Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-907/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, pravnoj stvari prvotužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-54/2022-34 od 15. prosinca 2025., dana 15. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-54/2022-34 od 15. prosinca 2025. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženik TĆ D smetao tužitelje u njihovom zadnjem, mirnom i faktičkom posjedu sjeverno – istočnog dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je na ovom dijelu nekretnine dana 9. studenog 2022., porušio dva betonska zida visine cca 1,30 metara i širine 0,50 metara i na dijelu između zgrade tužitelja i tuženika postavio željezna vrata na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se nalaže tuženiku da odmah i pod prijetnjom ovrhe ukloni postavljena željezna vrata i izgradi porušene betonske stupove visine cca 1,30 metara i širine 0,50 metara , te mu se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje i smetanje posjeda tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisanoj čl. 29.st. 2 ZOO koja teče od donošenja rješenja do isplate.“

Pod točkom II. izreke nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) s prijedlogom da se sukladno žalbenim navodima rješenje preinači, podredno ukine. Traže trošak žalbe.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom, koji posjed je tuženik, prema tvrdnjama tužitelja, smetao na način da je dana 9. studenoga 2022. porušio dva betonska zida visine cca 1,30 metara i širine 0,50 metara koje su postavili tužitelji i na dijelu između zgrade tužitelja i tuženika postavio željezna vrata na k. č. br. [katastarska čestica] k.o.

5. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 18.studenog 2022. za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da su tužitelji i tuženik te DĆO upisani kao suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica] i to tužitelji DĆ i FĆ za po 9/24 dijela prava vlasništva te tuženik TĆ i DĆO za po 3/24 dijela prava vlasništva,

-da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 18. studenoga 2022. za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da su tužitelji i tuženik te DĆO upisani kao suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica] i to tužitelji DĆ i FĆ za po 3/24 dijela prava vlasništva te tuženik TĆ i DĆO za po 9/24 dijela prava vlasništva,

- da je pregledom prijepisa posjedovnog lista 387 od 30.siječnja 2022. utvrđeno da su tužitelji upisani kao suposjednici kat. čest. [katastarska čestica] klačina 405m2 (stambena zgrada, [adresa] i dvorište 212m2), svaki za po ½,

- da između stranaka nije sporno da je tuženik porušio dva betonska stupa, što je i sam priznao u svom iskazu, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje DĆO,

- da je sporno tko je i kada postavio metalna/željezna vrata i da li su tužitelji bili posljednji mirni posjednici,

- da je odredbom čl. 21. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012.., 152/2014., dalje: ZV) propisano da onaj kojeg drugi samovlasno smeta bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda koje prestaje protekom 30 dana od kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja,

- da je odredbom čl. 23. st. 2. i 3. ZV propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, te da se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno,

- da naš pravni sustav štiti svaki posjed, neovisno o tome radi li se o neposrednom ili posrednom posjedniku, posjedniku koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja (viciozni posjednik), ali je ta posjedovna zaštita ograničena sukladno čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na rok od 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelja, odnosno na rok od godinu dana od učinjenog smetanja,

-da su tužitelji dužni dokazati da je upravo tuženik počinio čin smetanja, bilo neposredno činjenjem bilo posredno davanjem naloga za činjenje, a u parnici zbog smetanja posjeda pasivno je legitimirana svaka osoba koja je posjednika uznemirila odnosno oduzela mu posjed kako je to propisano čl. 21. st. 1. ZV, a što znači da su tužitelji u ovoj parnici dužni dokazati da je upravo tuženik počini čin smetanja,

-da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da su tužitelji vršili faktičnu vlast na dijelu nekretnine gdje su se nalazili porušeni betonski stupovi odnosno da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici predmetnog dijela nekretnine jer time što su izgradili betonske stupove odnosno angažirali susjeda ĐĆ da izgradi betonske stupove na dijelu predmetne nekretnine, samim time nisu postali mirni posjednici predmetnog dijela iste, a pogotovo i iz razloga što to ne proizlazi ni iz iskaza svjedoka UĆ, LĆ i DĆO, koje iskaze je sud cijenio istinitim jer su u bitnome jednako iskazivali dok iz iskaza svih svjedoka pa i samih stranaka proizlazi da je jedini ulaz u kuću tuženika kroz prolaz između kuća tužitelja i tuženika,

-da je člankom 221.a ZPP propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postajanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja,

- da aktivna legitimacija pripada posljednjem mirnom posjedniku pa tužitelji trebaju dokazati da su bili posjednici spornog dijela nekretnine prije čina smetanja, dok je pasivno legitimiran počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u interesu kojeg je počinjeno smetanje, a u parnici radi smetanja posjeda teret dokazivanja je na tužiteljima da dokažu svoj posljednji mirni posjed,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka UĆ, LĆ i DĆO ne proizlazi da su tužitelji bili u posjedu spornog dijela nekretnina, jedino iz iskaza svjedoka ĐĆ, koji je po nalogu tužitelja izgradio predmetne stupove proizlazi da su betonski stupovi i zidić napravljeni na Dževadovoj zemlji, po kazivanju DĆ i geodeta koji je tu bio prije, a čiji iskaz sud u tom dijelu nije cijenio istinitim jer je suprotan iskazima ostalih svjedoka,

- da uzimajući u obzir iskaze svjedoka ĐĆ te tužitelja i tuženika u dijelu u kojem jednako iskazuju da je tuženik otprilike godinu nakon izgradnje stupova zatečen da ruši stup kad je pozvana policija i da bi ponovo u 10 mjesecu 2022. započeo rušiti stupove, kao i iskaze svjedoka u odnosu na metalna / željezna vrata koja su postavljena na dijelu koji je prema iskazima i svjedoka i stranaka jedini prilaz kući tuženika jer tužitelji imaju ulaz u svoju kuću sa druge strane, a koji svjedoci su dijelom iskazivali da ih je stavio tuženik nakon što su bili izgrađeni betonski stupovi koje je uklonio odnosno da ih je nakon uklanjanja betonskih stupova ponovo učvrstio iz čega proizlazi da su bila stavljena i ranije dok su dijelom iskazivali da su navedena vrata postavljena još za vrijeme života ZĆ, bake tuženika, koja je preminula 2011., prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelji nisu dokazali da su bili posljednji mirni posjednici predmetnog dijela nekretnine na kojem dijelu su izgradili betonske stupove koje je uklonio tuženik i da time što su tužitelji angažirali ĐĆ da izgradi betonske stupove koji su predmet ovoga postupka, odnosno time što su upisani kao posjednici dijela nekretnine na kojoj su izgrađeni predmetni betonski stupovi ne znači da su tužitelji bili u faktičnom posjedu dijela predmetne nekretnine na kojem su betonski stupovi izgrađeni odnosno da su isti bili posljednji mirni posjednici predmetnog dijela nekretnine.

6. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se za sada ne može prihvatiti.

7. Posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva, odnosno drugih stvarnih prava. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Dakle, smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti (čl. 20. st. 2. ZV) bez obzira da li je kod onoga koji je samovlasno smetao posjednika u posjedu postojala volja za smetanjem posjeda (animus turbandi).

8. Sukladno čl. 22. st. 1. i 2. ZV jedna od pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite (i samopomoći) je postojanje posljednjeg mirnog posjeda. Prema odredbi čl. 10. ZV osoba koja ima faktičnu vlast na stvari njen je posjednik. Dakle, sudskom zaštitom od samovlasnog smetanja posjeda (čl. 22. ZV) ne zaštićuje se pravo posjednika u odnosu na posjedovanu stvar već se zaštićuje faktično stanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev 734/2021-2 od 29. lipnja 2022.).

9. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, prema stavu 2. i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, prema stavku 3. pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a prema st. 4. pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

10. Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

11. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona te utvrđenja prvostupanjskog suda, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio bez jasnih i dostatnih razloga o postojanju posljednjeg stanja posjeda, s obzirom da odluku temelji na utvrđenju o (ne)postojanju prava na posjed dijela nekretnine na kojoj su tužitelji postavili porušene betonske stupove, čime je pogrešno primijenio odredbu čl. 441. ZPP, čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. ZV, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari.

12. Naime, imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda da između stranaka nije sporno da je tuženik porušio dva betonska stupa koje su postavili tužitelji, proturječni su navodi prvostupanjskog suda da nije dokazano da su tužitelji vršili faktičnu vlast na dijelu nekretnine gdje su se nalazili porušeni betonski stupovi, kada bi upravo suprotno proizlazilo iz takvih utvrđenja prvostupanjskog suda.

13. Također su osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelji, na kojima je teret dokaza, nisu dokazali navode iz tužbe s obzirom da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze predložene po tužitelju (pribava spisa P-1380/19 i obavijest PU Dubrovačko-neretvanske županije PP Gruda o spornom događaju), čime sadržajno ističu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 221.a ZPP, a na koju odredbu se pozvao prvostupanjski sud.

14. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u brojnim odlukama, primjerice broj Rev-318/2023 od 4. svibnja 2023., broj Rev-1276/2007, broj Rev-1199/2021 od 3. studenoga 2021., broj Rev-988/2024-2 od 2. listopada 2024., broj Rev-1240/2025-2 od 23. prosinca 2025. i dr. zauzeo pravno shvaćanje:

"Pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP ispunjene su tek kada sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva na činjenične tvrdnje".

15. S obzirom da je prvostupanjski sud propustio izvesti i ocijeniti dokaze koje je predložio tužitelj, odnosno kako je propustio iznijeti ocjenu i dati razloge o nepodobnosti tih dokaza, pogrešno je primijenio teret dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP.

16. Imajući u vidu sve navedeno, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji ne bi imali pravo na posjedovnu zaštitu, s obzirom da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

17. Stoga je na temelju odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet tome sudu na ponovni postupak.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem, razmotriti i ostale žalbene navode tužitelja koji su od značaja za odlučivanje te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu. Pri tome će imati u vidu da tužitelji tužbenim zahtjevom traže posjedovnu zaštitu u odnosu na porušene betonske stupove i na postavljanje željeznih vrata

19. Budući da je ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

20. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar