

31. Iz presude Pn-2769/20 Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 821-833) proizlazi da je Kliničkom bolničkom centru Zagreb naloženo HE uplatiti iznos od 25.000,00 kuna sa zateznom kamatom, dok je odbijena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva isplatu iznosa u visini do 215.000,00 kuna.

32. U dokumentaciji za okrivljenu predanu po branitelju (list 950-965) ističe se profesionalni uspjeh i postignuća optužene HE uz naglasak da je ista prolazila zdravstvene psihofizičke preglede, kao i sigurnosne provjere te je utvrđeno da nema sigurnosne zapreke za zapošljavanje u Sigurnosno obavještajnoj agenciji, posebice u pravcu prethodnih protuzakonitih postupanja ikoje vrste, pa tako i postupanja u pravcu zlostave.

33. Iz razgledanih snimaka predanih po branitelju proizlazi da se razgledom snimke ne može utvrditi datum nastanka i da se radi o snimci koja je sačinjena na način da ju je netko slikao s prozora stana, da snimka obuhvaća prostor ulice i prikazuje susret ženske osobe s leđa, a koja po vanjskim obilježjima odgovara okrivljenici. Na snimci su vidljive i dvije mlađe ženske osobe koje bi izgledom odgovarale maloljetnoj GE i GEL i manji pas, a radi se o susretu u kojem ženska osoba grli stariju djevojčicu i one potom odlaze. Nadalje je pregledana snimka prema navodima braniteljice vezana uz događaje na Krku 2013., radi se o snimkama pasa i papagaja, zatim o snimkama dvije djevojčice koje provode vrijeme na moru, zabavljajući se, ali, s obzirom na protek vremena od 10ak godina iste ne mogu od strane raspravne sutkinje biti prepoznate kao oštećenice u ovom postupku. Na ostalim snimkama djevojčice jašu konje, a na jednoj pjevaju rođendansku pjesmu, međutim niti za jednu snimku nije moguće utvrditi datum nastanka niti tko ih je snimio, a okrivljenica nije vidljiva na snimkama.

34. Iz iskaza svjedoka LE od 2. listopada 2020. koji je pročitan na raspravi uz suglasnost stranaka proizlazi da je GE počela živjeti sa njim u dobi od 12 godina na njezino traženje. Naime, u to vrijeme je bio pozvan da se hitno javi u njezinu školu od strane psihologice i pedagogice Osnovne škole "Ivan Filipović" zbog činjenice da je GE izjavila da je verbalno i fizički zlostavljana od strane majke, da majka viče na nju, tuče ju i ponižava i da joj se ne želi vratiti. Kada je došao u školu, upoznali su ga sa Nininom izjavom i sa GE je otišao kući, a naknadno je u školu pozvana njegova bivša supruga kojoj su predočili što je GE rekla te se nakon tog događaja GE vratila majci na još dan ili dva, no tada je počela živjeti sa njim budući da je optužena HE na Centru za socijalnu skrb pristala da GE živi sa njim. Poliklinika je izradila nalaz i mišljenje iz kojeg je proizlazilo da je optuženica zlostavljala GE. Nakon toga, optuženica je prijavila i Polikliniku i djelatnike. Nakon razvoda, optuženica kontinuirano, bilo anonimno ili punim potpisom, prijavljuje njega i djecu zbog navodnih nezakonitih radnji, pa je tako poslala upit na Zdravstveno veleučilište Velika Gorica pitajući je li se njihova zajednička kćerka TE upisala redovnim putem ili putem neke veze, taj upit poslala je DORH-u i Ministarstvu znanosti radi čega su pisali očitovanja, optuživala je zajedničkog sina ŽE da se nelegalno upisao, odnosno iz Medicinskog fakulteta u [adresa] prebacio na Medicinski fakultet u Rijeci. Prijavila je i njegovu novu suprugu Ž radi nelegalnog upisa na fakultet te je bio prisiljen stalno opravdavati se ili obrazlagati neistinite prijave optuženice i na taj način se ona bavi teškim sramoćenjem njega i članova njegove obitelji. Smatra da neosnovanim prijavljivanjem optuženica čini kazneno djelo nametljivog ponašanja u odnosu na njega i njegovu obitelj, ali ne želi staviti prijedlog vezano za progon u odnosu na ta kaznena djela, no želi da se zaštiti kćerka GE, jer smatra da je ona najviše pretrpjela vezano uz ponašanje optuženice.

34.1. Ispitan na raspravi 17. veljače 2022. svjedok LE naveo je da se u posljednje dvije godine optužena HE veoma rijetko viđala s kćeri, kao razlog za to navodila je vlastite obveze. GE nije bila posebno zainteresirana za susrete s majkom, jer joj zamjera događaje iz prošlosti. Djeca bez obzira na protek vremena i nadalje majci zamjeraju njeno ponašanje. Sinu ŽE nije došla na promociju diplome niti mu je čestitala, ista situacija se ponovila s TE te se sada na takav način odnosi prema GE. Prvu informaciju o tome da je GE zlostavljana od strane optuženice dobio je na način da je pozvan iz škole koju je GE pohađala od strane ravnateljice i psihologinje te su mu onda izneseni navodi kćeri o zlostavi. Dvoje starije djece ŽE i TE žalili su se na ponašanje majke u vidu verbalne zlostave, vrijeđanja i ponižavanja. Djeca su rekla da su bila ustrašena od strane majke koja im je rekla da ne smiju mu ništa reći od onoga što se događa kod njih u kući. Oni mu nisu govorili da bi ih majka fizički zlostavljala, rekli su da neka se ne petlja u njihove odnose s majkom jer to njima samo pogoršava situaciju. O informacijama koje je dobio od djece razgovarao je sa optuženicom no ona je to sve negirala. Sporazumno su se razveli tijekom 2008., da bi ostao živjeti u stanu do kraja te školske godine, odnosno do lipnja 2009. U tom vremenskom periodu optuženica je po njegovom sjećanju u dva navrata prisilno hospitalizirana na Rebru zbog agresivnog ponašanja. Takvo njeno ponašanje je bilo u manjoj mjeri usmjereno prema njima, a u većoj mjeri auto destruktivno te je zbog toga i hospitalizirana. To je također jedan od razloga zbog kojeg je ostao živjeti na istoj adresi i vodio brigu o djeci do stabilizacije zdravstvenog stanja optuženice.

34.2. Tražio je da se djeca povjere njemu na brigu i odgoj, ali sud je donio drugačiju odluku. Optužena HE je i navodila da ukoliko joj se djeca ne povjere na brigu i odgoj da će se ubiti te je to razlog zbog kojeg joj je pomagao u brizi oko djece i nije pokrenuo postupak o izmjeni odluke o povjeravanju. TE prestala je živjeti s optuženicom kad je postala punoljetna te je mogla sama odlučiti s kime će živjeti. Poznato mu je da postoje fotografije o povredama koje bi zadobila kćer GE, te kada su mu u spisu predočene priležeće fotografije na listu 92 - 94 te 96-98 naveo je da se radi upravo o tim fotografijama, koje je napravila GE sama svojim mobitelom. GE je rekla da joj je ozljede nanijela majka na način da ju je tukla i gušila.

34.3. Osobno je bio prisutan kada je optužena HE u više navrata bila verbalno agresivna prema djeci, znala ih psovati, podcjenjivati. TE je govorila da je glupa i da nikad neće završiti fakultet, da je promiskuitetna. ŽE je govorila da je nesposoban. Tako se izražavala vičući uz cijeli niz psovki. Nazivala ih „idiote, debilu, kretenu, pička ti materina i ostale uobičajene narodske psovke“. Po saznanju o Nininim povredama o istome je obavijestio socijalnu službu, a GE je kasnije i po zahtjevu optuženice uključena u tretman Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

35. Sud je prihvatio iskaz svjedoka LE, oca ošećenika kao logičan i životno uvjerljiv, te se isti u bitnome podudara i sa iskazima svo troje oštećenika koje sud reproducira i ocjenjuje u nastavku presude, osim u dijelu u kojem svjedok navodi da nije imao saznanja o fizičkim zlostavama optuženice spram maloljetnih oštećenika, s obzirom da isti o tome iskazuju drugačije. Međutim, svjedok LE iskazuje da su mu se starija djeca, ŽE i TE, žalili na ponašanje majke u vidu verbalne zlostave, vrijeđanja i ponižavanja. Naime, svi oštećenici u ovom postupku, kao i LE, iskazuju o svojim problemima koje su imali od strane optuženice, a posebno uzimajući u obzir i činjenicu da ih ista nakon inkiminiranih događaja počinje prijavljivati na razne instance, pokrećući različite postupke kojima definitivno ugrožava sve bivše članove svoje obitelji, što posebno proizlazi iz materijalne dokumentacije dostavljene od strane obrane, a koja na taj način pokušava diskreditirati iskaz svjedoka LE i oštećene djece. Naime, svjedok LE naveo je da je svjedočio verbalnoj zlostavi djece od strane majke, a koju u bitnome istovjetno opisuju i svi oštećenici, da ih je znala psovati, nazivati nesposobnima, glupima i slično. Pojedine nedosljednosti se, prema mišljenju i iskustvu suda, mogu pripisati proteku vremena, kao i činjenici da se radi o stresnom događaju o kakvima je nerijetko teško govoriti i koji se potiskuju pa je tako često moguće da sami po sebi nemaju logičan slijed, ali kada ih se dovede u svezu s iskazima ostalih svjedoka, tvore jasnu sliku o ponašanju optuženice prema vlastitoj djeci tijekom inkriminiranog perioda.

36. Pa tako, nadalje, iz iskaza kao svjedoka saslušanog oštećenika ŽE od 2. listopada 2020. proizlazi da je sa optuženom HE živio nakon razvoda roditelja pa sve do svoje punoljetnosti, te je odmah nakon što je navršio 18 godina otišao ocu. Naime, sva djeca su nakon razvoda braka bila dodijeljeni majci, no čim su navršili 18 godina jedan po jedan su odlazili, što dovoljno govori o tome kako su sa majkom živjeli. O razdoblju kad je živio s optuženicom teško mu je pričati, jer je taj dio života "pospremio" i ne voli pričati o tome. Vezano za njezin odnos prema njemu, navodi da ga je psihički "maltretirala", govorila mu je da stalno nešto radi protiv nje, da stalno laže, da je isti tata, te mu je znala ponekad udariti "šamar" zbog nevažnih razloga, npr. zbog lošije ocjene u školi, no više je fizički maltretirala TE i GE, možda iz razloga što je on muško pa ga se nije usudila udarati. Sjeća se da je TE i GE znala udarati češće, bilo "šamar", remenom po rukama i nogama, stražnjici, gdje god zahvati. Sestre su od toga znale imati tragove po rukama i nogama koje su izgledale kao ogrebotine, time da mu se čini da je GE tukla više od TE. Kada je pokušavao intervenirati, dobio bi i on batina, a i bio je dijete. Navodi kako se ne može sjetiti bilo kojeg razlog zbog kojeg bi roditelj tukao dijete od 6 godina, pa tako ne može niti dokučiti iz kojeg razloga je majka tukla GE. Oni su ocu pričali o tome, a otac je govorio da ih voli najviše na svijetu, ali da oni sami moraju odlučiti žele li živjeti sa majkom i da je to njihova odluka kada budu punoljetni, te su tako oni sa navršenih 18 godina otišli od majke, a nakon što je otišla TE ubrzo je i GE došla živjeti sa ocem, iako nije navršila 18 godina. Ne sjeća se točno kako je došlo do situacije da GE dođe živjeti kod oca, a zna da je ona to molila, jer nije više željela živjeti sa majkom. Na to vrijeme gleda sa nelagodom, dok je živio sa majkom osjećao se jako loše, no imao je sreću jer je prije postao punoljetan i mogao je prije otići.

36.1. Iz iskaza kao svjedoka saslušanog oštećenika ŽE od 6. travnja 2022. proizlazi da što se tiče fizičkih zlostava njega od strane optužene HE bilo je šamara koji ničim nisu bili isprovocirani, no to ne boli tjelesno, to je više nekako psihička šteta jer ne razumije zašto se to događalo. Optuženica mu je govorila da je glup, da je nesposoban, da će biti isti kao i svoj tata koji je lopov, kriminalac itd. Sestrama je govorila i puno gore stvari, da su glupe, da su nesposobne, da su kurve, da će tako i završiti. Nekada je to znalo biti svakodnevno, ne zna zašto, kada bi se vratila s posla, iz vedra neba nekakvi šamari praktički ničim isprovocirani, nisu to bili samo šamari, bilo je tu i udaraca remenom i drugog što je vidio na svoje oči. Kod sestara potoci suza, isto kao što se i njemu događalo dok je to gledao, sad ne zna je li to mogao zaustaviti, fizički vjerojatno i nije. Razmišljao je ''to mi je mama, ne mogu ja sad i fizički nasrnut na nju''. Misli da su ga ti udarci vjerojatno puno više boljeli nego sestre.

36.2. Kad je tata bio s njima, nije bilo nasilja u tom smislu, znao bi dobiti šamar disciplinski kad bi bio bezobrazan, ali onda kad je on otišao to se sigurno pogoršalo i sestrama je bilo sigurno još gore kad je on otišao. Kako su muški članovi odlazili tako je okrivljenica postajala gora.

37. Iz iskaza oštećene ŽEL od 2. listopada 2020. proizlazi da se majka prema njima djeci nasilno ponašala i za vrijeme dok je otac živio s njima. Kada su se otac i majka rastali, prije nekih 7 ili 8 godina, ostali su živjeti sa majkom, a sa ocem su imali viđanja, time da je majka često izmišljala razloge kako ne bi vidjeli oca. Majka ih je često fizički kažnjavala, najčešće kad bi lagali za neke ocjene, ali i zbog drugih razloga, na način da bi ih znala udarati remenom, rukom, čupa ti za kosu, a uslijed toga je znala imati masnice po stražnjici ili crvenilo na licu. O tome se nije nikome povjeravala, niti je išla doktoru, jer se bojala, a i to je njena majka. Majka joj je ponekad znala reći ružne riječi, zna da joj je govorila "kurvo", a jednom joj je pljunula u lice, ali se više ne sjeća što joj je tada rekla i taj događaj se zbio nakon što je otac već otišao. Prema ŽE i GE se ponašala kao i prema njoj, time da je ŽE ipak manje tukla, jer ga se možda bojala, budući je on muško i možda je smatrala da joj može vratiti. Njen brat ŽE, čim je navršio 18 godina, otišao je živjeti sa ocem, a ubrzo je i ona otišla, a GE je ostala sa majkom živjeti još neko vrijeme i zna da je bilo nasilja od strane majke prema GE, no nakon nekog vremena GE je molila oca da ju odande "izvuče", da ne može više trpjeti majčino nasilje. U jednom trenutku GE se povjerila svojoj razrednici u osnovnoj školi i molila je za pomoć jer se bojala, te je nakon toga reagirao Centar za socijalnu skrb i GE je uskoro počela živjeti sa ocem. Zna da je bilo fizičkog nasilja od strane majke prema GE, u vrijeme dok je i ona još živjela sa majkom, no ne zna točno što se događalo u ono kratko vrijeme kada je GE živjela sama sa majkom. Također ističe da joj je GE, u vrijeme dok je sama živjela sa majkom, putem mobitela poslala fotografiju na kojoj je bila vidljiva njezina noga i krvavi podljev na natkoljenici ili nekom drugom dijelu noge.

37.1. Iz iskaza kao svjedoka saslušane oštećene ŽEL od 6. travnja 2022. proizlazi da je najčešći razlog za fizičko i psihičko maltretiranje bilo radi ocjena, ako bi dobila nižu ocjenu u školi ili kada bi slagala za ocjene, to bi bilo ili šamaranje ili korištenje remena, štapa, vrijeđanje da je glupa, da je kurva. Imali su psa Ć koji je zapišao novi kauč, okrivljena je rekla njoj i GE da ''ubijte sad tog psa, ubijte ga, idite po nož, odrežite mu glavu''. Jednom prilikom kad je GE slagala, bila je u pitanju neka vaza koju je razbila, bilo ju je strah to priznati mami i optužila je čovjeka s kojim se mama zabavljala, on je bio dolazio kod njih doma. GE je u jednom trenu priznala mami što se dogodilo i taj dan je dobila takve batine, mama je uzela remen, zatvorila je nju i sebe u sobu, GE je toliko urlikala da nije znala hoće li preživjeti to. U jednom trenu išla je do ulaznih vrata, nije znala što da radi, majka je uhvatila i nju i počela je tući. Tukla bi ih na mjesta da se to ne vidi u školi, da nema dokaza. GE ju je nazvala da je dobila neku lošu ocjenu u školi i bilo ju je jako strah što će se dogoditi kad mama sazna te joj je rekla " TE, ja sam otišla u školu ispričat sve."

38. Iz iskaza oštećene GE od 6. travnja 2022. proizlazi da je sve počelo 2008. kada su se roditelji rastali i nakon toga neki kraći period možda do prvog osnovne je živjela sa mamom, ŽE i TE, iz tog razdoblja se ne sjeća nečeg specifičnog. Misli da nije tad bilo nikakvih kritičnih situacija, jer su tada živjeli sa bratom i mama se nije usudila tada ništa raditi, jer je tamo bio brat. Nakon što je brat otišao tad je zapravo sve krenulo. Prva situacija koje se sjeća bila je da je mama zaključala sestru u sobu i tamo ju je krenula tući s remenom i sestra je vrištala, izašla je van iz kuće, krenula je prema školi, htjela je nešto reći, nešto napraviti, ali ju je majka pozvala natrag u kuću i rekla da se ne usudi nikome ništa reći, jer da će im nešto napraviti. Sljedeća situacija koje se sjeća bila je na Krku, gdje su ljetovali skupa, dobila je upalu pluća, hodali su gradom i njoj se počelo jako vrtiti i zamolila je majku da joj kupi vodu, jer joj je jako loše, ona nije htjela i u tom trenutku se onesvijestila. Onda su joj počeli drugi ljudi pomagati. Nakon toga su se vratili u taj kamp u kojem su bili, majka ju je odvela u tuš i tamo je hladnom vodom tuširala. Ona je vrištala cijelo vrijeme, a za to vrijeme je optužena HE prostačila, vrijeđala ju kako je bolesna, kako se usuđuje, da se sada ne želi sa tim baviti. Sjeća se da je pas kojega su imali se popiškio na kauč, nakon toga se optuženica naljutila i počela ih tući, šamarati i vrijeđati. Dala im je nož u ruke, da psu odrežu glavu. Razbila je vazu neku i bilo ju je jako strah reći majci za to, sakrila je staklo negdje u kuću i rekla da ne zna tko je razbio vazu, a majka je to shvatila da je to učinio neki njezin prijatelj koji je u to vrijeme dolazio kod njih. Nakon nekog vremena je počela prijetiti da će je odvesti na njezin posao u SOA-u da će je ispitati, staviti na test, nakon toga joj je priznala da je razbila tu vazu, a okrivljena je rekla ''odi u sobu i skini se i lezi na krevet'' i izvadila je remen i počela ju mlatiti nemilosrdno i što se više derala, to ju je ona više mlatila. U tom trenutku je došla sestra i počela je njoj prijetiti da ako ju ne prestane mlatiti da će otići i krenula je na izlaz i mama ju je zaustavila, a onda je počela i nju tući. Par dana nakon toga, možda dva, tri dana nije mogla spavati, nije mogla sjediti na wc-u od boli, od tih masnica, a optuženica joj je rekla ''dobila si što si zaslužila''. Nakon toga se sjeća kada je pojela čokoladu koju je optuženica htjela, misli da sestra nije bila sa njom, da se ona već odselila u to vrijeme i onda ju je isto počela tuči remenom, sa štapom, što god je našla te joj prstima, noktima, izgrebala vrat. Ujutro bi je obukla u dolčevitu i tako poslala u školu i rekla joj da se ne usudi pričati o tome. Jednom sestra je bila bolesna, bila je na toaletu i samo se onesvijestila i staklo je palo na nju. Kada je mama ušla, nije ju pitala jesi li dobro, nego ju je odmah počela vrijeđati.

38.1. O tome što joj se događa rekla je u školi, taj dan je dobila 3 iz nekog predmeta, a mama ju je često znala tući zbog loših ocjena, ne samo nju, nego i sestru te je taj dan, kao i svaki drugi dan, molila J ''ili me ubij, mene ili ubij nju'', jer više nije mogla te je puknula i rekla si ''danas ću ili umrijeti ili oslobodit i se',' došla je u školu i rekla profesorici iz likovnog, a nakon toga je rekla svojoj sestri, tada još profesorica nije nikom rekla, već je rekla to razrednici, a sljedeći dan razrednica je došla do nje i razgovarali su o tome.

38.2. Sestra joj je rekla da to povuče što prije, jer će ju mama ubiti, no već je bilo prekasno, razrednica je saznala i onda je ona to rekla valjda socijalnoj. Misli da je to bilo taj dan, ali nije sigurna, da je na vrata došao kucati netko iz socijalne službe. U tom trenutku je bila doma sa maminim mužem i on nije otvorio vrata, a nakon toga je dobila poziv od mame koja ju pitala što je napravila, a ona je odgovorila ''dobro ti znaš što sam napravila'' i nakon toga se nije ništa ozbiljno dogodilo i bilo je prošlo još par dana dok tata nije došao. Taj zadnji dan kad je tata došao majka je prvo počela plakati i primati ju za lice i govoriti da je jako voli i da ona nije kriva, a nakon toga ju je krenula vrijeđati, jer je shvatila da je sve gotovo. Tad je otišla kod tate i sve je završilo. Zapitana kako se osjećala u vrijeme dok je živjela sa majkom maloljetna oštećena je navela da svaki dan prije nego što je išla u krevet se molila bogu da umre ili majka ili ona, te je onda jasno kako se osjećala. Sa ocem su se u to vrijeme viđali vrlo rijetko, mama bi uvijek nešto izmislila zašto se ne bi vidjela sa tatom, svaki put kad bi se išli vidjeti sa njim, ona bi govorila da je on kriminalac, da ih je ostavio, da si je našao novu ženu, da je napravio novo dijete, da će zaboraviti na njih. Kada bi došli do njega, često bi htjeli ostati duže, spavati, onda bi uvijek bili u strahu nju nazvati i pitati smiju li spavati kod tate i uvijek bi znali da će imati neku reakciju kada dođu kući.

39. Sud je prihvatio iskaze svih saslušanih oštećenika u ovom postupku, jer su isti logični i životno uvjerljivi, međusobno se podudaraju u svim bitnim i za ovaj postupak relevantnim činjenicama. Naime, svi oštećenici suglasno iskazuju o najčešćem razlogu majčine zlostave, a to bi bile lošije ocjene, suglasno iskazuju da ih je nazivala nesposobnima, glupima, a kćeri i kurvama, suglasno iskazuju o načinu zlostavljanja te u bitnome istovjetno opisuju pojedine situacije zlostavljanja. Manje različitosti u detaljima vezano za iskaze svjedoka, a koje se ponajviše odnose na vremenski slijed događaja, odnosno trenutak koji pamte kao početak nasilnog ponašanja, sudu su u potpunosti razumljive i prihvatljive s obzirom na protek vremena, činjenicu da u izrazito stresnim situacijama o kakvima iskazuju oštećenici, različite osobe pamte i percipiraju različite detalje, tako da isto sudu ukazuje na stvarna sjećanja, a ne eventualno ''naučene'' i ''dogovorene'' iskaze, koji bi bili usmjereni na neistinito terećenje optužene HE. Naime, tijekom ovog postupka sud nije utvrdio niti jedan razlog zbog kojeg bi troje djece svojim iskazom neistinito teretili vlastitu majku. Sama obrana optuženice o tome da je vlastita djeca i bivši suprug svojim iskazima lažno terete kako bi izbjegli vlastitu kaznenu odgovornost za postupke koje je ona inicirala i pokrenula protiv njih sudu je u potpunosti neuvjerljiva i neprihvatljiva. Iskazi navedenih oštećenika u suglasju su i sa iskazom psihologinje NE, SE, te ĆEL, u dijelu u kojem navode da im je maloljetna Nina Rotim 2015. rekla da ju je majka višekratno fizički kažnjavala, vrijeđala i bila gruba spram nje.

39.1. Isto tako, iskazi navedenih svjedoka u suglasju su s materijalnom dokumentacijom u spisu, pa tako spisu prileže dopisi OŠ Ivana Filipovića iz sadržaja kojih proizlazi da se maloljetna GE dana 03. studenoga 2015. razrednici požalila da je majka FE (sada HE) zlostavlja i fizički i psihički (tuče ju i vrijeđa, tako da katkad ima i modrice) i to već godinama, osobito ako dobije slabiju ocjenu. Spisu prileži i nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 22. ožujka 2016., u kojem se navodi kako se kod djevojčice "uočava opterećenost odnosom sa majkom prema kojoj gaji ambivalentne osjećaje te se uočava emocionalna privrženost ocu", te "Tijekom obrade multidisciplinarnog tima se doznaje o izloženosti djevojčice postupcima od strane majke (vrijeđanje, omalovažavanje, ponižavanje, korištenje oruđa u svrhu discipliniranja) koji su po svojim karakteristikama zlostavljajući". Osim toga, spisu prileže fotografije ozljeda maloljetne GE, a koje je snimila i poslala sestri navodeći da joj je ozljede načinila upravo optuženica.

39.2. Sud je u cijelosti prihvatio navedenu materijalnu dokumentaciju s obzirom da je ista izdana od strane službenih institucija i u skladu je sa iskazima svjedoka koje je sud prihvatio u ovome postupku.

40. Ispitana u svojstvu svjedoka na raspravi 9. lipnja 2022. svjedokinja NE navela je da je dječji psiholog te je maloljetnu GE osobno vidjela jednom prilikom kada je ista dovedena u njenu ordinaciju od strane optužene HE. Optuženica je maloljetnu GE dovela na pregled jer je bila zabrinuta što se sa kćeri događa, jer je kćer izjavila u školi da je majka zlostavlja. Maloljetna GE joj je rekla da ju je majka jednom fizički zlostavila, godinu i pol dana prije njihovog susreta. Sa djevojčicom je obavila psihologijski intervju u studenom 2015. te je to jedini susret s maloljetnom oštećenicom. Djevojčica joj je rekla da želi živjeti sa ocem jer joj više odgovara njegov životni stil. Nije preporučila nastavak tretmana za maloljetnu GE, jer nije smatrala da joj je bilo kakav tretman potreban. Maloljetnu GE psihologijski je testirala te nije utvrdila nikakvih pokazatelja na skali traume kod nje. Nalaz je izradila u okviru svoje privatne prakse te je trošak izrade podmirila okrivljenica. Nikada nije razgovarala sa ocem maloljetne GE, a za potrebe nalaza maloljetne oštećenice.

40.1. Svjedokinja je navela da postoji profesionalna obveza da u slučaju da joj dijete kaže da ga je neka osoba zlostavljala o tome podnese kaznenu prijavu te to nije učinila s obzirom da joj je djevojčica rekla da je u tretmanu Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.

41. Iskaz navedene svjedokinje sud je prihvatio u dijelu u kojem ista navodi da je maloljetna oštećenica GE navela da ju je majka fizički zlostavljala, no iskaz navedene svjedokinje valja sagledati u dijelu da je maloljetna GE kod nje dovedena u pratnji optužene HE koja je i platila izradu nalaza, kao i kroz prizmu činjenice da navedena svjedokinja, unatoč toga što je svjesna da je bila dužna o svojim saznanjima obavijestiti nadležne institucije, isto je propustila učiniti.

42. Ispitan na raspravi pred sudom 9. lipnja 2022. svjedok ŠE, suprug optužene HE, naveo je da poznaje optuženicu još od studentskih dana te su bili u vezi u Brodu koju su prekinuli kada se optuženica odselila u Zagreb radi nastavka studija. Ponovno obnavljaju vezu 2015. te on u veljači dolazi u Zagreb kako bi upoznao njene kćeri, TE i GE, koje u to vrijeme žive sa optuženicom. Isti mjesec se preselio u Zagreb te od veljače 2015. živi neprekidno sa optuženicom. Živjeli su skladnim obiteljskim životom u kojem je optuženica vodila brigu o kućanstvu, kuhala, spremala dok su cure održavale samo svoje sobe. On je dipl. ing. građevine, dobar u matematici te je i pomagao djevojkama vezano za navedeni predmet i to na molbu optuženice. TE je tada bila maturantica, uspješno završila srednjoškolsko obrazovanje te upisala studij dok je GE pohađala osnovnu školu. Ne zna razloge zbog kojih je maloljetna GE odselila od optuženice, s obzirom da su živjeli u skladnom kućanstvu. Zapitan o povredama maloljetne GE navodi da o tome ne zna ništa, to se po njegovom saznanju nije dogodilo, povrede nije vidio, niti je vidio bilo kakvo nasilje na štetu maloljetne GE. Optuženica nije bila verbalno agresivna prema kćerima. TE je odselila od optuženice kada je upisala fakultet dogovorno, pomogli su joj u uređivanju stana, a on je pomogao i kroz instrukcije za matematiku.

42.1. Odnos između optužene HE i njezinih kćeri je bio odličan, bila je brižna samohrana majka, djevojke su bile odgovorne, prijateljski nastrojene, spontane. Smatra da su oštećenice prosperirale u potpuno opuštenoj atmosferi i zato su bile odlične učenice. Upoznao je ŽE, isti je svratio nenadano, ostao 15 do 20 minuta, te ga se dojmio kao simpatičan mladić, optuženica ga je pozvala na ručak no rekao je da je kratko parkirao i da ga prijatelji čekaju.

42.2. Nakon što je GE odselila optužena HE je i nadalje imala dobar odnos sa njom, međusobno su se čule, izmjenjivale poruke, djevojčica joj se povjeravala, te su se i viđale. GE prestaje komunicirati sa majkom u trenutku kada navršava 18 godina. TE prestaje komunicirati s optuženicom u studenom 2015. Poznato mu je da svo troje djece svojim iskazima teško terete optuženicu u ovom postupku.

42.3. S obzirom na iskaz maloljetne GE o tome da nije pustio u stan djelatnicu centra, naveo je da je točno da je jednom prilikom u prijepodnevnim satima na portafon stana pozvonila jedna gospođa, predstavila se kao djelatnica centra i tražila da razgovara sa optuženom HE, kako nje nije bilo kući rekao je da neka dođe popodne iza 17h te ona nije inzistirala da dođe gore. ŽE od 2015. nije dolazio u posjet majci, jer je studirao u Rijeci, imao svoje društvo i svoje obveze.

43. Sud nije prihvatio iskaz navedenog svjedoka s obzirom da se radi o suprugu optužene HE koji je kao takav zainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka, te je njegov iskaz usmjeren prvenstveno na to da ekskulpira optuženicu, odnosno umanji njezinu kaznenu odgovornost. Iskaz navedenog svjedoka o tome da od veljače 2015. otkad živi sa optuženicom i njezinim kćerima u obiteljskoj idili u potpunosti je neuvjerljiv uzimajući u obzir činjenicu da u tom vremenskom periodu obadvije oštećenice sele od majke te sa njom danas niti jedno od njezine troje djece ne komunicira.

44. Ispitana na raspravi pred sudom 28. rujna 2022., svjedokinja SE navela je da je zaposlena kao profesorica likovnoga odgoja u OŠ Ivana Filipovića koju je pohađala i maloljetna GE. Predavala je i starijoj djevojčici GEL koja joj nikada nije rekla ništa o svojim obiteljskim prilikama. Sjeća se da je jednom prilikom bila u učionici, radilo se o školskom odmoru u popodnevnom turnusu, te su joj djeca došla reći da GE na hodniku plače. Izašla je na hodnik kako bi saznala što se dogodilo te je razgovarala sa GE koja je bila uznemirena i u suzama i rekla joj da ju mama tuče. Djevojčica se nikada ranije nije požalila na obiteljske prilike, radilo se o odličnoj učenici, veoma uspješnoj, koja ni po čemu nije bila upadnoga ponašanja. Optuženu HE prije toga nije poznavala, nije dolazila do nje u školu, jer ona nije bila Ninina razrednica. S obzirom na protokol postupanja u takvim situacijama kad saznaju da bi netko od učenika bio žrtva nasilja, a pedagoška služba škole po njenom sjećanju nije radila u popodnevnoj smjeni, o svojim saznanjima razgovarala je sa Nininom razrednicom, prof. ĆEL. Nije sudjelovala u daljnjem postupanju niti je ponovno sa GE o navedenome razgovarala. Djevojčica se tijekom razgovora smirila i kasnije ušla na nastavu i odradila sat bez problema do kraja. Puno detalja s obzirom na protek vremena ne može se sjetiti. Kasnije je od kolega čula da su Ninini roditelji dolazili u školu i razgovarali sa kolegama. Sa njom osobno nisu razgovarali, jer je ubrzo završila na bolovanju.

45. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedene svjedokinje s obzirom da se isti u potpunosti podudara sa iskazom maloljetne GE i LE, te u spisu priležećom materijalnom dokumentacijom u vidu dopisa OŠ Ivana Filipovića i nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike od 22. ožujka 2016., a isti je logičan i životno uvjerljiv, te je iz iskaza svjedokinje vidljivo da je ista poduzela sve kako bi zaštitila maloljetnu oštećenicu.

46. Ispitana na raspravi pred sudom 28. rujna 2022., svjedokinja ĆEL navela je da je u jesen 2015. bila kao prof. hrvatskog razrednica maloljetne GE te je u večernjim satima od strane kolegice SE, prof. likovnoga, obaviještena da joj se GE obratila i rekla da je majka zlostavlja. Drugi dan je osobno razgovarala sa GE koja joj je rekla da ju majka povremeno tuče i zlostavlja. Nakon toga više nije razgovarala sa oštećenicom već je svoje informacije proslijedila ravnateljici ZE i pedagoginji NEL. Škola u to vrijeme nije imala psihologa, kao niti danas, te po njenom saznanju dijete nije dalje upućivano u neki oblik psihološke pomoći i podrške. O svojim saznanjima obavijestila je oca LE te se prisjeća da je GE ubrzo počela živjeti sa njime. Sa optuženom HE je razgovarala možda mjesec dana kasnije, te je optuženica tada negirala navode maloljetne ošećenice vezano za fizičku zlostavu. Zna da je u školu kasnije u tajništvo dostavljen dokument kojim je utvrđeno da GE nije govorila istinu. Dokument je u tajništvu. Misli da ga je dostavila optuženica, ali nije sigurna. Preuzela je razredništvo u petom razredu osnovne škole za GE, dobila je informaciju da djevojčica živi sa majkom, da su roditelji razvedeni već duže vrijeme te u vrijeme događanja u jesen 2015. je GE bila jedino dijete koje je po njenom sjećanju živjelo sa majkom. Ona je iz nekog svog razloga u to vrijeme odlučila da želi živjeti sa ocem te smatra da je to razlog zbog kojega je i dala takvu izjavu. Sa maloljetnom oštećenicom više nije razgovarala vezano za događaje o kojima joj se povjerila, pratila ju je iz sjene, kao razrednica i profesorica hrvatskog.

46.1. Maloljetnu GE nije kasnije ispitivala ništa o njenom odnosu sa majkom, smatrala je da bi joj to moglo biti traumatično. Optužena HE je redovno dolazila u školu na informacije i roditeljske sastanke, te je od nje dobila podatke da se viđa sa kćeri. GE joj je rekla da je majka tuče već neko vrijeme. Razgovarala je sa ocem maloljetne oštećenice, ali nije o tome sačinila službenu zabilješku kako to zahtijeva protokol postupanja, jer sa istim nije bila tada dovoljno upoznata.

46.2. Osobno dalje nije ništa poduzimala kako bi zaštitila maloljetnu GE. Vidjela je da je ona uspješna i zadovoljna, i zna da je u nastavku školovanja trajno ostala živjeti kod oca. Kad joj je predočena službena bilješka koju je sačinila 3. studenog 2015. u kojoj nije navela nikakve sumnje vezano za iskaz maloljetne oštećenice o čemu iskazuju sudu, svjedokinja je navela da to nije unijela u svoju bilješku, jer je smatrala da treba proći neko vrijeme. GE je bila maštovita djevojčica koja se uživljavala u priče koje je mogla ispričati sa izrazito velikim brojem detalja. Ne zna situacije u kojima bi GE neke događaje izmislila ili preuveličavala.

46.3. Zapitana iz kojeg razloga je smatrala da treba osobno provjeravati vjerodostojnost iskaza GE navodi da joj je bila razrednica već dulje od godinu dana, te na njoj nije uočila nikakve probleme, niti joj je maloljetna GE išta ranije spomenula. Nije tražila od pedagoške službe da zaštiti GE jer je čekala da se vidi i utvrdi je li se to stvarno dogodilo. Pratila je sa strane GE te zaključila da nema potrebe ništa poduzimati.

47. Sud je djelomično prihvatio iskaz navedene svjedokinje i to u dijelu u kojem se podudara sa iskazom maloljetne oštećene GE te iskazima SE i LE.

47.1. Sud nije prihvatio iskaz navedene svjedokinje u dijelu u kojem ista ispitana sedam godina nakon događaja, nakon kojega nije poduzela sve što je trebala kao službena osoba kako bi zaštitila maloljetnu oštećenicu, na raspravi počinje izražavati svoje sumnje u vjerodostojnost iskaza maloljetne oštećenice. Dapače, svjedokinja navodi nekakav ''dokument'' kojim je utvrđeno da je maloljetna GE neistinito teretila svoju majku, koji je navodno u tajništvo škole dostavila optužena HE. Iskaz navedene svjedokinje u tom dijelu sudu je u potpunosti neživotan, neuvjerljiv, te usmjeren na to da ista pokrije vlastito neadekvatno postupanje u zaštiti prava i interesa maloljetne oštećene GE.

48. Analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cijelog postupka, sud je zaključio da je optužena HE počinila kaznena djela koja joj se optužnicom stavljaju na teret, tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – i to povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

49. Optužena HE je u svojoj obrani pokušala dokazati da nije počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret. Sud ocjenjuje da je obrana optuženice neuvjerljiva i nevjerodostojna, usmjerena na otklanjanje i umanjenje kaznene odgovornosti, u suprotnosti sa iskazima svjedoka koje je sud prihvatio te materijalnim dokazima u koje je izvršio uvid, dok materijalna dokumentacija koju je u spis predala obrana, prema mišljenju suda, ne diskreditira iskaze svjedoka na način koji to smatra obrana, a što se obrazlaže u nastavku presude.

50. Sud je iskaze oštećenika GE, ŽEL te ŽE ocijenio vjerodostojnima, logičnima i životno uvjerljivima, a isti su u suglasnosti i sa iskazima saslušanih svjedoka koje je sud prihvatio, koji su iskazi potvrđeni dokumentacijom u spisu. Temeljem navedenog proizlazi da je optužena HE u inkriminiranom razdoblju, tada maloljetne ŽE i HEL i maloljetnu GE, učestalo fizički kažnjavala, prema istima se grubo verbalno odnosila te ih vrijeđala, pristajući ugroziti njihov pravilan psihofizički rast i razvoj, te je na taj način ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranih joj kaznenih djela povrede djetetovih prava, činjenično i pravno pobliže opisana u izreci ove presude, te je sud optuženu HE za navedena kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i oglasio krivom.

51. Iz izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu HE (list 1208 do 1211 spisa) proizlazi da optuženica do sada nije kazneno osuđivana niti prekršajno kažnjavana.

52. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra nedvojbeno utvrđenim činjenično stanje, odnosno da je optužena HE počinila kaznena djela za koja ju se tereti optužnicom. Iako optuženica poriče počinjenje inkriminiranih kaznenih djela, njezina odgovornost za ista prvenstveno proizlazi iz iskaza svo troje žrtava, koji svojim iskazima životno opisuju dinamiku odnosa sa optuženicom u inkriminiranom razdoblju, u bitnom navodeći da je ponašanje njihove majke spram njih bilo fizički i verbalno veoma teško i grubo, a iz iskaza svo troje oštećenika proizlazi da je optuženica bila fizički agresivnija spram obiju kćeri, nego spram najstarijeg sina ŽE, koji je s obzirom na inkriminaciju i prvi, odmah po punoljetnosti, odselio od optuženice. S obzirom na izrazito grubo i brutalno ponašanje optuženice, koje sud smatra nedvojbeno utvrđenim, iz iskaza maloljetnih oštećenika proizlazi da i starija kćer TE nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja napušta majku, dok sa njom ostaje samo najmlađa GE. Djevojčica u školi upoznaje nastavno osoblje sa ponašanjem majke i tada napokon odlazi živjeti kod oca.

53. Takav je iskaz žrtava potvrđen, kako materijalnim dokazima provedenim tijekom postupka u vidu dopisa OŠ Ivana Filipovića i nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike od 22. ožujka 2016. te fotografija maloljetne GE, tako i personalnim dokazima u vidu iskaza ispitanih svjedoka SE, NE, LE i ĆEL (u dijelu u kojima su iskazi prihvaćeni od strane suda). Navedeni svjedoci o svim događajima opisanim u iskazu žrtve nisu imali neposredna saznanja, osim djelomično svjedok LE, no isti iskazuju o onome što su saznali od maloljetne GE što ukazuje o neprimjerenom verbalnom i fizičkom ponašanju optuženice prema žrtvama.

54. Tijekom dokaznog postupka sud nije utvrdio niti jedan razlog koji bi upućivao na zaključak da bi maloljetni oštećenici lažno prijavili optuženu HE i angažirali pravosudni aparat, pri tome izlažući sebe kako stresu iskazivanja na sudu, tako i kaznenoj odgovornosti, to sud njihove iskaze smatra istinitima i vjerodostojnima. Sudu nije vjerojatno da bi otac mogao troje djece nagovoriti da na ovaj način lažno terete majku, da opisuju situacije u kojima ih je zlostavljala, a da se ništa od toga doista nije i dogodilo. Posebno jer su djeca u vrijeme davanja iskaza već u dobi kada posjeduju vlastitu autonomiju, obrazovana i sposobna razlučiti ispravno od neispravnog i laž od istine. Unatoč materijalnoj dokumentaciji na koju ukazuje obrana, a koja se u bitnome odnosi na fotografije oštećenika koje ih prikazuju u veselom raspoloženju, kao i na okolnost da je maloljetna GE nakon što je u školi prijavila nasilje, na pregledu navela da ju je majka zlostavljala samo jednom, mišljenje je, a i iskustvo suda, da ponašanje i reakcije žrtava nasilja u obitelji često neće biti racionalne, a, osim toga, nesporno je da djeca vole majku, da im je potrebno određeno vrijeme i potpora da u cijelosti prihvate ono što im se dogodilo i o tome počnu dosljedno iskazivati, stoga predomišljanja, davanje prilika iz povjerenja i želje da se nešto može promijeniti, prema mišljenju suda, ne ukazuju da bi oni iskazivali lažno, već isključivo ukazuju na uobičajeno ponašanje žrtava nasilja u obitelji koje ne mora uvijek biti utemeljeno u razumu i može djelovati nedosljedno, posebno kada su žrtve nasilja djeca. Isto tako, moguće je da majka istovremeno pokazuje poželjna, podržavajuća i ispravna ponašanja i odgojne metode, da djeca s majkom doživljavaju i lijepe trenutke, a u okolnostima stresa, gubitka kontrole ili frustracije reagira prema djeci nasilno, odnosno protupravno, i na taj način upravo kod djece stvara zbunjenost, daje im lažnu nadu i drži ih zarobljenima u nasilnom odnosu. U tom smislu sud smatra da vjerodostojnost iskaza oštećenika nije dovedena u pitanje navodima obrane da je čudno da bi oštećena ŠEL ostala živjeti kod majke dulje od navršene punoljetnosti da je doista bila zlostavljana, kao niti da bi oštećeni ŽE ili ŠEL otišli iz nasilnog okruženja, a maloljetnu GE prepustili takvim životnim uvjetima, kao niti okolnost da možda otac nije odmah reagirao ili nije ispravno reagirao na saznanje da majka iskazuje nasilna ponašanja u odnosu na djecu. Poricanje ili odgađanje čest je način nošenja sa stresnim situacijama i životnim izazovima, dok osoba još nema dovoljno kapaciteta da se s istim suoči. Isto tako, nije neobično da žrtve o nasilju često neće govoriti, posebno nepoznatim osobama, zbog osjećaja krivnje ili srama, možda i zbog osjećaja odgovornosti i lojalnosti prema roditelju, te će im biti potrebno određeno vrijeme da se u cijelosti otvore i u tome ustraju. Žrtvama često može nedostajati snage da potraže izlaz iz nasilja, a kada ga i potraže, moguća su ponovna povlačenja vlastitih izjava, posebno u slučaju kada je nasilna osoba roditelj, partner ili bilo tko blizak uz kog su emocionalno vezane i koga, u konačnici, vole .

54.1. Kada je nasilje doživljeno u primarnoj obitelji, djeca ga mogu prihvatiti kao uobičajeno i normalno ponašanje, jer u primarnoj zajednici i od roditelja prvi put uče o komunikaciji, ljubavi i ponašanju, te im može biti potrebno određeno vrijeme, odrastanje i iskustvo da bi uvidjele da to što im se događa nije zdravo i poželjno i da o tome progovore. Stoga je moguće da djeca, jedan dan dožive nasilje od strane roditelja, a isti taj dan s njim normalno razgovaraju, iskazuju ljubav, smiju se, jer su, u konačnici, djeca, koja još ne znaju ili nisu naučila adekvatno postavljati granice, zauzimati se za sebe i biti čvrsti u svojim stavovima , a ujedno nerijetko smatraju, jer su tako uvjereni i naučeni, da su nasilje zaslužili svojim ponašanjem . Upravo zbog odmaka i proteka vremena, zbog činjenice da su većinu tih događaja vrlo vjerojatno poželjeli zaboraviti i potisnuti, o čemu i sami iskazuju, pa tako ŽE navodi da mu je o razdoblju kad je živio s optuženicom teško pričati, jer je taj dio života "pospremio" i ne voli pričati o tome, a ŠEL da se o nasilju nije nikome povjeravala, niti je išla doktoru, jer se bojala, a i to je njena majka , ovome sudu nisu čudna odstupanja u njihovim iskazima koja se najviše odnose na vremensku odrednicu početka nasilnog ponašanja, ali sud smatra da ta odstupanja ne egzistiraju u takvoj mjeri i na takav način koji bi doveo u sumnju istinitost i vjerodostojnost onog bitnog, a to je da je nasilje u određenom opsegu, u određenim situacijama i na određene načine, a kako je to opisano u izreci presude, doista postojalo. Pri tome se naglašava da je isključivo maloljetna GE navela da se ne sjeća kritičnih situacija u razdoblju kada je brat živio s njima, a koja je u to vrijeme bila u dobi od samo pet godina pa nije neuobičajeno da se možda neće ili ne može sjetiti tadašnjeg majčinog ponašanju u odnosu prema njima , stoga je sud u tom dijelu vjerodostojnim cijenio iskaz oštećenih TE i ŽE koji su suglasno iskazali da je nasilje trajalo i za vrijeme dok je ŽE stanovao u istom kućanstvu s majkom.

54.2. Posebno u odnosu na nedosljednosti u iskazivanju oštećenika u koje upire obrana kako bi diskreditirala njihove iskaze, ukazuje se da je zlostavljanje traumatično iskustvo i da trauma može utjecati na pamćenje na način da isto bude fragmentirano ili nedosljedno, a koja nedosljednost se pogrešno može protumačiti kao laž, međutim uzevši u obzir njihove iskaze u cjelini, praćene emocionalnim reakcijama, ovaj sud smatra da oštećenici iskazuju istinito i vjerodostojno. Ovom sudu nije sporno da su zasigurno postojala razdoblja mira, ljubavi, sigurnosti i veselja unutar obitelji, a koji su i prikazani na fotografijama na koje upire obrana, ali iste, prema mišljenju suda, ne ukazuju da nasilja uopće nije bilo, posebno uzevši u obzir iskaze oštećenika koje je sud detaljno analizirao i cijenio vjerodostojnima. Isto tako, okolnost na koju upire obrana da je maloljetna GE bila odlična učenica i da je stoga nejasno kako bi ju majka zlostavljala kada bi dobila lošu ocjenu, ovaj sud ukazuje da prosjek 5,0 ne znači da dijete nikada nije dobilo lošiju ocjenu, s time da roditelji ponekad bilo koju ocjenu slabiju od odlične mogu smatrati lošijom, uz naglasak da djeca koja su zlostavljana ne moraju nužno pokazivati neprihvatljiva ponašanja ili loš uspjeh u školi, mogu funkcionirati sasvim normalno, biti veseli i odlični učenici, unatoč nasilju. U odnosu na dokumentaciju koja se tiče profesionalnih postignuća optuženice, kao i okolnost da su psihijatrijske dijagnoze koje su joj postavljene bile pogrešne, sud je mišljenja i iskustva da nije nemoguće funkcionirati savršeno na profesionalnom planu ili u javnosti općenito, a na privatnom planu ispoljavati neželjena ponašanja, posebno jer se optuženici stavlja na teret počinjenje tipičnih kaznenih djela zlostave djece kod kojih se kod optuženika ne pretpostavlja postojanje bilo kakvih psihičkih odstupanja ili eventualnih drugih problema, već se radi isključivo o neprimjerenom postupanju prema djeci.

54.3. Stoga za ovaj sud nije bilo dvojbe niti sumnje, pa da bi zbog toga morao odlučiti u korist optuženice, već je ovaj sud, unatoč navedenoj materijalnoj dokumentaciji na koju upire obrana, uzimajući u obzir iskaz žrtava i sve druge materijalne i personalne dokaze koji ih potvrđuju i iz svih prethodno navedenih razloga našao nedvojbeno utvrđenim da je optuženica počinila kaznena djela koja joj se stavlja ju na teret, a da je kao visokoobrazovana osoba, mogla i morala biti svjesna da svojim ponašanjem izaziva kod vlastite djece osjećaj nesigurnosti, straha i tuge, uz naglasak da je okruženje u kojem su maloljetni oštećenici živjeli nedvojbeno protivno sigurnim, nenasilnim i podržavajućim uvjetima i klimi u kojoj bi djeca trebala živjeti te je kao takvo ponašanje optuženice svakako bilo ugrožavajuće po njihov normalni psihofizički rast i razvoj, a što je sud i utvrdio prilikom ispitivanja svo troje oštećenika u tijeku rasprave kada su isti dali izrazito potresne i mučne iskaze o svojem odrastanju uz optuženicu.

55. Naime, uzimajući u obzir dužinu inkriminiranog perioda, upornost koju je optužena HE iskazala u svom protupravnom ponašanju spram maloljetnih oštećenika, sud smatra utvrđenim da je kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 na štetu maloljetnih oštećenika, optuženica počinila neizravnom namjerom, jer je bila svjesna da svojim ponašanjem na štetu vlastite djece ugrožava njihov pravilan psihofizički rast i razvoj, a što je i u skladu sa samom obranom optuženice, koja navodi da se ne smatra osobom koja ima duševnih smetnji u inkriminiranom periodu, te da je zdrava i radno sposobna.

56. Sud je, uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti, optuženoj HE kao olakotno cijenio dosadašnju nekažnjavanost, zdravstveno stanje, dok je kao otegotno cijenjena dužina inkriminiranog perioda i upornost koju je optuženica iskazala u svom protupravnom ponašanju, te posljedice koje oštećenici i dan danas osjećaju s obzirom na proživljene događaje.

57. Sud je na temelju članka 47. KZ/11 prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijenio sve okolnosti koje utječu na visinu izrečene kazne (olakotne i otegotne okolnosti), osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenih kaznenih djela i odnos prema žrtvama. Sud je, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11, za kazneno djelo počinjeno na štetu maloljetnog ŽE, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo na štetu maloljetne ŽEL utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo počinjeno na štetu maloljetne GE utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci smatrajući navedene sankcije primjerene svim okolnostima počinjenja kaznenih djela. Nakon tako utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora sud je okrivljenici izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

58. Na izrečenu kaznu zatvora uzimajući utvrđene olakotne okolnosti te protek vremena od počinjenja kaznenih djela, sud je primijenio uvjetnu osudu temeljem članka 56. KZ/11, temeljem koje se izrečena jedinstvena kazna neće izvršiti ukoliko optužena HE u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

59. Po ocjeni ovog suda jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine je primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja te podobna da se njome ostvare sve zakonom predviđene svrhe kazneno pravne zaštite iz članka 41. KZ/11. Izražavanje društvene osude zbog počinjenja kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja i njihovih počinitelja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo, a sve to se ni blažom, a niti strožom kaznom, ne bi moglo ostvariti na zakoniti i pravedan način. S obzirom na sve naprijed navedeno izrečenom kaznenom sankcijom optuženoj HE u cijelosti se ostvaruje kako specijalna tako i generalna prevencija te se ista ukazuje kao adekvatna i zakonski osnovana.

60. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 148. stavkom 2. ZKP optužena HE dužna je namiriti troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura), kao i troškove punomoćnika oštećenih odvjetnika Dražena Crnkovića o čemu će biti sačinjeno zasebno rješenje. Naime, utvrđeno je da je okrivljenica osoba sa vlastitim prihodima i imovinom tako da podmirenje troškova ovog postupka, koji su posljedica isključivo protupravnog ponašanja okrivljenice, neće dovesti u pitanje egzistenciju iste, niti osoba o kojima je dužna financijski skrbiti. Paušalni troškovi određeni su u navedenom iznosu s obzirom na dužinu trajanja ovog postupka, težinu inkriminacija za koje se okrivljenica tereti, kao i složenost iste.

U Zagrebu 16. travnja 2026.

SUTKINJA ZA MLADEŽ

Sonja Vrandečić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. OKDO Zagreb

2. Optužena HE

3. Braniteljica, odvjetnica Mirjana Mrčela – e - komunikacija

4. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik Dražen Crnković – e - komunikacija