REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1138/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3137/2022-2 od 2. svibnja 2023. kojom je djelomično potvrđeno i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-37/2022-4 od 14. listopada 2022., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 3137/2022-2 od 2. svibnja 2023. pod točkom I. alineja 1. i pod točkom II. Izreke te presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-37/2022-4 od 14. listopada 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznose od 8.599,88 eura, 1.573,13 eura i 649,61 eura (odnosno ukupno 10.822,63 eura) sve s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem je tuženici naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 64.795,80 kuna (8.599,88 eura) na ime rada na izdvojenom objektu, iznos od 11.852,76 kuna (1.573,13 eura) na ime neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje, iznos od 5.619,68 kuna (745,86 eura) na ime naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje i iznos od 4.894,51 kuna (649,61 eura) na ime naknade za 12 neiskorištenih slobodnih dana sve s pripadajućim zateznim kamatama te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.800,00 kuna / 2.893,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 14. listopada 2022. do isplate.

2. Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke žalbu tuženice djelomično odbio kao neosnovanu, a djelomično ju je uvažio te je prvostupanjsku presudu

- potvrdio u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos 81.543,07 kuna/10.822,63 eura s osnove rada na izdvojenom objektu, s osnove neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje i s osnove 12 neiskorištenih slobodnih dana sa zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u dosuđenom iznosu

- preinačio u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 5.619,68 kuna/745,85 eura s osnove naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje sa zateznim kamatama te je u tom dijelu odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev. Pod točkom II. Izreke odbio je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 507/2024-2 od 21. ožujka 2024., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3137/2022-2 od 2. svibnja 2023. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 37/2022-4 od 14. listopada 2022. u kojem je tužitelju dosuđen iznos 81.543,07 kn/10.822,63 EUR s osnove rada na izdvojenom objektu, s osnove neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje i s osnove 12 neiskorištenih slobodnih dana, u odnosu na pravna pitanja:

„1. Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je propisima koji se primjenjuju, kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09), propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo?

2. Je li osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon rada u aktivnom dežurstvu, odnosno nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji i obliku rada u turnusu, sukladno odredbi čl. III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora od rada?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena te je predložila da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da podredno preinači pobijanu presudu.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice iz revizije te je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija tuženice je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora u iznosu od 64.795,80 kuna (8.599,88 eura) na ime rada na izdvojenom objektu, naknade na ime neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje iznos od 11.852,76 kuna (1.573,13 eura) i naknade na ime naknade za 12 neiskorištenih slobodnih dana u iznosu od 4.894,51 kuna (649,61 eura), utemeljen na činjeničnim navodima tužbe:

- da je tužitelj dva puta mjesečno boravio na izdvojenom objektu 7 x 24 sata bez mogućnosti napuštanja radnog mjesta;

- da tužitelju pripada neisplaćena naknada za rad na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati dnevnog odmora za utuženo razdoblje te naknada s osnove neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodni dani za utuženo razdoblje.

9. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba na poslovima elektroničkog izviđanja te da je po nalogu tuženice radio na izdvojenom objektu sedam dana u kontinuitetu za koje vrijeme kroz 24 sata nije smio napuštati radno mjesto, nakon čega mu je odobravano sedam slobodnih dana u što su bile uključene subote i nedjelje.

10. Polazeći od nalaza i mišljenja vještaka, nižestupanjski sudovi u tom dijelu prihvaćaju tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. VI., XI., XII. st. 2. XIII. i čl. XIV. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09, 118/12 i 66/14) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 71/15) u bitnom s obrazloženjem:

- da prema izračunu vještaka iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene razlike - dodatka za rad na izdvojenom objektu - aktivno dežurstvo 7 x 24 umanjeno za 8 sati dnevnog odmora imajući u vidu da se za 12 sati isplaćuje dodatak za vojnu službu, 8 sati otpada na odmor, a 4 sata koje tužitelj boravi u pripravnosti tuženica ne plaća niti kompenzira slobodnim danima za razdoblje od lipnja 2014. do siječnja 2016. iznosi 64.795,80 kn bruto, što tužitelju pripada sukladno čl. XIII. i XIV. Odluke jer je tužitelj radio na izdvojenom objektu pa tužitelju pripada pravo na plaćanje 4 sata po redovnoj cijeni sata;

- da tužitelju prema čl. XII. Odluke koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. pripada pravo s osnove neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje u iznosu od 11.852,76 kuna bruto, a za 4 dana u 2014., 5 dana u 2015. i 3 dana u 2016. pripada 4.894,51 kuna bruto za razdoblje od lipnja 2012. do prosinca 2016. jer je tuženica tužitelju odobravala 5 slobodnih dana, te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga neradni dani, a tuženica ih je bilježila kao slobodne dane nakon dežurstva odnosno rada na izdvojenom objektu.

11. Na radnopravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe prvenstveno se primjenjuju odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOSRH/02), a od 26. lipnja 2013. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOSRH/13) te podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOSRH-a.

12. Prema čl. 96. ZSOSRH/02 i čl. 153. ZSOSRH/13, raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

O prvoj osnovi - rad na izdvojenom objektu:

13. U razdoblju od veljače 2011. do kraja svibnja 2014. mjerodavno pravo predstavljaju odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 - dalje: Pravilnik/08) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 71/15 - dalje: Pravilnik/14).

14. U čl. II. Odluke/09, je propisano da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

15. Prema odredbi čl. III. st. 1. Odluke/09 radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno (st. 2.). Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (st. 3.).

16. Odredbom toč. V. Odluke/09, propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe (st. 1.). Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.) (st. 2.).

17. Odredba čl. VI. Odluke/09 glasi:

Pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.

Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke.

18. Prema čl. XIII. Odluke/09, osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, s tim da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

19. Odredba čl. XI. Odluke/09 glasi:

Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.

Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

20. Poseban propis iz čl. VI. st. 2., kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/08 koji je bio na snazi do 31. ožujka 2014. te Pravilnik/14 koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

21. Pravilnik/09 u čl. 17. a propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje se na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu odnosno broj dana provedenih na dežurstva unutarnje službe, s time da je čl. 17.b određena visina dodatak za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.

22. Nadalje, čl. 4. st. 1. Pravilnika/09 propisani su dodaci na plaću koji pripadaju djelatnim vojnim osobama, dok je u čl. 6. Pravilnika/14 propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

23. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-535/2023-2 od 9. travnja 2025. za tamo utuženo razdoblje od lipnja 2012. do svibnja 2014. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

„Dakle, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju od lipnja 2012. do svibnja 2014. ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09, već sukladno čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08, odnosno čl. 6. i 7. Pravilnika/14, a na što se osnovano ukazuje u reviziji.“

24. Iz navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi da djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju od lipnja 2012. do svibnja 2014. ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09 nego pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati što ujedno predstavlja i odgovor na prvo postavljeno pitanje.

25. Nadalje, u razdoblju od lipnja 2014. do siječnja 2016. mjerodavno pravo predstavljaju sljedeće odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj: 66/14, dalje: Odluka/14) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. koje glase:

Članak V.

(1) Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

(2) Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

Članak IX.

(1) Osim rada u redovnom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao:

– rad u smjenama

– rad u turnusu.

Članak XII.

(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada – sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove Odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

26. Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj: 33/14, dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 1. travnja 2014. u Glavi II. propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada te su u čl. 6. i 13. Pravilnika utvrđeni dodaci za vojnu službu.

27. Tako je u čl. 6. Pravilnika/14 propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

28. Prema čl. 7. Pravilnika dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letenja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

29. Tužitelj je u konkretnom slučaju radio na izdvojenom objektu i to na objektu elektroničkog izviđanja. Prema čl. XII. st. 1. Odluke/14 višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima u što spada i rad na objektima elektroničkog izviđanja koji je obavljao tužitelj predstavlja poseban oblik rada u turnusu pa se na njega nakon 1. lipnja 2014. primjenjuje izričita odredba čl. XII. st. 5. Odluke/14 koja isključuje pravo na uvećanje plaće takvim djelatnim vojnim osobama budući da te osobe ostvaruju pravo na dodatke na plaću prema propisima koji uređuju pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

30. Tužitelj je u tužbi podnesenoj u ovom predmetu 12. kolovoza 2016. naznačio da traži isplatu naknade za kompletno 24-satno dežurstvo u razdoblju od 3. veljače 2011. do 31. svibnja 2014. i to isplatu neisplaćenog dodatka za obavljena 24-satna dežurstva sukladno Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09). Nakon toga podneskom od 27. studenog 2018. tužitelj, između ostaloga traži za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 3. veljače 2016. naknadu za 4 sata dnevno za vrijeme rada na izdvojenom objektu po redovnoj cijeni sata uz navod da je za 12 sati dežurstva tužitelj ostvario pravo na dodatak za vojnu službu, da 8 sati otpada na odmor, a za 4 sata traži naknadu po redovnoj cijeni sata, a tražio je i razliku naknade za 24-satno dežurstvo za razdoblje od 3. veljače 2011. do 31. svibnja 2014.

31. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 11. svibnja 2020. uredio tužbeni zahtjev kojim je, između ostaloga, tražio isplatu za rad na izdvojenom objektu 4 sata po redovnoj cijeni sata rada naznačujući razdoblje od 3. veljače 2011. do 3. veljače 2016.

32. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju takav uređeni tužbeni zahtjev iako iz njega uopće nije vidljivo za koje točno razdoblje tužitelj potražuje naknadu za rad na izdvojenom objektu niti je vidljivo što točno potražuje.

33. Nadalje, nižestupanjski sudovi prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka koji u svojem nalazu i mišljenju navodi iznos potraživanja neisplaćene razlike naknade za 4 sata dnevno za vrijeme rada na izdvojenom objektu po redovnoj cijeni rada i to za razdoblje od lipnja 2014. do siječnja 2016., dok nadalje vještak spominje aktivno dežurstvo te utvrđuje iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene razlike - dodatka za rad na izdvojenom objektu - cjelokupno aktivno dežurstvo 7 x 24 umanjeno za 8 sati dnevnog odmora za razdoblje od lipnja 2014. do siječnja 2016.

34. Budući da niti iz tužbenog zahtjeva nije jasno što točno tužitelj potražuje i za koje točno razdoblje niti je iz nalaza i mišljenja vještaka jasno što je vještak vještačio i što je sud iz tog dokaza utvrdio, a niti je iz nižestupanjskih odluka jasno što je tužitelju dosuđeno „na ime rada na izdvojenom objektu- umanjeno za 8 sati odmora“ kada tužitelj potražuje „neisplaćenu naknadu za rad na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati odmora“, a vještak utvrđuje „neisplaćenu razliku - dodatka za rad na izdvojenom objektu - cjelokupno aktivno dežurstvo 7 x 24 umanjeno za 8 sati dnevnog odmora“ i s obzirom na shvaćanje ovog suda da tužitelju pripada dodatak na plaću za rad na izdvojenom objektu (na kojem je mogao raditi najviše 12 sati) sukladno čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 u vezi s čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08 i čl. 6. i 7. Pravilnika/14 za razdoblje do 1. lipnja 2014. te na shvaćanje ovog suda o primjeni čl. XII. Odluke/14 o pravu na dodatak za vojnu službu u skladu s posebnim propisima za razdoblje nakon 1. lipnja 2014., nema uvjeta za preinaku presuda.

O drugoj osnovi - isplata za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje: 35. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, s obzirom na utuženo razdoblje od lipnja 2014. do 2017. mjerodavni popisi su Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14, 23/15 i 84/15 - dalje: Odluka/14), koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. te Pravilnik/14.

36. U Glavi II. Odluke/14 propisano je redovno radno vrijeme (čl. V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. XIII. do XX.).

37. Prema toj Odluci/14 redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (čl. V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena, s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama čl. VII. i čl. VI. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje prekovremenog rada, pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. VII. st. 4. Odluke).

38. Rad u redovnom radnom vremenu može biti rad u smjenama i rad u turnusu (čl. IX. Odluke/14), s time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (čl. XII. st. 1. Odluke/14).

39. Odredba čl. XII. Odluke/14 glasi:

(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove Odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

40. Prema naprijed citiranim odredbama čl. XI. Odluke/09 i čl. XII. Odluke/14, u režimu važenja svake od Odluka proizlazi da za oblik rada koji je tužitelj obavljao na izdvojenom objektu kontinuirano po 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1 odnosno za sedam dana rada sedam dana odmora.

41. Polazeći od toga da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo i isključivo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbi navedenih Odluka, kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati. Stoga činjenica da u redovnom radu na stalnom radnom mjestu subota i nedjelja ne spadaju u radne dane ne znači da u obliku rada na izdvojenom objektu kada djelatna vojna osoba nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani. Ovo stoga, jer kako je rečeno za takav oblik rada djelatna vojna osoba prima i posebne dodatke na plaću, te joj za obavljeni rad na izdvojenom objektu na kojem je provela kontinuirano 7 dana pripada i 7 dana odmora u koje dane su uključene i subote i nedjelje, odnosno za onoliko dana koliko je proveo na radu na izdvojenom objektu isto toliko mu pripada slobodnih dana neovisno o tomu što u te dane spadaju subote i nedjelje (tako i u Rev-535/2023-2 od 9. travnja 2025.). Time je ujedno i odgovoreno na drugo postavljeno pitanje.

42. S obzirom na prvo shvaćanje ovog suda i utvrđenja nižestupanjskih sudova na temelju kojih je tužitelju dosuđena naknada „po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje“ nije jasno što je tužitelju dosuđeno odnosno je li tužitelj ima pravo na naknadu za dane koji nisu iskorišteni, a spadaju u 7 dana kontinuiranog odmora nakon 7 dana rada na izdvojenom objektu, jer nižestupanjski sudovi bezrezervno prihvaćaju pravilnost izračuna sačinjenog po vještaku bez utvrđenja što čini obračun za koji se navodi da potraživanje čine „neiskorišteni slobodni dani uključujući subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodan dan“, u odnosu na mjesečni fond sati.

43. Slijedom navedenog, budući da shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s navedenim shvaćanjem ovog suda pa zbog pogrešnog pravnog pristupa (pogrešne primjene materijalnog prava) sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke).

44. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a (toč. II. izreke).

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil