Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3556/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka ulica 15 A, Zagreb, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Špehar, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-581/2022-13 od 5. srpnja 2023. godine, dana 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-581/2022-13 od 5. srpnja 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.177,85 kuna / 819,94 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2022. pa do isplate (t. I. izreke). Nadalje, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 799,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2023. pa do isplate (t. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik, a presudu pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbu odbaci kao nedopuštenu, podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno potražuje naknadu parničnih troškova, uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.177,85 kuna / 819,94 eura po osnovi stjecanja bez osnove. Naime, u ovršnom postupku provedenom protiv tužitelja kao ovršenika, došlo je do prekomjerne naplate tražbine, slijedom čega je s njegove mirovine ustegnut iznos veći od stvarno postojećeg duga prema tuženiku te je tako ustegnuti višak sredstava prenesen je na račun tuženika kao ovrhovoditelja, bez valjane pravne osnove.

5. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je 24. ožujka 2021. rješenjem o prijenosu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrvt-5916/06-54 naloženo dužniku ovršenika, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), da provede ovrhu na način da novčani iznos za koji je određena ovrha isplaćuje ovrhovoditelju do potpunog namirenja njegove tražbine,

- da je u predmetnom ovršnom postupku tužitelj imao svojstvo ovršenika, a tuženik ovrhovoditelja,

- da je HZMO 5. svibnja 2021. izdao potvrdu kojom potvrđuje da je u razdoblju od 1. travnja 2021. do 30. travnja 2021. od mirovine tužitelja ustegnuto 635,64 kuna te isplaćeno tuženiku, uz istodobno iskazivanje ukupnog duga u iznosu od 9.170,24 kuna te ostatka duga na dan izdavanja potvrde u iznosu od 8.534,60 kuna,

- da je tužitelj istoga dana, 5. svibnja 2021., upozorio sud da je navedeni iznos duga pogrešno utvrđen, ističući kako iz podneska tuženika proizlazi da preostalo dugovanje iznosi svega 307,63 kuna na ime zateznih kamata, dok su glavnica i troškovi ovršnog postupka već bili podmireni,

- da je tuženik 7. srpnja 2021. podneskom izvijestio sud kako je dug u cijelosti podmiren u odnosu na glavnicu i troškove ovršnog postupka,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrvt- 5916/06-59 od 2. veljače 2022., ovrha obustavljena, ukinute sve provedene radnje te je tužitelju naloženo da naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.962,50 kuna,

- da je HZMO nastavio s ustegama s mirovine tužitelja sve do 30. travnja 2022., te je tuženik bez pravne osnove stekao ukupni iznos od 6.177,85 kuna,

- da je tužitelj 22. ožujka 2022., prije pokretanja parničnog postupka, podnio zahtjev za mirno rješenje spora, zahtijevajući povrat preplaćenog iznosa umanjenog za troškove ovrhe,

- da tuženik nije udovoljio navedenom zahtjevu, slijedom čega je tužitelj 27. srpnja 2022. podnio tužbu radi povrata iznosa od 6.177,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. ožujka 2022., kao dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje,

- da je HZMO 8. lipnja 2022. izdao potvrdu kojom potvrđuje da je u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 30. travnja 2022. ukupno ustegnuto 7.812,34 kuna i isplaćeno tuženiku,

- da je tuženik na ročištu održanom 3. svibnja 2023. izjavio kako je tužitelju predložio sklapanje nagodbe na način da mu isplati iznos koji potražuje tužbom, zajedno s troškom sastava tužbe i sudske pristojbe, što je tužitelj odbio, navodeći da je prethodno bezuspješno pokušao mirno riješiti spor.

7. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO) te ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o nedopuštenosti tužbe. Činjenica da su odredbama Ovršnog zakona propisana pravna sredstva za osporavanje ovrhe ne isključuje pravo ovršenika da, nakon što je došlo do prijenosa imovine bez pravne osnove, u parničnom postupku zahtijeva njezin povrat primjenom općih pravila obveznog prava. Riječ je o samostalnoj pravnoj osnovi koja nije uvjetovana prethodnim korištenjem pravnih lijekova u ovršnom postupku.

10. Također, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj u ovom postupku ne potražuje naknadu štete zbog eventualnog nezakonitog ili nepravilnog postupanja HZMO-a ili suda, već zahtijeva povrat neosnovano stečenog iznosa. Stoga je upravo tuženik, kao stjecatelj te koristi, pasivno legitimiran u ovom postupku.

11. Nadalje, činjenica da ovrha nije obustavljena zbog nezakonitosti niti je ukinuto rješenje o ovrsi ne predstavlja zapreku za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Bitno je da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je tražbina tuženika bila u cijelosti namirena, nakon čega je došlo do daljnjih ustega i prijenosa sredstava na račun tuženika bez ikakve pravne osnove. Time, u tom dijelu, nema pravnog temelja za zadržavanje tako stečenih sredstava.

12. Drugim riječima, činjenica da je ovrha formalno provedena ne ovlašćuje stjecatelja na zadržavanje iznosa koji premašuje stvarnu visinu tražbine. U odnosu na preplaćeni dio pravna osnova ne postoji, zbog čega je tuženik kao stjecatelj dužan izvršiti restituciju sukladno pravilima o stjecanju bez osnove.

13. Pritom valja ponoviti da ovaj postupak nije usmjeren na ispitivanje pravilnosti rada suda ili HZMO-a niti na utvrđivanje njihove eventualne odgovornosti, jer predmet spora nije naknada štete, već restitucijski zahtjev za povrat neosnovano stečenog iznosa. Visinu tog iznosa tuženik je priznao već u odgovoru na tužbu (list 25 spisa), a isto ne dovodi u pitanje ni u žalbenom postupku, u kojem ne osporava ni samo stjecanje, već isključivo dopuštenost tužbe, odnosno potrebu poduzimanja drukčijeg pravnog puta.

14. Prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odredio početak tijeka zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje, kada je tuženik pozvan na povrat neosnovano stečenog iznosa.

16. Također, prvostupanjski sud je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP pravilno odlučio o troškovima postupka.

17. Slijedom navedenog, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP, odlučeno je kao u t. I. izreke.

18. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović