Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1352/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZELENO I MODRO d.o.o. Kaštel Štafilić, Cesta pape Ivana Pavla II 44, OIB: 44813350399, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić odvjetnik u Splitu, protiv tuženika LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-299/2025 od 9. siječnja 2026., dana 15. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-299/2025 od 9. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Željena Biuk iz Trogira, Matije Gupca 1/II, posl. br. Ovrv-25078/2024, UPP/OS-Ovrv-913/2024 od 12. studenog 2024. god., pa je dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 6,64 Eur za razdoblje od 01.03.2024. god., do 20.07.2025. god., po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
II Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 163,27 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09. siječnja 2026. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."
2. Protiv presude suda prvog stupnja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. ; dalje: ZPP), uz prijedlog da se ta presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.
5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, jer tuženiku nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda, a naročito propuštanjem uredne dostave, nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.
6. Donošenjem pobijane odluke nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eur-a pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st.1 ZPP).
8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja i počinjenja relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu cijenjeni.
9. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj trgovačko društvo koje obavlja javnu komunalnu djelatnost prikupljanja i odvoza miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Kaštela te da je tuženik vlasnik nekretnine - kuće na području Grada Kaštela na adresi u [adresa]. Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 183. st. 1 da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. U odredbi čl. 29. st. 1 ZOO-a, propisno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.
10. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik dana 21. srpnja 2025. god., platio i preostali dio računa br. 21196710124 od 31. 01. 2024. god., za mjesec siječanj 2024. god., (dio računa koji se odnosi na ugovornu kaznu), čime je tuženik učinio nespornim pravni osnov i visinu predmetnog potraživanja, a što je utvrđeno i pregledom priložene Financijske kartice do dana 2.10. 2025. god., koja se odnosi na tuženika, Šifra komitenta: 119936.
11. Radi navedenog, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tuženik je obvezan isplati tužitelju i iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata na iznos preostalog dijela računa br. 21196710124 od 31. 01. 2024. god., za mjesec siječanj 2024. god., u visini od 6,64 eur i to za razdoblje zakašnjenja u plaćanju od 01.03.2024. god., do 20.07.2025. godine i pravilnom primjenom materijalnog prava odlučuje kao pod t. I. izreke pobijane odluke.
12. Neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na mogućnost povlačenja tužbe bez pristanka ovršenika jer je iz stanja spisa razvidno da je iznos glavnice tuženik tijekom postupka dobrovoljno podmirio, a već samim prijedlogom za ovrhu tužitelj je uz glavnicu zatražio plaćanje i zateznih kamata od dana dospijeća do isplate. Stoga se ovdje ne radi o povlačenju tužbe.
13. Žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tvrdnje tuženika da nikakav dug koji bi se odnosio na račun tužitelja br. 21196710124 nije platio i na mogućnost da je takav navodni dug tužitelj sam sebi platio nisu cijenjeni jer se odnose na činjenično stanje, a iz tog razloga se pobijana presuda ne može pobijati.
14. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku imajući u vidu prethodno izneseno pa stoga tuženik neosnovano osporava uspjeh u sporu.
15. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu, 15. travnja 2026.
Sudac:
Tomislav Aralica